S njim sam a sama sam

[Unknown_baby]

Ovako. Na početku da pozdravim sve vas ovdje. Dugo sam se nećkala oko pisanja svojih jada, i na kraju ipak odlučila zatražiti pokoji savjet, mišljenje, malo podrške.
S tim dečkom sam godinu i pol. Zaručeni smo.Tijekom veze bilo je i lijepih i ružnih trenutaka, lijepi su uglavnom svakodnevni, ružni hvala Bogu ne,a ti ružni nastali su radi njegove nefleksibilnosti, nemogućnosti razgovora, svojeglavosti, i stava "popio sam svu pamet svijeta".
Da krenem od početka. Stariji je od mene 9 godina (imam 25). Oboje radimo, ja uz to i studiram, imamo isti hobi, zanimaju nas uglavnom iste stvari... ALI.. on ima stalan posao u jednoj firmi gdje ima odlične uvjete, uz to ima svoju firmu, uz sve to ima još nekoliko (3-4) fuš posla od kojih se ne može okrenuti ni doći do zraka (sam si je tako napravio) a kamoli da se možemo opustiti malo, ja nikako da dođem na red u njegovom rasporedu.
Da odmah odgovorim, drago mi je da radi, da je snalažljiv, da voli raditi. Problemi se javljaju kao posljedica tog svega - dosta me zanemaruje po nekim pitanjima. U svim ovim poslovima stekao je mnogo prijatelja i poznanika, veza...svima pomaže na taj način doći do nekog statusa, ima taj svoj mali zatvoreni svijet u kojeg ja nemam pristup. I kada pokušavam ući u njega, glatko me odbaci. Ima mogućnosti i prilike ugurati me u taj svijet, taj posao koji je ujedno i hobi zajednički, ali neće. Imam osjećaj da mu smetam, da me gleda kao neku konkurenciju, iako nema ni najmanjeg razloga za to. A ja sam i prije njega bila tu, bavila se time, cijelo vrijeme se vrtila u tom krugu ali nikad ništa konkretno, uvijek do neke granice - tu sam, među tim ljudima, ali na tome bi ostalo. Osjećam da me gleda s visoka (ja sam glavni, ja sam u tome, ti nemaš tu što tražiti, izbori se sama za to i dr. )
Dakle prije svega nije mi podrška, prijatelj, razočara tamo gdje najmanje to očekujem, a s druge strane, iznenadi ugodno tamo gdje nikad ne bih rekla Nikad nije bio škrt, dapače uvijek se "razbacivao" novcem kad sam ja bila u pitanju, što mi je sada postalo već muka, kad osnovnu podršku i pomoć (nematerijalnu) ne mogu dobiti od njega.
Naš društveni život je ok, iako ima puno rupa. Naime, naši izlasci se uglavnom svode na kave s društvom. Tu i tamo, stvarno rijetko, odemo negdje na dan-dva. Lud je ako se 2 dana makne od posla i nema što raditi, lud je ako je više od 2 dana na jednom mjestu, ne voli more i nije spreman radi mene otići na 7 dana negdje na ljetovanje (ne moramo plaćat smještaj) ili negdje ovako van HR, ZG... ne zna uživati, radi po 12-18h dnevno, a ništa nigdje nema. Naime razgovaramo o stanu(kući) planiramo to, ali u zadnje vrijeme se posvadimo kad ga nešto pitam vezano za to, a njemu u tom momentu ne paše.
Dakle samotnjak je, ne treba mu nitko, ne primjeti da ga npr. nisam nazvala do navečer, sam sebi je dovoljan. U početku me zvao svako malo, jedva sam disala od njega koliko mi je pažnje poklanjao (istina, svoju firmu nije imao još) a sada... sada gleda samo sebe i svoje poslove. Često dolazi kući u ranu zoru, 4-5 ujutro, pa onda cijeli dan je nervozan... i tako redovito. Uzme si 5-6 poslova za radit a nikad ni jedan ne dovrši na vrijeme, pa je zato nervozan. Redovito kasni, nije od riječi, mjenja planove stalno... ne mogu nikad računat na njega niti ga držati za riječ.
U svemu tome, ja sam počela stavljati na prvo mjesto (napokon) sebe i svoje potrebe, postalo mi je svejedno vidimo li se ili ne (dapače, ako se ne vidimo, sretnija sam jer nitko me ne potcjenjuje, s nikim se ne posvadim)...
Čak mi se čini da mi se počeo gaditi. Od nekad nasmješenog, vedrog dečka koji me držao kao kap vode na dlanu, pretvorio se u gada koji gleda samo sebe. Kad nešto odluči, odlučio je, ne ostavlja prostora za ikakve dogovore (uglavnom) niti je fleksibilan. Uglavnom se snalazim kako znam, a smeta me i to što se uvijek pokušava ugurati u nešto čega se ja dohvatim.
To me lagano izluđuje jer mi je dosta biti u nečijoj sjeni. Kad ga zamolim da mi nešto pojasni (npr. kompjuterske prirode), kaže u jednoj rečenici i uputi me na Google i tako sve to.
Stvarno ne znam, izgubila sam volju za sve, s njim sam a kao da nisam, imala sam toliko prilika u ovih 1,5g promjeniti život po pitanju ljubavi (bilo je upucavanja, zgodnih prilika..) no nisam mogla to uraditi, nisam mogla reću mu zbogom. Znam da me na jedan čudan način voli, no izgleda da je slijep kraj zdravih očiju jer ne vidi da me već napola izgubio. Meni se ljubav ne daje do znanja novcima, ponekad bih samo da je pored mene, posvećen MENI makar na 2-3 sata, ali ni to ne mogu dobiti jer uvijek gleda na sat dok je sa mnom, priča mi što sve mora još napraviti za taj dan idr. Ja više ne znam volim li ga, mislim da bi bolje to sve funkcioniralo da smo samo prijatelji, a ovako imam omču oko vrata a za što? Nekad molim za samo mali tračak ljubomore da pokaže nekako da mu je stalo. Ovako, kad se posvađamo, ja kažem da idem, on OK, ja kažem da želim razgovarati - njemu se ne da u tom trenu o tome pričati..

