Strah od veze na daljinu

[BettyBo]

Bok svima,
Trebam negdje olakšati dušu, neznam kome da se obratim.

U vezi smo 7 mjeseci, ja imam 23 godine on 25. To je bila ljubav na prvi pogled, nakon prvog razgovora znali smo da si skroz pašemo. Oboje smo prošli svašta u životu i dosta smo ozbiljniji i drugačiji od naših vršnjaka.
Međutim, nakon 5 mjeseci veze, on odluči otići raditi u inozemstvo. Ispočetka mi je to bilo lako prihvatiti jer je trebalo biti privremeno, točnije manje od pola godine. U ovih 2 mjeseca otkad ga nije bilo vidjeli smo se jednom i to na 2 dana. Idući put se vidimo opet za 2 mjeseca.

Ali, lagano sam počela shvaćati da to njegovo "privremeno" i nije baš tako. Samo mi onako kroz priču spominje doškolovanje, te traženja posla u struci. Gore je upoznao dosta ljudi i otvorili su mu se vidici, odjednom je tih pola godine preraslo u planiranje višegodišnjeg boravka u toj državi.

Problem nastaje što mi veza na daljinu ne paše. Da se razumijemo, veza ko veza je odlična, razgovori, dopisivanja, skype i vjerujem mu sto posto da me neće prevariti. ALI, užasno mi nedostaje blizina i to da je uz mene, zadnji put kad je išao srce mi se slamalo. Bilo mi je ok nositi se sa svime kada sam mislila da je to samo kroz idućih par mjeseci, ali jednostavno sam užasno nesretna kada pomislim da bi ovako moglo biti godinama.

Ja ću ove godine diplomirati, i priroda posla me veže za Hrvatsku i već imam osiguran posao, a uz to neznam jezik. S druge strane sam nekako tužna što imam osjećaj da on mene ne uključuje u planove za budućnost, on lagano gradi svoj život u inozemstvu i svjesna sam toga da će lako i tih par godina prerasti u još par godina itd...

On je tako divna osoba, ali me emocionalno iscrpljuje ova situacija, želim da je tu, da možemo uživati u zajedničkim trenutcima, da ga bolje upoznam.. Pokušala sam razgovarati s njim al on kaže da je to sve moguće da mi možemo godinama funkcionirati da se svako 2 mjeseca vidimo na jedan vikend. Pokušala sam mu objasniti svoje strahove ali odbija pričati o tome.

Želim da podijelite svoja iskustva s menom, može li opstati ovakva veza? Što da radim? Izgubljena sam u moru nesigurnosti i emocija. Nabacala sam samo misli, ako šta treba pojasniti ću još.

Hvala na odgovorima!

[mrafica]

Po meni veza na daljinu ima smisla i može uspjeti samo ako se negdje nazire kraj 'na daljinu' dijela, ako negdje, ma koliko daleko, ipak postoji perspektiva preslaska na vezu 'na blizinu'. Ako postoji plan koji će motivirati obje strane da nastave i da znaju zašto sve to.

Ti najbolje znaš kako je kod vas.

[plavi-safir]

Pa ako je svjestan da te posao veze(siguran)u nasoj zemlji vjerojatno pretpostavlja da ces ostati.
Vasi se putevi razilaze uz htjela to il ne.
Kad sam bila u tvojoj situaciji cekala sam i govorila mu o buducnosto a on je ostap mrtav hladan.
Pa je i njegovo "ne regiranje" i mene ohladilo.
Kada se vratio ja sam vec izgubila volju a i osjecaji su splasnuli.
Bilo je to ustvari ne regiranje kad je bilo potrebna reakcija.
Tvoj dragi ti je iznio planove ja bi na tvom mjestu pitala:vidis li i nas u njima?
Da vidis reakciju al bas kad dodje.
Virtualno moze neko vrijeme grijat al osobno mislim da trajno ne.

[Zak McKracken]

BettyBo kaže:

On je tako divna osoba, ali me emocionalno iscrpljuje ova situacija, želim da je tu, da možemo uživati u zajedničkim trenutcima, da ga bolje upoznam.. Pokušala sam razgovarati s njim al on kaže da je to sve moguće da mi možemo godinama funkcionirati da se svako 2 mjeseca vidimo na jedan vikend. Pokušala sam mu objasniti svoje strahove ali odbija pričati o tome.

