Istraživači

[Dubrovčanin]

Tema o otkrićima i istraživačima, posebno hrvatskim. Pošto mi zamjeraju da su moje poruke na raspravnicima kilometarske kao romani, možda bolje da dam poveznice na svoje članke na Wikipediji koje napišem nakon što pročitam knjige. Jučer sam dovršio čitanje putopisa neopravdano slabo poznatog Brođanina Tome Skalice, prvog Hrvata koji je oplovio svijet. Koji mjesec je bio brži od Ivana Visina iz Prčnja. Obojicu svojataju Srbi.

Dvoje članova posade Kolumbu na brodu Santa Maria su bili s otoka Koločepa, Mato i Dominik Kondjević. Međutim, ta se tvrdnja može smjestiti u područje nagađanja jer nisu pronađeni još nikakvi tragovi koji bi potvrdili da su braća Kondjević bili Kolumbovi suputnici. Tomo Skalica iz Slavonskog Broda prvi je Hrvat koji je oplovio svijet. Prevladava mišljenje da je Ivo Visin iz Prčnja prvi Hrvat koji je oplovio Zemlju, no to je istina samo ako se računaju samo profesionalni pomorci. Kad je Ivo Visin krenuo na put 11. veljače 1852. Skalica je već bio preplovio Atlantik, obišao Cap Horn i 13. veljače bio na otoku Robinsona Crusoa, St. Juan Fernandezu. Tomo se vratio u Brod već u proljeće 1855., pa je logično da čast prvenstva pripada njemu, a ne Ivu Visinu.

* popis poznatih svjetskih istraživača: http://sh.wikipedia.org/wiki/Popis_p...5%BEiva%C4%8Da
* o Tomi Skalici: http://hr.wikipedia.org/wiki/Tomo_Skalica
* opis Sitke na Aljasci Tome Skalice: http://hr.wikipedia.org/wiki/Sitka,_Aljaska

[Dubrovčanin]

OPIS HAVAJA TOME SKALICE IZ 1852.

