Slobodne aktivnosti predškolskog djeteta

[Trillian]

Baan Dar kaže:
Samo jedna napomena o tom tzv. 'talentu' i o profesorima u muzičkoj školi. Mama me u prvi razred osnovne muzičke upisala jedva, recimo preko veze, i morao sam prihvatiti instrument za koji nije bilo previše interesa, jer mi je 'profesorica' na prijemnom ustanovila da 'nemam sluha'. Kao potvrdu toga da nemam sluha, ta ista profesorica mi je u prvom razredu zaključila tricu iz solfeggia, dok su svi ostali imali četiri ili pet. Nakon šest godina osnovne muzičke, iz tog cijelog razreda samo je jedan učenik upisao srednju glazbenu školu, i tijekom sva četiri razreda i na maturi imao odličan iz solfeggia. Pogađate, ja. (istina, profesorica u srednjoj nije bila ona ista iz osnovne, da je ostala ista moguće je da bi ocjene bile drugačije)

Čovjek 'nema sluha' za glazbu jedino ako mu je slušni aparat fizički oštećen. Kao i sve ostalo, sluh se poboljšava vježbom.

Najbitnija zamjerka koju ja imam na sustav glazbenog odgoja u Hrvatskoj je taj da profesori u pravilu ne uče djecu da vole glazbu. Kad netko iskreno zavoli glazbu, nije mu teško sjest i vježbat i po šest i više sati dnevno. A kad netko toliko vježba, nema tog 'nedostatka sluha' koji neće uspjet svladat.

Možda najvažnije, vrijednost i korist sviranja prelazi granice same glazbe. Jedna stvar koju sam ja u potpunosti shvatio i prihvatio: koliko vježbaš, toliko dobro sviraš. A kasnije sam shvatio da to vrijedi i za ostala područja ljudskog života.

Primijeti da baš iz tog razloga nigdje nisam spomenula sluh nego talent! Netko jednostavno nije talentiran za glazbu! A moraš priznat da rijetko koji klinac od šest, sedam godina želi vježbati svaki dan! To ipak dođe malo kasnije.

[maristella69]

U vrtiću su se pojavili plakati za: ritmiku, muzičku igraonicu, gimnastiku, engleski, itd. i malo sam pogledala tko se upisao, naravno - neki roditelji upisali djecu na više toga....
Roditeljska ambicioznost na djelu.
Ja sam svoju upisala u tu muzičku igraonicu, gdje će pjevati, plesati, slušati muziku, zabavljati se, jer zaboga još nema ni 4 godine!
Dijete je, a ne moj projekt.

[Tija]

Moj sin od 5 godina ne želi niš.
Lijepo sam ga posjela, objasnila što sve ima, što se tamo radi bla bla i pitala što bi htio. On je rekao da ne bi niš, da bi se rađe loptao i vozio biciklu po dvorištu.
nema sile, nek se voza

[maristella69]

Ma, nema tu nikakve sile
Moja mala je tek sad počela pokazivati zanimanje za suknjice, špangice i dr. zvizdarije zbog kojih su mnogi mali slatkiši izgledali kaj božićna drvca. Htjela sam ja i da moja tako izgleda nakinđurena, ali njoj je uvijek bilo praktičnije igrati se u hlačicama ili šorcu.
Eto sad je hvala Bogu postala prava mamina djevojčica.

Treba ih samo osluškivati, diskretno se uvaljivati ali ne forsati.

Pusti dite neka se voza - možda postane Schumacher

[Baan Dar]

Trillian kaže:
Primijeti da baš iz tog razloga nigdje nisam spomenula sluh nego talent! Netko jednostavno nije talentiran za glazbu! A moraš priznat da rijetko koji klinac od šest, sedam godina želi vježbati svaki dan! To ipak dođe malo kasnije.

Ma gle, nisam ja mislio tebi proturiječiti niti se svađati.

Ono što sam htio reć je da mišljenje učitelja iz osnovne škole o talentiranosti djeteta treba uzet s popriličnom dozom rezerve. Osim mog slučaja koji sam već opisao, imam jednog poznanika čije je dijete učitelj isto tako okarakterizirao nao netalentirano, a dijelom i zbog mog primjera ga je čovjek upisao u muzičku i mali je prilično uspješan koliko čujem.

Talent i sluh - mislim da je prilično teško razlikovati jedno od drugoga zato jer popriličan broj ljudi ne radi tu razliku. Ako pod talentom misliš da će netko lakše odsvirati par nota zapisanih na papiru a netko teže, onda se i to, isto kao i sluh, da navježbati.

