Svekrve vol. 3

[topkatarina]

Daj zeno lakse malo, sta ne vidis da se borim sama sa sobom izunutra.

[pozitivax]

Nitko te na to ne tjera.....tjeraš se sama.

Nije njihova krivnja i odgovornost što ti ne cijeniš sebe i daš svima da ti hopšu po glavi kako žele.Svekrva, muž i ostali.
To si sama odlučila da tako treba biti.
Jer ti je važno kaj misli o tebi osoba koja te ne poštuje.
Kako će i poštovati nekoga tko sam sebe ne poštuje i dozvoljava da ga se rasteže kao kaugumu ?

Pa.....to je tvoja odluka.
Razmisli o tome.
Neće dođi nitko da te spasi od maltretaže....to moraš sama. Nisi više klinka.
Ugledaj se u šogoricu...tako se postavi prema svemu.
Djeluješ pametno pa mi nisi jasna....kao da si u nekom logoru, poskrivečki jedeš kocku šećera, moraš šutjeti i ne mrdnuti inače ...
Daj kaj te netko kupio na placu ?
Budi pristojna, zauzmi se za sebe, uči dijete samopoštovanju i nauči reći Ne....svima koji te maltretiraju.
Bolje da si sama nego da te taj mamin papak i cijelo to pleme maltretira.
Tko te naučio da se ne smiješ zauzeti za sebe ?
Zaboravi to. Ne možeš ovce i novce.
Mir i trpljenje svega samo da bi bila voljena.
Znaš...oni mogu sbvašta raditi ali ti odlučuješ kako ćeš reagirati i koje su ti granice.
Imaš ti neke granice i zašto ne voliš samu sebe ?
Think.
Sretno ti.

[topkatarina]

pozitivax kaže:

Tko te naučio da se ne smiješ zauzeti za sebe ?

Moja mama! da moze manipulirati samnom i da plesem kako ona svira. Pokusala sam se boriti protiv toga tj, za sebe ali nije islo. Bila je i ostala jako tvr orah. Otisla sam 500 km dalje od nje. Sad ju vidam dva tri puta godisnje i dogada se isto. Savki put svade jer ja se ne ponasam i ne radim onako kako ona to zeli. Uvijek je bilo šuti i trpi.
Ja cim provirim glavu netko se tu nade i zatuca ju ponovo dolje i tako se vrtim u krug. Odlucim se izboriti sa sebe i onda se netko nade na putu pa se preispitujem i preispitujem umjesto da zanemarim to tude misljenje koje stalno spominjete i nastavim putem kojim sam krenula bez obzira na sve. Nemam svoje misljenje i uvijek kada nesto zelim napraviti trazim neciju potvrdu da je to dobro ako naidem na negodovanje onda odustanem.
Nemam svije misljenje, valjda i stim samopostovanje.
Cijeli zivot sam bila glupaca svojoj mami, brat je nastavio tradiciju isto jer je cuo to od nje i sad ga gledam kako odgaja svoju djecu i naziva ih glupima.
I kako da se ja izborim za sebe ili napravim nesto kada sam glupa!?
Ne trazim odgovor samo "razmisljam na glas". Mozda budem svjesnija situacije ako to napisem pa procitam nekoliko puta.

[topkatarina]

Moje zelje nisu moje želje. JA zapravo niti ne znam sta zelim.

[Racine Carree]

Šta će se desiti ako se svi nadure na tebe?

[pozitivax]

Nisi Katarinice glupa.

Nisi nemoćna i nisi više nemoćno dijete na koje drugi smiju istresati svoje frustracije ili mu zapovijedati.
Nisi muževa krpa, niti svekrvina...kao što nisi ni mamina.
Samo polako...radi na svome samopouzdanju.
Imaš puno literature o psihološkoj samopomoći, potraži to ovdje ili u lokalnoj knjižnici.
Raspitaj se malo.Ima puno takvih knjiga..imaš tu na Forumu tema o tome.
Ovo je dobra knjižica za početak :
http://www.ezop-antikvarijat.hr/foto/15154.jpg

