Planiramo li svoj život prije rođenja?

[Morgoth_hr]

Pa naravno da biramo...kako ne..ja sam evo baš namjerno odabrao život u ovoj jebenoj državi punoj lopova, sirotinje i sličnih stvari a nisam odlučio da se rodim kao sisata dobro građena crnka na tropskom otočju jerbo bi mi sunce tamo naškodilo koži.

[palam]

Morgoth_hr kaže:

Pa naravno da biramo...kako ne..ja sam evo baš namjerno odabrao život u ovoj jebenoj državi punoj lopova, sirotinje i sličnih stvari a nisam odlučio da se rodim kao sisata dobro građena crnka na tropskom otočju jerbo bi mi sunce tamo naškodilo koži.

[madreleona]

navigator1 kaže:

Da. Naravno. Prije nego se rodimo upoznajemo svoje roditelje i vidimo cijeli svoj budući život kao na ubrzanom filmu. Znamo kakav će biti i znamo njegov kraj. Tada odabiremo taj život ili neki drugi. Mi biramo svoj budući život prije nego se u njemu rodimo. Ali "šokom" rođenja sve zaboravimo. Iako sve zunamo. Neki od nas namjerno se rode da bi se žrtvovali a neki da bi nekog usrećili... a, neki jednostavno se otkupljuju za nešto iz prošlog života.

podržavam,jer to je jedina istina...

[Aurora_32]

madreleona kaže:

podržavam,jer to je jedina istina...

A kako znaš da je to jedina istina? I ja to podržavam...ali kako da znam...

[Alice_23]

Obicno to ne radim, ali kako se ovdje našlo par ljudi koji bi mogli shvatit o cemu pricam i mozda vodit neku raspravu o tome, osjecam potrebu ispricati i svoje viđenje stvari.
Postovi osobe Alan_SP su divni. Pa ako može on mogu i ja. Pa šta bude.

Dakle ako se mene pita, kolko mi je trenutno poznato i shvatljivo - ovako stvari funkcioniraju;

Da, sami biramo zivote koje cemo zivjeti. Da, reinkarnacija postoji. Karma u smislu "kazne" za "grijehe" iz prošlih zivota NE postoji. Jednostavno zato jer ne postoje grijesi (mislim da je o toj temi presudnu ulogu u našoj kulturi odigralo krscanstvo, koje prica o grijesima daleko preko granica ukusa.... do te mjere da se rađamo s grijehom, živimo grijeh...). A upravo zbog grijeha bi se kao, ponovo inkarnirali... Grijeh bi po nekoj definiciji našeg društva bio učiniti (pomisliti...itd.) nešto loše spram sebe, drugoga ili boga. Očit problem je u tome da ne postoji ni dobro ni lose. Postoje stvari koje nas cine sretnima (pa ih tumacimo kao dobre) ili nas cine nesretnima (tumacimo kao lose) dok zapravo ista ta stvar, isti taj događaj moze netko drugi tumacit suprotno od nas. A cak i sami mozemo u razlicitim trenucima isti događaj tumacit kao dobar, odnosno kao loš. Ako cemo jos dublje u problem, namece se cinjenica da zapravo ne mozemo ciniti lose sebi – jer sve sto radimo vodi boljem, napretku, učenju, zabavi ( )... iako se mozda u nekom trenutku ne cini tako. Ali jednom kad shvatite da sve vodi ka visem dobru puno lakse je prihvatit i naizgled lose stvari u vlastitom zivotu. A kada naucite prihvacati naizgled lose stvari one se desavaju sve manje i manje, jer brže savladate lekcije koje nose sa sobom pa se nemaju potrebu ponavljati.
Da se vratim temi - Karma u smislu "kazne" za "grijehe" iz prošlih zivota NE postoji. Jer ne postoje grijesi. Ja volim izjednacit termine karma i sudbina i slobodna volja(izbor)... necu objasnjavat zasto.
Dakle taj moment karme/sudbine/izbora bi mogao imati svoj začetak u odabiru života koji cemo proživjet. Mozda nam u odabiru pomazu i bliske duse... Uglavnom biramo onaj zivot koji nam treba za razvoj/ucenje... Da se malo dotaknem i one price o odabiru nekih zivota da bismo bili sa nekim nama dragim dusama; SVE je harmonija(bog). Ako mi zelimo biti sa tom dusom naci ce se jedan zivot idealan za nas same, i jedan zivot idealan za nju/njega, i oni ce biti idealno povezani i isprepleteni. Ako se u nekom trenutku života promjeni moja potreba, pa npr. zatrebam neku drugu dusu u svojoj blizini – ona također dobije potrebu biti u mojoj blizini u tom trenutku. (Govorim o «trenucima» jer vrijeme kao takvo ne postoji; kad bi vrijeme postojalo ne vidim kako bi mogla postojat harmonija...ali ok, to je sad tema za neko drugo mjesto.)
Ne vjerujem da odabiremo sredstva, nego CILJ, odnosno lekciju koju moramo savladati. Ne vjerujem da biramo boju kose, registraciju auta i svaki pojedini detalj u zivotu. Vjerujem da si dajemo situacije preko kojih cemo moci nauciti (što vec trebamo....). Ako ne uspije prvi puta, dajemo si i drugu situaciju (sto je moguce zbog nepostojanja vremena, pa u istom trenutku i biramo/kreiramo zivot koji cemo zivjeti i zivimo ga.), i tako sve dok ne naucimo. Ako nam jedan zivot nije dovoljan – dajemo si ih još. Prema tome, sto brze shvatimo lekcije manje patnje i «losih» stvari dozivljavamo. Iako, nije svačiji život patnja. Moj život je u velikom postotku ljubav i sreća. Mozda odaberemo pojedini zivot samo zato da bismo uživali u njemu

