Prirodno ponašanje životinja

[saurus]

Mislim da ovaj problem pretežno nastaje zato što vlasnici antropomorfiziraju svoje kućne ljubimce.

Što zaista nije teško i svakome se koji put omakne! Kako i ne bi, kada im tepamo, mazimo ih i odgajamo, pa u žaru te ljubavi jednostavno zaboravimo da to nisu naša mala, nikad odrasla djeca, nego rasni primjerci odraslih pasa, mačaka ili drugih vrsta. Sa svim svojim prirodnim potrebama, unatoč često neprirodnim životnim uvjetima (malenom stanu, gradu i sl.).

Čini mi se da je baš to najčešći uzrok naše odbojnosti kada nam naša Boni ponosno u kuću donese svoju lovinu - goluba, miša ili malog, zelenog skakavca.

Naravno, to je sasvim pogrešno. Mačku ili psa treba pohvaliti u slučaju uspješnog ulova (osim ako smo iz razumljivih razloga dresurom korigirali to prirodno ponašanje, recimo ptičara, da po Maksimiru ne lovi labudove!).

A, sad, što se postupanja sa plijenom tiče, ako nije popapan, slažem se da mu treba skratiti muke. I nema tu razlike između ptičice, štakora ili bube, sve su to živa bića, mala čuda velike prirode, koja jednostavno nisu imala sreće, ali ne trebaju zato nepotrebno patiti.

[Didi]

saurus kaže:

Naravno, to je sasvim pogrešno. Mačku ili psa treba pohvaliti u slučaju uspješnog ulova (osim ako smo iz razumljivih razloga dresurom korigirali to prirodno ponašanje, recimo ptičara, da po Maksimiru ne lovi labudove!).

Zanima me samo kako će ptičar shvatiti razliku između golubova po vrtu i labudova u Maksimiru. Otprilike jednako uspješno kao što će shvatiti da prljavim šapama smije skočiti na vlasnika u trenirci, a ne smije kada je u odijelu.

[papi73]

saurus kaže:

A, sad, što se postupanja sa plijenom tiče, ako nije popapan, slažem se da mu treba skratiti muke. I nema tu razlike između ptičice, štakora ili bube, sve su to živa bića, mala čuda velike prirode, koja jednostavno nisu imala sreće, ali ne trebaju zato nepotrebno patiti.

znaci da bi bilo oportuno da ja svojoj bestiji istrgam onog zelenog skakavca od 4 mm sto ga mljacka pol sata pa da mu skratim muke? il da mu uskratim onu govedju zilu za kojom je lud , zato jer on nije uhvatio govedo, pa ga ja nisam zatamanila do kraja?

ta pitanja etike na forumima tipa kucni ljubimci, nikad ne zavrsi nicim dobrim osim svadjom i kljucanjem teme.

[saurus]

Didi kaže:

Zanima me samo kako će ptičar shvatiti razliku između golubova po vrtu i labudova u Maksimiru. Otprilike jednako uspješno kao što će shvatiti da prljavim šapama smije skočiti na vlasnika u trenirci, a ne smije kada je u odijelu.

Nemam psa (samo macu!), možda nisam navela najbolji primjer.

Ne znam koliko se dresurom može postići da pas, recimo, ne lovi labuda na Maksimirskom jezeru, iako mu se u šetnji šumom slične stvari dopuštaju. Čula sam da ozbiljan i strpljiv rad može dati zadivljujuće rezultate i mislila sam baš na takve slučajeve, u kojima neposlušnost ne bi trebalo pohvaliti. U svakom slučaju, kada bi se takvo što ipak dogodilo, ne bi bio kriv pas, nego vlasnik, koji očito nije dobro procijenio situaciju i po potrebi koristio povodac.

