Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.01.2012., 16:40   #21
Quote:
no_nic kaže: Pogledaj post


Ne sviđa mi se ni kad roditelji nazivaju djecu nepriličnim imenima u bilo kakvim situacijama. Imam poznanicu koja klincima stalno govori majmune, glupane, debilu i kad je ljuta na njih i kad je dobro raspoložena.


Ni ja to ne razumijem...

Majmun,glupan,debil...to je uvreda za svakog kome se tako obrati i tu nikakvi govor tijela,ton i namjera nisu od opravdanja...
Aruena is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2012., 11:20   #22
je, zbilja je uzasno reci djetetu prasico mala ili majmune
strahota jedna, prava uvreda i udarac na samopostovanje
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is online now  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2012., 12:39   #23
prije neki dan sam upoznala ženu s Filipina, već sam prije čula kako su žene iz tih krajeva jako nježne i koliko sam vidjela iz tona i načina ponašanja to je istina. U usporedbi s njom sama sebi se činim gruba, iako nisam neki temperamentni tip i ne vičem često.
__________________
https://www.youtube.com/watch?v=bMdeg-WKt1U
soks is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2012., 12:47   #24
Quote:
rossi79 kaže: Pogledaj post
donijela sam ovu odluku gdje sam svoju profesionalnu stranu ostavila za neka druga vremena, vremena kad me moje dijete neće toliko trebati...
eh, a kada će to biti? koliko sam ja primijetila, najopasnije razdoblje kada treba imati dijete pod povečalom je oko 11. godine na više, tada naime ekipa iz podzemlja navlači klince na cigarete, alkohol i droge.
__________________
https://www.youtube.com/watch?v=bMdeg-WKt1U
soks is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2012., 15:23   #25
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
je, zbilja je uzasno reci djetetu prasico mala ili majmune
strahota jedna, prava uvreda i udarac na samopostovanje
Neko je spominjao prasicu malu?

I 'malo','mali','mala' uz majmun,glupan...?
Aruena is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2012., 00:06   #26
Ja svojoj iz milja znam reci da je mala prasica, to je vec za nemajke
jojne is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2012., 12:25   #27
Quote:
jojne kaže: Pogledaj post
Ja svojoj iz milja znam reci da je mala prasica, to je vec za nemajke
Ma ne!
Djeca dobro znaju kad je nešto nezlobno i iz milja,a drugo oni pogrdni nazivi,ciljano upučeni da omalovaže i ponize dijete...

...pa i ja sam znala svojoj djeci reči:
pajceki mali,kad su mi špinatom poprskali stol i sami sebe...a često jer im je to bilo zabavno!
__________________
Kamo vodi plovidba ne ovisi o tome kamo puše vjetar, već kako su postavljena jedra.

Stara njemačka uzrečica
VeronikaN is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2012., 14:02   #28
ma dobro, mislim da ne postoji nitko, baš nitko tko je uvijek beskrajno strpljiv. ja sam oličenje uvažavanja djetetovih potreba bla bla bla, ali i mene ste sigurno mogle vidjeti kako sam hladno odgovarala na njezina pitanja (umor joj se manifestira, među ostalim, i sa napornim traženjem pažnje i nakon tri milijarde zašto kojima se vrtimo u krug - jel ona njegova mama? je. a zašto? zato što je on njezin sin. a zašto je on njezin sin? zato jer je ona njegova mama, on je njezino dijete, ona ga je rodila. a zašto je ona njegova mama? - joj odgovorim kratko i hladno).
jednako je i s nervoznim povlačenjem ili požurivanjem...možda je ona stala kod svakog od 25 cvjetića po putu i kod 26. ću joj nestrpljivo reć -idemo, ajde, dosta cvijeća!. ili nam se nekamo žuri.
znam, znam, da ona sa svoje 3-4 godine ne zna što to znači da nam se žuri i da samo upražnjava svoju urođenu znatiželju, ali nemreš krenut u vrtić dva sata ranije eda ne bi dijete prekidao u upražnjavanju urođene znatiželje.

ružne riječi, psovke, omalovažavanja ne koristim nikad. najgore što napravim je da viknem.

rossi, zubatruba - proći će. ja sam više od dvije godine, ma skoro tri nakon što sam postala majka tražila i redefinirala sebe. nisam više bila ona kojoj se život svodi na posao i izlaske do 5 ujutro tri put tjedno, a nisam se bome ni nalazila u toj ženi u pobljucanoj trenirci koja nikamo ne ide, mišta ne prati, a hajlajt dana joj je skuhat ručak. mislila sam kak će se sve radikalno poboljšat kad se vratim na posao, al vraga - prvih mjesec dana je bilo super, al onda te počne mljet žrvanj poso-dijete-kuća..dijete je još malo i toliko te treba da u onih par sati poslije posla ne radiš ništa nego si s njim..pa kad zaspi kućanski poslovi (a ja sam radila samo osnovno, mislim da bih svisnula da sam napeglavala ili prala podove i ribala kupaone pet puta tjedno)...vremena za sebe nula bodova, otić zubaru je projekt koji zahtijeva višetjedno planiranje...
na poslu si zaglavljena jer em te nije bilo em ideš svako malo na bolovanja, nitko ne računa na tebe za neke zahtjevnije, veće stvari, ne vidiš perspektivu niti za napredovanje niti za promjenu posla.