On ima planove ili je u procesu stvaranja istih. Tvoj prioritet u tim planovima trenutno nije bas na visokom mjestu. A ti nisi tip koji ce moci dugo izdrzati opisanu situaciju.

Bojim se da ti je i samoj jasno sto trebas napraviti.

[volim čokoladu]

mi smo počeli kao veza na daljinu, i to bez nekog konkretnog rješenja za daljinu. što me ubijalo. i onda se nakon god dana nekako sve posložilo, i to bolje nego sam zamišljala.

sada nakon nekoliko godina veze (na blizinu) smo opet razdvojeni, ali je daleko lakše jer imamo neki cilj i znamo zašto smo odvojeni.

ako nema nekog konkretnog rješenja na vidiku, a kod vas izgleda da nema, onda najbolje to sve prekinuti. iako ni kod nas nije bilo pa je ispalo super.

[BettyBo]

U tome i je problem. On je dosta neorganiziran po tom pitanju.
S druge strane kod mene sve ide nekim svojim tokom, znam što želim, koji su moji ciljevi.

On je tip osobe koji funkcionira prema "go with the flow" principu. Stalno mjenja planove. Smatram da je dosta na njega utjecala i obiteljska situacija, njemu su i roditelji godinama razdvojeni jer mu otac također radi u inozemstvu, a mama čeka doma, pa mu je ovo čak i "prirodna" situacija dok ja ludim Isto tako je i njegov otac otišao samo na par mjeseci da zaradi za pokriće dugova i tih par mjeseci je prešlo u 10 godina.

Kada sam pokušala razgovarati s njim i otkriti što on točno želi, koliko je njemu dovoljno rada i novca da kaže: "Dosta je, idem doma" on mi nije znao odgovoriti na to pitanje.

Najgore mi je to što ni sama neznam na čemu sam, on se može vratiti za 4 mjeseca i ostati tu, a može ostati godinama pa i cijeli život. Samo znam po njegovim pričama da on zaista ima želju gore raditi. Htjela bih znati konkretno njegove planove, da znam razdvajaju li nam se životni putovi.

Samo me strah te pomisli, da ćemo ovako morati godinama. Pa jedva smo par mjeseci proveli zajedno, i sada se moram toliko dugo zadovoljavati s tim da se viđamo par dana u 2 mjeseca.

On tvrdi da ćemo uspjeti, da ćemo živjeti našu vezu za par godina, ali ja žudim za tom blizinom, za dodirom, za tim da je on tu uz mene. Bilo mi je lako sve podnositi dok sam vidjela kraj te veze na daljinu, ali kada je sve tako neodređeno i otvoreno za dug period, nemogu vam opisati koliko me strah i bez obzira što je on zaista najbolje što mi se dogodilo, iskreno neznam da li bih bila u stanju čekati godinama kada će se on vratiti i kada će njemu biti dosta novca.

[megran]

zapelo mi je jedino i ono što mi ne štima u priči je činjenica da o nečemu što tebe jako muči, on ne želi razgovarati?
zar ne bi veza trebala odn. vaš odnos podupirajući?

i još nešto,nisi pristala na promjenu plana!
trebao se vratiti zar ne?
dakle, ti si ta koja mora povući sljedeći potez.
prešutno odobriti ovakvo stanje da on planira svoj (ne vaš zajednički život) u ino. pa kad ima vremena ili kad ulovi neki praznik da ti dođe na godišnji.
ili
ozbiljno ga upitati kako on vidi odn. kako je zamislio tok vaše veze.
ako njemu ovako odgovara a tebi ne,znaš što trebaš učiniti.

osobno mislim da postoje dvije vrste ljudi: oni koji mogu biti u vezama na daljinu i oni koji nemogu.
poznajem jedan par koji se na kraju i vjenčao,ali oni su barem jedan vikend mjesecno bili zajedno.