Eto, smiješno ili ne, ja pokušavam svoga mačka naučiti da ne lovi pčele i bumbare na balkonu - zbog njegove sigurnosti, a i da ne skrši moje zelene ljubimce! U stanu ima svu slobodu, vješt je lovac i često zajedno lovimo, na primjer, kada je lovina na stropu, pomognem mu da se popne, ili je metlom potjeram. Imamo i ugovoreni znak: me, me... To znači da sam uočila negdje nekakvu muhu, pa mu dam signal, a on neizostavno istog trenutka jurne sa drugog dijela stana, jer zna o čemu se radi! E, ali kada smo na balkonu, onda ga nikada ne pohvalim kada krene na pčelu, već ga blago zaustavljam i odvraćam od nauma.

To sam htjela reći...

[saurus]

papi73 kaže:

znaci da bi bilo oportuno da ja svojoj bestiji istrgam onog zelenog skakavca od 4 mm sto ga mljacka pol sata pa da mu skratim muke? il da mu uskratim onu govedju zilu za kojom je lud , zato jer on nije uhvatio govedo, pa ga ja nisam zatamanila do kraja?

ta pitanja etike na forumima tipa kucni ljubimci, nikad ne zavrsi nicim dobrim osim svadjom i kljucanjem teme.

Naglasila sam da se radi o postupanju sa ulovom koji nije pojeden. Naravno da ga neću otimati maci sve dok je s njim zabavljena, jer je to prirodan život i u to se ne miješam.

A naturati svoj stav drugima mi nije ni na kraj pameti!

[papi73]

saurus kaže:

Nemam psa (samo macu!), možda nisam navela najbolji primjer.

Ne znam koliko se dresurom može postići da pas, recimo, ne lovi labuda na Maksimirskom jezeru, iako mu se u šetnji šumom slične stvari dopuštaju. Čula sam da ozbiljan i strpljiv rad može dati zadivljujuće rezultate i mislila sam baš na takve slučajeve, u kojima neposlušnost ne bi trebalo pohvaliti. U svakom slučaju, kada bi se takvo što ipak dogodilo, ne bi bio kriv pas, nego vlasnik, koji očito nije dobro procijenio situaciju i po potrebi koristio povodac.

To sam htjela reći...

Bitno je da naucis kontorlirati svog psa, sto manje vise, 90% nas ovdje to pokusava. A kao drugo, sumnjam da netko tko koristi svog psa za lov sece svog psa uz maksimirsko jezero. i lovacki psi ne ubijaju zivotinje, pravi lovacki psi , pokazuju gdje su. godici gone, pticar tjera ptice da ih lovac ubije, ako bas tako hoces. ja ne volim lov... ali stvarno bih htjela vidjet lovca koji seta pesa kraj maksimirskog jezera nedjeljom dopodne )

[Didi]

Eh, da, Saurus, ja opet nemam nikakvog iskustva s mačkama. dakle, kao što je Papi rekla, pas se uči poželjnom ponašanju bez obzira na okolnosti, a od toga smije odstupiti tek ako mu se dopusti. Mislim, u teoriji. U praksi, beštije ne slušaju baš uvijek pa ih korigiraš. Pse i mačke doveli smo u situaciju da žive u ljudskim društvenim uvjetima i privikavamo ih da te okolnosti poštuju, to je jedini način suživota, a nagone im dajemo da zadovoljavaju u zamjenskim aktivnostima. Da je navika druga priroda pokazuje, možda ekstreman, slučaj jedne labradorice iz mojeg bivšeg susjedstva koju su vlasnici učili pristojnom ponašanju, između ostaloga da ne ganja ptice po parku. Poslije su je vodili na IPO pa pas nikako nije htio u zube primiti pernati plijen.

[Luxy]

Eto iz razloga koji je navela Didi moja smije ganjati golubove po parku (budimo realni, nikad nijednog nece uhvatiti...). Ukoliko se odlucimo na IPO zelim da ipak ima nekakvu sansu. Naravno da ja nadzirem to ganjanje golubova da se slucajno nesto ne omakne.
Da mi donese vec ozlijedjenog goluba (dakle nije njena krivica sto je ptica na samrti) pohvalila bih je i otisla sa pticom kod veterinara da vidimo da li se pticu moze spasiti. Od goldena se ne ocekuje da ubija ptice nego da vec mrtve ili na samrti donosi pa je za to ne bih ukorila. Da uhvati pticu u letu... druga prica. To joj nije posao i to se nesmije raditi. Kad je na povodcu za pticama ne ide jer zna da nema navlacenja i da mora cekati pustanje sa lajne da zapocne sa trcanjem i sl.
S druge strane, pas ne mora na IPO nositi pernati plijen nego apotrer bilokakve vrste, tj. onaj na koji je naucena- npr. loticu tako da ni odbojnost prema nocenju ptica nije toliko losa stvar kad je IPO u pitanju.

