Život. Što je to?

[Muškica]

Sigmund kaže:

čita, čita...i koluta očima

Možemo onda reći da je sve što postoji iluzija. Samo postojanje kao takvo je iluzija jer je sve prolazno i određeno nečim drugim izvan sebe. Sve što postoji je konačno, i mora se nužno samo-ukinuti. To je "tragika bitka".

Da. A još je veća tragika kad se taj bitak ukine "prije vremena".
Nije isto umrijeti sa 30 ili sa 80.

Empyreus kaže:

Ma to je samo jedan od načina na temelju kojeg se ljudi koji vjeruju u ništavilo nakon smrti tješe. Odnosno, govore si da trajni i potpuni prestanak svijesti i nije nešto previše lošega.

A i u pravu su, zaista nije. Tko ne vjeruje, neka proba malo opće anestezije. Nitko se nakon toga nije žalio za to koliko je strašno bilo to ništavilo. Sa time da istina bog, oni su oporavili svijest i govorili o tome. Mrtvi navodno nemaju taj luksuz.

Probala sam prije par mjeseci kako je biti duboko uspavan.
I to je bio proces. Prvo se javio prestrašan strah. Bilo me toliko strah anestezije da sam noć pred operaciju kovala planove bijega. Kad su me vozili prema sali mislila sam si pa kako sam ja sad tu? Kako i zašto? Pa samo prije par dana sam bila zdrava doma. Zašto to sad? Kad su me metli na stol i dali anesteziju.......mrak. No...taj osjećaj da se moram suočiti sa vlastitim strahom je bio grozan do onog momenta dok se nisam suočila. Kad sam počela proživljavati to iskustvo kojeg sam se toliko bojala shvatila sam da je taj osjećaj straha puno gori od te iste stvarnosti koja mi se dešava.
Prva misao nakon što su me probudili iz anestezije je bila: šta ste me koji pić mić uopće budili. Ništa mi nije falilo.

Slažem se sa mravcem koja veli da nije isti osjećaj život doživljavati sa 30 i sa 80. Kad sam razgovarala sa bakom koja je imala 80 rekla mi je da joj se više ne živi i da se naživila i umorila. Ja to tada nisam mogla shvatiti.
Umrla je prije 20 dana nakon kratke i teške bolesti.

Moj zaključak svega je da ću donijeti još puno zaključaka što je život.
I da je starost privilegija.

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Zato što i smisao ima rok trajanja.

Ili drugim riječima - smisao nestane, ostane besmisao... a u ništavilu (prema tvojim riječima) je utjeha.

Zašto onda živjeti takav (preostali) život?

Suicid koji vodi u ništavilo na koje gledaš kao na utjehu je 'grijeh', pa zato, iz religijskih razloga?

Meni i dalje to što pišeš zvuči proturječno...

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Ili drugim riječima - smisao nestane, ostane besmisao... a u ništavilu (prema tvojim riječima) je utjeha.

Zašto onda živjeti takav (preostali) život?

Suicid koji vodi u ništavilo na koje gledaš kao na utjehu je 'grijeh', pa zato, iz religijskih razloga?

Meni i dalje to što pišeš zvuči proturječno...

Dala sam ti primjer s ručkom.

Uživaš u ručku dok uživaš, bez obzira što znaš da će biti gotov kada sve pojedeš.

Recimo da ti netko stalno servira sito jelo, pečeno pile sa krumpirima, domaću juhicu i zelenu salatu. Nakon toliko i toliko dana to jelo bi ti dosadilo, ali to što bi ti dosadilo ne znači da u njemu ne bi uživao dok bi uživao.

Zašto živjeti kad ti život skroz dosadi?

Zbog drugih, zbog onih koji te trebaju. Da njima, svojom smrću, ne naneseš bol i patnju i ne otežaš život.

[Empyreus]

mravac8 kaže:

Jer i spavanjem stićeš iskustvo kako je to bidi bez svijesti, u ništavilu nepostojanja.

Ispravak, ljudi u nesvijesti ne doživljavaju to kako je to biti bez svijesti, jer doživljavanje je stanje i sposobnost svijesti. To naprosto nije moguće, i ovo je glavni razlog zašto prestanak svijesti i nije toliko loš.