[roziukrasi]

a zašto samo jedan vikend? zašto ne organizirati jedan tjedan? ti si student? zašto ti ne odeš tamo na jedan tjedan? jel lova, pa dragi ti koliko smo shvatili dobro zarađuje?

sve veze što znam na daljinu da su uspjele sastanci nisu bili na dva dana već barem tjedan do mjesec dana. sad kod nekih su troškove dijelili pola pola (avion itd) a znam slučajeve gdje ona nije radila pa je on pokrivao sva viđanja dok se ona nije odselila i onda tamo i zaposlila. dakle, samo test koliko je nekome stalo

želiš li biti vikend cura? vjerojatno ne

i btw, ja mu ne bih baš puno vjerovala da se tamo ne zabavi ponekad. čovjek barem mlad ne može baš živjeti bez te vrste kontakta

[anđeo tame]

meni ovo nikako ne zvuči dobro (i sama sam u vezi na daljinu)
tebi je koma već nakon par mjeseci, čisto sumnjam da ćeš izdržati par godina tako.
a i što onda nakon tih par godina? ili se on mora vratiti doma ili ti moraš k njemu.
a on sam ne zna što želi i ne želi razgovarati s tobom o svojim planovima i o tome kako se ti osjećaš.
kao da ga uopće nije briga za tebe i kao da ti moraš šutjeti i trpjeti sve što ti on servira (samo čekaj da ti počne predbacivati kako je njegova mama mogla 10 godina tako živjeti, a ti sad tu nešto glumiš).
uostalom, vi ste svega 5 mjeseci bili skupa, to je jako malo vremena - premalo da bi ste se dovoljno upoznali i da vidiš da li je to toga uopće vrijedno.
pokušaj ga ''natjerati'' da počne razgovarati s tobom i da vidiš kako on zapravo uključuje tebe u svoje dugoročne planove - ako i dalje ne bude htio komunicirati s tobom o tome, valjda ti je jasno kud to vodi.

[BettyBo]

On tvrdi da želi provesti s menom život, tj da želi da ovo naše bude konačno. On je nekako opušten i siguran i godine razdvojenosti mu ne stvaraju problem.

Samo imam osjećaj da se tu mene ništa ne pita. On odbija uzeti u obzir činjenicu da meni ovakav tip veze ne paše, meni paše on ali ne to što moram čekati po 2 mjeseca da bi mogla provesti subotu i nedjelju s njim. Muči me to što smo bili malo mjeseci zajedno kad je on otišao. Znači otišao je dok smo još bili u fazi leptirića, i sada se to samo nastavlja. Htjela bih doživjeti to da on meni dosadi, u pozitivnom smislu, da vidim kako funkcioniramo kad nam seks nije premija i kad nam je obična kava i poljubac kao dobitak na lotu.

Jednostavno želim iskusiti tu rutinu, da vidim postoji li tu ona prava ljubav. Čini mi se da ovakve veze samo produžuju taj osjećaj uzbuđenja pa je svaki put kad se vidimo kao da smo se tek upoznali, prvi put seksali itd... A minimalno 3 godine da to iskusim su mi malo previše...

On misli da je prerano da o tome pričamo i da kod njega razgovor o tome izaziva nervozu. Neznam kako da mu pristupim i objasnim da ja ne želim dugoročnu razdvojenost.

Da napomenem, on i ovdje ima siguran posao u struci, al gore se naravno taj posao plaća više, pa on ostaje da bi kao osigurao "lagodan život"

[roziukrasi]

ti muški neki baš nemaju savjesti nimalo, sad bi on njoj kupovao vrijeme ono najvaljuje neki period od "par godina" i poslije toga nema nikakve garancije

to s vezama je vrlo jednostavno. ako veza ne eskalira u prvih 3 mjeseca (češća viđanja, predstavljanje roditeljima, zajednička putovanja, planovi), vjerojatno nikad ni neće. ovim vezama na daljinu bih dala malo više do jedno 6 mjeseci ili godinu, više ne

sve veze na daljinu koje znam da su uspjele (pri tome mislim na selidbu, useljenje i brak) to je obavljeno u roku godinu dana najkasnije nakon početka ljubovanja "na daljinu"

[roziukrasi]

BettyBo kaže:

On tvrdi da želi provesti s menom život, tj da želi da ovo naše bude konačno. On je nekako opušten i siguran i godine razdvojenosti mu ne stvaraju problem.

Samo imam osjećaj da se tu mene ništa ne pita. On odbija uzeti u obzir činjenicu da meni ovakav tip veze ne paše, meni paše on ali ne to što moram čekati po 2 mjeseca da bi mogla provesti subotu i nedjelju s njim. Muči me to što smo bili malo mjeseci zajedno kad je on otišao. Znači otišao je dok smo još bili u fazi leptirića, i sada se to samo nastavlja. Htjela bih doživjeti to da on meni dosadi, u pozitivnom smislu, da vidim kako funkcioniramo kad nam seks nije premija i kad nam je obična kava i poljubac kao dobitak na lotu.