Naravno da klinac od šest, sedam godina neće htjet vježbat svaki dan (osim mog, naravno, moj će svojevoljno vježbat po 8 sati dnevno počevši od četvrte godine! ), zato sam i rekao da mislim da većina učitelja radi grešku što toj maloj djeci prvo ne pokušaju usaditi ljubav prema glazbi, a onda ih tjerati da vježbaju tehničke vježbe.

[Durica]

sassy1 kaže:
Srela sam prijateljicu i hvali mi se ona kako njena djeca (curica i dečec koji idu u 5 i 6 osnovne) imaju hrpu slobodnih aktivnosti.

Bože mili kad mi je počela nabrajati na što sve njezina djeca idu: njemački, engleski, rukomet, tenis, nogomet, atletika, muzička škola, informatika...

Pa kad ta djeca spavaju??? Kad se igraju??? Kad uopće mogu biti djeca???

Mislim da je to pretjerivanje i da je to pokušaj da roditelji ispune svoje neostvarene ciljeve preko djece.

Mene su moji starci upisali u muzičku u trećem osnovne. Išla sam tri godine i tri j..... godine mi je trebalo da im dokažem da ne volim svirati i da nisam u tome dobra. Kad sam konačno pala treći razred muzičke shvatili su. A meni su ostale traume

I danas kad čujem harmoniku dižem ruke u zrak

Ja sam u osnovnoj školi išla (kronološki) na male vezilje, zbor, literarnu, dramsku, u izviđače, na košarkašku, rukometnu, folklor, foto sekciju + paralelno cijelo vrijeme u muzičku školu.
Imala sam odličnu ekipu u zgradi s kojom sam se svaki dan igrala do iznemoglosti, dakle nije stradalo moje djetinjstvo i igranje. Dapače, često sam si razmišljala kako bi mi bilo dosadno da ne idem na sve te aktivnosti.

[Herostrat]

Baan Dar kaže:
Ma gle, nisam ja mislio tebi proturiječiti niti se svađati.

Ono što sam htio reć je da mišljenje učitelja iz osnovne škole o talentiranosti djeteta treba uzet s popriličnom dozom rezerve. Osim mog slučaja koji sam već opisao, imam jednog poznanika čije je dijete učitelj isto tako okarakterizirao nao netalentirano, a dijelom i zbog mog primjera ga je čovjek upisao u muzičku i mali je prilično uspješan koliko čujem.

Talent i sluh - mislim da je prilično teško razlikovati jedno od drugoga zato jer popriličan broj ljudi ne radi tu razliku. Ako pod talentom misliš da će netko lakše odsvirati par nota zapisanih na papiru a netko teže, onda se i to, isto kao i sluh, da navježbati.

Naravno da klinac od šest, sedam godina neće htjet vježbat svaki dan (osim mog, naravno, moj će svojevoljno vježbat po 8 sati dnevno počevši od četvrte godine! ), zato sam i rekao da mislim da većina učitelja radi grešku što toj maloj djeci prvo ne pokušaju usaditi ljubav prema glazbi, a onda ih tjerati da vježbaju tehničke vježbe.

[Tija]

maristella69 kaže:
Pusti dite neka se voza - možda postane Schumacher

ne, on će bit automehaničar

[maristella69]

Išli su sa mnom u razred (u osnovnjaku) curica i dečko - blizanci. Jako sitni, ali ljepuškasti, slatki.
Bože dragi, što su ti roditelji radili od te djece
Ovoj presitnoj djevojčici su, uz masu drugih obveza (jer, bili su natprosječno inteligentni i daroviti, jelte...) nabili neku harmoničetinu da svira na njoj - e, kad se sad sjetim te groteskne slike sa šk. priredbi i nje kako sa ogromnom harmonikom na sebi pokušava nešto odsvirati a otraga su joj svezali neku špagu da joj ne padne taj mijeh koji nije uspjela razvlačiti kako treba... Bože dragi....ta tortura se nastavila i kasnije, jednom sam je vidjela u gradu kao djevojku, kosa joj je jako oslabila, gotovo otpala, čula sam od drugih da ima psihičkih problema...

Brat se već u višim razredima osnovne škole otrgo od tog bjesomučnog roditeljskog režima i postao delinkvent sa općim uspjehom "vrlo dobar", ponekad i "dobar."

A što je najveća ironija, čini mi se da su se ti nasmijani savršeni roditelji kasnije razveli.

