Quote:
whitestone kaže:
|
Hvala ti puno na ovome. Moram da nabavim ovu knjigu, evo neke bitnije informacije koje sam pronašao u tekstu:
Ocjenjujući nastavne programe predmeta povijest, autorica zaključuje da su oni u oblikovanju tek “sporadično i površinski” bili zasnovani na marksizmu
i lenjinizmu, i to uglavnom dodavanjem određenih koncepata na već postojeće sadržaje i sheme. Umjesto isticanja marksizma-lenjinizma, kao ključne polazišne točke nastave i temelja odgoja i obrazovanja, postavio se “jugoslavenski socijalistički patriotizam, koji će s vremenom potisnuti slavenstvo i zamijeniti ga internacionalizmom”.
Godina 1945/46. “označila dubok lom na području udžbeničke historiografije”, budući da su te godine odbačeni svi udžbenici koji su se koristili prije i za vrijeme rata. Zamijenili su ih prevedeni sovjetski udžbenici opće povijesti.
U isto vrijeme započela je izrada novih udžbenika nacionalne
povijesti. Za potrebe nastave, dok nisu tiskani udžbenici nacionalne povijesti, koristili su se priručnici i preporučena literatura.
Nakon navedenog slijedi prikaz tiskanja udžbenika povijesti iz nacionalne povijesti za osnovnu školu i gimnaziju do 1961. godine.
Udžbenici nacionalne povijesti bili su veći problem zbog svih problema nastalih nakon teških ratnih godina i nedovoljno stručnoga kadra. Drugi
dio poglavlja posvećen je fascinantnom pregledu razvoja prvih nacionalnih udžbenika, počevši od improvizacije (skripte, udžbenici iz NDH ili Kraljevine Jugoslavije), preko nastanka prvoga udžbenika nacionalne povijesti u Hrvatskoj, koji se pojavio 1949. (autor Vladimir Babić), i izrade Historije naroda Jugoslavije do nove generacije udžbenika tijekom 1950-ih, koji su bili koncepcijski vrlo heterogeni, ali i bolje prilago-
đeni namijenjenoj publici.
Autorica je zamijetila postojanje izrazite proturječnosti, budući da se s jedne strane upućuje na sličnosti i paralele u prošlosti, ali s druge strane postoje vrlo izražene razlike u tumačenju pojedinih događaja (npr. tko se prvi doselio na neko područje u srednjem vijeku, pripadnost Vojne krajine, Prvi i Drugi srpski ustanak, Hrvatski narodni preporod, tumačenje Prvoga svjetskog rata i monarhističke Jugoslavije), što upućuje na potisnute i samo prividno riješene nacionalne probleme, koji će s vremenom postajati sve izraženiji.
Autorica zorno ilustrira da je nastava povijesti u Jugoslaviji imala tri osnovne društvene funkcije: integrativnu (bratstvo i jedinstvo, jugoslavenski
socijalistički patriotizam), legitimacijsku (NOB kao utemeljujući događaj novoga društva i vlasti KPJ) te kontrastivno-negacijsku (usporedba s monarhističkom Jugoslavijom kao primjerom prošlosti na koju nema povratka).
Uz to valja upozoriti na autoričino pronicljivo opažanje postojanja znatnih odstupanja u prikazima povijesnih događaja među republikama, posebno Hrvatskom i Srbijom, što je, barem u retrospektivi, jasan pokazatelj neuspjeha razvoja zajedničkoga identiteta.
Jugoslovenski udžbenici
Linearni mod