Vidiš da nisi slaba. Otišla si od mame koja te maltretirala, trpiš svekrvu i svekra te muža...nisi slaba.
Samo se zauzmi za sebe pa makar to nitko od njih ne shvatio, ne moraš se svađati ni dramiti.
Jednostavno shvati kakav život želiš, kakav brak želiš, kako želiš ti..ne drugi živjeti i tako živi. Budi iskrena prema sebi, drugima i mužu.
Neka tvoju vrijednost ne određuje mišljenje neke svekrve , svekra , muža, mame, babe, dede, susjede Barice itd.
Ugledaj se u šogoricu.
Ne može ti svekrva biti frendica.Niti ovisiš o njenom mišljenju.
Neće ti biti lako ali ako si istrpjela mamu..onda imaš tu unutarnju snagu.
Hoće li se oni duriti i ljutiti ? Hoće.Pa kaj onda..fućka ti se.Neka se duri tko želi.
Zaboli te baš. Pokaži posštovanje prema sebi samoj,ne dopuštaj propovijedi i soljenje pameti jer nisi se udala za njegovu mamu.Uostalom tko je to dvoje ljudi...neki genijalci, neki svjetski poznati stručnjaci, dobitnici Nobelove nagrade za pedagogiju..?
Kaj got ! Ne određuj sebe onim što klepeće svekar ili svekrva...
Fućkaš lješnjake i pametovanje.
Ja bih rekla "Je...onda recite svojoj miloj ženici da ih ne stavlja u pješčanik...hoćete da joj ja kažem , da vama to smeta ? "

Ne obaziri se kaj trkeljaju...reci Može ali napravi po svome.
Više nisi mala curica.
Sada si žena.

Udahni, pitaj se uvijek "Ček' malo katarina...koje je tvoje mišljenje o tome ? Što ti misliš, što ti želiš...ti ? Ti a ne svekrva, muž, bilo tko..što ti misliš ? Napravi po svome.Sada si žena. "
Onda odluči.

[perilica]

topkatarina kaže:

.....

Meni se čini da se ti bojiš sa razlogom reći svoje mišljenje mužu, svojoj svekrvi, svekru i svojoj mami.

Bojiš se da te ne bace na cestu?

pozitivax kaže:

Ne može ti svekrva biti frendica.Niti ovisiš o njenom mišljenju.
Neće ti biti lako ali ako si istrpjela mamu..onda imaš tu unutarnju snagu.
Hoće li se oni duriti i ljutiti ? Hoće.Pa kaj onda..fućka ti se.Neka se duri tko želi.

Najčešći problem kada snaje žive kod svekrva i svekrve, jest taj, da je svatko šerif u svojoj kući, gdje se naveliko koriste te beneficije. Svatko želi biti boss svoga doma.
Kod Katarine mi se čini ,da se ona bilo kome ide suprostavljati, svi su je spremni išćerati van iz kuće ako gukne.
Pa i muž kojega ona jako voli, a koji očito nije senzibiliziran za nju.

[rosita22]

topkatarina kaže:

rosita22 hajde mi ti molim te pomozi onda ...

Ovdašnji komentari znaju biti svakakvi, a ipak često korisni. Mislim da su i ovi današnji iznad - a znam da su ti oštri, ali to ti je realnost, tvoja situacija gledana sa strane. Cure su pogodile u sridu.

Svekrvine priče o solidarnosti sa ženama baci u vodu. One čak nisu ni laž, ali to je njeno viđenje solidarnosti, bez milimetra tolerancije.

Stvari tipa cvijeta u kutu i peglanja za vrijeme jeftinije struje .. ne znam kako ste uredili obračun/plaćanje režija na vaše dvije etaže, ali ako to niste odvojili, uradite to. Cvijeće i sl. - ne odstupaj, budi mirna, ali tvrdoglava. Ako vam je ustupljen dio njihove imovine, to ne znači da je i unutrašnje uređenje njihovo.

Tvoja rizična trudnoća: imala sam i ja neke zdravstvene i životne situacije u kojima je moja svekrva pokušala nametnuti neki svoj spartanski pogled na svijet, ono: snaha se mora čeličiti i ne biti mamina maza...
Njezin problem samnom je bio taj što sam ja odgojena sasvim drugačije i sve njene filozofije su mi bile totalno strane i u startu neprihvatljive, tako da nije postojala bojazan da prihvatim ijednu. Moja boljka je bila u tome što sam ipak pokazivala kako me takvo maltretiranje smeta, bila sam preemotivna.

Shvaćam da je i tvoja vlastita mama radila iste stvari, ali ti si ipak na konju: shvatila si što ti se događa. To ti je već veliki korak.

Sve ono što su ti cure gore savjetovale: o formiranju kičme i sl. - to ti je slijedeći zadatak.
Kužim, lakše reći, nego uraditi, ali razmisli što ti je draže: ne uvrijediti svekrvu i njezine osjećajčiće (ma da!) ili da ti budeš konstantno povrjeđivana i pod stresom. Vjeruj mi, zdravlje će ti otići kvragu! Kako stvari stoje: za tebe se nema tko izboriti (o mužu ću malo kasnije!), samo ti - a ti ćeš to znati najbolje.