[Durica]

maristella69 kaže:
Išli su sa mnom u razred (u osnovnjaku) curica i dečko - blizanci. Jako sitni, ali ljepuškasti, slatki.
Bože dragi, što su ti roditelji radili od te djece
Ovoj presitnoj djevojčici su, uz masu drugih obveza (jer, bili su natprosječno inteligentni i daroviti, jelte...) nabili neku harmoničetinu da svira na njoj - e, kad se sad sjetim te groteskne slike sa šk. priredbi i nje kako sa ogromnom harmonikom na sebi pokušava nešto odsvirati a otraga su joj svezali neku špagu da joj ne padne taj mijeh koji nije uspjela razvlačiti kako treba... Bože dragi....ta tortura se nastavila i kasnije, jednom sam je vidjela u gradu kao djevojku, kosa joj je jako oslabila, gotovo otpala, čula sam od drugih da ima psihičkih problema...

Brat se već u višim razredima osnovne škole otrgo od tog bjesomučnog roditeljskog režima i postao delinkvent sa općim uspjehom "vrlo dobar", ponekad i "dobar."

A što je najveća ironija, čini mi se da su se ti nasmijani savršeni roditelji kasnije razveli.

Viš, ja sam se na sve svoje slobodne aktivnosti upisivala bez znanja roditelja, osim muzičke u koju su me morali oni upisati, ali nakon dugih pregovora i mog obećanja da to neće utjecati na moj uspjeh u 'običnoj' školi.
Možda su se zato nakon dvadesetak godina razveli?

[tonka]

Koliko god mali obozava ici na nogomet...mala ne razmislja krenuti na nista....nju nista ne razmislja....
Valjda bu nasla neki interes...
Voli pjevati, plesati, roniti u kadi...obozava vodu...ali nece na nista krenuti...
Valjda bude...kad jos malo odraste

[Trillian]

Baan Dar, provjeri PM!

[Septembar]

Tija kaže:
Moj sin od 5 godina ne želi niš.
Lijepo sam ga posjela, objasnila što sve ima, što se tamo radi bla bla i pitala što bi htio. On je rekao da ne bi niš, da bi se rađe loptao i vozio biciklu po dvorištu.
nema sile, nek se voza

ma cek jos malo kad klinci u razredu pocnu pricat kak idu na ovo i ono
bude se odma zainteresovao, nemas brige

[Azaleja]

Evo, da se ja nadovežem na ovu temu. Smatram da ne treba pretjerivati sa slobodnim aktivnostima, tipa: muzička, strani jezik, tenis, košarka, nogomet i itd. Ali, jedna slobodna aktivnost koje dijete voli, smatram da je dobro. Po vlastitom izboru ili izboru roditelja. Time se ne zakida njegovo djetinjstvo. Postoji šansa da se nakon više slobodnih aktivnosti-dijete može odati drogi, alkoholu, ali mislim da se i na jedan način sklanja sa ulice, ako to voli.

Moj primjer je ovakav: roditelji su me upisali na strani jezik ( engleski jezik). Nisu me pitali, ali danas mi nije žao, dok sam bila mala, i to ne 1. razred osnovne škole, nego 2. razred osnovne škole. Za muzičku nisam nikada bila, niti su me ikada silili. I pogodite, što se dogodilo sa engleskim jezikom. U 4. razredu osnovne škole kada smo dobili strani jezik, mene i još par njih koji smo učili engleski vani, nije bilo strah prvog susreta sa engleskim, dok je druge bilo strah engleski.
Također, u 4. razredu osnovne škole mogli smo birati drugi strani jezik, ili nekakvu verziju dramske, recitatorne grupe i itd. Naravno, od dva strana jezika koja su se nudila, a to je bilo između : francuskog i ruskog jezika, pogađajte-odabrala sam francuski jezik. Iako sam ga učila 5 godina, a dan-danas ga znam jako malo, ali kada bi ga se prisjetila-mislim da bi mogla svladati komunikaciju.
Strani jezici su bili utjecaj koji su odlučivali za odabir srednje škole. U srednjoj školi sam imala 3 obavezna strana jezika. Naravno, to je bio engleski jezik, zatim talijanski i njemački.
Do odluke o upisu na visoku instituciju, prekinula sam sa engleskim vanim-preklapala su mi se predavanja, a jedan od tih je bio da sam u engleskom odustala pred jedan važan moment. Također sam se dvoumila između stranih jezika, a to bi bilo: talijanski i hrvatski.
Jednostavno, roditelji su mi usadili ljubav u jezike, i danas sam zapostavila jezike zbog svojih drugih obveza, ali bi voljela usavršavati : njemački i talijanski te završiti engleski do kraja.

