Dok nas posao ne rastavi ili?

[Sole83]

Štokrlica kaže:

Sole ja volim ovu Andrićevu:
"Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život.Sitnice su sreća. Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još po neku šetnju između očekivanog i neplaniranog ."

Sada živiš kako moraš i pokušaj iz toga izvući najbolje, za njega, sebe, vas.

No kad jednom pustiš da se udaljite, da nestane bliskosti (ne nužno samog sexa), povjerenja, utočišta, ugode onda priča polako krene svome kraju.

Zato budi mu podrška, potenciraj bliskost, nađi sebi nešto što te zanima čime ćeš ispuniti vrijeme koje ste prije provodili zajedno...živi sada u ovom trenutku najbolje što znaš.

Ovu Andrićevu ću si prepisati jer upravo je to,to! Tako bi trebalo biti! Znam to i svjesna sam toga, samo trebam to i prakticirati. Provesti u djelo! Bolje riječi mi nisi mogla poslati, baš si taknula u srž!

Trebam izvući najbolje iz ovog trenutka, a ne pogoršavati još cijelu situaciju. Kao što su rekli već: on me treba nasmijanu i dobre volje, tako jedino mogu pomoći. Inače, vjerovatno će početi i te trenutke zajedničke izbjegavati.

[Štokrlica]

Sole83 kaže:

Trebam izvući najbolje iz ovog trenutka, a ne pogoršavati još cijelu situaciju. Kao što su rekli već: on me treba nasmijanu i dobre volje, tako jedino mogu pomoći. Inače, vjerovatno će početi i te trenutke zajedničke izbjegavati.

Samo nemoj zaboraviti sebe, svoje želje i pokušati biti nešto što nisi ...pronađi način i izvuci najbolje za njega, sebe, vas.

[Cimocio]

Eto, barem imate cijelu nedjelju, to se lijepo da isplanirati. Prijepodne svako za svoje male guste, obaveze, dugo izlezavanje, poslijepodne zajedno na bicikle, kino...

[SummerNight]

ti bi trebala prvo utvrditi da li je njegova takva posvecenost karijeri privremena, jer sad mora i zeli zapeti da nesto postigne pa planira usporiti ili je to trajno stanje, on vidi karijeru kao konstantan napredak i nesto sto mi je na broju jedan u osjecaju ispunjenosti i samoostavrenja.
Ako je prvo onda ne whineas nego mu bude maksimalna potpora.
ako je ovo potonje onda opet ne whineas nego moras odluciti zelis li zivot s takvom osobom ili ne, zelis li djecu s takvom osobom ili ne. ako zelis, onda mu budes potpora, ako ne zelis onda jbg
ja ne bi, i nasla sam partnera kojem je karijera takodjer sporedna u odnosu na privatan zivot kao i meni.
ali ima odlicnih brakova gdje je jedno posveceno ful karijeri a drugo malo manje, ili su oboje posveceni... samo je vazno da znas u sto ulazis i da to svjesno odaberes.

[Sole83]

Što se tiče poslovnog života, ja sam zaposlena u velikoj tvrtki, nisam privatni poduzetnik, nemam briga kakav će biti prihod, dobit, tko će mi raditi posao i kako, na poslu sam gdje mogu zaista pustiti posao sa strane kad završi radno vrijeme, ima stresnih perioda ali sve u normalnim količinama. Vikendom sam slobodna kao i većinu popodneva i večeri. Čak sam i odrasla u takvoj obitelji, otac i majka na poslovima koji ne zahtjevaju cjelodnevnu uključenost, vikendi slobodni, bla bla..nekadašnja vremena.

Očito se ne snalazim najbolje sa drugačijim "obrascima" života, strani su mi.
I onda se prema nepoznatom ponašam destruktivno: započinjem zanovijetati, prigovarati...uništavam i ono lijepo što može biti.

Ono što kaže SummerNight da li je moguće da jednostavno ja to nikad ni neću moći prihvatiti? partnera koji ima drugačiji tempo od moga? da li je to normalno? Ili je problem u meni?

