Koliko smo odgovorni za vožnju u pijanom stanju

[kumrman]

Koliko smo odgovorni za vožnju u pijanom stanju?!

Koliko smo za išta odgovorni ako smo pod utjecajem alkohola ili sličnih opijata?!

Recimo, odvezem se automobilom do kafića. Tamo se našlo društvo i ovu me da im se pridružim. Odlučih da ću im se ipak pridružiti ali ako popijem previše alkohola da ću zvati suprugu da dođe po mene.

Znači, odgovoran sam i razuman. No noć je duga i nakon što sam popio dosta alkohola, mijenja se moja percepcija i razum. Sam sjedam u auto i s lažnom hrabrošću odlučim da mogu i sam doći doma jer kao nije mi ništa.

Do kuće prouzročim prometnu nesreću s teškim posljedicama.

Koliko sam stvarno kriv ja, a koliko opijat?!

Došao sam razuman i imao najbolju namjeru no pod kasnijim djelovanjem alkohola moja svijest se promijenila i postao sam neodgovoran i nerazuman.
Nije u pitanju obijest ili namjera da sad idem u gostionu i da ću se naliti i takav sijati paniku po okolici već suprotno.

Što vi mislite?!

[Complicated]

da si idiot

[Apemant]

Opijat nije 'slučajno' ušao u tebe, a nije da ne znaš unaprijed kakav će imati učinak na tebe i tvoju moć rezoniranja.


Drastična usporedba: zamisli da namjerno popiješ neku tabletu, iako 'znaš' unaprijed da će ti ta tableta posve dokinuti uobičajenu svijest i pretvoriti te u agresivnog monstruma (ima jedan super Zekoslav Mrkva crtić na tu temu ). Jesi li onda 'odgovoran' za ono što napraviš? Ili je tableta kriva

Pa naravno da jesi, ako si slobodno i namjerno popio tu tabletu. Drugo bi bilo da ti je netko ubacio kriomice u piće, ili da ti slučajno ušla u želudac.


Inače nisam čuo za slučaj da se pivo samo od sebe utače u želudac...

[- Sizif -]

kumrman kaže:

Koliko smo odgovorni za vožnju u pijanom stanju?!

Koliko smo za išta odgovorni ako smo pod utjecajem alkohola ili sličnih opijata?!

Recimo, odvezem se automobilom do kafića. Tamo se našlo društvo i ovu me da im se pridružim. Odlučih da ću im se ipak pridružiti ali ako popijem previše alkohola da ću zvati suprugu da dođe po mene.

Znači, odgovoran sam i razuman. No noć je duga i nakon što sam popio dosta alkohola, mijenja se moja percepcija i razum. Sam sjedam u auto i s lažnom hrabrošću odlučim da mogu i sam doći doma jer kao nije mi ništa.

Do kuće prouzročim prometnu nesreću s teškim posljedicama.

Koliko sam stvarno kriv ja, a koliko opijat?!

Došao sam razuman i imao najbolju namjeru no pod kasnijim djelovanjem alkohola moja svijest se promijenila i postao sam neodgovoran i nerazuman.
Nije u pitanju obijest ili namjera da sad idem u gostionu i da ću se naliti i takav sijati paniku po okolici već suprotno.

Što vi mislite?!

Treba znati piti tako da se ne napiješ i da ne izgubiš sposobnost vlastitih prosudbi. Ja se doslovno ni jednom u životu nisam napio. Čovjek treba znati svoju mjeru. U svemu. Ako te nisu vezali pa ti silom preko lijevka točili alkohol u grlo, kriv si zato što si sebe doveo u takvo stanje koje je prouzročilo teške posljedice za druge ljude... olakotna okolnost bi ti mogla biti infantilnost (ako si malodoban) ili npr. da si mentalno retardiran, u tom slučaju bi opravdanje moglo biti da su drugi iskoristili tvoje stanje i nagovorili te na konzumaciju...