Da li biste oprostili partneru da vas u svađi pljune u lice?

[pikaboola]

Ovo je moja priča (i upozoravam biti ce dugacka):

Bili smo prijatelji. Skoro pa najbolji, skupa smo krpali jedno drugo nakon bivšeg prekida i nekolicine neuspjelih rebounda. Umjesto na dejtu s reboundom mi bi završili u kinu, plačući od smijeha i uz duge razgovore. Ne znam koliko puta bi se nasli u jedan ujutro samo zapaliti cigaretu, kada sam imala ispit pomagao bi mi pisati šaliće, čak i kada bi zaspala probudila bih se i vidjela da mi je cijelu skriptu označio šalilićima i skraćenim putevima kako da šta zapamtim. Jurio bi autom za busom do granice kada mi je prijateljica zaboravila pasoš jer bi bio prva osoba koju bi nazvala u emergency slucaju. On moje utociste ja njegovo, zapakirani u priču o najboljim prijateljima kada bi nas svi po ne znam koji puta gledali u cudu ''Zasto vas dvoje niste skupa''? I nakon 4 godine druzenja dogodilo se. Poljubac je odmah prerastao u vezu, uselila sam se kod njega u roku 3mj jer što ga vise uopce imam upoznavati pa to je to - zar ne? Međutim priča više nije tekla tako..

Ja sam ušla u vezu s planom već na pola i jednom nogom u inozemstvu (tada mi je najbitniji plan bio otici iz hrv i bila sam u procesu trazenja i intervjuiranja za internship), a on s 6 ispita do kraja faxa kojih je vukao od kada smo se upoznali uz njegov freelance posao. Međutim izjasnio se da imamo iste snove i on je rekao da želi van i cijeli taj paket koji sam ja predstavljala: put u inozemstvo, krvavi rad i mozda bolji zivot od ovog hrvatskog shita...zasukati rukave i gurati se i pritom stvarati nesto, vidjeti svijeta, maknuti se iz comfort zone koja je sve samo ne comfort. Dogovor je bio da mora zavrsiti fax, meni je ostalo samo diplomirati i to je to. Fax se počeo odugovlačiti, fejkanje da uči, moje razumijevanje da je tesko zagrijati stolicu nakon toliko dugo vremena ali i nerazumijevanje jer imamo dogovor i nemamo vremena u nedogled. Dani prolaze, a ja dobivam ponudu za posao ovdje u Hrvatskoj i to ponudu van svih ocekivanja - probijam standard i place i radnog mjesta i naravno prihvacam posao. Mjeseci prolaze, a kod njega se nista znacajno ne mjenja i počinju prve svađe s klasičnim ženskim predbacivanjem i njegovo povlacenje u sebe i pasivna agresija. Pušenje trave pocelo me je sve vise zivcirati, osobno ne pusim ali nisam puritanka nemam nista protiv da si netko zapali joint tu i tamo, ali njegov me sve vise podsjecao na kronicnu neambiciju i guranje svega pod tepih. Njegovi freelance poslovi koji da - pokrivaju troskove i to mozda iznad standarda, ai ne placaju niti mirovisnko niti zdravstveno niti od njih tece radni staz niti se da kreirati sigurna buducnost. Želim to uobliciti u nesto, ne znam kako niti tocno u sta, taman sam pocela slagati sebe ne znam kako da poslozim jos i njega. Mjeseci prolaze, svađe postaju sve gore na to se dodaju moja sve cesca deranja koja njemu valjda ukazuju na nepostovanje, ali sve vise gubim strpljenje. Napokon, uspijeva zavrsiti fax. Ponosna sam jako. Ali nemamo luksuza niti vremena u 30ima sada predugo slaviti to, odlicno ali sada ajmo dalje, ajmo po ono sto smo se dogovorili - red, rad i disciplina = inozemstvo.

Molim ga da pocne slati CV-e, da otvori LinkedIn, da krene u utrku, ja cu u svoju i ubiti igramo igru tko ce prvi - ovaj ide za njim. Ne radi apsolutno nista po tom pitanju, ja ga guram sa svih strana, ali bezuspjesno i dalje je naglasak na freelance poslovima koji pokrivaju trosak zivota, ali ne nose buducnost. Sve cesce svađe, sada i oko malih stvari (zasto nisi oprao sudje ako smo se dogovorili, ne mogu samo ja spremati..) Na to se dodaju i mnogi ostali problemi, cinjenica da sam ga ulovila da se dopisuje s drugom curom sa zadnjom porukom gdje ju moze vidjeti vani (?!), lovim ga sve cesce u malim sitnim lazima, pa srednje sitnim lazima, moje pucanje radi toga, i njegova cinjenica da je nasao moj email koji sam pisala bratu u americi da koliko kosta udati se samo za US papire. (nije bilo prizvuka nikakvog varanja samo cista papirologija) i sto sam poslala iz cistog ocaja da uopce znam za tu opciju jer mi se sve kraj njega cinilo toliko nepostojanim i nesigurnim.