Honolula jest glavni grad od jedanaest Sandwich-otokah, od kojih ću poslie svaki napose napomenuti. Žitelji ovih jedanaest otokah (prostirućih se medju 20-30 sjeverne širine i 138-162 zapadne, duljine) zovu se Kanaki, a u Honolulu sjedi njihov vladar iliti kralj po imenu Kamehameha. Njegova je residencija sagradjena prije sedam godinah po novom talijanskom ukusu u okrug, a u sriedi diže se vrhu nje kuba (Kuppel) obgradjena prekrasnim hodnikom, na kojem je vidjeti ljepotu od cvieća. Ova vladarova palača stoji usred bašče posadjene ponajviše amerikanskimi dubovi a i našimi evropejskimi jablani i lipami, što je u onih krajevih riedko i skupocieno drvetje. Sve to obkoljuje do 6 nogah visoki zid od sirove cigle. Residencija ova leži izvan grada pram iztoku uz obalu morsku i čuvaju ju 24 stražara od vojinstva ondješnjeg naroda. Pol sata od residencije iduć u nutarnju zemlju diže se kao tvrdjava Mamuri Makamcii zvana na brdu do 3000 nogah visokom povrh mora. Ovo brdo brani pram jugu od strane mora 8 dvanajstfuntaških topovah i 2 gubice, a na zapadnoj strani prama gradu i luki naperena su tri topa 24-funtaša. Ovo je brdo sama stiena, samo od sjeverne strane zalaze podolice a gornja ravnica je na priliku kazana (kotla). Zidovah sagradjenih od čovječje ruke neima na ovom brdu, nego same stoje stiene kako ih je narav podigla, a iza zaškuljakah od naravi napravljenih, namjesteni su topovi prama moru i gradu. Naravsku ovu tvrdjavu čuva osam momakah, koji se svake nedjelje mienjaju. Ovi stražari prebivaju ondje u kolibici od trske, drugih sgradah tu i neima. Na podnožju ovoga brda u ravnici na četvrt sata daleko razstavljene leže stiene u okolo, nalik na ogradu oko livade, po čemu se može poznati da je brdo u davna vremena nekoć vatru bacalo. Na drugoj, naime sjeveroizoćnoj strani od mora diže se drugo, nješto višje ali pojednako brdo, koje se jošt i dan danas dimi i nješto malo ognja siplje, i to jedva u tri mjeseca jedanput, al' se ipak radi toga ondješnji Kanaki uklanjaju ovomu brdu i nitko od njih neće da mu se približi. U gradu tja nad morem nalazi se opet tvrdjava obkoljena širokim i do 9 stopah visokim bedemom, koja je od neizradjenog ugljastog kamena nuždno sagradjena. U dvorištu ove tvrdje ima tri sgrade, jedna je pisarnica a druga je stan za častnike. U istom pako dvoru i po bedemu leže mnogi bez lafetah englezki izkvareni topovi i za topove zrna, što je sve preko polak u travi zaraslo. Ovu tvrdju straži četrnaest vojnikah, koji su svi oženjeni i svaki svojom ženom živi u posebnoj kolibici na bedemu. Disciplina i subordinacija kod ove slavne vojske mnogo me stjetjaše na vojnički zapt kod naših domaćih susjedah, Turakah. Vidio sam na svoje oči gdje je jedan takav kanački junak na straži, posve kao i pobro Muja na gdjekojem bedemu prekosavskom, kad mu je žega sunčana dodijala lego u sjenu za koljebicom da malo prospe. Drugomu opet stojećem na straži ćinjaše se dug čas biti te on položiv mirno pušku na zemlju, da mu bolje vrieme prodje ode u koljebicu, uzme ženi iz rukuh plačuće diete te stane š njime zibajuć ga na rukuh i očinski ga tješeć šetati po bedemu, - a i to sam vidio, kad je daždilo da je svaki stražanin od oficira dobio po kišobran, da se može pokrit na straži, jer ondje neima stražarnicah. - Stojeće vojske bilo je ondje u moje vrieme 85 momakah na broju a kapetan je bio prvi častnik. Kod gradjanskog upraviteljstva najvažnija je osoba koju oni zovu maršalom, ali to samo znači koliko povjerenik iliti komisar. Vojinstvu se zapovieda u njihovom jeziku kanačkom. I policiju neku imadu ondje, odkako su se pobliže spoznali s Francezi i Englezi. Policiju ovu zastupa na otoku do 40 momakah Kanakah. - Brodovlje njihovo iznosi petnaest galijah ratnih (t.j. 3 fregate, 5 barkah i 7 briggah), uzato 45 koje šonerah koje ostalih kotarićah, što izmedju ovih ostrovah kano brodovi za prevažanje služe. Žitelji ovih ostrovah spadaju medj narode porekla Malajskog, koje se je razprostranilo po ostrovih tihog i južnog oceana, po otocih naime Polinezije, Australije i južne Azije (kao Java, Celebez, Borneo itd.). Ovi su ljudi (na Sandwich-ostrovih zovu se sami Kanaka ili Kanakas) tavno-mrke boje, kratka široka nosa, okruglih, ovelikih crnih očiuh, krute crne kose, visoka tanka