Također, poznajem jednu osobu koja nije imala novca za to, ona je bila samouka. Naučila je tako: engleski, talijanski, njemački i španjolski.

Tako da i slobodne aktivnosti mogu biti i veliki plus, te zavoljiti svoj životni poziv.

[swaschta]

Mene su moji upisali s prvim osnovne u prvi glazbene, kao i sestru prije mene. Nisam bio ljubitelj klavira. No, uz njihovo inzistiranje zavrsio sam i srednju, kao teoreticar.

Danas sam sretan sto sam to prosao, i nesretan sto si nisam dao vise truda. Glazbom se, i to crkvenom, danas bavim iz ljubavi i sve sto sam naucio mi je vrlo korisno. A nisam mislio da ce tako biti.

Moji klinci nisu bili pitani hoce li ici u glazbenu, supruga i ja smo to postavili tako da je to nesto najnormalnije, ali smo ih pustili da si odaberu sto zele. Kci (5. razred) je na flauti a sin (3) na gitari. Uvijek ima uspona i padova u motivaciji i zelji za vjezbanjem (obrnuto proporcionalno vremenskim prilikama ) ali kci vec sada planira otici i u srednju glazbenu.

Ove su si godine zeljeli uzeti i neke sportske aktvinosti, ona bagminton, on stolni tenis. Uz sve obveze i dalje im ostaje dovoljno slobodnog vremena.

Mislim da djecu treba poticati i ohrabrivati, jer roditelji ipak gledaju dalje u buducnost od svoje djece, sto je i razumljivo. No, da, treba paziti da se ne pretjera. Sve je to skupa vrlo osjetljivo tlo, jer klincima se cesto nesto ne da raditi a ne to ne vole. U nekom je trenutku zanimljivije igrati se vani nego malo vjezbati. Ali, zato i jesmo stariji pa valjda i mudriji, time sposobni donijeti odluke koje ce donijeti rjesenje a ne probleme.

[Emma]

swaschta kaže:
..
Mislim da djecu treba poticati i ohrabrivati, jer roditelji ipak gledaju dalje u buducnost od svoje djece, sto je i razumljivo. No, da, treba paziti da se ne pretjera. ...

Slazem se, samo sam primjetila da su zg djeca stvarno natovarena svakojakim aktivnostima. Mislim da u nekim slucajevima i roditelji pretjeruju.

[swaschta]

Emma kaže:
Slazem se, samo sam primjetila da su zg djeca stvarno natovarena svakojakim aktivnostima. Mislim da u nekim slucajevima i roditelji pretjeruju.

Da, sasvim sigurno, no, iako sam se i ja kao dijete ponekad osjecao opterecenim, danas mi nije zao. Moja supruga je, pak, odrasla u seoskoj sredini, i iako ima dara za glazbu, otac ju nije zelio upisati u glazbenu skolu jer mu se nije dalo. I moja supruga to dan danas ne moze preboljeti.

Cinjenica je da grad djeci pruza vise mogucnosti. I bolje je da ponekad ne zna kuda ce sa sobom, nego li da gube vrijeme vucarajuci se po kvartu. Procitao sam jednu recenicu koja kaze: "Besposlen um je najveca Sotonska radionica". Drugim rijecima, onaj koji nije okruzen obvezama (koje mogu i trebaju biti zadovoljstvo) ima dovoljno vremena da se bavi glupostima.

[Petra001]

Imam sineka 4,5 godina, koji ide u vrtić do 12 sati, dakle, doma dođe spavati....
I sada... moj mališan ima puuuno previše energije koju bi trebao negdje iskoristiti.
Da li netko zna u Zagrebu gdje bih ja mogla sina upisati na neku aktivnost u poslijepodnevnim satima m(preferiram sport) s obziram da još uvijek ima malo godina (4,5).
Hvala za svaki savjet...

[manc]

Imas sportski vric ZAGI, imaju i svoj web (malo poguglaj). Mislim da imaju popodnevne termine na velesajmu i u nekim vrticima. "pokrivaju " sve sportove, a po zimi idu i na klizanje (barem je tako bilo kad je iso moj sin).

[Rita]

klizanje, plivanje, gimnastika. MIslim da ti sportski klubovi imaju programe za tak male kikice.