Ljudi moji, malo sam pod dojmom svega pa mi nemojte zamjerit što je napisano sve zbrda-zdola, molim vas mišljenje i savjete

[tanki7]

Lijepo i slikovito si ovo opisala. Mnoge žene ovo ne shvate (da im muž radi) ni za 50 godina. Samo nisi napisala zaključak. Tražiš ga od drugih, a znaš odlično što slijedi!? Njega ostavi njegovim poslovima, nek bude sretan sam sa sobom. Takav si je najdraži.

[Unknown_baby]

Da, samo kako to izvesti? Kako da uz sve zadržim svoje dostojanstvo i da se ne rasplačem u ključnom trenutku? Kako ostati mrtav hladan i ostaviti nekog u razmišljanju zašto se to dogodilo? Da li po ne znam koji puta pokušati razgovarati, ili nema više mjesta razgovoru? Iznijeti li sve ili otići bez previše objašnjenja? Luda saaaam

Na mahove ga volim, na mahove ga mrzim, imam osjećaj da je njegova pojava u mom životu bila nešto najljepše (gledajući prvih pola godine) a sada je ostala gorčina, istrošila sam se dajući mu sebe, pokušavajući ga razumjeti najbolje što mogu ali uz sve to ispada da JA NJEGA NE RAZUMIJEM.
Stvorio si je taj svoj prostor koji mu sve dulje traje, kad malo bolje pogledam, cijeli dani su njegov prostor. Ja tu nemam što tražiti. Na početku sam mu pomagala, ostajala budna s njim u firmi, nije mi bilo teško, iako se to sve može bolje organizirati... A ja ne želim živjeti s nekim kraj koga ću biti sama, jer da hoću cimera, ima ih koliko hoćeš. Ne da mu se prošetati sa mnom, ispod časti mu je sa mnom solo na kavu otići.. pa ja više ne znam
Uvijek mora biti u središtu pažnje, uvijek je u pravu i spreman se sa mnom na pas mater poklati da to dokaže (iako nije uvijek u pravu). Nekako sam nemirna uz njega, počelo je sve to loše na mene djelovati