stasa i većom stranom debelih povrnutih ustnicah. Mužki spol hodi ponajviše gol, al imade medju njimi i zanatlijah i trgovacah, koji sa izobraženimi narodi više obće te hodaju odjeveni, ali i ovi, kad se poslie svršenog posla u svoje koljibe povrate, opet se goli svuku, jer im je onako najudobnije. Ženski pako spol, barem u gradu, nosi haljine ponajviše od težke svile po španjolskom načinu sgotovljene. Al' u nutarnjoj zemlji malo je i na tielu ženskom vidjeti odjeće, a i u gradu, neima tomu davno da su gospodje u liepoj svilenoj opravi na šetnji, kad ih je iznenada kiša zastigla, finu svoju haljinu, da im se nepokvari, svukle i pod pazuho smotale te onako liepo u svoj nevinosti gradom gole kući koračale po čemu se može poznati da im odjeća nije ono što je nam, naime da goloću tiela njom pokrijemo, već im je samo nakit kao što su n.pr. našim gospojam pera na šeširih, a da je nepristojno hodati golo, niesu prije znali dok nisu saznali od Evropejcah. Medjutim s rastućom evropejsko-amerikanskom civilisacijom i poraba odjeće raste na blagih onih ostrovih sve to više. Ovi Kanaki neobradjuju zemlje, niti se bave kakvim poljodjelskim poslom, niti je kod njih usjevah, nego živu ponajviše od lova ribe, od voća i korena, što jim ga priroda sama donosi. Svoj kruh oni zovu tarra. Ova tarra raste u zemlji kano naša crvena repa, mrke je kore i sirova se od gorkosti uživati nemože. Kruh sačinjava nutarnja strana iliti jezgra tarre. Metne se naime plod tarra u šuprašku, i kad je dovoljno pećena, kora se gornja oguli a tarra se razreže, i tad je tako šupljikava i mehka, kano dobro umjesit i pečen kruh. Što nije šupljikavo ono je žilavo i plavi se više nego mehki dio tarre. Sad se uzme, metne se na kamen, kao što kod nas boje ili masti tarru, pa se tuče s držkom od kamena i tare. Ovako izpečena i razatrta tarra gnjete se rukama i stavi u razciepljenu koru od velike bundeve, - prilieva se po malo vode, tako se mieša i prevrće dokle se nerazriedi, da izgleda kano riedko razčinito mlivo. Ovo se jelo zove tada u njihovom jeziku poja. Od ove poje ima tri vrsti: kad je ovako riedko začinita, zove se poja od tri prsta i jede se sa tri prsta, jer jim prsti mjesto žlice služe. Kad indi zahvate tarru sa tri prsta, preokrenu ruku u zraku, da jim se nesklade dole. Kad je više gusta, zovu ju poja od dva prsta; kad je sasvim gusta, zovu ju poja od jednog prsta, i ova treća jest najbolja, jer se može najlakše t.j. s jednim prstom zahvatati i najprije se njome čovjek zasiti. Sam njihov kralj imade ovu jestvinu svaki dan na svojoj trpezi. Ovi kruh ili tarra raste rado u gori i po dolinam, ali divji, a kora od bundevah služi kod Kanakah mjesto košare i za koljevke rad zibanja djece. Ženski spol ondje nije za nikakav posao. - Mužki peru žensku odjeću, dvore djecu, prave različite poslove od drveta, pletu od trave i rogoze različite hasure (Mallen), prave svirale iz kosti i drveta itd. Oni znadu s drvetom iliti trskom što se zove bambus, proizvoditi njeku muziku; bambus je 3 do 4 debeo, oni ga razkolu, prevuku 2 žice od konjske strune, uzmu jedan kraj u usta, i igraju jezikom po žicah, i po tom sviranju oni se razumjedu i jedan drugomu odgovoriti znadu. Ovo gudilo je dvie noge dugo a zove se u njihovom jeziku peherc. Ovaj narod je vrlo krotke i blage ćudi. Mužki rado gledaju zaslužiti štogod novacah. Žestoko piće, kanoti vino, rakija, jako pivo, tu je strogo zabranjeno, te se ne smije nijednomu Kanaku čašica takvog pića pokloniti ili prodati pod kaštigu od 200 do 500 talirah. Samo je jednu vrst piva, što se od šećera pravi, njim dopušteno piti, jer jih ovo pivo opiti nemože. Samo dva puta u godini slobodno jim je po njihovoj želji piti, i to na dan krstnog imena kralja njihovog Kamehamea i njegova sina. Ja sam bio nazočan na dan krstnog imena kraljeva, to jest osamnajstog ožujka 1853., gdje je bilo svakom konaku prosto piti, i onaj dan bilo je mlogo ubojstvah, tako da su svoju djecu gušili, svoje vahine t.j. žene izubijali, i gdjekoji sam sebi smrt zadao, prokrvio se itd. - Tako malo žestokoga pitja izopači i podivjači ovaj najblažji možbit na svietu narod. Ali ovaj dan neima suda. O ovom svem sam se osvjedočio, kad sam po drugi put u Honolulu vratio se, gdje sam se njeko vrieme zadržavao.