Da rezimiram; Da. Biramo svoj zivot. Biramo osobe, stvari i situacije u svom zivotu. Sve sto nam se događa u zivotu sami smo prizvali kako bismo savladali neku lekciju. Kad savladamo prvu, doci ce druga lekcija. Poanta je u tome da netreba shvacat lose stvari kao lose jer one to nisu. One su jednostavno TU. Da nas poduce necemu.

Za sada jos nisam shvatila gdje je tome kraj. Ako netko zna, molim da podjeli to Da li je savladavanje lekcija jedina zanimacija svih dusa, da li tih lekcija ima beskonacno (naravno da ima)...
Ako je bog SVE ( čovjek, životinja, biljka, kamen, zrak, energija, ljubav, ma sve sve sve apsolutno SVE) – bog je i mi. Tj. mi smo bog (pojedinacno i zbirno).... Svi zajedno cinimo apsolutno SVE – boga. Sto ce necem apsolutnom sve te lekcije i svi ti zivoti? Koja je svrha? Nije li SVE (bog, ljubav, energija, harmonija) vec savseno? Ako je nesto savrseno sto ce mu lekcije :/ I zasto se SVE fragmentiralo na beskonacno mnogo djelica (dusa)?? Najbolji odgovor koji sam do sad smislila je – radi zabave.

Omg.. shvaca li itko o cemu ja pricam? Jer ponekad sama sebe ne razumijem....

[Me,myself and I]

Iskreno,mislim da je ta teorija tjesenje onih koji su izvukli kraci kraj.

Naravno,NADAM se da grijesim.Joj kako se nadam.


Vidjet cemo

[Hermo Diaktoros]

Aurora_32 kaže:

A kako znaš da je to jedina istina? I ja to podržavam...ali kako da znam...

I kako uostalom znate da on nije sisata crnka

[Alice_23]

Me,myself and I kaže:

Iskreno,mislim da je ta teorija tjesenje onih koji su izvukli kraci kraj.

Naravno,NADAM se da grijesim.Joj kako se nadam.


Vidjet cemo

ja nisam izvukla kraći kraj. super mi je ovaj život a teorija i dalje stoji

[madreleona]

......ono smo što vjerujemo,znači ako vjerujemo u nešto onda je to u principu i jedina istina .Možda da probaš pročitati Putovanje duša,Sudbina duša i Život nakon života........svatko od nas je glavni glumac u filmu života a ostalo su sporedni glumci ,sve smo mi to izabrali iz nekog razloga kako kaže dotična u postu gore.Život je škola, i zamislite koliko smo hrabri ako so izabrali "težak"( no što uopće znači težak život????)život,i neka nam ne bude teško jer ako iz toga izvučemo nešto dobro i pouku fantastično......Ima još nekih knjiga koje su mi otvorile okice i moram priznat moj svijet sada izgleda puno drugačije.Pozdravljeni

[zlatna ribica]

rozzz kaže:

To se pita Robert Schwartz u knjizi "Hrabre duše" - planiramo li svoje životne izazove prije rođenja?