[kuroishijin]

Samo ti prekini bez puno drame i patetike, ionako si sama pa bolje onda biti stvarno sama i slobodna nego sama i plus sputana sa njim.

I nisi mu dužna nikakvo objašnjenje btw.

[kokoshbytheway]

milo, ti njemu nećeš moći objasniti što ne ide. pogotovo ako mu više nije stalo. a vjerojatno nije.
prestani se tješit da je to zato što te počeo shvaćati zdravo za gotovo. i odi.
ne postoji način da ti njemu objasniš da je to što radi pogrešno. da postoji, u zadnjih pola godine bi ga našla.

[tanki7]

kuroishijin kaže:

Samo ti prekini bez puno drame i patetike, ionako si sama pa bolje onda biti stvarno sama i slobodna nego sama i plus sputana sa njim.

I nisi mu dužna nikakvo objašnjenje btw.

Sputana, ponižena, omalovažena, sutra ismijavana u društvu (logičan slijed), a zatim i pretučena (opet logičan slijed)! Sigurno je da te ne voli, a izgleda ni ti njega više (to ti je super, lakše ćeš otići). Znam da je to živo sranje, ali budi jaka i bjež! Pa imaš ovakvih primjera na forumu mali milion! Sretno!

[tanki7]

kokoshbytheway kaže:

milo, ti njemu nećeš moći objasniti što ne ide. pogotovo ako mu više nije stalo. a vjerojatno nije.
prestani se tješit da je to zato što te počeo shvaćati zdravo za gotovo. i odi.
ne postoji način da ti njemu objasniš da je to što radi pogrešno. da postoji, u zadnjih pola godine bi ga našla.

Da pola godine?! To ne uspjevaju ni nakon 60 godina!! Tko zna , zna, tko ne zna u većini ni ne želi znati!

[kokoshbytheway]

tanki7 kaže:

Da pola godine?! To ne uspjevaju ni nakon 60 godina!! Tko zna , zna, tko ne zna u većini ni ne želi znati!

dobro, ja razumijem frustraciju koja izlazi iz očekivanja da te shvati netko s kim dijeliš krevet, misli i emocije...
to je snažna potreba - ta potreba za razumijevanjem. potreba za (barem) priznanjem da je onaj drugi sjebo, premda ti sam patiš... teško je otići nedorečen. i svjesna sam toga, baby...
samo, što dulje ostaneš, to će više ostati nedorečenog

[Unknown_baby]

Sad se već dugo nismo posvađali, a to pripisujem tome što kad počne s glupostima koje ja više ne pušim, s uvjeravanjima da je u pravu, ja ne reagiram jer me zapravo boli briga više, sve mi je to smješno već pomalo. Ne dozvoljava ničiji stav/mišljenje. Iscrpila sam se, postala sam prazna. A koliko vidim cijelo vrijeme želi i mora biti prvi u svemu, najbolji, viđen, a što je najbolje od svega, to mu uspijeva, zna ga pola metropole, svi ga vole, omiljen je a jedan manji dio ga ne voli zbog takvog stava. Kome god od bližnjih se povjerim, nitko ne može vjerovati da je takav. Teškog je karaktera, ni sama ne znam koliko puta dosad me uspio rasplakati.. non stop nešto gunđa, kasni na dogovore a kad ja jednom zakasnim par minuta, onda odslušam lekciju i uvijek sam ja kriva.