Kažeš da ne znaš što hoćeš. Otkopaj to iz sebe. Prvo definiraj i objavi ukućanima što nećeš, dalje ide samo. Ne moraš se svađati, samo kažeš i okreneš se na peti. Pa kažeš opet i opet i opet, dok si ne utuve u glavu da ne misliš popustiti.

Strah te je da će se uvrijediti. Hoće, pa šta. Proći će ih. Nisu osjetljivi poput tebe, to su debelokošci i ostat će zdravi, a ti, kao što rekoh, nećeš ako dopustiš daljnje ponižavanje.

I ubuduće kad te ujede nešto što ona kaže ili napravi, reagiraj odmah, ne čekaj sedam ili koliko mjeseci. Koliko god da ih smetalo, navikni ih da nemaju biljku već nekoga tko ne da na sebe.

Nemoj uopće više razmišljati kakva je ona to žena jer to već znaš: zločesta i zatucana. Razmišljaj o sebi i o tome kako da sebi poboljšaš život. Ona će takva i ostati, a ti je moraš izbaciti iz svog fokusa i istresi pred sebe cijeli špil karata, a ne samo crnu kraljicu. Drugim riječima, ono što su ti već svjetovali: izađi s prijateljicama na kavu (boli te briga šta ona kaže), odi bilo kamo, organiziraj si svoj život, čitaj, radi sve što te zanima. To što će ona s babama pretresati kako ti je možda u kutu paučina, odmahni rukom. Svatko svoju paučinu kupi sam kad hoće.

Eno, moja svekrva je nekoć hvatala prašinu u letu, a sad je boli svaka kost i ja bih joj mogla s blokićem ići okolo udarati recke, a neću. Imam svoj život.

Last but not least: mužonja. Ne sumnjam da te voli i ne sumnjam da je počeo blago shvaćati da mu mama baš i nije u redu. Problem s takvim muževima - dominantnih matica majki je da sporo shvaćaju, a neki nikako. On možda je i suvremen i inteligentan, ali je odgojen po krutom obrascu i bez uvida u malo drugačije živote. Predoči mu da život može izgledati i drugačije. On još uvijek misli da mora biti ovako kako je, kao konj kad mu staviš oglavke (ako se to tako kaže )

Ti još trebaš definirati u kojoj kategoriji je tvoj - izlječiv ili neizlječiv. Zato razgovaraj s njim kao odraslo biće i ne budi žrtva, ne budi jadna (iako se tako osjećaš). Vidjet ćeš po reakciji da li mu to paše ili ne. Ako ne, ostat će zauvijek mamin sin. Znam da ti tu opciju ne bi htjela, ali barem ćeš biti načistu.

A ako mu se svidi nova zrela topkatarina, onda ti je krenulo. Da te ne zavaravam, to ti je težak i dugačak proces, ali život u strahu ti je gori od svakog razvoda ili podstanarstva. Samo nemoj tapkati u mjestu, kreni makar i laganim koracima!

[megdova]

o, bože! kao da čitam o svojoj mami i njenom životu. samo što se moja mama nije nikad nikome požalila. i dan danas, nakon 30 godina u istoj kući sa svekrvom, nakon svih tih godina terora i ružnih riječi, ona i dalje šuti i trpi. što se, naravno, odrazilo na njeno zdravlje. mislim da je sad već razvila stockholmski sindrom, al ozbiljno. tetoši je više nego nas, djecu, ikada...

za sve je kriv (bio - nije više živ) moj tata koji nikad nije stao na njenu stranu. dakle, nikad u životu nisam čula da je on njoj rekao dosta kad je mama bila napadana...a mamina mama isto bila iron lady, uvijek bilo po njenom, pa valjda mama navikla da joj uvijek netko upravlja životom.

po meni, prvo moraš riješiti muža, onda svekrvu. što ti vrijedi s njom ravnati račune ako nemaš podršku s njegove strane?

nadam se da ste financijski neovisni i da vam ne daju pare, pa da ne bi ispalo da zbog tvojeg "ponašanja" zavrnu slavinu!

znam da "nikad ne reci nikad", ali ja zaista ne mogu sebi zamisliti takav život. još od ranog djetinjstva je to bilo jasno kao dan: da muž mora biti uz mene i prerezati pupčanu vrpcu prvi dan. hvala bogu, ja nemam takvih problema, mi smo jedno uz drugo, niti bih ja dala na njega od strane mojih, niti on na mene od strane njegovih. doduše, mi živimo sami.

ovo moraš riješiti što prije, radi zdravlja i djeteta. nije baš normalno da dijete odrasta u takvom okruženju.

a što se tiče zaključavanja vrata, samo ti zaključaj i upali si muzikicu. susjedu ignoriraj, pa da vidiš tko će dulje!

samo se nemoj pomiriti sa situacijom i misliti da to tako mora bit. NE MORA!

