Mislim da ste svi zapleli i da se od drveća ne vidi šuma. Djecu treba odgajati pozitivno, tako da vole sebe i imaju povjerenja u sebe, da znaju da su voljena i prihvaćena - ali da pritom imaju i granice i strukturu i disciplinu i dosljednost. Jer djeci treba ljubav, ali im trebaju i granice. Niti jedna krajnost nije dobra. Svatko normalan će se složiti da djecu ne treba tući, ni maltretirati ni zlostavljati emocionalno, psihički ni fizički.
A sad, cjepidlačiti do te mjere da li se smije podviknuti ikad ili nikad i možda još (kao ludi kanađani) propisivati godine i metode i nabrojati sve situacije u kojima se smije namrštiti, podignuti obrva ili glas, ili nedajbože lupiti...
Vele da se dijete ne smije udariti u ljutnji?
Excuse me, ali JEDINO je opravdano udariti ga u ljutnji, kad ruka sama odleti - naravno, u slučaju da se radi o situaciji opasnoj za dijete (izletavanja pod auto i sl.).
A ići tući dijete onako iz principa (ono, dok si miran, ali si ODLUČIO da ćeš ga sad udariti - po meni je čisto zlostavljanje, i nema opravdanja).
Ja nemam djece.
Mene nisu ni tukli ni kažnjavali - nikad. Nisu mi ni zapovijedali ni naređivali mi. Bila sam mirno dijete, odličan učenik, nisam bila ni drska ni živa ni bezobrazna...ali sam imala slobodu da sama odlučujem što ću i kada učiti, raditi, s kime se družiti. Ne dao im Bog da su me pokušali na nešto natjerati protiv moje volje ili mi nešto zabraniti.
No, iako mene moji nikad nisu tukli (točnije - sjećam se tri pljuske i to je sve)...ja uopće nemam negativan stav prema pokojem udarcu. Ja bih mirne duše lupila klinca po guzi i izvikala se na njega ako bi napravio neko sranje. I moje dijete zbog toga sigurno ne bi izraslo u frustriranu osobu, luzera ili kriminalca...i ja se zbog toga ne bih smatrala zlostavljačem. Toliko.
ps. svojim starcima uopće ne zamjeram ona 3 šamara
Linearni mod