Pitam se što li on zapravo hoće? zašto je sa mnom a ja nisam sastavni dio njegovog svijeta? mene se nikad nije slušalo, niti uvažavalo, dapače uvijek dobijem dojam da radi kontra.

Koji je lijek protiv takvih? Čime da si okupiram misli?

[Unknown_baby]

i hvala što odgovarate, odmah je lakše

[S U]

Unknown_baby kaže:

Sad se već dugo nismo posvađali, a to pripisujem tome što kad počne s glupostima koje ja više ne pušim, s uvjeravanjima da je u pravu, ja ne reagiram jer me zapravo boli briga više, sve mi je to smješno već pomalo. Ne dozvoljava ničiji stav/mišljenje. Iscrpila sam se, postala sam prazna. A koliko vidim cijelo vrijeme želi i mora biti prvi u svemu, najbolji, viđen, a što je najbolje od svega, to mu uspijeva, zna ga pola metropole, svi ga vole, omiljen je a jedan manji dio ga ne voli zbog takvog stava. Kome god od bližnjih se povjerim, nitko ne može vjerovati da je takav. Teškog je karaktera, ni sama ne znam koliko puta dosad me uspio rasplakati.. non stop nešto gunđa, kasni na dogovore a kad ja jednom zakasnim par minuta, onda odslušam lekciju i uvijek sam ja kriva.

Pitam se što li on zapravo hoće? zašto je sa mnom a ja nisam sastavni dio njegovog svijeta? mene se nikad nije slušalo, niti uvažavalo, dapače uvijek dobijem dojam da radi kontra.

Koji je lijek protiv takvih? Čime da si okupiram misli?

Mislim da zapravo želi biti sam, a pošto je sav tak šajni i super ne može biti i gad koji će te ostaviti. Zato potiho (svjesno ili ne) radi sve da odeš od njega sama.

[Unknown_baby]

Da to se i meni čini. Ustvari u par smo navrata skoro prekinuli.. Inače, jako mu se teško ispričati kad pogriješi.

Ionako i ja imam manjak vremena ali na neku foru uvijek ga nađem za njega i društvo.. Ionako koliko veza ima, koliko poznanika, i još svoju firmu, ja uz sve to moram u fušu konobariti
Nisu mi ni novci toliko bitni, radije bih osjećaj da akupa radimo, stvaramo...

[S U]

Unknown_baby kaže:

Da to se i meni čini. Ustvari u par smo navrata skoro prekinuli.. Inače, jako mu se teško ispričati kad pogriješi.

Ionako i ja imam manjak vremena ali na neku foru uvijek ga nađem za njega i društvo.. Ionako koliko veza ima, koliko poznanika, i još svoju firmu, ja uz sve to moram u fušu konobariti
Nisu mi ni novci toliko bitni, radije bih osjećaj da akupa radimo, stvaramo...

Ja sam u sličnoj situaciji zanemarivala intuiciju, nakon prekida mi je bilo žao, da sam prije sama otišla manje bi boljelo

[Itchy&Scratchy]

Kazes da si pokusala s njim razgovarati..ako je bas svaki put rezultat bio ignoriranje ili izjava tipa neda mi se sada o tome...onda te on ne zasluzuje. Jer tako nesto nebi napravio osobi do koje ti je stalo..

Decko se vjerojatno pogubio u tim svojim poslovima, postao si je "jako vazan", puno poznanika, muvinga...i ocito moze i bez tebe. Ali to je manje bitno. Ono sto me dirnulo je tvoja izjava kako ti je svejedno vidite se ili ne, kako si bez njega mirnija....Sacuvaj taj mir i nadi nekoga tko ce i sa 24-satnim radnim vremenom imati vrijeme za tebe. I svaka ti cast sto si neke stvari na vrijeme shvatila..