[Sole83]

SummerNight kaže:

ja ne bi, i nasla sam partnera kojem je karijera takodjer sporedna u odnosu na privatan zivot kao i meni.

Da li si imala partnera kojem je karijera bila važnija pa nije jednostavno išlo ili nisi ni bila u takvoj vezi?

[Gorštak]

OP: zensko si i supruga, u opisu posla ti je prigovaranje i zanovijetanje i pijenje krvi na slamku

Nadji si neku zanimaciju ako imas viska vremena, ili nadji neku ulogu za sebe u njegovoj firmi, tako ga, em mozes nadzirat, em sto ce on manje posla imat na grbaci...win win scenario

[Soul sister]

Sole83 kaže:

Što se tiče poslovnog života, ja sam zaposlena u velikoj tvrtki, nisam privatni poduzetnik, nemam briga kakav će biti prihod, dobit, tko će mi raditi posao i kako, na poslu sam gdje mogu zaista pustiti posao sa strane kad završi radno vrijeme, ima stresnih perioda ali sve u normalnim količinama. Vikendom sam slobodna kao i većinu popodneva i večeri. Čak sam i odrasla u takvoj obitelji, otac i majka na poslovima koji ne zahtjevaju cjelodnevnu uključenost, vikendi slobodni, bla bla..nekadašnja vremena.

Ne možeš porediti takav posao s privatnim, naročito ako je manji poduzetnik i mora konstantno da se bori za opstanak na tržištu. Moj tata radio je u državnoj službi, stjecajem okolnosti sada je manji poduzetnik. Ne može se porediti "radno vrijeme" onda kada je radio u bivšoj državi i sada kada radi po principima kapitalizma i u svemu tome mora se boriti kao lav da opstane. Naročito u vrijeme ekonomske krize kada ljudi masovno ostaju bez posla.

Očito se ne snalazim najbolje sa drugačijim "obrascima" života, strani su mi.
I onda se prema nepoznatom ponašam destruktivno: započinjem zanovijetati, prigovarati...uništavam i ono lijepo što može biti.

Mislim da je svako od nas kada je nezadovoljan nečim pomalo destruktivan. Međutim, problem je što ti time uništavaš i one moguće lijepe trenutke između vas, a to vas može dovesti do udaljavanja.

Ono što kaže SummerNight da li je moguće da jednostavno ja to nikad ni neću moći prihvatiti? partnera koji ima drugačiji tempo od moga? da li je to normalno? Ili je problem u meni?

Nije stvar u tome da je problem u tebi ili njemu već u tome što imate potpuno drugačiji radni tempo. Pitanje je koliko je njemu zaista bitna samo karijera i novac, a koliko čovjek možda razmišlja dugoročno, a zapitaj se koliko bi tebi bilo nebitno da nemate dovoljno novaca za život?

Da, postoje ljudi koji su karijeristi i ako je on zaista takav, dugoročno vaš brak će biti takav i ti ćeš uvijek morati biti neka podrška u gradnji njegove karijere. Međutim, ako on nije taj tip čovjeka već su ga jednostavno životne okolnosti "natjerale" da radi toliko koliko radi, mislim da bi trebala imati razumijevanja za to. Niste se obavezali samo na lijepo i dobro provedeno vrijeme već i na teškoće na koje ćete naići u zajedničkom životu.

Naravno, to ne znači da tvoj život treba biti posvećen i podređen podršci njemu, ne vidim razlog da si ne nađeš neke druge zanimacije dok je on odsutan, a ono vrijeme koje provedete skupa da bude lijepo i ugodno provedeno vrijeme.