[rosita22]

topkatarina kaže:

Je, je jednostavno je i tako je...

Prosle godine je zena mog brata koja ima 43 godine rekla mojoj mami nakon sto joj je ova nesto brojala; znate sta, ja mislim da sam ja prestara da biste vi meni citali bukvicu! Okrenula se i otisla. Kad sam to cula, rekla sam joj svaka cast.

I ja imama par recenica pripremljenih u glavi kako se obraniti na lijep i miran nacin ali kada dode trenutak zablokiram. Zablokiram jer me izbace iz takta, ponekad toliko da mi se usnice pocmu tresti i onda najmanje sto mi pada na pamet je lijep i miran nacin za rijesavanje situacije.

Evo nema tri dana da sam bila vani s malim i svekar ti njemu pravi pjescanik. I ja onako u sali kazem: a, bit ce tu svega unutra, i kamenja i lješnjaka... Svekar se uozbilji i kaze: ja sam jucer tu nasao dva ljesnjaka i slijedeci put kada vidim da mu "netko" daje ljesnjake da se igra gadno cemo se posvadati. Pomislim u sebi dabog da se ugusio s ljesnjakoj ako je u njim problem (a znam da nije) ima ih jos od prosle godine sto nije pojeo ali znam da ta bukvica je krivo usmjerena jer mu ja nisam niti jednom dala da se sa ljesnjacima igra vec svekrva. I lijepo mu kazem: meni je žao ali onda sa svekrvom necete pricati jer mu ih ona daje. Da bi on na to rekao: necemo se sada odavati.
I tu ja puknem. Ja da prdnem u toj kuci napravila sam kazneno dijelo a svi drugi to isto mogu raditi bez ikakavih posljedica.

Ovo što ti je napravila šogorica je jednostavno da ne može biti jednostavnije.
Ajde reci, bi li dozvolila nekom strancu da ti radi isto što i svekići? 120 % da ne bi. Guše te obziri i taj prokleti odgoj. Ali shvati, s takvim otrovnjacima lako je pogubiti granicu gdje prestaje dobar odgoj i poštovanje starije generacije, a gdje počinje maltretiranje. I oni to znaju i zloupotrebljavaju.

Dobar odgoj je pozdraviti, ne pjeniti se/svađati i ne psovati, ali zanemariti svoje osobne granice, e to ti je loš odgoj prema samoj sebi i svome djetetu.

Lješnjaci and co.: ubuduće se uopće nemoj dati uvlačiti u razgovore o takvim sitnicama, jer one to jesu. Imaš svoju procjenu što tvome djetetu valja a što ne i zahtijevaj od okoline isto to. Ako počnu replike u stilu: Ja sam to tako radio/la i ništa nije bilo ... - reci: to ste vi, a ja imam svoja pravila. Jel´se vama netko miješao u pravila?

Počnu li pak ovakve spike: dali smo vam krov nad glavom, reci da znaš da ste tako dogovorili, da to poštuješ, poštuješ i kućni red ako ga ima, ali da sebe i svoju obitelj smatraš stanarima u stambenoj zgradi, gdje je svaki stan jedinica za sebe. Amen.
(Tu opet spominjem muža: čini mi se da on još živi u varijanti koju mu je utuvila majka: Sine bit će vam ovdje dobro, ja sam tu da priskočim za sve što treba.
A zapravo to priskakanje znači za nju pravo da bude vječiti kontrolor i njuškalo. Ako je tako, tvome mužu treba totalna promjena svijesti. Odrastanje. Činjenica što je nečija majka u istoj zgradi, ne znači da je život zajednički. Nikakva zadruga ne dolazi u obzir.)

Ne daj da te izbace iz takta, vrijeme za tvoje pripremljene rečenice je odavno sazrelo, čaša ti je puna i precurila je. Pobogu neka te shvate kao ozbiljnog igrača!

Možda ti svi ovi naši postovi djeluju kao huškanje na borbu, ali ekstremne situacije traže i ekstremne mjere.

[perilica]

rosita22 kaže:

te vi, a ja imam svoja pravila. Jel´se vama netko miješao u pravila?
Počnu li pak ovakve spike: dali smo vam krov nad glavom, reci da znaš da ste tako dogovorili, da to poštuješ, poštuješ i kućni red ako ga ima, ali da sebe i svoju obitelj smatraš stanarima u stambenoj zgradi, gdje je svaki stan jedinica za sebe. Amen.