Njega je to pismo toliko naljutilo da se pokupio van usred noci dok sam spavala i usred mecave - nisam ga mogla dobiti na telefon, umirala sam od straha i kada je dosao doma počeli smo se svađati ja sam vikala da je neodgovoran kao i uvijek, rekla sam mu da to pismo nije nista strasno i da tu nije bilo prizvuka nikakvog varanja da sam htjela znati za tu opciju u slucaju da se trgne za nas u slucaju da ne - za sebe. Urlali smo, vrijeđao me, i ja njega, počela sam se pakirati i tada se dogodio prvi put. Pljunuo me. Pljuvao mi je po stvarima dok sam se pakirala i usred noci sam se pokupila. Prije toga sam se u grdim svađama znala jos pakirati ali bi me uvijek sprijecio s jednim te istim obecanjem, no ovaj put sam otisla. Nestabilna kakva i jesam pomirli smo se za ravno dva dana i krenuli opet u isto. Nista se puno nije promjenilo, i dalje smo titrali na onoj istoj frekvenciji na kojoj smo i bili prijatelji a to je da kad smo bili ok - bili smo super. Voziti ce me ujutro na posao mjesecima i dolaziti po mene, pomoci mi kada imam deadline na poslu do 4 ujutro raditi skupa samnom, kada se opustimo i zaboravimo na zivot i njegove obaveze smijati cemo se do suza zajedno sa salama koje samo mi razumijemo - ali se sa svoje tocke nece maknuti. Svađe su postajale jos gore, prekrsena obecanja su se ponavljala ja sam drzala sto mirna predavanja sto histericne govore o tome ''kako da se oslonim na išta ako se ne mogu osloniti na tvoju rijec, kako nas mozes tako kockati'', jer vise inozemstvo nije bio broj 1, ja sam cak odlucila da cu naci svoj put ovdje dok necemo imati 100% safe opciju za odlazak, upisat cu magisterij ovdje, njega sam samo pocela moliti: nadji posao ili otvori firmu, nesto napraviti od tog hobija, nesto mora poceti placati doprinose i staz, daj si neki zadatak i ispuni ga, daj nesto obecaj i odrzi i sebi i meni. U međuvremenu i u još jednoj groznoj svađi gdje se je zakunuo i sebi i meni da vise nece pusiti travu nakon sto mu je bilo toliko muka da je jedva dosao kuci, preksrio je to obecanje nakon 10 dana i ja sam bila toliko razocarana da sam se pokupila doma za vikend. Nije mi se niti ispricao a ja sam odlucila reci mu sve i rekla sam mu ''ne osjecam sigurnost s muskarcem koji nije sposoban odrzati obecanje sebi, ne mogu vise ovako ja se gadim vise s ponavljanjem jednih te istih stvari" tu je poceo histerizirati, ja sam se počela pakirati a tu se dogodio drugi hračak uz obrazlozenje da razlog zasto se ne sexamo u zadnje vrijeme su moja tri podbratka (u nasoj vezi ja sam dobila cca 13kg). Slomila sam se, a on nakon toga i on klecuci i moleci me da mu oprostim da je pretjerao.

Pokupila sam se kod prijateljice jer nisam mogla ici doma i tamo sam ostala oko mjesec dana. Mjesec dana plakao je preklinjao da se vratim, da je pogrijesio da mi nije smio to reci, da to nije razlog i da ne zeli da se osjecam lose radi njega. Ja sam ponavljala jedno te isto da ne mogu vise osloniti na njegove rijeci koje su toliko labilne i nepostojane, da ne mogu se vise nositi s njegovim otrovom kojeg je spreman ispustiti, da gubim postovanje prema njemu kao muskracu, da mi je to toliko jadno, zatim sam i ja imala ispade gdje sam se derala kako se usudjuje uopce tako ponasati nek si hracka sebe u lice da je jadnik jadni itd. Nakon cca mjesec i pol pomirlili smo se jedva i tada sam mu jasno rekla NIKADA VISE DA TI NIJE PALO NA PAMET ME PLJUNUTI – OBECAO JE. Došla sam kratko u nas stan na njegov nagovor da je on sve zasrao i da ja ne zasluzujem biti kod prijateljice (jer sam mu to ja rekla) i bila sam unutra punih 28 sati nakon sto je poceo kukati da on vise ne moze biti doma i da citiram ''ne moze gledati u miru niti tv u dnevnom boravku''.

