Alberto Fortis: Morlaci, knjiga "Put po Dalmaciji"

[Stefanica Crnojević]

Konačno!

Prvi put na internetu, slavna knjiga Alberta Fortisa iz 1774. godine. Alberto Fortis je bio veliki prijatelj Morlaka, boravio je među njima, to su današnji takozvani Krajišnici.
U 19. vijeku ko je među Morlacima bio katolik postajao je Hrvat, ko je bio pravoslavac postajao je Srbin. Fortis dakle opisuje - pretke Tesli, Desnica, Martića, Raškovića ....

- Morlaci, narod koji je živio u Dalmaciji i njenom zaleđu, to su današnji Srbi i Hrvati, evo kako ih je opisao Alberto Fortis u svom čuvenom spisu, 1774. godine

- Karta Morlačke zemlje koju opisuje Alberto Fortis

01. Njegovoj ekselenciji milordu JOHN STUART -u grofu od Bute itd, itd.

02. Podrijetlo Morlaka

03. Etimologija ovog imena

04. Različno podrijetlo Morlaka od stanovnika obale i otoka, a i između sebe

05. O hajducima

06. Moralne i obiteljske vrline Morlaka

07. Prijateljstva i neprijateljstva

08. Prirodni darovi i vještine

09. Praznovjerje

10. Običaji

11. Ženska nošnja

12. Svadbe, trudnoće, porođaji

13. Jela

14. Pokućstvo i kolibe; nošnja i oružje

15. Glazba i pjesništvo; plesovi i igre

16. Liječenje bolesti

17. Pogrebi

Bibliografija o Albertu Fortisu

Priređivač dr Josip Bratulić o knjizi i o Albertu Fortisu

[Sajuuk]

Samo mala ispravka Ćipure, Martići nisu niti pravoslavci niti Srbi, Martići su čisti Hrvati a zloglasni Mile je bio jedan od onih malih postotaka koji su prešli u Hrvate ili Srbe vjerojatno ili mješanim brakom nekad davno ili je bio popravoslavljen. Ovi bivši Vlasi su tu golemim dijelom došli kao turske jedinice za obavljanje etničkog čišćenja i ostalih najprljavijih poslova i bili su zloglasniji od Turaka te zato i posebno omraženi među Hrvatima. Tek manji dio Morlaka je bio katoličke vjere a golema većina su bili pravoslavci. Mislim da je Petar Šimunović utvrdio da Vlasi i Hrvati dijele samo jedno jedino zajedničko prezime a to dosta govori o tome koliko je bilo miješanja, odnosno bilo je u okviru statističke pogrješke. Poznatija srpskovlaška prezimena u Hrvatskoj danas su:

Alavanja
Višekruna
Paspalj
Nadoveza
Ergić
Badrić
Šuput
Ječmenica
Masnikosa
Petronijević
Govedarica (Crnogorci?)
Ocokoljić
Drakulić
Dejanović
Bjedov
Uzelac
...

Skoro sva ta prezimena su nekakvi nadimci koji su dani tim Vlasima kao npr. Masnikosa a što znači Ocokoljić ne ću ni zamišljati. Hrvati se ipak i zovu i prezivaju malo drugačije a za razliku od gore spomenutih većinom mogu pratiti svoj rodoslov kroz više stoljeća. Ovdje se sve te tvrdnje vrlo lako provjere.

[Stefanica Crnojević]

Da, i ja mislim da je manji dio Morlaka bio katoličke, a većina pravoslavne vjere.

Fortis je bio prijatelj Morlaka, cijenio ih je.
Ovu čuvenu knjigu, nikad niko nije osporio, nikad niko i od srpskih istoričara i naučnika, jednostavna taktika Srba bila je da se knjiga sakrije.

Mislim, u III smo mileniumu, nije mogla knjiga vječno sakrivena ostati.

Nikakvi Srbi nijesu katoličeni, ako je ko prešao u katoličanstvo to su bili Morlaci.

Isto kao što su katolici prelazili u pravoslavlje na teritorijama đe su Turci imali moć.

[Sajuuk]

Bujko kaže:

Sajuuk, ukucaj tamo u kućicu upit Alavanja, a u kućicu mjesto/naselje Ugljan.

A ti malo pažljivije pogledaj kakva imena imaju ti ljudi u golemoj većini slučajeva, to je važno.

[Bujko]

Sajuuk, ukucaj tamo u kućicu upit Alavanja, a u kućicu mjesto/naselje Ugljan.