[SummerNight]

jedno vrijeme je moj partner imao suluda radna vremena i da je on bio zadovoljan s time te da sam znala da je to trajna situacija, ne bih ostala s njime najvjerojatnije. ili ako bi ostala, dijete ne bi imala u takvom aranzmanu. zeljela sam oca za svoje dijete, prisutnog i aktivno ukljucenog. drugo za mene ne dolazi u obzir.
a zanovijetanje svakako nije dobro za nikoga.
I sada se desi da mm mora raditi duze, ili otici vikendom, zavrsiti nesto i slicno, ali ne pada mi na pamet zanovijetati nego ga mi ga je zao. Znam da bi radije bio s nama i da mu je muka sto trosi vikend na rad umjesto na izlet npr, plus, znam da bi ja popizdila kad bila u toj situaciji pa da mi netko jos kvoca
Poanta je da nadjes nekoga s kim si kompatibilna u ocekivanjima i zeljama, nekome pase ambiciozan partner koji se ful daje u posao, nekome ne.
Uopce ne mislim inace da partneri moraju biti stalno zajedno ili skoncentrirani samo jedan na drugoga, dapace, ali ja eto ne bi zasnivala obitelj s nekim koga nema kuci 90% vremena.

[sanja_volim orhideje]

Hm...ovo je jako teško... Mislim da bi ti trebala naći sebi neki hobi/zanimaciju, bilo što što te zanima-sport, pletenje, skupljanje salveta... Imat ćeš ispunjeno vrijeme, a time ćeš biti zadovoljnija. Ali dugoročno, teško je ako jedna osoba radi tako po cijele dane. Ako je to samo privremeno dok se posao ne uhoda onda ok, ako potraje to će biti problem.. Barem ja bi teško opstala u takvoj vezi jer sam odrasla uz (bez) oca koji je stalno radio na terenu i takav život ne bi htjela sebi niti svojoj djeci :/

[pozitivax]

Turbulentni Um kaže:

OP: zensko si i supruga, u opisu posla ti je prigovaranje i zanovijetanje i pijenje krvi na slamku

Nadji si neku zanimaciju ako imas viska vremena, ili nadji neku ulogu za sebe u njegovoj firmi, tako ga, em mozes nadzirat, em sto ce on manje posla imat na grbaci...win win scenario

Čovječe kaj ja volim ovaj Forum !
Ovo je ravno u sridu

Podrška , razumijevanje za njegove obaveze, strpljenje, kreativnost, pomoć dečku ili suprugu te staloženost ?
A u slobodno vrijeme se družite.Možete vikendom.
Neće uvijek biti tako , sa puno obaveza.

A ima muškaraca koji vole žene koje im zapovijedaju, prigovaraju i jamraju kako evo on stalno radi ili visi na igricama, tv-u, kompu, odmara dok one stalno vole nekuda ići.Onda nakon određenog vremena grintaju mužu da im je dosadno i da ih treba zabaviti.
Zato kaj su same sebi dosadne i nemaju kretivnosti da si organiziraju zanimljivo vrijeme i bez njega.
Onda ih navlače siromake po kafenisanju, raznim fensi ili nefensi birtijama i restačima, među druge ljude, šoping mall-ovima, dućanima, šetanju (kada bi čovjek radije zalegao i odmorio se )
Pa...možda se njemu to sviđa.
Znam dvojicu takvih...evo ih.Malo po malo sa "ljubafffima" hodočaste po supermarketima, restoranima, kavicama..sve onak' umorni i nervozni.
Moraju..inače bude durenja, jamranja ili... ima slike- nema tona.

Eh šta ti je ljubav !

[mrafica]

Sole83 kaže:

Slobodan mu je dio vikenda: dio subote i nedjelja. Zaista vidim i znam da je totalno koma od cijelog tjedna pa se ne znam kako postaviti taj dan i po. Da li planirati zajedničko vrijeme i detalje kako ga provesti ili pustit ga da odmori pa spontano vidjeti gdje i kako?

A da porazgovaraš s njim i pitaš ga. Bez napadanja i dramatiziranja.
U srijedu navečer, dok ga češkaš umornog od posla: "Hej dragi, mislila sam možda u subotu navečer/nedjelju da odemo na neku večericu/u kino/što god. Što misliš o tome?"

Koliko god ti trebaš imati razumijevanja, trebao bi ga imati i on. Tj.čak ni ne razumijevanja, nego želju za vremenom s tobom. Drugo je odmor neposredno nakon posla, a drugo je vikend. Ako on nema poriv jedva čekati te slobodne dane da ih provede s tobom, teško da ćeš ga ti moći na to nagovoriti. Nije sve ni na tebi.