[pikaboola]

U toj svadji pitao me da li sam ja svjesna da sam mu duzna 200EUR (kojih mu jesam bila duzna ali mi je bilo nevjerojatno da mi to uopce gura pod nos nakon svega) pa se je opet ispricavao i za to, na kraju sam vise ostala jer nisam znala sta cu sama sa sobom. Dani su prolazili ponovo su se pocele nazirati iste stvari, njegovo nedolazanje u krevet prije 3,4 ujutro (to mi je vec postalo normalno jer bi ona radio nocu svoje webove a onda bi cesto znao zaspati u dnevnom boravku obucen sa zgasenim mobitelom i punom pepeljarom cigareta kraj glave i tanjurom hrane na kaucu) njegov kaos od zivota, a ja sam jako dobro zapamtila recenicu s tri podbratka i ovaj put sam mislila mozda ako mu ja pokazem da ja mogu za njega, za sebe i za nas nesto napraviti - mozda ce moci i on. Krenula sam trenirati i zdravo jesti, svaki dan me je gledao kako si spremam zdravi meal za posao i jos bi njemu naravno skuhala (on nije kuhao ili sam kuhala ja ili je znao otici kod mame po launch paket koji bi mu ona uvijek pripremila i to me je pocelo uzasno iritirati) i kako tri puta tjedno usprkos ludnici na poslu vjezbam. Smrsala sam 8kg. Pocela sam moliti njega da krene u gym vise zato da ima bilo kakav commitment prema sebi iako sam znala kako je bio iskompleksiran sam sobom i cinjenicom da je mrsav i ne bas muski razvijen. Naravno i to je ostalo, na budem i sutra cu. Nikad nije.

Pocela sam sve vise uviđati da ili se mogu pomiriti s tim da ce zauvijek biti ovakav i da pritom prihvatim dobre strane znajuci da nikada necu dobiti the whole package i da ipak njega volim i toliko sam povezana s njim i kao prijateljica...ili druga opcija jednostavno da odem. Ipak sam ostala, i iako smo se grdo posvađali ovo ljeto na moru i ja sam pretjerala s reakcijom (polila sam ga casom vode) ispricala sam se drugo jutro i obecala sam sebi vise nego njemu da cu pokusati biti tolerantnija, manje srat za sitnice i jednostavno da se probamo oporaviti. Imali smo čak i jako lijepih trenutaka na ljeto i počeli smo dobivati nekakav oblik. Ja sam imala plan upisati magisterij ovu jesen (sto i jesam) a on otvoriti firmu i uokviriti freelance u karijeru. Starci su mu poklinili stan, imali smo uloziti u uredjenje nesto sitno a ja sam mu rekla kada smo se vracali s mora da bi voljela samo malo pricekati kako ce se stvari razvijati s nama prije nego krenem s ulaganjem u taj stan, jer toliko smo bili klimavi i toliko u prekidima iskreno nisam si mogla pirusiti uloziti u nesto pa se kasnije svadjati oko toga kome sta pripada. Ionako je to njegov stan. On je rekao da to skroz razumije (sto mi je kasnije naravno prebacio na nos kako sam imala za kredit za svoju skolu i da sam znala da s tim odgađam planove o obitelji tj djeci a nisam imala za dat u stan. Just for the record nije me niti zaprosio a kamoli da planiram djecu) Medjutim brzo sam se opustila, vec smo poceli planirati kako cu na american provesti na rate zatvaranje terase.