Ili probaj u kućicu upit Uzelac, a u kućicu mjesto/naselje Ražanac ili Radovin.

[Bujko]

Sajuuk kaže:

A ti malo pažljivije pogledaj kakva imena imaju ti ljudi u golemoj većini slučajeva, to je važno.

Hoćeš li reći da su ovi na Ugljanu bili pravoslavni pa postali katolici, ili obrnuto?

Alavanja je neobično prezime, pa je slučajno poklapanje malo vjerovatno...

[Sajuuk]

Stefanica Crnojević kaže:

Da, i ja mislim da je manji dio Morlaka bio katoličke, a većina pravoslavne vjere.

Fortis je bio prijatelj Morlaka, cijenio ih je.
Ovu čuvenu knjigu, nikad niko nije osporio, nikad niko i od srpskih istoričara i naučnika, jednostavna taktika Srba bila je da se knjiga sakrije.

Mislim, u III smo mileniumu, nije mogla knjiga vječno sakrivena ostati.

Nikakvi Srbi nijesu katoličeni, ako je ko prešao u katoličanstvo to su bili Morlaci.

Isto kao što su katolici prelazili u pravoslavlje na teritorijama đe su Turci imali moć.

Pa ja ne znam nijedno područje u Hrvatskoj gdje su pravoslavci silom pokrštavani. Srbi vole izvući tu NDH ali čisto sumnjam da je netko za 4 godine zaboravio tko je. Većinom se radilo o miješanim brakovima gdje te sredina jednostavno proguta. Hrvati su posebno prelazili u pravoslavlje u istočnoj Hercegovini i srednjoj Bosni. Mislili su da je bolje da barem ostanu kršćani ako ne i katolici a onda je kasnije bilo to što je bilo. Treba reći i da su to morali uraditi ne zbog turskog pritiska već vlaškog, oni su se silno osilili budući da su bili miljenici Turske a Turcima je Papa bio glavna meta. U Hrvatskoj nije bilo toga, bar ne u značajnom broju, tu se radi gotovo isključivo o kolonizaciji tih Vlaha na područja otkuda su Hrvati izbjegli. U području Knina ipak je srpska etnička premoć zacementirana tek u Kraljevini Jugoslaviji i SFRJ kad je to kolonizirano Srbijancima kao i okolica Bjelovara a u velikim gradovima ih je bilo prava gomila. Kladim se da ih je u Zagrebu bilo između 70 000/100 000 što domaćih što osoblja JNA.

[Sajuuk]

Bujko kaže:

Hoćeš li reći da su ovi na Ugljanu bili pravoslavni pa postali katolici, ili obrnuto?

Alavanja je neobično prezime, pa je slučajno poklapanje malo vjerovatno...

Hoću reći da je taj čovjek tamo kupio kuću ili je potomak miješanog braka Srbina i Hrvatice. Mislim da je malo vjerojatno da je to prezime dobio od daljeg pretka, recimo čukundjeda, jer su ostali Alavanje još uvijek pravoslavci što se vidi i iz imena.

[Stefanica Crnojević]

Sajuuk kaže:

Pa ja ne znam nijedno područje u Hrvatskoj gdje su pravoslavci silom pokrštavani.

Pa ni ja ne msilim da su na silu. Jednostavno prelazili su u dominantu vjeru koja je bila u Veneciji, u Austriji.

[žalac_1]

Stefanica Crnojević kaže:

Da, i ja mislim da je manji dio Morlaka bio katoličke, a većina pravoslavne vjere.

Fortis je bio prijatelj Morlaka, cijenio ih je.
Ovu čuvenu knjigu, nikad niko nije osporio, nikad niko i od srpskih istoričara i naučnika, jednostavna taktika Srba bila je da se knjiga sakrije.

Mislim, u III smo mileniumu, nije mogla knjiga vječno sakrivena ostati.

Nikakvi Srbi nijesu katoličeni, ako je ko prešao u katoličanstvo to su bili Morlaci.

Isto kao što su katolici prelazili u pravoslavlje na teritorijama đe su Turci imali moć.

Kako misliš, bila sakrivena i prije 200 godina je praktički imala status bestselera na zapadu, a da se u nekim djelovima Europe tek otkriva široj javnosti
po ovome ispada da je u Srbiji gore nego u sjv.Koreji.

[Sajuuk]

Stefanica Crnojević kaže:

Pa ni ja ne msilim da su na silu. Jednostavno prelazili su u dominantu vjeru koja je bila u Veneciji, u Austriji.