Da li je netko pročitao knjigu?

Autor daje 10-tak ispovjedi ljudi koji su pomoću nekih medija došli do toga da sami planiramo svoje živote tj. razne izazove: bolesti, nesreće, uspjehe, neuspjehe sve sa ciljem da iskusimo razne emocije za koje mislimo da nam nedostaju da bi naša duša nešto naučila tj. razvila se u toj mjeri da se više ne mora inkarnirati na zemlji.
Postoji tzv. skupina srodnih duša koje planiraju zajedničko inkarniranje na zemlji u isto vrijeme, sve se dogovore i pristaju na zajedničke izazove iz velike ljubavi jedni prema drugima. Čak se i opisuje "zgrada" u kojoj se takvi dogovori vode pomoću naših netjelesnih vodiča.
Naravno, tu su i druge već poznate činjenice, da smo svi jedno, da smo vječna ljubav i da sve to zaboravljamo kad se inkarniramo u tijelo.

Ja imam poznanike koji su sami doživjeli neke "trenutke prosvjetljenja" iliti neki "hint odozgora", i svi kažu da je to stvarno tako: sve je dogovoreno! Zato se ljudi ne bi trebali ljutiti i pitati - zašto baš ja? - kad im se dogodi neka tragedija. Treba prihvatiti da smo sami tako htjeli za dobrobit razvoja vlastite duše.

Šta mislite o tome?

Nisam čitala tu knjigu, al sam čitala "Putovanje duša", koja govori apsolutno isto to.

Ne znam kolko vjerujem baš u sve, al ima smisla. Nakon "Putovanja duša" sam prvi put u životu pomislila da možda ipak ima nešta u reinkarnaciji.

Saznat ćemo kad nam dođe vrijeme za saznat

[sahara]

Alice_23 kaže:

Omg.. shvaca li itko o cemu ja pricam? Jer ponekad sama sebe ne razumijem....

Draga Alice.... potpuno shvaćam o čemu pričaš. Ja sam upravo pri kraju knjige '' Putovanje duša''. Evo što sam ja shvatila iz svega: Bog Je JEDAN I JEDINI. Bog stvara sve duše. Život duša tamo 'gore' je mjesto puno razumjevanja, ljubavi i svjetla. Duše imaju svoje karaktere... ostaju nekad nepromijenjeni stoljećima. Bitno je to da su sve duše ispunjene ljubavi, razumjevanjem i shvaćanjem... I da , Bog to radi radi zabave...
Ja vjerujem da je tako.... Vjerujem u Boga. iako mi moja vjera brani da vjerujem i u reinkarnaciju.... hm... ali isto tako znam da Bibliju nitko nije posalo fax-om sa neba. Ako me shvaćate...

[madreleona]

nastavite sa SUDBINE DUŠA isto od Newtona......sretno

[Vrag Jedan]

Alice_23 kaže:

Obicno to ne radim, ali kako se ovdje našlo par ljudi koji bi mogli shvatit o cemu pricam i mozda vodit neku raspravu o tome, osjecam potrebu ispricati i svoje viđenje stvari.
Postovi osobe Alan_SP su divni. Pa ako može on mogu i ja. Pa šta bude.

Dakle ako se mene pita, kolko mi je trenutno poznato i shvatljivo - ovako stvari funkcioniraju;