To su ti mantre koje gotovo proživljava svaki par koji živi u kući roditelja.
Ti roditelji dalje imaju viziju da su oni roditelji koji odgajaju svoju djecu, pa i samim time za njih određuju kako će se ponašati. nešto tipa :' dok si u mojoj kući vrijede ta i ta pravila'. Samo što ta djeca nisu više mala djeca, već odrasli ljudi ,no roditelji nemaju viziju toga.

Oni koji su uspjeli nešto dokazati roditeljima su upravo sinovi koji su svojim roditeljima objasnili da nisu više mala djeca i da ih se prestane tako i tretirati. Prije će roditelj doživjeti SVOJE dijete, nego ono tuđe, a snaha je tuđe dijete.

megdova kaže:

za sve je kriv (bio - nije više živ) moj tata koji nikad nije stao na njenu stranu. dakle, nikad u životu nisam čula da je on njoj rekao dosta kad je mama bila napadana...a mamina mama isto bila iron lady, uvijek bilo po njenom, pa valjda mama navikla da joj uvijek netko upravlja životom.

Nema se čovjek na što naviknuti i navikavati.
Sam valjda vidiš na čemu si.
Ljudi šute kada nemaju izbora. Znaju da nemaju izbora, pa trpe teror. To ne znači da ne vide što se dogadja oko njih i kako su tretirani od pojedinaca.

Problem se meni tu najviše vidi u šah - mat poziciji.

Za Katarinu je dobro ukoliko ima backup. Lamantariti bezveze, bez dobrog plana ne završava dobro, jer scenarij ne bude uvijek onakav kakav si ljudi zamisle. Nju normalno da nitko ne doživljava kada niti vlastiti muž ne vidi da je prcaju sa strane, i to njegovi roditelji.
Nemoguće da muž ne vidi svoju nesretnu ženu.

[rosita22]

perilica kaže:

Ljudi šute kada nemaju izbora. Znaju da nemaju izbora, pa trpe teror. To ne znači da ne vide što se dogadja oko njih i kako su tretirani od pojedinaca.

Problem se meni tu najviše vidi u šah - mat poziciji.

Za Katarinu je dobro ukoliko ima backup. Lamantariti bezveze, bez dobrog plana ne završava dobro, jer scenarij ne bude uvijek onakav kakav si ljudi zamisle. Nju normalno da nitko ne doživljava kada niti vlastiti muž ne vidi da je prcaju sa strane, i to njegovi roditelji.
Nemoguće da muž ne vidi svoju nesretnu ženu.

S tvojim viđenjem takvih situacija u kućama svekića potpuno se slažem. To je realnost.

Ipak mislim da topkatarina i slični njoj ne trebaju šutjeti, barem zbog izvođenja stvari na čistac.

Žena je došla na forum, sigurno ne po potez čarobnim štapićem, nego po iskustva. Izabrat će i odlučiti sama. Po mom mišljenju ne treba se upisati u doživotno članstvo u klub nesretnih snaha dok se ne proba osvijestiti. I sebe i svog, kako kaže pozitiva, tulipana.

Po onom što piše, on je mlak, ali treba ga iz njegovog plićaka gurnuti u dubinu, da se tako izrazim. Pa neka vidi jel´ zna plivati bez majke ili ne.
Velika većina njih se matere boji više nego što se njihove žene boje te iste svekrve. Prema tome, ili ga prodrmaj (ali onda dalje više ne glumi majku nego budi žena) ili ga ostavi!

Ako nema backup plan, neka si ga stvori ili "neka zauvijek šuti." . To je isto jedna od životnih situacija, s tom razlikom što su umiješane neke emocije i kvaziemocije. To se sve pokušava rješavati, bilo da su u pitanju posao, susjedi, djeca, obitelj itd. Odrastao čovjek se bori, ne vrti palčeve i ne kuka bez prestanka.

[topkatarina]