[Sole83]

mrafica kaže:

A da porazgovaraš s njim i pitaš ga. Bez napadanja i dramatiziranja.
U srijedu navečer, dok ga češkaš umornog od posla: "Hej dragi, mislila sam možda u subotu navečer/nedjelju da odemo na neku večericu/u kino/što god. Što misliš o tome?"

Koliko god ti trebaš imati razumijevanja, trebao bi ga imati i on. Tj.čak ni ne razumijevanja, nego želju za vremenom s tobom. Drugo je odmor neposredno nakon posla, a drugo je vikend. Ako on nema poriv jedva čekati te slobodne dane da ih provede s tobom, teško da ćeš ga ti moći na to nagovoriti. Nije sve ni na tebi.

prošli vikend proveli smo u prirodi cijelu nedjelju, mal izlet. Ovu subotu smo pozvani na rođendan...tokom tjedna mu smireno to "prezenitram" i nema nikakvih problema: nije da mu se neda, bez problema prihvati svaki od prijedloga. Pošto ja imam više vremena za smisliti gdje ćemo i šta bismo mogli, predložim ja zajedničke aktivnosti. Kad zove njegovo društvo, onda on organizira i tako...Tako da nije da nevoljko provodi sa mnom vrijeme. Jedino što bih ja malo više TOG vremena ali valjda će doći i to na svoje.

Vidim da je i on puno bolje volje kad ne forsiram i zanovijetam!

[mrafica]

Sole83 kaže:

prošli vikend proveli smo u prirodi cijelu nedjelju, mal izlet. Ovu subotu smo pozvani na rođendan...tokom tjedna mu smireno to "prezenitram" i nema nikakvih problema: nije da mu se neda, bez problema prihvati svaki od prijedloga. Pošto ja imam više vremena za smisliti gdje ćemo i šta bismo mogli, predložim ja zajedničke aktivnosti. Kad zove njegovo društvo, onda on organizira i tako...Tako da nije da nevoljko provodi sa mnom vrijeme. Jedino što bih ja malo više TOG vremena ali valjda će doći i to na svoje.

Vidim da je i on puno bolje volje kad ne forsiram i zanovijetam!

Život nije pravocrtan, život je sinusoida.
Treba čovjek naučiti pronaći zadovoljstvo u svakom dijelu toga. Jer zadovoljstvo je prvenstveno u nama, ne u nečemu/nekome izvan nas.
Ljudi se lako naviknu na jedno pa kada se to promijeni, lako se dovedemo u situaciju da postanemo nezadovoljni. Ne mora to biti samo novi posao, može biti dolazak djeteta, bolest ili bilo koja druga nepredviđena/nova situacija u životu. Ali bitno je da vi ostanete tim u tome svemu i da dajete najbolje od sebe što možete, koliko god to u pojedinim trenucima bilo.

[babas]

Rekao bih nije sve u novcu,raditi cijele dane se moze privremeno,recimo nekoliko mjeseci maksimum dok se posao ne uhoda. Ako to traje godinama,to nije zivot. Bolje manje zaradivati,ali biti zadovoljan svojim poslom i radnim vremenom,u protivnom pati i zdravlje zbog konstantnog stresa i privatni zivot. Najvaznije je imati dovoljno slobodnog vremena i uzivati u zivotu.