[Didi]

Luxy kaže:

S druge strane, pas ne mora na IPO nositi pernati plijen nego apotrer bilokakve vrste, tj. onaj na koji je naucena- npr. loticu tako da ni odbojnost prema nocenju ptica nije toliko losa stvar kad je IPO u pitanju.

Jesi li sigurna? Ovo što ja pričam dogodilo se, istina, prije dosta vremena, ali točno znam da je u pitanju bila umjetna pernata patka.

[Luxy]

Didi kaže:

Jesi li sigurna? Ovo što ja pričam dogodilo se, istina, prije dosta vremena, ali točno znam da je u pitanju bila umjetna pernata patka.

Yep, mozes donjeti svoj aporter. Pitala sam u slucaju da ova moja pokaze previse interesa za ptice pa da mora stati na kraj tome.

[saurus]

Didi kaže:

Pse i mačke doveli smo u situaciju da žive u ljudskim društvenim uvjetima i privikavamo ih da te okolnosti poštuju, to je jedini način suživota, a nagone im dajemo da zadovoljavaju u zamjenskim aktivnostima...

Nemam bogato iskustvo sa ljubimcima - samo ovog mačka, prvog i jedinog, kojeg smo udomili nakon što smo ga pronašli teško unesrećenog pokraj ceste (izgubio je jedno oko i zadobio brojne ozlijede po glavi i tijelu, koje smo dugo liječili).

Prije toga, uvijek sam željela imati psa, ali nije bilo uvjeta (najprije roditeljska zabrana, onda podstanarstvo). Kada sam konačno postala "svoj na svom" počeo me mučiti upravo problem o kojemu pričamo: imam li pravo životinji uskratiti ili bitno ograničiti njezin prirodni habitus. Sva sreća, iz te dvojbe izvukla me viša sila, pronalazak moga mačka.

Naš dosadašnji suživot me naučio da ljudi i mačke funkcioniraju na principu čopora. Vrlo brzo naš mačak je pronašao svoje mjesto u novom čoporu, "snimio" pravila igre, pronašao svog "alfu" u čoporu i odlično se prilagodio. Naravno, i mi smo se prilagodili njegovim potrebama.

Zato sam danas sklona zaključiti da je prirodno (u najširem smislu riječi, ne mislim tu na nagone) ono što je usvojeno u svome čoporu. Kod mačića, to je ono što ga nauči mama-mačka, nakon separacije, ono što ga nauči novi "čopor".

Zanima me kako ostali, koji imaju puno više iskustva, razmišljaju o mojoj "čoporskoj teoriji"?

[TurbulentFluid]

saurus kaže:

Nemam bogato iskustvo sa ljubimcima - samo ovog mačka, prvog i jedinog, kojeg smo udomili nakon što smo ga pronašli teško unesrećenog pokraj ceste (izgubio je jedno oko i zadobio brojne ozlijede po glavi i tijelu, koje smo dugo liječili).

Prije toga, uvijek sam željela imati psa, ali nije bilo uvjeta (najprije roditeljska zabrana, onda podstanarstvo). Kada sam konačno postala "svoj na svom" počeo me mučiti upravo problem o kojemu pričamo: imam li pravo životinji uskratiti ili bitno ograničiti njezin prirodni habitus. Sva sreća, iz te dvojbe izvukla me viša sila, pronalazak moga mačka.

Naš dosadašnji suživot me naučio da ljudi i mačke funkcioniraju na principu čopora. Vrlo brzo naš mačak je pronašao svoje mjesto u novom čoporu, "snimio" pravila igre, pronašao svog "alfu" u čoporu i odlično se prilagodio. Naravno, i mi smo se prilagodili njegovim potrebama.