Zene moje.
Moram vam se prvo zahvaliti. Hvala Onima koje su mi "lupile samar" a i hvala onima koje su mi u celofanu htjele pomoci.
Pomogle ste mi.
Svjesna sam svega. Valjda sam morala sto puta se izjadati i sto puta primiti šamar osvještenja da bi uspjela u svojoj glavi shvatiti koji je moj problem i kako ga rijesiti.
Znam da sam sada na dobrom putu jer se danas osjecam dobro. Cijelu noc i cijelo jutro razmisljam i skupa sa muzem trazim izlaz iz ovoga kaosa.
Procitala sam mu sve vase komentare i nije mu trebalo puno da shvati sto nam je ciniti. A to je vec dogovoreno.
Uzela sam si notez i olovku i pisem sve stvari koje su me smetale i koje me smetaju. Sve to sto sam zapisala, skupa sa muzem, u ponedjeljak u 12:00 cu iznijeti kao problem koji meni smeta pred svekrvom, svekrom a s obzirom da mi dolazi i mama, pa neka onda i ona cuje jos jednom od mene moju rijec ali ovaj puta na jedan skroz drukciji nacin.
Problem je bio uvijek u meni sto sve sto mi je receno i napravljeno primala sam previse k srcu, toliko previse da nisam nikada se niti mogla zauzeti za svoje stavove jer od silne ljutnje, razocarenja i uvrijedenosti moj jezik nije mogao a da ne bude ostar. Daleko ostriji nego sto bi trebao biti
E pa, sada si ja sve to pisem i reci cu im sve ali ne na bezobrazan i neodgojen nacin nego kao jedna smirena osoba koja trazi svoja prava. Jedino tako i mogu jer mi savjest drukcije ne dopusta a jedino tako mogu rijesiti probleme.
A onda ostaje na njima. Ako ce to prihvatiti ili ce dalje po svom. To onda vise nece biti moj problem. Jer samim tim sto cu im ja reci svoje ja sam svoj problem rijesila. A oni kako hoce. Mogu biti uz nas a i ne moraju.

Uglavnom. Pozitivno sam uzbudena. I morat cu imati sve to zapisano ispred sebe kako me ne bi emocije ponijele pa da nekoga ne uvrijedim a opet da im kazem da nas ostave na miru.

Imam osjecaj da ce to sve dobro proci i da ce nas ipak shvatiti na kraju. Ali pripremam se i za drugu opciju

[perilica]

rosita22 kaže:

Ipak mislim da topkatarina i slični njoj ne trebaju šutjeti, barem zbog izvođenja stvari na čistac.

Ne treba se sigurno šutjeti, ali postrojiti ljude i reći što ih ide, ne urodi uvijek plodom.
Ima ih koji se suprostave u jednom trenutku, a u drugom si traže podstanarski stan. Na to treba računati.

[Aarie]

Dok čitam vas koje imate problema sa svekrvama na neki način se divim kako to izdržite dok s druge strane ipak mislim da ste same krive, a prije svega muževi.

Vidim da je netko napisao da je muž uvijek bio na strani svekrve , meni je to nezamislivo.
Ja nisam još udata i nikad nisam živjela s budućom svekrvom, ali bilo je tu dovoljno situacija da se primjeti da ja njoj po njenim mjerilima kao buduća snaha ne odgovaram, a isto tako ni ona se meni od prvog trenutka nije svidjela. Najzanimljivije je to da su ona i moj dečko bili kao jako povezani i ipak je on uvijek bio na mojoj strani mada je naravno branio i mamu. Na kraju svih događaja koji su se zbili, a bilo je stvarno svega, pokazalo se da mama i nije baš tako dobra, zapravo bila je jako ljubomorna na mene i to joj se vratilo.

Danas imamo manje kontakata s njom i sve je sjelo na svoje mjesto. Zajednički život ćemo početi sami, bez nje i muža i ništa drugo niti ne dolazi u obzir. Od tada je prošlo 6 godina.

Za sve treba vremena, no potrebno je uložiti svojevrstan trud i pričati s mužem o svemu. Ako ste vi u pravu, svaki normalan muž će stati na vašu stranu i suprotstaviti se mami i braniti vas pred njom. Vrlo brzo bi se mama trebala ohladiti i prestati s provokacijama jer će vidjeti da je izgubila i bit će ju strah raditi gluposti. Čim ona ide dalje po svojem, ide samo zato jer vidi da može, dominantnija je. Treba ju pritisnuti. A i muž bi trebao imati malo straha da vas ne izgubi, a prije svega i poštovanja prema vašim riječima i osjećajima, u suprotnom izgleda kao da vas uzima zdravo za gotovo, tako da mi je uopće nezamislivo da u takvoj situaciji staje na stranu svekrve.

Malo 'poraditi' na mužu prije svega.

[rosita22]

perilica kaže:

Ne treba se sigurno šutjeti, ali postrojiti ljude i reći što ih ide, ne urodi uvijek plodom.
Ima ih koji se suprostave u jednom trenutku, a u drugom si traže podstanarski stan. Na to treba računati.

Apsolutno. Za takvo što treba stajati s obje na zemlji. Netko je takav, a onaj tko nije, opet će plakati. Sve je to život.