[wild rider7]

Sole83 kaže:

Molim Vas za savjet kako ste vi u sličnim situacijama uspjeli naći neki balans između posla i privatnog života, a da niste se još više odvojili?

nisam možda prava osoba za davati savjete po tom pitanju, obzirom da sam na tom ispitu pala na neki način u prošlosti, no mislim da je pametno učiti na tuđim greškama.

trud i samo trud te obostrano razumijevanje i želja za kvalitetnim korištenjem zajedničkog slobodnog vremena, koliko god kratko bilo, je ključna stvar.

u tvom slučaju; ako imaš kraj sebe poduzetnika (usto početnika) moraš shvatiti da takvo nešto iziskuje prilagodbu i apsolutnu podršku obitelji. nije bez veze ona da iza svakog uspješnog muškarca stoji jaka žena. forsiranje i zanovijetanje; dobro si utvrdila, ne vode ničemu.

voliš ga? njegov uspjeh vidiš kao svoj uspjeh, kao vaš uspjeh? onda mu budi podrška u prvom redu i stavi svoj ego na trenutak barem u drugi plan.
ako je on ok osoba znati će prepoznati podršku, biti zadovoljniji i mirniji te samim time će nastojati posložiti si život na način da čim bolje koristite zajedničko slobodno vrijeme.

svakako u svemu tome nemojte zanemarite svoj seksualni život. važan je i to bi trebalo svakako stimulirati u trenucima kada ste zajedno u nekoj relax fazi.

dobila si dobre savjete na temi; višak slobodnog vremena iskoristi za neke svoje interese.
pazi međutim da vam se ne dogodi da nemate nijedan zajednički interes. toga uvijek mora biti, inače se čovjek vrlo lako nađe u situaciji da postane cimer svom partneru i da živite privid zajedništva, a zapravo dva odvojena života.
vrlo je tanka linija po kojoj hoda užurban zaposlen čovjek i vrlo se lako prijeđe na 'krivu' stranu.

mrafica kaže:

Je da si falimo kada se malo viđamo, ali kod nas ta razdvojenost samo potencira pozitivne vibre kad smo napokon skupa. U međuvremenu si tipkamo koliko možemo, dopisujemo se porukama po stanu i jedno drugom kupujemo sitnice koje znamo da onaj drugi voli pa ostavljamo da ima kad dođe doma. I spavamo na strani kreveta onog drugog kad je netko noćna, jer uvijek ostanu mirisi.
Te sitnice ti stvaraju osjećaj da je on stalnu tu negdje, čak i kad nije, bar meni.


Meni znači cijeli svijet činjenica da me on zagrli kad dođem kući, pripremi mi večeru, poljubi me, kaže mi kako je jedva dočekao da dođem i 'ostavi' me u tom mom stanju kada doslovno isključim mozak (odem na forum, fejs, igram glupu igricu na mobu, gledam idiotarije na TV-u...) i to mi godi. Znači mi cijeli svijet činjenica da je on tu blizu, a opet da me je 'ostavio na miru'. Ja zapravo ne mogu opisati koliki ja spokoj osjećam u tim trenucima. Zbog njega, on mi ga pruža, nikad od njega nisam doživjela prigovaranje, čak ni prešutno koje bih sigurno osjetila. Neprocjenjivo je to.

Ali onda kada provodim vrijeme s njim, provodimo ga maksimalno posvećeni jedno drugom.

mrafica kaže:

Život nije pravocrtan, život je sinusoida.
Treba čovjek naučiti pronaći zadovoljstvo u svakom dijelu toga. Jer zadovoljstvo je prvenstveno u nama, ne u nečemu/nekome izvan nas.

živuća si inspiracija mrafice.
i vjerujem izuzetan vjetar u leđa svom partneru koji to prepoznaje.

[4fun]

podsjetilo me na jednu pricicu

The Mason Jar

A philosophy professor stood before his class at the end of the year with a table full of somewhat odd items. He began class by filling up a very large, empty mason jar with rocks from a sack on the table. As he topped off the jar, with some rocks spilling over the side, he then asked the students if the jar was full. They all answered that it was.

So the professor then picked up a box of small pebbles and poured them into the jar, shaking it lightly to allow the pebbles to meander into the open spaces between the rocks. He asked again if the jar was full. They again agreed it was, but some, sensing he wasn’t quite done, said “Well, not really.”

The professor then picked up canister of sand and poured it into the jar until all the openings between the rocks and pebbles had been filled. “Now you could say it’s full”, said the professor. “And I want you to recognize that this jar represents your life. The big rocks are the important things: your family, your spiritual practice, your partner, your health, your friends, your children – things that if everything else was lost and only they remained, your life would still seem full.”