al prođe to...meni je nekako sve počelo sjedat na mjesto kako je mala prevalila tri godine i prestala biti toliko ovisna o meni...onda se otvaraju mogućnosti za vrijeme za mene, a da dijete ne cvili za mamom (mogla sam i prije, al nisam htjela da ona cvili za mamom nakon što je cijeli dan bila u jaslicama i zaželila se mame), možeš puno više s djetetom...u principu mislim da mi je najviše pomogla spoznaja da to prolazi..kad je ona bila mala i zahtjevna, na poslu mi situacija nikakva mene je ubijalo u pojam što sam mislila kako će mi sad život izgledati tako do penzije, kako nema više budućnosti za me.
sad vidim da su najbolje godine tek predamnom! iako sam opet na porodiljnom i opet sam zabljucana u trenirci
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 01:07   #29
Uz ovo spominjano otresito i uvredljivo obraćanje djeci, meni je grozno i kad odrasli ne odgovaraju djeci. To često vidim oko sebe. Moj mali brbljivi i otvoreni trogodišnjak često se obraća ljudima koje vidi/sretnemo u dućanu, na autobusnoj stanci, u nekoj čekaonici i sl. I mnogi ga često ignoriraju. Nije mi to jasno, kak točno misliš da ne trebaš odgovorit djetetu kad ti se obrati? Da se razumijemo, nije tolko bitno kaj ne odgovore njemu, nego imam dojam da je to obrazac koji primjenjuju i prema svojoj djeci/unucima. Ili ne znaju kaj bi odgovorili pa se prave da ne čuju. Ne kužim.

Ili zastrašivanje klinaca stranim autoretitima u nedostatku svojeg...
Sad će te teta doktor injekcijom ako ne prestaneš trčat po čekaoni!
Budi dobar ili će te ukrast ciganka/striček milicajac!
Ne smiješ van jer je vani Baba Zima!

Jebote, objasni djetetu kaj hoćeš od njega i zašto nešto ne smije. Svijet je prepun idiota.
__________________
Don't mistake lack of talent for genious.

Zadnje uređivanje Neroslava : 17.01.2012. at 01:13.
Neroslava is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 09:45   #30
Quote:
Neroslava kaže: Pogledaj post
Uz ovo spominjano otresito i uvredljivo obraćanje djeci, meni je grozno i kad odrasli ne odgovaraju djeci. To često vidim oko sebe. Moj mali brbljivi i otvoreni trogodišnjak često se obraća ljudima koje vidi/sretnemo u dućanu, na autobusnoj stanci, u nekoj čekaonici i sl. I mnogi ga često ignoriraju. Nije mi to jasno, kak točno misliš da ne trebaš odgovorit djetetu kad ti se obrati? Da se razumijemo, nije tolko bitno kaj ne odgovore njemu, nego imam dojam da je to obrazac koji primjenjuju i prema svojoj djeci/unucima. Ili ne znaju kaj bi odgovorili pa se prave da ne čuju. Ne kužim.
Meni su takvi ljudi baš ogavni. Mislim da je to njihova ogorčenost koja prodire do srži. To je prestrašno.

Ne postoji dan kad sam toliko nadrkana da bih ignorirala tuđe dijete u tramvaju/busu ili na nekom javnom mjestu ako mi se obrati.
Pa čak i kad sam jebeno depresivna uspijem složiti osmijeh upućen tom djetetu ako me je nešto upitao ili mi se samo nasmijao.

Meni nije jasno kako ti ljudi ne kopčaju da i oni igraju nekakvu ulogu u formiranju djetetove osobnosti i kad bismo se svi mi ponašali prema tuđoj djeci ko prema kipovima što bi ta djeca učila od okoline osim da je normalno ignorirati ljudsko biće?

Ako već nisu dovoljno emocionalni da instinktivno odgovore djetetu i pokažu da ga doživljaju ko' pravo ljudsko biće, kao individuu sa svojim dostojanstvom...kako onda nisu barem racionalni po tom pitanju da shvate kako i njihovo ponašanje igra neku ulogu u čitavom ovom društvu.


I kakvu onda generaciju ostavljamo iza sebe.

Čudit će se jednog dana kad će ih sinovi i unuci ignorirati kad će im nepokretnima trebati odnijeti komad kruha ili ih posjetiti u staračkom domu.
Srat će kako je društvo postalo nehumano i kako više nema empatije među ljudima kad njihova guzica bude u pitanju.
__________________
"All I know is the child is my warrant and if he is not the word of God, then God never spoke..."
Death-of-Art is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 10:00   #31
Iako nije tema "kako razgovaramo s djecom" već "kako razgovaramo sa svojom djecom"...mislim da je bitan i taj aspekt kako se odnosimo i prema tuđoj djeci.