[Dubrovčanin]

Od ovih jedanajst ostrovah jesu glede kulture Ovahii, gdje je 1799. slavni brodar oko svieta, Cook, ubijen dušu izpustio, i La Heine od najprvih, jer su tu naseljeni Niemci, Englezi i Francezi, koji zemlju oru i različita žita siju, kanoti kukuruza, malo pšenice, sade kupus i krumpir i svako bašćovansko zelje, drže živad svakojaku i imadu razprostranite šećerosadnje, osobito na La Heine. Niemac Hakfeld, brat ruskog vicekonsula, imade najprostranije sadnje od šećera i ima ondje svoje rafinerije. Ovo sve pribavljaju rečeni stanovnici u Honolulu, gdje sve mogu za dobre novce prodati, jer u Honolulu u svako vrieme do 1500 galijah leži, koje su za lov kitovski opredieljene i ove gledaju za svoju proviziju štogod dobiti. Zato pako dolazi toliki broj ladjah ovamo, jer moraju ovdje prezimiti, da jim na drugo ljeto bliže bude u lov se pvratiti. Oni ovdje ulje kitovsko iztovare, a druge ladje isto po cieni razvoze tamo, gdje je najskuplje. Honolulu broji dan danas do 22 tisuće stanovnikah. Osobite su sgrade u gradu: Liberty-Hall, Marchand-Hotel, Hotel de Globe, Hotel de France. Kralj imade svoju vlastitu gudbenu družbu, koja se sastoji iz 12 momakah. Predvoditelj ove družbe je Niemac, imenom Merseburg iz Altenburga u Saskoj, a ostali su Kanaki, koji naučeni od svoga kapellmajstora Merseburga bez notah po koraku najvažnije opere sviraju - zašto su istom Merseburgu svi ostali civilizirati gradjani zahvalni, jer je imao mnogo truda i muke, dok je Kanake tako obučio. Isti Merseburg nosi uniformu englezko-štapskog častnika, i plaću bere od vlade na godinu 3.000 španjolskih talirah (a 2 fr.) osim svoje druge zasluge. Ima ondje takodjer i narodna garda, koja broji do 250 gradjanah. U ovom gradu Honolulu imade naseljenikah: Englezah, Francezah, Španjolacah, Niemacah, Portugezah i Kinezah, koji su većom stranom trgovci i zanatlije. Kanaki iliti žitelji Sandwich-ostrovah naime pako na ostrovu Owahii poprimili su većom stranom zakon Isukrstov, osobito oni što živu u gradu; glavno je vjeroizpoviedanje katoličansko a zatim luteransko. Skorom svi noviji nepristrani putopisci, koji govore o onih ostrovih, slažu se u tome da hladni racionalisam i suhe forme englezkog protestantisma nimalo neodgovaraju živahnoj ćuti žiteljah onoga ostrovlja, i da su prijatnije, ne samo na um nego i na srdce djelujuće forme i obredi katoličanske vjere mnogo prikladniji za poetičku njihovu narav. Englezko-amerikanski misionari tjeraju većom stranom svoj posao više kao comfortable živeći, činovnici domaćih svojih misionarskih družtvah iliti upravo kao dobro plaćeni agenti trgovačke kakve kuće, negoli iz vlastitog oduševljenja i požertvovanja. Njim je najveća skrb da steku pohvalu i nagrade svojih principalah čim većim brojem nakupljenih svojih sljedbenikah i da se strogo obdržavaju izvanske forme n.pr. svetkovanje nedjelje; u nedelju zabranjeno je njihovim sljedbenikom izim radnje i svako veselje i druženje, a gotovo i obično priugotovljanje jesivinah, te je medj njimi po cieli božji nedjeljni dan sve mrtvo i tiho kao u grobu. Neki noviji putopisac pripovieda kako je vidio nedjeljnog dana u Honolulu dvie gospodje englezkih misionarah vozeće se na šetnju u otvorenoj kočiji koju su vukli umjesto konjah četvorica Kanakah, a ovi se medju tim svojim konjskim poslom nisu smjeli po svome običaju na glas ni razgovarati, jer se to nepristaji na nedjeljnji dan. Ovim se englezko-amerikanskim misionarom medjutim nemože odreći znamenit njihov upliv na materialno napredovanje i socialnu kulturu u zapadnom smislu ondješnjih stanovnikah, al ovi zato ipak vole francezke