Znam da je dobro poznato da imamo problema sa izražavanjem i opisivanjem toga.. ali eto. Nisi ni prva ni zadnja. To je normalno. I ja se ponekad zabunim.

[mravac8]

Empyreus kaže:

Ispravak, ljudi u nesvijesti ne doživljavaju to kako je to biti bez svijesti, jer doživljavanje je stanje i sposobnost svijesti. To naprosto nije moguće, i ovo je glavni razlog zašto prestanak svijesti i nije toliko loš.

Znam da je dobro poznato da imamo problema sa izražavanjem i opisivanjem toga.. ali eto. Nisi ni prva ni zadnja. To je normalno. I ja se ponekad zabunim.

Kad se probudiš osvijestiš iskustvo kako ti je bilo maloprije dok si spavao.

[Empyreus]

Miškica kaže:

Probala sam prije par mjeseci kako je biti duboko uspavan.
I to je bio proces. Prvo se javio prestrašan strah. Bilo me toliko strah anestezije da sam noć pred operaciju kovala planove bijega. Kad su me vozili prema sali mislila sam si pa kako sam ja sad tu? Kako i zašto? Pa samo prije par dana sam bila zdrava doma. Zašto to sad? Kad su me metli na stol i dali anesteziju.......mrak. No...taj osjećaj da se moram suočiti sa vlastitim strahom je bio grozan do onog momenta dok se nisam suočila. Kad sam počela proživljavati to iskustvo kojeg sam se toliko bojala shvatila sam da je taj osjećaj straha puno gori od te iste stvarnosti koja mi se dešava.
Prva misao nakon što su me probudili iz anestezije je bila: šta ste me koji pić mić uopće budili. Ništa mi nije falilo.

Znam kako ti je bilo. Ja sam se prvi puta plakao i doslovno borio kao lud sa doktorima. Nekoliko njih su me morali držati rukama za stol da budem miran.

No to je bilo dok sam još bio malo dijete. Sada, žao mi je što ne mogu svaki tjedan ići pod opću anesteziju kao za oblik meditacije smrti. Nešto slično budisti imaju.

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Zbog drugih, zbog onih koji te trebaju. Da njima, svojom smrću, ne naneseš bol i patnju i ne otežaš život.

Razumijem što želiš reći...

Ali to je koncept žrtve... znači, naprimjer, sama više ne nalaziš smisao, ostao ti je besmisao, na smrt/ništavilo gledaš kao na utjehu, no... ne posežeš za tim što bi ti željela (utjehu i bijeg od besmisla koji ti je jedini preostao) jer se žrtvuješ zbog drugih...

Kršćani bi rekli da je upravo ta žrtva smisao...

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Razumijem što želiš reći...

Ali to je koncept žrtve... znači, naprimjer, sama više ne nalaziš smisao, ostao ti je besmisao, na smrt/ništavilo gledaš kao na utjehu, no... ne posežeš za tim što bi ti željela (utjehu i bijeg od besmisla koji ti je jedini preostao) jer se žrtvuješ zbog drugih...

Kršćani bi rekli da je upravo ta žrtva smisao...

Odrasla sam u *ateističkoj* državi Jugoslaviji u ateističkoj obitelji i pohađala sam *ateističke* škole, dakle u fazi života kada se formiraju i ugrađuju stavovi na mene je utjecao ateizam.

Ti stavovi su i dalje čvrsto ugrađeni iako sam naravno išla vidjeti i o čemu to govore vjernici i razne religije. Možda je za mene bilo prekasno, odnosno možda sam bila prestara kada sam zavirila u religiju, ali i danas su meni religijski stavovi strani i čudni.

Dakle, ne mislim da je samoubojstvo grijeh, ne mislim da je život svet i da je to nešto najsvetije što nam je Bog dao i što moramo čuvati ( ne pomaže što to ne misle ni vjernici, jer ne bi bilo toliko ratova kroz povijest da im je život svet) i voditi prema uptsvima iz svetih knjiga.

Da zaključim za mene samoubojstvo nije grijeh već je izbor. E sad, je li dobar ili loš izbor ovisi o konkretnoj osobi i konkretnom životu. Pa je, možda, loš izbor za neku 20-godišnju djevojku, ali je dobar za starca od 80 godina.