Neki sam dan bila na dječjem rođendanu gdje je između ostalog bila i jedna curica od 10 godina. Zanimljivo dijete...mora se priznati. Puno toga zna i puno toga propitkuje... čak i stvari koje bi nekima možda bile "delikatne"...tipa:
"Koje uloške ti koristiš? Jel imaš ti menstruaciju? A jel ti svoje dijete hraniš cicom ili bočicom? A jel imaš ti dečka?"
(možda sam ja zakržljala s djecom te dobi jer sam se od poroda više orijentirala na bebače s kojima se moj mali druži...ali me fasciniralo kako je mala upućena u to sve).

Bilo nas je dosta odraslih ondje koji su vodili svoj posao (pijenje kave i pušenje cigarete i vođenje totalno nekonstruktivnih rasprava)..ali ona se primila baš mene jer je savršeno dobro procijenila da sam unatoč činjenici da na prvi pogled djelujem ozbiljno i zatvoreno (em crnina, em što sam u startu uvijek prilično ozbiljna) tip osobe koji je otvoren za komunikaciju s djecom. Time sam zaključila da dijete također ima odlično izgrađenu emocionalnu inteligenciju te odlične komunikacijske vještine.
Tako smo se satima družile.

Čitava je priča završila tako da je ona govorila meni kako će i ona biti "moja beba"... ...i kako sam ja njoj "baš dobra".

Na kraju mi se njezina baka išla "ispričavati" i rekla mi je kao:
"Je li te puno mučila? Ona voli previše pitati pa je neugodna."
Meni je bila u tom trenutku samo jadna činjenica na koji način naše primitivno društvo može upropastiti jedinke i djecu u razvoju koja su tako otvorena prema ljudima i na kojima se očito vidi da imaju odlične predispozicije za socijalnu interakciju... da su stvari na toj razini da se čovjek mora ispričavati jer mu je dijete "znatiželjno".
Najbolje bi bilo da se sa svojih 10 godina distancira od sviju i da ju ništa ne zanima.
Rekla sam joj da mi se ne treba ispričavati što ima nadprosječno inteligentno dijete te da mi nije bio problem odgovarati na njezina pitanja.
__________________
"All I know is the child is my warrant and if he is not the word of God, then God never spoke..."
Death-of-Art is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 13:21   #32
Quote:
VeronikaN kaže: Pogledaj post
Ma ne!
Djeca dobro znaju kad je nešto nezlobno i iz milja,a drugo oni pogrdni nazivi,ciljano upučeni da omalovaže i ponize dijete...

...pa i ja sam znala svojoj djeci reči:
pajceki mali,kad su mi špinatom poprskali stol i sami sebe...a često jer im je to bilo zabavno!
Upravo tako.
Aruena is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 16:43   #33
Smile

Quote:
Ribež kaže: Pogledaj post
Ja sam osoba koja podosta psuje
Mislim u općem smislu - nikome direktno.
Ima psovki koji ni u ludilu ne bi upotrijebila a ima ih koje su mi već poštapalica - hebi ga
Eto, to je dokaz- ovo gore
Imam kći od 8 godina i stvarno ne mogu zamisliti da na taj način razgovaram s njom.
Moji prijatelji kažu da ja imam lako odgojivo dijete i da blago meni jer nismo u istoj situaciji.
Ja baš ne bi tako rekla.
Ok, ima nešto u temperamentu, genetici ali dijete raste kako ga odgajaš.
Imam poznanike koji jako psuju baš djecu, koju doslovno mlate i nikakvu promjenu ja tu ne vidim - što se tiče ponašanja djece.
Samo su otupili na psovke i batine. Grozno.
isto razmisljamo...
pobogu, zasto forumi nema opciju lajkanja?
yvonchi is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 23:05   #34
Quote:
yvonchi kaže: Pogledaj post
isto razmisljamo...
pobogu, zasto forumi nema opciju lajkanja?

Ne znam moje je dijete oduvijek bilo prezrelo za svoje godine, u razgovorima je šibala puno naprijed spram svojih vršnjaka. Naravno, nekada mi je bilo i žao. Ma i sada mi je žao jer imam osjećaj da nekada nije dijete nego mali čovjek a to nekada zaboli.
Zašto je takva - samo pretpostavke...
Nas dvije smo u jednom razdoblju života ostale same i naravno da je tražila mnoga objašnjenja. Zašto i kako tata i mama više nisu zajedno.
Ne, nije mi bila rame za plakanje. Za to su mi služili odrasli- ali morala sam prigodno njezinoj dobi objasniti razloge jer ih je tražila.
Inače mnogo razgovaramo. O svemu. Nema te teme na koju joj neću odgovoriti.
Ima pravo pitati i ima pravo znati sve što ju interesira. Ne gubim živce baš zbog njezina načina razgovora koji je vrlo ozbiljan kada ju nešto interesira.
Pokušavam joj unijeti samopouzdanje u život ne s tim da je najljepša mamina princeza nego da sam ponosna na nju zbog toga i toga i vidim da joj je drago kada ju pohvalim. A tko to ne voli??
Kada ima neku obavezu odradi ju. Nekad i šlampavo ali odradi. No, pa nisam ni ja savršena.
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:00.