The pebbles are the other things that matter, such as your job, your home, your car. The sand is everything else. The small stuff.”

“Now think of this: If you put the sand into the jar first, there is no room for the pebbles or the rocks. The same goes for your life. If you spend all your time, space and energy on the smaller stuff, you will never have room for the things that should truly matter to you.”

“So be attentive to the things that are crucial to your happiness. Play with your children and spend time with them. Don’t neglect your health. Take your partner out dining and dancing. Be there for your friends.”

“There will always be time to go to work, clean the house, run errands, and fix the disposal. Take care of the rocks first – the things that really matter. Set your priorities. The rest is just sand.”

The students were speechless and all agreed it was a great year-end lesson.

But suddenly one student asked about the bottle of beer still on the table. “Ah,” the professor smiled and poured a bottle of beer into the jar. It went in just fine, being soaked up through the sand, and truly made the jar full. “It’s here to drive home the point there’s always time for a cold beer with friends.”

[mrafica]

wild rider7 kaže:

živuća si inspiracija mrafice.
i vjerujem izuzetan vjetar u leđa svom partneru koji to prepoznaje.

Hvala.

On je moja inspiracija i vjetar u leđa, a ja se trudim biti isto.

[FlaFi]

Samo ako ima razumijevanja i povjerenja, podrske ( na obje strane) vjerujem da moguce uspjeti.

Iako cesta tvrdnja na forumu, nije sve u novcu. Ja radim po citave dane. Osjecam veliku odgovornost za ovo sto radim, za firmu i ljude koje vodim... A to motivira da radim vise, bolje. No, i da nije tako, ja zaista volim svoj posao i svu tu "guzvu/frku/borbu".

Nakon posla praznim mozak uz forum, "blejanje" u gluposti na tv-u itd. mm je od prvog dana znao u sta se upusta, iako mu nije drago, razumije me i postuje moja uvjerenja, osjecaj duznosti...

Zajednicko vrijeme provodimo kvalitetno, a kad nismo zajedno, cesto se cujemo.. Potpora mi je. Da zvoca i gundja -od nas nebi bilo nista. Brine me kako ce biti kad se odlucimo na djecu...on je uvjeren da cu se ja vrlo malo promijeniti, vidjet cemo...

Stoga, draga autorice, ne preostaje mnogo toga sem da svoje slobodno vrijeme (dok muz radi) posvetis sebi, svojim hobijima...pronadji ono sto TI volis, ono u cemu TI uzivas...
I kad dodje doma, nekad ga pusti samo truncicu da dodje sebi, da se "aklimatizira"...

[ljuska]

Bila sam i ja u tvojoj situaciji.
Sama po cijele dane jer tada nisam radila a uz mene i dvoje malih hiperaktivnih klinaca.
On - privatnik,puno posla,puno zaposlenih,ne pozna termin vikend i nedjelja.
Zvocala,zvocala i zvocala...nekako postigli da su subote popodne i nedjelje popodne za klince i nas.
Tesko je to, jer zivot ti se svede na to da dodjes umoran ko pas, pojedes i spavas.

Danas...nije ništa bolje, naprotiv, i ja sam privatnik, zatrpana sam poslom i u potpunosti razumijem njega kad sam mu kvocala.

Ipak, nekako pokusavam odrzati balans izmedu svega, četvrtkom/petkom planiramo vikend, vidimo koje obaveze imamo pa pokusamo nesto sloziti.
Gradimo i kucu, dosta stvari radimo sami pa i to vrijeme provedeno zajedno ispadne fenomenalno...klinci isto uzivaju.
Poanta ovoga je da znamo sto hocemo i prilagodili smo se tome, jer nista ne traje konstantno; kod vas nema klinaca pa to mozes super iskoristiti za sebe.
A supruga probaj vikendom - setnja,kino,izletić i sl.aktivnosti koje volite...sigurno ce zvocat kako mu nije do toga,da je umoran ali tako je prvih par puta...kasnije ce prestati.
Sretno!