Da, sami biramo zivote koje cemo zivjeti. Da, reinkarnacija postoji. Karma u smislu "kazne" za "grijehe" iz prošlih zivota NE postoji. Jednostavno zato jer ne postoje grijesi (mislim da je o toj temi presudnu ulogu u našoj kulturi odigralo krscanstvo, koje prica o grijesima daleko preko granica ukusa.... do te mjere da se rađamo s grijehom, živimo grijeh...). A upravo zbog grijeha bi se kao, ponovo inkarnirali... Grijeh bi po nekoj definiciji našeg društva bio učiniti (pomisliti...itd.) nešto loše spram sebe, drugoga ili boga. Očit problem je u tome da ne postoji ni dobro ni lose. Postoje stvari koje nas cine sretnima (pa ih tumacimo kao dobre) ili nas cine nesretnima (tumacimo kao lose) dok zapravo ista ta stvar, isti taj događaj moze netko drugi tumacit suprotno od nas. A cak i sami mozemo u razlicitim trenucima isti događaj tumacit kao dobar, odnosno kao loš. Ako cemo jos dublje u problem, namece se cinjenica da zapravo ne mozemo ciniti lose sebi – jer sve sto radimo vodi boljem, napretku, učenju, zabavi ( )... iako se mozda u nekom trenutku ne cini tako. Ali jednom kad shvatite da sve vodi ka visem dobru puno lakse je prihvatit i naizgled lose stvari u vlastitom zivotu. A kada naucite prihvacati naizgled lose stvari one se desavaju sve manje i manje, jer brže savladate lekcije koje nose sa sobom pa se nemaju potrebu ponavljati.
Da se vratim temi - Karma u smislu "kazne" za "grijehe" iz prošlih zivota NE postoji. Jer ne postoje grijesi. Ja volim izjednacit termine karma i sudbina i slobodna volja(izbor)... necu objasnjavat zasto.
Dakle taj moment karme/sudbine/izbora bi mogao imati svoj začetak u odabiru života koji cemo proživjet. Mozda nam u odabiru pomazu i bliske duse... Uglavnom biramo onaj zivot koji nam treba za razvoj/ucenje... Da se malo dotaknem i one price o odabiru nekih zivota da bismo bili sa nekim nama dragim dusama; SVE je harmonija(bog). Ako mi zelimo biti sa tom dusom naci ce se jedan zivot idealan za nas same, i jedan zivot idealan za nju/njega, i oni ce biti idealno povezani i isprepleteni.
...........

.....Omg.. shvaca li itko o cemu ja pricam? Jer ponekad sama sebe ne razumijem....

Ma razumin sta hoces reci.Citala sam o tim nekim svjedocanstvima i ja.
Ali ne slazem se da biramo svoje okruzje,obitelj,spol i neke ljude i dogadjaje.
Zar ce neka dusa ici svjesno odabrati npr.sudbinu gladnog djeteta u Africi koje ce u 5.godini umrijeti od gladi?
Ili sudbinu djeteta zarazenog AIDS-om u dobi od 7 godina takodjer u Africi,koje krvolocni vojni zapovjednici vrbuju da bi napravili od njih male ubojice,okrutne strojeve smrti.
Nema logike,jer cemu da dusa bira okolnosti iz kojih nece izvuci pouku,vec ce si natovariti jos tezu lekciju za nauciti za sljedeci zivot.
To ti je kao da covjeka koji ne zna za pojam cistoce niti ima o njoj ikakvu svijest gurnes u blato-i onda od njega ocekujes da nauci sam kako sprati to blato da bi bio cist.Ne,on ce se valjati u blatu i dalje i bit ce jos blatnjaviji nego kad je u njega tek bacen,jer ne zna sta znaci biti cist.

Osobno vjerujem da karma postoji,a o reinkarnaciji sam citala dosta.
Moze pak biti puno objesnjenja za ono sta nazivamo-sjecanjem na prosli zivot.Mozda se radi o genetskom sjecanju,u genima pohranjenim iskustvima nasih predaka.
Dio predaka zivi u nama putem nasih gena pa takva sjecanja mozemo dozivljavati kao svoja vlastita.Na kraju krajeva,nasi preci zive kroz nas,kroz nase gene,to bi mozda bilo objasnjenje reinkarnacije.
Puno se pise i o karmickim dugovima predaka koje potomci moraju ispastati.
Ali kako sam napisala,ne vjerujem da biramo svoje zivote,ali zato u neki vid reinkarnacije vjerujem,pa bila to genetska sjecanja predaka ili inkarnacija nase vlastite duse.

[Alice_23]

VragJeUOvojZeni kaže:

Ma razumin sta hoces reci.Citala sam o tim nekim svjedocanstvima i ja.
Ali ne slazem se da biramo svoje okruzje,obitelj,spol i neke ljude i dogadjaje.
Zar ce neka dusa ici svjesno odabrati npr.sudbinu gladnog djeteta u Africi koje ce u 5.godini umrijeti od gladi?
Ili sudbinu djeteta zarazenog AIDS-om u dobi od 7 godina takodjer u Africi,koje krvolocni vojni zapovjednici vrbuju da bi napravili od njih male ubojice,okrutne strojeve smrti.
Nema logike,jer cemu da dusa bira okolnosti iz kojih nece izvuci pouku,vec ce si natovariti jos tezu lekciju za nauciti za sljedeci zivot.
To ti je kao da covjeka koji ne zna za pojam cistoce niti ima o njoj ikakvu svijest gurnes u blato-i onda od njega ocekujes da nauci sam kako sprati to blato da bi bio cist.Ne,on ce se valjati u blatu i dalje i bit ce jos blatnjaviji nego kad je u njega tek bacen,jer ne zna sta znaci biti cist.