Žrtva je isto tako izbor i još više dojam. Nastaviti živjeti za druge i zbog drugim doživljavam kao svjestan izbor, a ne žrtvu.

Možda sam malo konfuzna, ali žuri mi se od 2 sata radim.

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Kršćani bi rekli da je upravo ta žrtva smisao...

Ali da, može se kazati i da je netko tko je izgubio smisao osmislio opet život tako što je odlučio živjeti zbog drugih.

[Sigmund]

Miškica kaže:

Da. A još je veća tragika kad se taj bitak ukine "prije vremena".
Nije isto umrijeti sa 30 ili sa 80.

Nije isto onima koji su ostali na životu a bilo im je stalo do preminuloga. Ali onome tko je umro je potpuno isto. Njega nema, pa mu je svejedno.

[krena]

Meadow kaže:

Da, to mi je bilo taj jedan put, kad sam shvatila u biti, da je sve = NIŠTA!

Ali od onda više ne mislim na te teške stvari, i kad mi dođe naznaka, samo okrenem set misli.


I još ovo, ti kažeš gore u citiranom postu, da kad ljudima dođe ovako, da se okrenu reinkarnaciji ili Bogu.
Ja mislim da i nije baš tako; vjerujem u reinkarnaciju, no bogme mi to ne pomaže u ovom pogledu.
Svaki život je jedinstven, jedan i individualan.
Prošlih se ne sjećaš, osim možda nekih fragmenata.

Tako da je sve to zanemarivo, gledajući ovaj život.

Postoji jedan problem što nama svi ti fini i lijepi citati iz mudrih knjiga ne pomažu:
Kineski č'an filozof Šenhui upitan: »Što je ništavilo?» odgovara: »Ako kažeš da postoji onda sigurno pretpostavljaš obeležja čvrstoće i otpornosti, a ako kažeš da je to nešto što ne postoji, kakvu onda tražiš pomoć od tog pojma?«

Dakle , koliko god da se trudimo da nam to uđe u glavu , ono će ući, ali neće ostaviti nikakavog traga kojeg mi želimo.

Sigmund kaže:

Nije isto onima koji su ostali na životu a bilo im je stalo do preminuloga. Ali onome tko je umro je potpuno isto. Njega nema, pa mu je svejedno.

To je najbolje rekao Sokrat:

https://en.wikipedia.org/wiki/Eternal_oblivion

Sokrat kaže da je čak i taj zaborav ne plaši ga jako puno, jer dok je on bio svjestan, da će na odgovarajući način biti slobodna od bilo koje boli ili patnje. Doista, Sokrat pita, čak ni veliki kralj Perzije može reći da je on ikada odmarao tako čvrsto i mirno kao što je učinio u san bez snova.

mravac8 kaže:

Dala sam ti primjer s ručkom.

Uživaš u ručku dok uživaš, bez obzira što znaš da će biti gotov kada sve pojedeš.

Recimo da ti netko stalno servira sito jelo, pečeno pile sa krumpirima, domaću juhicu i zelenu salatu. Nakon toliko i toliko dana to jelo bi ti dosadilo, ali to što bi ti dosadilo ne znači da u njemu ne bi uživao dok bi uživao.

Zašto živjeti kad ti život skroz dosadi?

Zbog drugih, zbog onih koji te trebaju. Da njima, svojom smrću, ne naneseš bol i patnju i ne otežaš život.

Kada se dobro najedeš onda si sit i mogu ti ponuditi repiće od škampi umotane u pršut, ali ih nećeš okusiti

A kada se najedeš života i više ti nije do njega stalo, onda fino očekuješ smrt. Ali takvih ljudi je malo. Svi bi htjeli vječno živjeti unatoč dosadi. S time da se mnogi nikad ne pitaju o tome što je život. Pogotovo koji su mladi, bogati, zdravi i lijepi, te se mogu puno seksati

[Meadow]

mravac8 kaže:

Ti misliš da život nema smisla jer je prolazan?

Mislim da si ti lijepa, mlada žena zadovoljna sobom i svojim izgledom, i zadovoljna svojim životom u kojem uživaš. I žao ti je što to nije trajno već se sve zavšiti, kako vrijeme prolazi pretovoriti će se u nešto drugo a ti ćeš se od lijepe mlade žene pretvoriti u staricu naborane i obješene kože.