To kobno jutro bilo je drugo jutro da smo se uopce probudili u novom stanu, jos su neki radovi bili nedovrseni a mi smo se spremali za vikend na moru s prijateljima. Ja sam punila svoj iphone na njegovom punjacu i kada sam stavila njegov mob, punjac je prestao puniti. To sam i rekla, a on je vec malo iziritirano dodao "kako ne radi kada je radio". Reko, ne znam zaista ne radi, nisam mu nista napravila samo je prestao raditi - na sto je on opet rekao „da sigurno se sam strgao.“ Pocelo me je to uzasno zivcirati jer sam se sjetila kako se nedavno pokvarila masina za sudje sama od sebe pa me je mrcvario pitanjima hitlerovskim o tome da li sam gurnula ili udarila masinu (sto nisam). On se kasnije opravdavao s tim da kad se nesto strga to uvijek bude na njemu da popravi a ne na meni i da ga zato smeta taj pristup. Ok - uvazila sam to, makar mislila sam si pa musko si (?). Da se vratim na punjac, podsjetilo me je to na tu masinu i tada sam vec bahato odgovorila ''ako sam rekla da nisam stragala onda nisam stragala i pusti me na miru s tim''. I tu je pocelo, ne znam tocan slijed ali oboje smo se poceli vrijeđati i izasli iz zone, na sto sam ja punjac bacila na krevet i murphy's law odbio se onaj dio sto ide u uticnicu od onog djela sto ide u mobitel i strago se do kraja. Tu scenu necu zaboraviti dok sam ziva uzeo je taj punjac s takvim divljastvom u ocima i poceo mi urlati ispred face POGLEDAJ STA SI NAPRAVILA GLUPAČO i zamahnuo punjacem prema meni. Izmaknula sam se. Bijes je vrio u meni počela sam urlati BOLI ME K ZA PUNJAC CUJES ME BOLI ME K BOLI ME K BOLI K i tada me je pljunuo u facu. Treci put. Ja sam se izgubila skoro nakon tog cina, nastao mi je skoro pa blackout dosla sam za njim u sobu primila ga za lice u pljunula ga tri puta za redom ETO TI SVINJO ODURNA PA OSJETI KAKO JE TO ZIVOTINJO JEDNA a on me je odgurnuo i dodao jos kao vau isuse big deal pljunula si me. Histericno sam plakala i pocela ga lupati po tijelu i vikala kako mozes monstrume odurni kako te nije sram, naguravali smo se, odgurnuo me jace i ja sam se spotaknula i uganula nogu. Sljedeca scena - sjedimo na hitnoj cekajuci da mi poslikaju nogu, on je sav obziran, nosi mi sok, vode, a ja se osjecam ko u nekakvom filmu. Losem filmu.

Nakon tog događaja proslo je 3 i pol mjeseca. Ja se nisam vratila i u medjuvremenu sam si iznajmila stan. Mislim da je medju nama definitivno gotovo. Cak ni sam cin vise nije toliko bolan koliko cinjenica da u ovih tri mjeseca iako sam ostavila odskrinuta vrata nije napravio nista znacajno da bi se iskupio za svoja sranja. Plakao je naravno, jecao ali vise sam imala osjecaj da je to krpanje njega sto me nema nego mene sto me je povrijedio i ponizio. U ovih tri mjeseca svasta se desavalo i situacije gdje mi je htio pokazati kako se ''doveo u red'' pa cim vidi da se ja pocnem opustati kraj njega pocne se i on, vec drugo jutro mogu ocekivati prazan mobitel ne moze ga se dobiti do 3 popodne ili prvi ''dejt'' na koji sam jedva pristala nakon te situacije pojavi se 10 min kasnije sa zgasenim mobitelom i zove me s recepcije cinestara. Taj kaos koji nije bio u stanju trejdat za mene uopce, da se sabere da postane covjek od rijeci i postupaka a ne da se pokriva s time sto je dobar nakon sto mi srce iscupa. Sjekirom. Dala sam mu zadnji ''ulitmatum'' nakon sto je obrisao sve slike nase s fejsbuka i rekla sam mu koliko me je to pogodilo, jebes fejsbuk al cinjenica da nasu cijelu povijest obrise iz obijesti jer smo se posvadjali nakon sto je opet bio otrovan. Kao i obicno kaze razumijem zao mi je ali nista ne poduzme da to promjeni. Opet mu nacratm i kazem mu ''a zasto mi govoris da razumijes ako nisi u stanju to ispraviti, zasto jednostavno ne ispravis i onda kazes zao mi je''. Opet nije nista ucinio. Rekla sam mu ''ajde jednom u zivotu nemoj vise traziti od mene ljubav bez icega, ovo je grabezljivost vec, ovo je ko oni prosjaci koji glume da su invalidi i zicaju 5 kn na cesti. Pa daj mi nesto, daj mi policu na koju da stavim svoju toleranciju. Rekla sam ti koliko me to smeta, ne necu ici s tobom ni na kavu ni u kino dok ne vidim nesto. Daj obecaj nesto i daj tome rok trajanja. Reci mi KADA ces to napraviti, a ne budem." Rekao je do petka. Ja sam rekla ok - onda do petka. U petak me nazvao sav nervozan da i on ima ultimatum, nisam htjela ni slusati i naravno to je poceo okretati protiv mene ''da neces ni cuti, dosta mi je tvojih ultimatuma ja kad imam ultimatum ti neces ni poslusati...“ Uglavnom njegov je bio valjda taj da ako to vrati zeli znati da sam se ja onda vratila. Meni je bio ako on to vrati mozemo uopce razmisljati u tom smjeru. Daj mi policu...zatim cvijet stavi na policu, uglavnom crtala sam mu i objasnjavala kako da me ''zaljeci'' ali jednostavno nije htio.