Osobno vjerujem da karma postoji,a o reinkarnaciji sam citala dosta.
Moze pak biti puno objesnjenja za ono sta nazivamo-sjecanjem na prosli zivot.Mozda se radi o genetskom sjecanju,u genima pohranjenim iskustvima nasih predaka.
Dio predaka zivi u nama putem nasih gena pa takva sjecanja mozemo dozivljavati kao svoja vlastita.Na kraju krajeva,nasi preci zive kroz nas,kroz nase gene,to bi mozda bilo objasnjenje reinkarnacije.
Puno se pise i o karmickim dugovima predaka koje potomci moraju ispastati.
Ali kako sam napisala,ne vjerujem da biramo svoje zivote,ali zato u neki vid reinkarnacije vjerujem,pa bila to genetska sjecanja predaka ili inkarnacija nase vlastite duse.

Da, hoće. Vjerojatno joj je potrebno i to iskustvo iz nekog razloga. Nije sve kako se čini.

Netreba vjerovati svemu što se piše; samo zato što je zapisano crno na bijelom, ne znači da je istina, ili da ima ikakvog smisla ( uzmimo bibliju za primjer )... cijela ta priča o "karmičkim dugovima" mi je totalno besmislena... ali več sam to napisala, pa da se ne ponavljam....

[hanna69]

Zanimljiva tema, još jedna na koju odgovora nema...

Pročitala sam dosta na ovu temu, još od R. Moodya pa dalje,
kad većina spomenutog sadržaja na ovu temu još nije ni
postojala, no sve što od toga imam samo su nova pitanja...

1) Što sam ja, tko sam ja? Duša? Što je to duša? Kako znam
da sam ja duša? Kako da znam što i tko sam ja?

Sve što znam jest da postojim. No, od kada i do kada - ne
znam!

2) Ako sam ja nešto što se zove duša, zašto postojim?
Slučajnost? Produkt dosade? Eksperimenta?

3) Zašto smo na toliko različitim pozicijama u životu? Netko
ima život u kojem uživa i kojeg se nerado ostavlja čak i kad
dođe neizbježan odlazak. Dok je drugome život užasna
patnja i jedva čeka da prođe pa čak ponekad i ubrza taj
odlazak.

4) Ako smo duše stvorene od savršenog stvoritelja kako to da
smo toliko nesavršene u ovoj materiji? Ili smo defektni
proizvod od samog nastanka pa je potrebno učenje i
usavršavanje? U slučaju posljednjeg, netko ima vrlo zajeban
smisao za humor.
Ako smo pak stvorene savršene zašto se onda i dalje
usavršavamo?

5) Ako su sve duše krenule s iste pozicije, s istim
preduvjetima, s istim danim sposobnostima, od kuda ovakve
razlike u životu i životnim okolnostima? Ako početne
pozicije i uvjeti nisu isti onda je cijela stvar jebeno
nepravedna prema mnogima.

7) Ako biramo okolnosti života, da li smo u trenu biranja
svjesne težine iskustava kroz koje ćemo prolaziti? Ja osobno
znam da sa svojim iskustvom koje imam i sviješću o svemu
nema šanse, ne samo za odabir negativnih životnih iskustava,
nego nema načina da se ikada vratim osim ako me tko prisili
na neki način ili izmanipulira.

8) Ako učimo i učenje je cilj, zašto imamo tako ograničenu
moć shvaćanja te sporo učimo? Zašto imamo IQ u rasponu cca
50-220, a ne 500-700, ili 100000? Sigurno bi tada ovaj
svijet drugačije izgledao.

9) Ako ćemo pak razgovarati iz kuta advaite onda je pitanje
zašto se moram osvijestiti, postati svjesna svoje prave
prirode? Što fali nesvijesti ili polusvijesti? Ako je ovo
što prolazim uvjet da jednog dana postanem svjesna sebe u
punoj mjeri (ma što to značilo) mislim da to nije vrijedno
svega. Što god da je onkraj duge. Ako sam nesvjesna sebe,
svog postojanja, tada ne znam da postojim, i što mi je
trebalo da se ikada probudim? Što fali spavanju?