To je neminovnost, jer je alternativa - zamrznuta slika na ekranu, a na zamrznutoj slici ništa se ne događa, ništa ne protiće pa ni misli ni osjećaji. Jer da bi mislila i osjećala treba protok vremena.

Pitaš što tvojoj tetki vrijedi 100 tiusća na žiro računu? Itekako vrijedi, star moraš biti ali je puno lakše biti star i bogat nego star i siromašan. Tvoja teta se ne mora bojati da će joj iskjučiti grijanje jer nema novaca pa će se stara i bolesna smrzavati u hladnoj kući.

Pojedinac se rodi i živi u okviru nekog društva i mora plesati kako društvo svira. Mora riješiti egzistencijalna pitanja, mora zaraditi za hranu, krov nad glavom odjeću, obuću .....

Dalje ovisi o pojedincu i kako su ga udarci društva formirali. Recimo, nepravedan odnos mog gazde kod kojeg sam bila podstanar prema meni natjerao me je da radim i štedim sve dok nisam kupila stan.

Mi vidimo vanjsku manifestaciju ljudskog ponašanja, ali ne vidimo unutarnje porive koje tog čovjeka tjeraju da se tako ponaša. Recimo, tko zna što to tjera Todorića da zgrče i zgrče.

Puno puta nismo u stanju razumjeti ni vlastite porive ni što nas tjera a gdje bi onda mogli razumjeti druge.

Mravac, mislim da stvarno nije fer govoriti mi da ću biti baba obješene kože.


Ja ne pitam ima li život smisla; to je proizvoljno za svakog pojedinca.

Ja pitam: što je uopće život?

Mislimo da živimo. No što ako nije tako, što ako samo "bivamo" naprosto zato jer smo rođeni?

Gdje je distinkcija živjeti vs. bivati?


Novac ti ništa ne vrijedi kad samo stagniraš.
Vrijedi ti kad imaš mogućnosti i izbor.
Vrijedio joj je dok je putovala, uživala... i danas o tome priča.
Znači da nije zadovoljna stagnacijom koja je sada.

[mravac8]

Meadow kaže:

Mravac, mislim da stvarno nije fer govoriti mi da ću biti baba obješene kože.

Oprosti, nisam te mislila uvrijediti. Pisala sam tako, na način kao da se obraćam tebi, ali u stvari mislila sam kako ćemo svi biti babe obješene kože.


Isprika još jednom.

[Sigmund]

Meadow kaže:

Gdje je distinkcija živjeti vs. bivati?

Bivanje je mnogo jednostavnije od života. Život je ideja, tj. jedinstvo subjektivnog i objektivnog, i to neposredna ideja koja postoji konkretno kao pojam. U tome je ujedno i njegov nedostatak.

[krena]

Meadow kaže:

Mravac, mislim da stvarno nije fer govoriti mi da ću biti baba obješene kože.

Kada budeš imala 96 godina

Ja ne pitam ima li život smisla; to je proizvoljno za svakog pojedinca.
Ja pitam: što je uopće život?
Mislimo da živimo. No što ako nije tako, što ako samo "bivamo" naprosto zato jer smo rođeni?
Gdje je distinkcija živjeti vs. bivati?
Novac ti ništa ne vrijedi kad samo stagniraš.
Vrijedi ti kad imaš mogućnosti i izbor.
Vrijedio joj je dok je putovala, uživala... i danas o tome priča.
Znači da nije zadovoljna stagnacijom koja je sada.

Onda neka malo promijeni način života ! Recimo neka malo kopira moju mater od 76 godina.
Za razliku o te gospođe, moja mater nema ušteđevine. Ali ima kuću koju je sagradila svojim rukama. U njoj živi sama i ima 3 stana na raspolaganju. Kuća je do kraja namještena. I ne samo namještena nego je puna idiotarija.
Npr. 15 kompleta šalica za kavu, aparature za kuhinju koja se nikad nije koristila, posteljine za hotel od 100 soba. Tri klime koje se pale par puta godišnje da ne bi motor zaribao od stajanja.itd..itd.
Ima mirovinu 2000 kuna, a za život troši 1000, a druga polovica se investira u kuću koja je ionako već pre-investirana.
Dakle, živi kao joga isposnik radi svoje kuće. Jer je njoj smisao da se nešto gradi , širi, razvija, ide naprijed.
A to što to ne vodi ničemu nju nije briga. Za taj svoj duševni mir koji ima u investicijama troši za grijanje zimi 100 kuna na mjesec. A konvektor se u kuhinji pali kada prestane raditi hladnjak. To je na 5 stupnjeva. Ali ona ne pali konvektor da se ona ugrije, nego ga pali da hladnjak proradi