[Rumkolino]

Aarie kaže:

Za sve treba vremena, no potrebno je uložiti svojevrstan trud i pričati s mužem o svemu. Ako ste vi u pravu, svaki normalan muž će stati na vašu stranu i suprotstaviti se mami i braniti vas pred njom. Vrlo brzo bi se mama trebala ohladiti i prestati s provokacijama jer će vidjeti da je izgubila i bit će ju strah raditi gluposti. Čim ona ide dalje po svojem, ide samo zato jer vidi da može, dominantnija je. Treba ju pritisnuti. A i muž bi trebao imati malo straha da vas ne izgubi, a prije svega i poštovanja prema vašim riječima i osjećajima, u suprotnom izgleda kao da vas uzima zdravo za gotovo, tako da mi je uopće nezamislivo da u takvoj situaciji staje na stranu svekrve.

Malo 'poraditi' na mužu prije svega.

U teoriji zvuči baš kako treba, u stvarnosti većine parova pak posve bajkovito, gotovo utopijski. Neki muževi doslovno ne čuju ženino zapomaganje nego zvocanje, prodiku, govoranciju... koja uvijek počinje sa TVOJA mama ovo ili ono. Često samo vide - kokošja posla. Nisu to ni loše osobe ni nenormalne, jednostavno su zbroj svih dotadašnjih iskustava, emocionalne zrelosti, jedne opće stabilnosti itd. Činjenica je da sve počinje i završava brakom, ali brak je sam po sebi zahtjevan, pa kad u to ubaciš Život, teško je uvijek ostati hladne glave.

Na ovoj temi se podrazumijeva da svi koji se jave, znaju komunicirati. Biti prisutan razgovoru ne znači slušati, slušati ne znači čuti, čuti ne znači razumjeti, razumjeti ne podrazumijeva akciju, akcija ne podrazumijeva uspješnost. Može muž dati sve od sebe, a da to i dalje ne bude dovoljno. Imaš cijeli vlakić, a muž se može poskliznuti na bilo kojem dijelu.

P.S. Kad svekrva krene sa sitnim podbadanjima bila bih ljuta na MM-a da bilo što kaže. Nisam kreten da ne znam odgovoriti. Može nam se petljati u život koliko god želi, ne može se upetljati. U braku smo solo, nas dvoje.

[Aarie]

Jasno mi je da nije uvijek moguće postići to sve što sam napisala, ali opet ja se uvijek pitam kakva je kvaliteta tog braka/veze i koliko su uporni. Ako su supružnici prijatelji, a po meni je to vrlo bitno i ključno u jednoj zdravoj vezi, onda je puno lakše to i postići. A ova situacija gdje svekrva podbada, a ti ne želiš da ti muž odgovara umjesto tebe, već sama ta situacija je problem i čim postoji znači da je svekrva preslobodnog ponašanja jer vidi da si to može priuštiti. Znači treba spriječiti uopće takvu situaciju. Osim svoje situacije, imam i u bližoj obitelji raznih situacija sa svekrvama i snahama pa znam o čem pričam. Snaha se pokazala dosta dominantnom (s tim da je tu ona dosta sebična i bezobrazna) i svekrva šuti, citiram 'radi mira u kući'.
A dotična svekrva je sve samo ne šutljiva i podložna drugima. Dolazim do zaključka da je sve samo u dominaciji tj . u energiji, kako se tko postavi.

Da li sam sad jasnija?

[topkatarina]

Zene evo mene iz bitke
Jucerasnji sastanak je bio odgoden za danas. Jako sam ponosna na sebe. Sve sam odradila picikato
Lijepo sam ih pozvala. Pripremila kolace, vina, biske, skuhala kavu i posjela ih za stol tako da su ledima zidu. (Iz razloga ako budu htjeli otici u pola razgovora da im to otezam).
I onda sam krenula. Najprije lagano sa isprikom da ne zelim nikoga uvrijediti nego rascistiti neke dogadaje i izrecene uvrede.
Pocela sam sa svekrom, iako me je prekinuo kada je skuzio sta ce se dogoditi i predlozio da sada nista ne govorim nego da sve do sada sto je bilo zaboravimo i da krenemo ispocetka. Objasnila sam mu da to nije moguce jer da cu ja oboliti ako ne kazem svoje.
Rekla sam im da sam od danas slobodna zena, i da sam odredila svoje granice pristojnosti.
Rekla sam im sta me smeta, sa cime su me povriijedili i kako izkazuju nepostivanje, te sam trazila da se u buduce to ne ponavlja ako zele da zivimo u miru.
Oni su naravno (otrovni roditelji) sve zanijekali. Nisu tako mislili, toga se oni ne sjecaju, to se nije dogodilo, od muhe pravim slona.
Ono sto je meni sada bitno je to... Svekrvi sam rekla da nema potrebe dolaziti svaki dan kod nas po nekoliko puta. Pogotovo ako je prije toga bila sa unukom dva sata da nema potrebe doci gore opet za sat vremena. Da mi zelimo svoju privatnost, intimu i mir, jer ne dolazim niti ja dolje deset puta na dan.
Prije svega toga muzu sam rekla da sam sto posto sigurna da ce ona nakon sto joj to kazem i nakon sto ode dolje doci za sat vremena opet i praviti se mutava. A tako je i bilo. Danas sam joj presutila a sada cu muzu objasniti da sam ja svoje njima rekla i da slijedeci puta kada tako dode neka je izvoli otpraviti dole.
E da, i netko je tu spomenuo da treba biti spreman na situaciju ako roditelji odluce da zele da mi iselimo. Da se to dogodilo, ja bih bila najzadovoljnija. Moj muz bas i ne. Ali ja znam da je to jedino rijesenje za ovakve ljude. Jer evo i dokazalo se u postupku moje svekrve.