Pročitala sam cijeli thread, no na ova pitanja nisam našla
odgovarajući i zavdovoljavajući odgovor. Niti se nadam da će
ga itko dati. Pišem jer mi se piše... Što ne znači da i
dalje ne želim čitati vaša razmišljanja. Nikada ne znaš kuda
će te neka bezazlena misao odvesti!

Ipak, najosnovnije od svega, čini mi se, jest odgovor na pitanje -tko sam ja?
I nakon toga, zašto taj ja ima potrebu učiti, iskušavati, i sve ostalo na temu?

[Alice_23]

hanna69 kaže:

Sve što znam jest da postojim. No, od kada i do kada - ne
znam!

Vječno? Oduvijek, zauvijek?

3) Zašto smo na toliko različitim pozicijama u životu? Netko
ima život u kojem uživa i kojeg se nerado ostavlja čak i kad
dođe neizbježan odlazak. Dok je drugome život užasna
patnja i jedva čeka da prođe pa čak ponekad i ubrza taj
odlazak.

Možda smo svi na jednakim pozicijama, ali ih svatko drugačije doživljava.... Subjektivna percepcija "stvarnosti".

4) Ako smo duše stvorene od savršenog stvoritelja kako to da
smo toliko nesavršene u ovoj materiji? Ili smo defektni
proizvod od samog nastanka pa je potrebno učenje i
usavršavanje? U slučaju posljednjeg, netko ima vrlo zajeban
smisao za humor.
Ako smo pak stvorene savršene zašto se onda i dalje
usavršavamo?

Možda smo savršeni u svakom trenutku. Bez obzira što se mijenjamo. Savršeni u svojoj nesavršenosti....

Ipak, najosnovnije od svega, čini mi se, jest odgovor na pitanje -tko sam ja?

"Ja sam koji jesam."

[hanna69]

Hvala na trudu ali mislim da odgovori nisu uvjerljivi i zadovoljavajući.

Alice_23 kaže:

Vječno? Oduvijek, zauvijek?

Kako znadeš da je tako kako si napisala? Ateista će ti npr odgovoriti da smo tu samo dok je tijelo živo i da je svijest produkt aktivnosti mozga. Ovo sve što piše po spomenutim knjigama također može biti samo produkt mozga i ništa više. Ne kažem da je tako, ili nije, samo kažem da ne znamo sa sigurnošću.

Alice_23 kaže:

Možda smo svi na jednakim pozicijama, ali ih svatko drugačije doživljava.... Subjektivna percepcija "stvarnosti".

Možda smo savršeni u svakom trenutku. Bez obzira što se mijenjamo. Savršeni u svojoj nesavršenosti....

Znači tebi je subjektivno na istoj poziciji dijete koje dobije sve povoljne materijalne uvjete, ljubav, pažnju, primjeren odgoj i obrazovanje negdje u Evropi te npr. siroće bez roditelja u Somaliji? Koje bi ti djetinjstvo radije odabrala?

Alice_23 kaže:

"Ja sam koji jesam."

Misliš da se sa time već nisam susrela prije? Što bi mi to trebalo značiti uopće? Što to tebi znači? Na koji način ti ta izjava objašnjava prirodu tvog/mog/našeg postojanja?

[Alice_23]

Neznam dal je tako, dal smo vječni, ali mi to ima najviše smisla. Jer je sve produkt naših misli. Mislim, dakle jesam. --> Ono što jesam produkt je mojih misli. (Poveži sa The Secret, sigurno si čitala) Možeš li zamisliti da ne postojiš? Ja nemogu. Prema tome nemogu ne postojati.... Dakle postojim. Oduvijek, zauvijek... (Vrijeme ionako ne postoji izvan naše dimenzije, pa se netreba ni opterečivati pojmom vječnosti... njime pokušavamo opisati nešto što nam je neshvatljivo... (barem meni))


Subjektivno je u smislu da ces sigurno naći barem jedno sretno gladno djete u africi, i barem jedno nesretno bogato i školovano djete u Europi. Dakle nije bitno gdje si, bitno je kako se postaviš prema situaciji.