Jednostavno želim iskusiti tu rutinu, da vidim postoji li tu ona prava ljubav. Čini mi se da ovakve veze samo produžuju taj osjećaj uzbuđenja pa je svaki put kad se vidimo kao da smo se tek upoznali, prvi put seksali itd... A minimalno 3 godine da to iskusim su mi malo previše...

On misli da je prerano da o tome pričamo i da kod njega razgovor o tome izaziva nervozu. Neznam kako da mu pristupim i objasnim da ja ne želim dugoročnu razdvojenost.

Da napomenem, on i ovdje ima siguran posao u struci, al gore se naravno taj posao plaća više, pa on ostaje da bi kao osigurao "lagodan život"

pa ako je istina da je bez žene gore (po njegovoj izjavi) a ima 25 godina i samo radi, ne znam baš šta je tu lagodno?

[BettyBo]

andjeo29 kaže:

meni ovo nikako ne zvuči dobro (i sama sam u vezi na daljinu)
tebi je koma već nakon par mjeseci, čisto sumnjam da ćeš izdržati par godina tako.
a i što onda nakon tih par godina? ili se on mora vratiti doma ili ti moraš k njemu.
a on sam ne zna što želi i ne želi razgovarati s tobom o svojim planovima i o tome kako se ti osjećaš.
kao da ga uopće nije briga za tebe i kao da ti moraš šutjeti i trpjeti sve što ti on servira (samo čekaj da ti počne predbacivati kako je njegova mama mogla 10 godina tako živjeti, a ti sad tu nešto glumiš).
uostalom, vi ste svega 5 mjeseci bili skupa, to je jako malo vremena - premalo da bi ste se dovoljno upoznali i da vidiš da li je to toga uopće vrijedno.
pokušaj ga ''natjerati'' da počne razgovarati s tobom i da vidiš kako on zapravo uključuje tebe u svoje dugoročne planove - ako i dalje ne bude htio komunicirati s tobom o tome, valjda ti je jasno kud to vodi.

Možda mi treba vremena da se prilagodim, ali ovo je zaista teško. Kao što sam već rekla bilo mi je lakše kada sam mislila da je privremeno, ali sad kad se taj rok produžuje i prelazi na nekoliko godina izaziva mi ogromni strah. On može doći samo na 2 dana zbog posla, a ne može svaki mjesec zbog troškova jer je dosta km udaljen i mora dobiti slobodan vikend od šefa. On tvrdi da će se vratiti doma, ali ja sve nekako sumnjam da će on moći reći dosta mi je novca idem sada doma.


Imam osjećaj da on gore želi raditi, stvarati poznanstva i kad mu sve to dosadi doći i ženiti se. Tako mi je i bio rekao, pitala sam ga kad se vraća a on meni: "Kada budem u svatovima dolazio po tebe" Ja sam to shvatila kao zezanciju ali moguće i da ima malo istine u svemu tome.

A s druge strane ja s njim želim provesti mladost, želim izlaziti s njim, viđati ga, ludo se seksati, razmjenjivati nježnosti...

Još kao što si rekla, malo ga poznajem i neznam da li je uistinu vrijedan tolike žrtve i čekanja

[megran]

hm...što je točno rekao? napravio?
zaprosio te?

[BettyBo]

roziukrasi kaže:

pa ako je istina da je bez žene gore (po njegovoj izjavi) a ima 25 godina i samo radi, ne znam baš šta je tu lagodno?

To je i moj glavni argument
Lagodan život za budućnost, kao da si kupi bolje auto, da si uredi kuću bez da podiže kredite itd...
Uglavnom on ima novca, i ovdje posao ali on želi zaraditi pare i ušteđevinu i onda kad odluči da je dosta vratiti se i živjeti u miru

[điđimiđi]

mrafica kaže:

Po meni veza na daljinu ima smisla i može uspjeti samo ako se negdje nazire kraj 'na daljinu' dijela, ako negdje, ma koliko daleko, ipak postoji perspektiva preslaska na vezu 'na blizinu'. Ako postoji plan koji će motivirati obje strane da nastave i da znaju zašto sve to.