Zato sam danas sklona zaključiti da je prirodno (u najširem smislu riječi, ne mislim tu na nagone) ono što je usvojeno u svome čoporu. Kod mačića, to je ono što ga nauči mama-mačka, nakon separacije, ono što ga nauči novi "čopor".

Zanima me kako ostali, koji imaju puno više iskustva, razmišljaju o mojoj "čoporskoj teoriji"?

Osobno, rekla bih da je ok - ako je riječ o psima.

Koliko vidim iz dosadašnjeg iskustva s mačkama (3 ženke, 8 mužjaka, gotovo nikad jedna sama) mačke nemaju bitno uređene čopore niti "alfa" jedinke u smislu u kojem ti opisuješ (nešto tipa vučji čopor). Činjenica je da zajednički osvajaju teritorij i brane ga od invazije mačaka koje ne pripadaju njihovom kućanstvu, no nema nikakve međusobne hijerarhije, čak ni kod hranjenja (svi navale, pa tko što zgrabi). Jedino je Mama uvijek Mama, i kako ona kaže tako jest.

Što se tiče učenja, svakako jako uče od mame i starijih mačaka, no lovačko ponašanje se neće izgubiti ni ako uđu u "čopor", kako ga ti nazivaš, koji ne lovi.

Kao dijete sam uzgajala mišomore (uvijek od moje mačke, da ne bi bilo zabune). Proces uzgoja je vrlo jednostavan, mačiće se drži ljeti, idealno mjesec-dva prije sjenokoše. Malene mačiće (do 8 tjedana) se socijalizira i s njima se puno, puno, puno igra - zato su ih kod nas uvijek uzgajala djeca (možeš misliti što naprave od kuće ). Mačke se ne smiju kažnjavati ni za što. Drže se uz majku do 4-5 mjeseci, kada ih majka samostalno nauči lovu (u to vrijeme sjenokoše su pune plijena). Sve gluparije koje ljudi često rade (izgladnjivanje, mučenje, hranjenje mrtvim miševima ) su samo gluparije i nemaju veze s lovom. Kad se istrenirani mišomor "da" dalje, novi se vlasnik i dalje s njim treba igrati (vući lopticu na uzici i sl) i poticati lovačko ponašanje, osobito kad mišomor nema posla. Ako mišomor dođe u obitelj s mačkama koje nisu mišomori, on neće prestati biti mišomor već će, ukoliko je neka od mačaka mlađa od njega, i ona naučiti "vještinu". Starije mačke neće uz mlađeg mišomora postati mišomori - najčešće će postati čistači, tj. mišomori najčešće donose plijen bez da ga pojedu, a one čekaju...

Danas imam kastriranog poluperzijskog mačora od 7 godina, koji ne lovi, i mladog, kastriranog mišomora koji donosi 2-3 miša na dan (naučio od mačkice koju smo, nažalost, eutanazirali nakon teških ozlijeda pretrpljenih pod kotačima automobila ). Među njima nema nikakve hijerarhije.
Što se tiče odnosa s ljudima, najviše se vežu za onog tko im poklanja najviše pažnje, za razliku od pasa koji se često vežu za najautoritativniju osobu u obitelji, bez obzira koliko se ta osoba bavi s njima.

[saurus]

Po tome izgleda da je naš mačak pomalo atipičan, jer je tipičan "čoporski" primjerak! Uvijek nas slijedi (iz jedne prostorije u drugu) i nikada nije sam u prostoriji. Iako se upravo ja najviše bavim s njim - od igre, do maženja i hranjenja - priznaje samo autoritet moga supruga!

Razmišljam o ovome što si rekla da mačke najviše uče od svoje mame i starijih mačaka... Pretpostavljam da velika sklonost našega mačka da uči od nas i da se prilagođava (pa i u vezi lova na pčele i bumbare!) potječe od toga što je kastriran, jer se za takve mačke u literaturi navodi da uvijek ostaju pomalo zaigrane i djetinjaste. Možda nas doživljava kao svoju mamu?