[Unknown_baby]

Uglavnom posvadimo se oko nečeg, i uvijek sam ja u krivu, i kad se posvađamo toliko da samo fali prekid, onda ja inzistiram na razgovoru, njemu se ne da sad o tome pričati, a ja ne volim ostavljat za poslije, ja odmah sve volim riješiti. Al ja ne kužim da postoji osoba koja se jednom ne može ili nema potrebu smirit, odmorit... i da, par puta mi je jasno rekao da ga ja gušim i da sam mu postala obveza, kada sam mu rekla da nije u redu njegovo ignoriranje

ionako ima vremena za sebe cijele dane, radi kaj hoće, gdje hoće, koliko hoće... ja sam nebitna stavka u tome, on radi sviđalo se meni ili ne. Nema kompromisa. Mislim ok je to sve dok čovjek zna neke granice. ovako ja sam stalno na iglama zbog tog njegovog tempa, ne dao bog da nešto prigovorim, odmah ne valja

[Itchy&Scratchy]

Sorry ali nemas vise sto razmisljati..

procitaj jos jednom svoj zadnji post. Ti si njemu obveza, gusis ga, nebitna si stavka.. i nema kompromisa..
Ne treba ti takva veza, lijepo mu kazi da tako vise ne ide i potrazi srecu drugdje. Eto, to je moj skroman savjet buduci da sam jednom i sama prosla kroz to

[model500]

Draga Unknown_baby...u tvom postu ne samo da sam prepoznao i sebe nego većinu muškaraca. Gledaj,nepisano je pravilo da jednom kada muškarci nešto dobiju da se prestanu truditi oko toga,ali kada to izgube...ili plač ili alkohol. To je nešto s čime se ti moraš pomiriti. E sad ključnu ulogu tu igraju godine. Ti imaš 25 godina,on 34. Tvome zaručniku sigurno nisu u tim godinama važni izlasci nego karijera i to je normalno. Što se mene tiče on je već odavno trebao biti oženjen...ali takav je mentalitet danas,svi nešto čekaju pravi trenutak,ne prave djecu jer se nema novaca itd...što je po meni jadno. Iako ste zaručeni ti nemaš što izgubiti (pogotovo ako si zgodna...),ti imaš još bar 5 godina fore da si nađeš nekog poštenog (ako te sreća posluži),dok on vremena više nema i to mu moraš dati do znanja ako ga stvarno voliš. Ja sam u prošloj vezi se slično ponašao,prvo sam bio nasmiješeni momak,sve bilo super...a onda me počela ubijati monotonija,svaki tjedan jedno te isto,bio sam stalno s njom pošto ona nije imala svoje društvo a ja sam svoje odbacio (idiot)...na kraju se svelo na to da je samo seks bio dobar. Ubila me monotonija i to nisam sam sebi htio priznati,jednostavno izlazio sam 2 puta tjedno van i to samo s njom isto tako negdje na kavu,a svaki vikend je spavala kod mene... Dakle stalno sam bio s njom... Iako sam ja nju jako volio,nismo bili po karakteru isti - ona brbljava,ja šutljiv (klasika,zar ne?). Te neke male razlike su nas počele razdvajati...pa se cura malo umislila i počela gledati okolo...itd. itd. na kraju sam ju poslao u materinu i spucala me...ali pazi ja svoj dio krivice ću uvijek priznati,iako nisam nikada ni pomislio na varanje ili na drugu,ja sam se dosta puta upravo ponašao kao tvoj zaručnik. Sve više sam bio nezainteresiran (osim za seks),sve više sam bio šutljiv,samozatajan... Ako želiš riješiti taj problem,probaj razgovorom prodrijeti u njega,u njegovu glavu i srce. NIKAKO se derati,prepirati,sekirati ili bilo šta slično...to je vrlo kontraproduktivno. Dakle smireno,kao s kolegom popričaj s njim ali o ozbiljnim temama,nemoj se ustručavati ništa reći jer pošto ste zaručeni trebali bi sve dijeliti između sebe. Pazi...to ti je ta neka muška crta koju nitko ne može objasnit...probaj ili mirnim razgovorom ili se polako udaljavaj od njega i DAJ MU DO ZNANJA DA TE GUBI...ako mu onda ne proradi kliker onda je glup,ali i to je normalna stvar kod nas muških. Na kraju krajeva,ti ipak još uvijek imaš svoj život,ako on ima svoju karijeru preispitaj i ti još jednom svoje prioritete i vidi da li se on uklapa u tvoje planove. Nemoj se bojati ni prekida,nećeš onda biti jedina sama na ovom svijetu...ja uvijek to tako gledam,jer smatram da smo često previše nezahvalni onime što imamo. Neki ne vide,ne čuju,ne hodaju...a mi se ostali preseravamo i mislimo da smo bogovi. Ne znam da li sam ti išta pomogao s ovime,ovo je tema koja je idealna za neku kavicu i dugu šetnju s najboljim prijateljem ili prijateljem koji ima iskustva u svemu tome. Volim pomoći drugima iako sam sebi ne mogu pomoći,jer sam muško i uvijek ću svjesno ili nesvjesno raditi iste pogreške ma koliko ja pazio na to. Razmisli malo,imaš vremena,a eto možda u mom postu nađeš nešto pametno i korisno hehe...