Ti najbolje znaš kako je kod vas.

Apsolutno , stopedeset posto točno. Samo i samo ako oba partnera znaju da razdvojenost ima rok u kojem se završava , to ima smisla...
Inaće, koliko sam shvatio ovaj momak viđa tu curu , 2 dana u dva mjeseca?? Uuu to je puno premalo... S druge strane koliko im je godina ? 23-25
To su još "klinci" . Danas se ozbiljan život počinje od 30 naviše...

[BettyBo]

Već sam napomenula da smo malo drugačiji od generacije. Imamo neke "planove" i želje ali ovo nam se nekako našlo na putu.

Ne želim mu davati ultimatume i govoriti ili ja ili inozemstvo. Smatram da on treba slijediti taj svoj san, želju, hir nebitno što je. Samo neznam kako da postignemo kompromis koji će biti dobar za oboje.

Ako ga toliko volim da čekam pa makar godinama, da odustanem od svoje karijere? Što ako nakon toliko godina shvatim da sam 3 godine čekala ništa, da mi uopće ne funckioniramo u normalnoj vezi?

Tisuću emocija i pitanja u meni, a on nije spreman razgovarati o tome.

[roziukrasi]

BettyBo kaže:

To je i moj glavni argument
Lagodan život za budućnost, kao da si kupi bolje auto, da si uredi kuću bez da podiže kredite itd...
Uglavnom on ima novca, i ovdje posao ali on želi zaraditi pare i ušteđevinu i onda kad odluči da je dosta vratiti se i živjeti u miru

super je to al u tome će mu proći mladost i u samoći (je li on gore zaista tako usamljen )

iskreno ja bih ti savjetovala da ti sama sebi, pošto očito zajedno s njim ne možeš, postaviš neki okvirni vremenski rok i onda to prekineš

[roziukrasi]

điđimiđi kaže:

Apsolutno , stopedeset posto točno. Samo i samo ako oba partnera znaju da razdvojenost ima rok u kojem se završava , to ima smisla...
Inaće, koliko sam shvatio ovaj momak viđa tu curu , 2 dana u dva mjeseca?? Uuu to je puno premalo... S druge strane koliko im je godina ? 23-25
To su još "klinci" . Danas se ozbiljan život počinje od 30 naviše...

to je možda točno al u tim godinama ti je najvažnija fizička blizina s partnerom, kontakt, dodir itd. definitivno

[anđeo tame]

BettyBo kaže:

Možda mi treba vremena da se prilagodim, ali ovo je zaista teško.
Imam osjećaj da on gore želi raditi, stvarati poznanstva i kad mu sve to dosadi doći i ženiti se. Tako mi je i bio rekao, pitala sam ga kad se vraća a on meni: "Kada budem u svatovima dolazio po tebe" Ja sam to shvatila kao zezanciju ali moguće i da ima malo istine u svemu tome.

A s druge strane ja s njim želim provesti mladost, želim izlaziti s njim, viđati ga, ludo se seksati, razmjenjivati nježnosti...

Još kao što si rekla, malo ga poznajem i neznam da li je uistinu vrijedan tolike žrtve i čekanja

da, ne poznaješ ga uopće, nećeš ni dobiti priliku bolje ga upoznati sljedećih godina - a i što onda kad se on poželi vratiti?
što ako je to on ozbiljno mislio? odmah bi te ženio kad se vrati?
a gdje je tu vaš zajednički suživot prije braka? trebate provesti neko vrijeme jedan pored drugoga kako si i sama rekla, da se ''zbilja'' upoznate.
imam dojam da će on jako požurivati s brakom i vjerojatno djecom kad se vrati, imat će vjerojatno dosta love, ostvarit će ono što je htio u vezi školovanja i posla, vratit će se kad se poželi skrasiti - da li to ti zbilja želiš tako na brzinu "odraditi" kad se vrati?
što se navikavanja tiče - da, prilično je teško naviknuti se na to, ali kao osoba koja je bila u tom situaciji, ja imam dojam da to ti nećeš moći.
i umjesto da ti to s vremenom postane "navika", mislim da će ti biti sve gore i gore.
i iskreno, stvarno ne vidim zašto bi se uopće upuštala u to, zašto bi se toliko žrtvovala?
on mi se definitivno ne čini vrijedan toga.