Pa da, ljudi ili prijeđu jer im je tako ugodnije da se ne izdvajaju ili se požene s lokalnim stanovništvom a ostanu prezimena kao svjedoci.

[Bujko]

Sajuuk kaže:

Hoću reći da je taj čovjek tamo kupio kuću ili je potomak miješanog braka Srbina i Hrvatice. Mislim da je malo vjerojatno da je to prezime dobio od daljeg pretka, recimo čukundjeda, jer su ostali Alavanje još uvijek pravoslavci što se vidi i iz imena.

Ivan i Tomislav baš i nisu česta imena kod Srba u Dalmaciji...

A odakle u istom zadarskom kraju Hrvati koji se zovu Jović ili Mitrović, npr?

Postoji čitavo selo Jovići i u njemu svi katolici...

[Sajuuk]

žalac_1 kaže:

Kako misliš, bila sakrivena i prije 200 godina je praktički imala status bestselera na zapadu, a da se u nekim djelovima Europe tek otkriva široj javnosti
po ovome ispada da je u Srbiji gore nego u sjv.Koreji.

Je, i Tanajske ploče su 100 godina bile poznate vani a odljevi su bili zapakirani u HAZU ali se nitko nije usudio ili htio petljati s tim sve do 1991. To se također zove cenzura.

[Sajuuk]

Bujko kaže:

Ivan i Tomislav baš i nisu česta imena kod Srba u Dalmaciji...

A odakle u istom zadarskom kraju Hrvati koji se zovu Jović ili Mitrović, npr?

Postoji čitavo selo Jovići i u njemu svi katolici...

To sam se i ja pitao ali ne znam. Najpametnije da netko kupi knjigu Hrvatski Prezimenik i pogleda ili da pričekamo koju godinu dok ne dođe na internet. Ali takvih nedoumica nema mnogo, većinom se sve zna tko, što i kako.

[žalac_1]

Inače, čovjek prolazi i krajevima gdje autohtonu većinu čine Hrvati (Ravni Kotari, šibensko zaleđe itd.).
Koliko je njegov putopis obuhvaćao prostore naseljene pravoslavcima a koliko katolicima, pitaj boga. Jedino se može ravnati po etničkoj karti iz 20.st. (ili ranije ako su postojali kakvi izvori)


Meni najinteresantnije djelo vezano uz povijest malog čovjeka na ovim prostorima. Jedinstveno

[Stefanica Crnojević]

žalac_1 kaže:

Kako misliš, bila sakrivena i prije 200 godina je praktički imala status bestselera na zapadu, a da se u nekim djelovima Europe tek otkriva široj javnosti
po ovome ispada da je u Srbiji gore nego u sjv.Koreji.

Tako fino mislim, narod, NAROD, PUK nema pojma o ovoj slavnoj knjizi.
Niko mu je nije nikad predstavio.

Zašto se knjiga ne objavi u Srbiji?

[žalac_1]

Sajuuk kaže:

Je, i Tanajske ploče su 100 godina bile poznate vani a odljevi su bili zapakirani u HAZU ali se nitko nije usudio ili htio petljati s tim sve do 1991. To se također zove cenzura.

Da ali da Fortis u Srbiji bude tabu-tema o kojoj nitko nema blage veze, a par sto kilometara zapadnije da ga možeš kupiti u knjižari za 30-ak kuna


na kraju krajeva, kakve bi itko koristi imao od cenzuriranja putopisa jednog avanturiste koji baulja po kršu i crta listiće i puževe kućice.

[Stefanica Crnojević]

Niko ga ne cenzurira, nego ga ne objavljuju, kriju ga.

[žalac_1]

Stefanica Crnojević kaže:

Tako fino mislim, narod, NAROD, PUK nema pojma o ovoj slavnoj knjizi.
Niko mu je nije nikad predstavio.

Zašto se knjiga ne objavi u Srbiji?

Zbilja nije objavljena?

Neznam, a ni narod općenito baš nije nešto zagrijan za knjige, naročito u Srbiji, gdje Fortisov putopis ništa ne predstavlja važnoga iz nacionalne prošlosti. Jednako kao što nikoga u Hrvatskoj ne bi bilo briga o nekom xy putopisu Makedonijom i dolinom Morave.
Ali jerujem da bi imala publiku, barem među "krajišnicima"

[Bujko]

Knjiga je obavljena i dobro poznata.