[Roly]

draga moja nema ti tu kruha.
ovo što tu pišeš mi se čini kao neki tvoj ispušni ventil,što je u redu,čovjek se mora negdje ispuhati,samo ja tu nigdje ne vidim da si ti jasno dala do znanja da želiš prekinuti ovu "vezu" koja iskreno ne vodi nikamo,i ti to dobro znaš.kao da tražiš neko čudo gdje će se on promijeniti i shvatiti tvoje vrijednosti (koje uopće nisu u pitanju ),i da će sve biti kao prije.čak i kad te gazi,omalovažava,isključuje,ignorira,ti i dalje stojiš uz njega i dolaziš po još.
do kad ćeš se ovako ponašati prema sebi i biti mazohist?
tek ste zajedno 1,5 godinu,a već se događaju ovakve stvari,zamisli samo da se udaš za njega i da imate djecu,koji bi to horor bio.
svaki prekid veze je stresan i koma na svoj način,ne znam čega se ti toliko bojiš da uza sve što si napisala i dalje ostaješ u ovoj vezi,i sama vidiš da ga ne voliš,da to više nije to,prestani glumiti žrtvu i očekivati da će se dečko promijeniti zbog tebe,jer neće.
gubiš vrijeme,živce i ponos na nekog kome nije stalo do tebe.
jel tebi baš to treba u životu?
rješenje je jako jednostavno,makar se sve čini komplicirano:
ili ostavi dečka i prekini ovu agoniju koja vodi nigdje,ili ako imaš viška vremena,živaca i želiš da te netko omalovažava nastavi u istom revijalnom tonu,odnosno kako bi se reklo :"muči i trpi".
misli da si dovoljno zrela i odrasla da možeš odlučiti što je najbolje za tebe,na kraju krajeva sami si biramo partnera i stvaramo budućnost,pa nemoj da ti se dogodi da se jednog dana probudiš i pitaš za koji nježnik si potrošila najbolje godine života.

model500 kaže:

...Gledaj,nepisano je pravilo da jednom kada muškarci nešto dobiju da se prestanu truditi oko toga,ali kada to izgube...ili plač ili alkohol. To je nešto s čime se ti moraš pomiriti.

da tako se obično ponašaju nezrele osobe ili mala djeca.
hvala Bogu da na svijetu postoje normalni muškarci kojima nije do ovakvih igrica.
mislim da se svaka žena koja iole drži do sebe neće pomiriti sa ovakvom činjenicom,a osobito neće biti u vezi sa ovakvim tipom muškarca.
uz to ovaj spominjani dečko ima 34 godine,stvarno je više nego žalosno da se osoba tih godina ponaša kao mala beba.
kad nekog iskreno voliš onda ga ne uzimaš zdravo za gotovo,cijeniš ga i ne puca te ego.
vrlo jednostavno.