t.j. katoličanske misionare a njihovim se vjeronaukom mnogo bolje i radje koriste. Doćim prvi nastoje da dobiju što više sljedbenikah materialnim probitkom, djeluju ovi više na srdce, na sviest i na osvjedočenje. - Krštjanskoj je vjeri i prosvjeti na onih ostrovih prvi prokrčio put pradjed sadanjeg vladaoc, Tameha Mea I. (vladao je od g. 1789 do 1819.), koji je bio najznamenitiji vladaoc u historiji onih ostrovah i pravi njihov reformator, isto tako u malom, kao što je u velikom bio car Petar Veliki u Rusiji. On je dugotrajnim i sretnim ratovanjem podvrgo sva ona ostrva svojoj vladi, sjedinio time kanački narod, razoružao i uništio silno i krvoločno krivobožtvo, uveo mjesto krivovjerja čovječne zakone i škole, uredio vojsku, počeo graditi tvrdjave, brodove itd. Njegov sin i nasljednik Rio-Rio (umro je na posjetu svome u Englezkoj g, 1828.) poprimio je javno krštjansku vjeru sa svojim dvorom i većom stranom stanovnikah. Za ova dva vladaoca počelo je na onih ostrvah natjecanje francezkog i englezkog upliva, što je kašnje francezkoj vladi pod Louis Filipom tolike prouzrokovalo smetnje. Od Tameha-Mea počemši imali su ondješnji vladaoci uza se ponajviše Engleze kao ministre svoje. Sad je pako od nekog vremena sasvim nadvladao ondje upliv sjevernoamerikanski i amerikanskih misionarah te jedan amerikanski agent, kao prvi ministar kraljev, upravljaju sada u ime kralja onim ostrovljem. Al imade ih množina koji se nisu pokrstili te živu u nutarnjoj zemlji još kao poludivjaci. U Honolulu su dvie nevelike crkve luteranske, a jedna katoličanska, koju ondje zovu francezkom. Imade i jedna učionica na domaćem i englezkom jeziku, druga pako samo na domaćem, a i tiskarnica, koja štampa knjige u jeziku englezkom i kanačkom. Kanačka abeceda ima 15 pismenah iz latinskog alfabeta za kanački jezik, naime: a, b, e, h, i, k, l, m, n, o, p, r, t, u, w. Ovi ostrovi veoma su plodni na svake vrsti prirodnine južnog podnebja te proizvode: dinje, ljubenice, naranče, ananas, granatske jabuke, kokos-orahe, bananas, manni, šećernu ili cukrenu trsku, bibera, kave, šafrana, krušno voće (Brotfucht), tarra i gjems-korjena, duhana, tako zvanog španjolskog papra, sladka krumpira, bundevah, limunah, trsku papra, bambus trsku, i svake vrsti povrtja i žita. Imade različite živadi: gusakah, tukah (purah), kokoših, patakah, golubovah, španjolskih konjah, krmakah osobito mnogo, evropejskih kozah itd., a u izobilju pasah, koji su uz krmke tamošnjim žiteljem obična a i dobra pečenjka, jer se tamo psi samo zeleni (biljem) hrane. Svako pečenje znadu ondje veoma tečno priugotoviti, budući ga peku omotano palmovim listjem u ugrijanoj zemlji. Najobičnija je žiteljem hrana riba, koju vrlo rado love i ponajviše sirovu, morskom slanom vodom začinjenu jedu; voće (krušno voće, ananas, bananas, kokos itd.), tarru i gjems-korien; svakojako bilje, manje pako mesa. Divje zvjeradi neima tude osim divjih mačakah i bivolah (divjih volovah).

[Dubrovčanin]

Mraznim stazama do Moskve od Ingrije,
pa Vladimir, Murom, te Nisovu, Oku,
na kolima prijeđoh, i Volgu duboku,
gdje Čaremiš pogan jed u srcu krije.

Prijeđoh preko Vjatke k Permu, u ravnicu
rijeke Kame kojoj Sal izvore tvori,
te šumama kročih prema Rifej-gori
po vječnome snijegu kroz užas i tmicu.

Suhih nogu zatim Ob i Tobol prođoh,
i Jenisej, diku cijele Sibirije,
minuh pustu već Barabinsku nizinu.

Niz Imav u Saku u Tunguskoj dođoh,
kroz neplodan Daur, preko Mongolije,
desno od Koreje, stigoh i u Kinu

pred kojom se uzdizaše
drevni zid ko čudo - uzaludna stijena
spram divljih Tatara, ljubitelja plijena.

* hrvatski istraživač Ivan Krušala