[Fantasist]

Meadow kaže:

Frekvencije.

da (valja nazvati pravim imenom, energije, kažu fluktuacija) , ili... svemir postoji izvana kao realitet, a mi ga u našim glavama vidimo kako ga vidimo, doživljavamo - samim time i život.

vidimo što vidimo, pješćani sat koji se stalno obnavlja (naš curi) jedni dolaze drugi zauvijek odlaze, neznamo kuda...slično i ostali bljni i životinski svijet.

ljudi su puno toga kroz filozofiju, znanost, religiju, duhovnost, umjetnost, pokazali i objesnili, međutim ne i što je život.

entropy

[Meadow]

mravac8 kaže:

Oprosti, nisam te mislila uvrijediti. Pisala sam tako, na način kao da se obraćam tebi, ali u stvari mislila sam kako ćemo svi biti babe obješene kože.


Isprika još jednom.

Ma nisi me uvrijedila, nego ne treba prizivati crne misli i scenarije.

Think pink

:Pozitiva:

[Jednostavko]

Sigmund kaže:

Život je ideja, tj. jedinstvo subjektivnog i objektivnog, i to neposredna ideja koja postoji konkretno kao pojam.

Ovo ni Hegel ne bi jasnije rekao!

[The_End]

Šabović Adis kaže:

Vidi, sticanje znanja (zapravo je riječ i o usvajanju), odvija se u školi, a podrazumijeva predavanje (znanja). To je obični obrazovni proces, ne neka tantra -mantra "high relevance, low inductance" diferencijalna papazjanija.
Apropo spoznavanja svog mjesta u svemiru, moguće ga je odrediti čak i putem GPS-a, nikakva umjetnost. Drugog svog mjesta u svemiru, osim onog izraženog u Širini (°) i Dužini (°), odnosno x, y, z, , nema...

Stjecanje znanje nije proces vezan za skolu. Da je do skole, mi bi trebali vjerovati da smo nam je predak u isto vrijeme Adam i Eva te zajednicki predak čovjeka i majmuna, to i nije neka dobra startna tocka od koje krenuti.
Stjecanje znanja je cjelozivotni proces koji podrazumijeva racionalno shvacanje i poimanje sebe kao osobe, shvacanje ne samo u smislu da je Kampala gl.grad Ugande, nego i da je drustveno pozeljno baciti omot sladoleda u kos za smece.
A kad sam govorio o mjestu u Svemiru, nisam ja mislio na nasu vaznost u inom, i da mi nesto uvjetujemo, naprotiv, ali sam htio reci, u biti i ono sto sam vec prije rekao , da ja znanje o nasem mjestu u Svemiru ogledam na nacin da spoznamo nasu nistavnost i uvjete zbog kojih smo tu gdje jesmo, prolaznost svega, i nevjerojatnu slucajnost koja je uvjetovala da smo tu gdje jesmo.

Uostalom, sazeto reci Svemir je ovakav kakav je zbog 6 brojeva: N, epsilon, lambda, Q, d, omega...sitna modifikacija jednog od ovih brojeva i produkt bi tesko bio ovaj koji danas vidimo.

[The_End]

Sigmund kaže:

čita, čita...i koluta očima

Možemo onda reći da je sve što postoji iluzija. Samo postojanje kao takvo je iluzija jer je sve prolazno i određeno nečim drugim izvan sebe. Sve što postoji je konačno, i mora se nužno samo-ukinuti. To je "tragika bitka".

Mozes li mi objasniti kako to mislis pod iluzija?
Radikalno mi je reci da je zivot iluzija, jer ako se vodim nekom book teorijom, sve ovo je varka, auto koji vidim mi se pricinjava da ga vidim.