[model500]

Roly kaže:

draga moja nema ti tu kruha.
ovo što tu pišeš mi se čini kao neki tvoj ispušni ventil,što je u redu,čovjek se mora negdje ispuhati,samo ja tu nigdje ne vidim da si ti jasno dala do znanja da želiš prekinuti ovu "vezu" koja iskreno ne vodi nikamo,i ti to dobro znaš.kao da tražiš neko čudo gdje će se on promijeniti i shvatiti tvoje vrijednosti (koje uopće nisu u pitanju ),i da će sve biti kao prije.čak i kad te gazi,omalovažava,isključuje,ignorira,ti i dalje stojiš uz njega i dolaziš po još.
do kad ćeš se ovako ponašati prema sebi i biti mazohist?
tek ste zajedno 1,5 godinu,a već se događaju ovakve stvari,zamisli samo da se udaš za njega i da imate djecu,koji bi to horor bio.
svaki prekid veze je stresan i koma na svoj način,ne znam čega se ti toliko bojiš da uza sve što si napisala i dalje ostaješ u ovoj vezi,i sama vidiš da ga ne voliš,da to više nije to,prestani glumiti žrtvu i očekivati da će se dečko promijeniti zbog tebe,jer neće.
gubiš vrijeme,živce i ponos na nekog kome nije stalo do tebe.
jel tebi baš to treba u životu?
rješenje je jako jednostavno,makar se sve čini komplicirano:
ili ostavi dečka i prekini ovu agoniju koja vodi nigdje,ili ako imaš viška vremena,živaca i želiš da te netko omalovažava nastavi u istom revijalnom tonu,odnosno kako bi se reklo :"muči i trpi".
misli da si dovoljno zrela i odrasla da možeš odlučiti što je najbolje za tebe,na kraju krajeva sami si biramo partnera i stvaramo budućnost,pa nemoj da ti se dogodi da se jednog dana probudiš i pitaš za koji nježnik si potrošila najbolje godine života.


da tako se obično ponašaju nezrele osobe ili mala djeca.
hvala Bogu da na svijetu postoje normalni muškarci kojima nije do ovakvih igrica.
mislim da se svaka žena koja iole drži do sebe neće pomiriti sa ovakvom činjenicom,a osobito neće biti u vezi sa ovakvim tipom muškarca.
uz to ovaj spominjani dečko ima 34 godine,stvarno je više nego žalosno da se osoba tih godina ponaša kao mala beba.
kad nekog iskreno voliš onda ga ne uzimaš zdravo za gotovo,cijeniš ga i ne puca te ego.
vrlo jednostavno.

Tako se ponašaju nezrele osobe ili mala djeca?! Pa svi smo mi još uvijek mala djeca kako ti nije jasno,bar što se toga tiče tu godine nisu bitne. Ako ti misliš da postoje muškarci koji su full ozbiljni i epski brižni onda se gadno varaš. Iako ima takvih,ali se uglavnom tako ponašaju iz očaja...čim tip vidi da je netko i nešto automatski digne letvicu i sad je na nekoj "drugoj razini"... Prestanite pričati nebuloze o savršenim muškarcima...a i ženama...nema takvih.

[Ašatan]

Unknow baby,

što god učinila sa svojom vezom i životom, učini to tako da ti, dok donosiš odluku o tome ne zamagljuju vid i prosudbu dolje navedene budalaštine, te zapanjujuće razine sposobnosti da se ovoliko gluposti natipka s tako malo riječi.

tanki7 kaže:

Sputana, ponižena, omalovažena, sutra ismijavana u društvu (logičan slijed), a zatim i pretučena (opet logičan slijed)! Sigurno je da te ne voli, a izgleda ni ti njega više (to ti je super, lakše ćeš otići). Znam da je to živo sranje, ali budi jaka i bjež! Pa imaš ovakvih primjera na forumu mali milion! Sretno!