[Rumkolino]

Aarie kaže:

Jasno mi je da nije uvijek moguće postići to sve što sam napisala, ali opet ja se uvijek pitam kakva je kvaliteta tog braka/veze i koliko su uporni. Ako su supružnici prijatelji, a po meni je to vrlo bitno i ključno u jednoj zdravoj vezi, onda je puno lakše to i postići. A ova situacija gdje svekrva podbada, a ti ne želiš da ti muž odgovara umjesto tebe, već sama ta situacija je problem i čim postoji znači da je svekrva preslobodnog ponašanja jer vidi da si to može priuštiti. Znači treba spriječiti uopće takvu situaciju. Osim svoje situacije, imam i u bližoj obitelji raznih situacija sa svekrvama i snahama pa znam o čem pričam. Snaha se pokazala dosta dominantnom (s tim da je tu ona dosta sebična i bezobrazna) i svekrva šuti, citiram 'radi mira u kući'.
A dotična svekrva je sve samo ne šutljiva i podložna drugima. Dolazim do zaključka da je sve samo u dominaciji tj . u energiji, kako se tko postavi.

Da li sam sad jasnija?

Ma bila si ti jasna i prvi put Stvar je u tome da različito gledamo na ljude koji nas okružuju. Ja vidim divne nesavršene jedinke čije nesigurnosti, nesvjesna zamjeranja i ino znaju izaći na površinu u ne baš laskavom izdanju i to mi je sasvim prihvatljivo. Za tebe mi se čini da podrazumijevaš ljude koji su svjesni sebe i bez nesvjesnih problema koji isplivaju na površinu. Nekad podbode ona mene, nekada ja nju. To što ti u tome vidiš problem, je samo tvoja perspektiva, tvoja granica. Svatko ima svoje granice i za mene je dopušteno sve osim vrijeđanja, pa ako joj je lakše reći: Šta si mi od sina napravila? Nego: Bojim se, ja više ne poznajem vlastitog sina. Promijenio se, odrastao, a ja ne znam ni kad ni kako. Nisam bila dio tog procesa... Meni ne smeta, ne vidim to kao preslobodno ponašanje. Svakako bi mi bila draža prva varijanta, ali ako osoba ne zna osvijestiti pravi problem, tko sam ja da ju osuđujem? Ako nije u stanju otvoreno razgovarati ni sa vlastitom djecom, sestrama, pa tko sam onda ja da ju forsiram?

Ne znam bih li prema tebi ja sad trebala razgovarati s MM-om da on mora puuuno više vremena provoditi sa svojom majkom jer joj jako nedostaje, pa će samim time i njezini komentari meni biti rijeđi? On to zna, ali odnosi su kompleksni i nije na meni da moderiram njihov. MM i ja smo jako sretni zajedno, naš odnos je svakom godinom sve bolji i u njemu nema ni svekrve ni punice. Od starta smo napravili svoj krug, granicu koju nitko ne smije prijeći (on je držao svoje, ja svoje na toj imaginarnoj distanci) i danas nam to savršeno funkcionira. Odnos svekrve i mene raste i razvija se i jednog dana ću možda moći otvoreno razgovarati s njom o nekim problemima koje imamo, ali to neće biti ovaj tjedan.

Tvoj zaključak da je sve u dominaciji možda vrijedi kod određenog broja odnosa, međutim, u odnosima u kojima obje strane vode vlastite živote, a ne tuđe, o kakvoj dominaciji pričamo?!? Smatram i sebe i svoju svekrvu zrelim, odraslim osobama i nikada nisam primijetila nešto takvo kao borba za dominaciju. Iskreno, ne znam niti dominaciju nad čime? Našim odnosom? Njezinim sinom, mojim mužem? Zbilja bih voljela da mi ovaj dio malo razjasniš, ne zato što ne razumijem o čemu pričaš, nego jer ne razumijem to u kontekstu truda i komunikacije koji si navela.