"Ja sam koji jesam." je ako se ne varam citat iz Biblije kojim bog odgovara na pitanje "Tko si ti?" (ispravite me ako griješim, nije moje područje) Sviđa mi se jer je jednostavno a opet kaže više nego neznam koliko dugih rečenica poglavlja i knjiga. (Mislim da) razumijem što to znači, ali neznam kako da ti objasnim.

[hanna69]

Alice_23 kaže:

Neznam dal je tako, dal smo vječni, ali mi to ima najviše smisla. Jer je sve produkt naših misli.

Znači ja sam produkt tvojih misli, a ti produkt mojih? Uh, pa kaj me nisi malo bolje zamislila, bila bih ti zahvalna

Alice_23 kaže:

Mislim, dakle jesam. --> Ono što jesam produkt je mojih misli. (Poveži sa The Secret, sigurno si čitala)

Cogito ergo sum. Iako su mi fascinantne Descartes-ove meditacije, nikako se ne slažem s njegovim zaključkom. Ako si ikada pažljivo promatrala svoje misli u meditaciji, mogla si primijetiti da između misli postoji praznina u kojoj nema ničega. Što dulje meditiraš taj razmak bude sve dulji. I u njemu postojiš jednako i kad nema ničega i kad je ispunjen sadržajem, tj. mislima ili osjećajima. Stoga misao nije ono što ja jesam. Znam što nisam, no još uvijek ne znam tko/što sam.

Biti ću blaga ako kažem da The Secret nije moj referentni materijal na kojeg bi se ikada osvrtala.

Alice_23 kaže:

Možeš li zamisliti da ne postojiš? Ja nemogu. Prema tome nemogu ne postojati.... Dakle postojim. Oduvijek, zauvijek... (Vrijeme ionako ne postoji izvan naše dimenzije, pa se netreba ni opterečivati pojmom vječnosti... njime pokušavamo opisati nešto što nam je neshvatljivo... (barem meni))

Možeš li zamisliti koliko je ogroman svemir? Iako to zasigurno ne možeš pojmiti svemir unatoč tome postoji. Možeš li zamisliti svaki od biliona atoma od kojih se sastoji tvoje tijelo? Ne možeš? Nije problem jer ipak tvoje tijelo postoji.

Alice_23 kaže:

Subjektivno je u smislu da ces sigurno naći barem jedno sretno gladno djete u africi, i barem jedno nesretno bogato i školovano djete u Europi. Dakle nije bitno gdje si, bitno je kako se postaviš prema situaciji.

Bez slaloma moliti ću. Naglasak je bio na uvjetima odrastanja. Lokacija je bila tu samo da naglasi cijelu priču. I pitanje je bilo jasno. Koje bi ti djetinjstvo za sebe odabrala? Ne moraš niti odgovoriti jer svatko imalo pametan i iskren dati će isti odgovor. Nema tu mjesta za subjektivnost.

Kada ti u djetinjstvu razore samopouzdanje možes se fućkati kasnije u životu. Sastavljati ćeš se do kraja života. Ako se ikada sastaviš. Ne škodi malo proučiti stvarni život i što se u njemu zbiva. Zgodno je ovako na prazno filozofirati, ali ja filozofiju volim testirati u stvarnosti. I tu mnogo toga pada u vodu.

Alice_23 kaže:

"Ja sam koji jesam." je ako se ne varam citat iz Biblije kojim bog odgovara na pitanje "Tko si ti?" (ispravite me ako griješim, nije moje područje) Sviđa mi se jer je jednostavno a opet kaže više nego neznam koliko dugih rečenica poglavlja i knjiga. (Mislim da) razumijem što to znači, ali neznam kako da ti objasnim.

Jedna od metoda kojima možeš testirati vlastito poznavanje određene materije jest upravo to, da provjeriš možeš li svojim riječima adekvatno objasniti ono što misliš da si naučila. Ako ne možeš nisi dovoljno svladala i usvojila gradivo.

[mišela]

Posljednju godinu dana svog života sam provela pitajući se zašto je život ovako težak ćemu sva ova patnja i iskušenja.Možda otplaćujem neki karmićki dug. Ali sada po ovom ispada da sam svjesno odabrala ovaj život.Zar nisam imala bolju opciju nego prihvatiti život pun boli razoćarenja i ljudi koji su me iznevjerili. Vjerujem u reinkarnaciju ali ne želim prihvatiti da sam ovo sama isplanirala.