Cekala sam do 00:00 taj petak. Nije napravio. Naravno. Zvao me dal se mozemo naci i pisao mi poruke kako sam prejadna i da mi je samo bitan moj ego i glupi fejsbuk. Rekla sam da mi je po ne znam koji put sve rekao. Sve.

Sad kada sam sve ovo napisala, mozda ja uopce niti nemam pitanje nego samo pricu od koje tece vec ne znam koja suza po redu, sto od ponizenja, sto od razocarenja, mozda vise u samu sebe nego u njega.

Da li ste ikada imali vezu u kojoj vam je partner izgledao kao da ima dva potpuno suprotna lica? I da ono lose vas nekada plasi, a nad onim dobrim vas pece savjest kako ste ikada mogli i pomisliti za ovo divno tuzno bice da moze biti zlo? Tako se ja osjecam naspram njega i najfascinantnije uvijek mi ga je uspjevalo biti zao...po prvi puta je to sada pocelo splasnjavati, ali jos uvijek ne mogu povezati jednu i drugu osobu i jos uvijek jedan dio njega volim, a drugi potpuno prezirem.

[versilov]

Pročitao sam sve onda znate na šta mi život liči ove blagdane lol. Autorice odgovor je ispod.

Alexa kaže:

Trebali bi se oboje počet ponašat u skladu s godinama i da vam prioritet postane saniranje tih vaših vlastitih unutarnjih emocionalnih ispada i eksplozivnih reakcija koje ćete prenijeti u svaku iduću vezu.

Oboje imate posla na vlastitim karakterima, a normalnu vezu ne možete i nećete ostvarit sve dok se ne naučite kontrolirat i smirit i postić mentalno-emocionalnu (kakvu-takvu) ravnotežu kao individualne osobe, a tek onda zajedno.

Ti si još u filmu kako da preboliš njega i kako ga vooooliš, a ne kako da središ sebe, svoj um i svoj život. Sve dok je tako, lijeka nema.

[ksoze zg]

Uh... zajebana situacija... poznato mi je... meni se to dogodilo i nisam oprostio... doduše, meni se dogodilo iz sasvim suprotnog razloga- nisam s njom htio ic u crkvu... eto, otuda je krenulo... nakon toga je njezin bozicni poklon zavrsio u smecu, a ja sam u nekom cudnom raspolozenju otisao doma zapalit kutiju Lucky Strikea i popil par pivi. Danas, par godina poslije toga, taj prekid mi je najbolji dan Po mom, okreni se životu, on nema poštovanja prema tebi, niti će imat...

[sami]

Ma daj molim te! Zahvali Bogu što je prestalo prije nego što ste djecu dobili i vozi dalje. Od starta nisi zadovoljna njime kao partnerom. Čovjeka ili prihvatiš ili niste kompatibilni i svako na svoju stranu. Postavljati nekome ultimatume da se promijeni u ovom ili onom smjeru sa trideset i kusur..Nema tu kruha.
Ne osvrći se. Nađi ambicioznog frajera koji će slijediti tvoj red, rad i planove i nađi točno ono što hoćeš, ne neki kompromis u nadi da bi jednom mogao biti onakav kakav ti misliš da bi trebao. Inače ćeš se opet naći u sličnom scenariju..

[File not Found]

pikaboola kaže:

Da li ste ikada imali vezu u kojoj vam je partner izgledao kao da ima dva potpuno suprotna lica? I da ono lose vas nekada plasi, a nad onim dobrim vas pece savjest kako ste ikada mogli i pomisliti za ovo divno tuzno bice da moze biti zlo? Tako se ja osjecam naspram njega i najfascinantnije uvijek mi ga je uspjevalo biti zao...po prvi puta je to sada pocelo splasnjavati, ali jos uvijek ne mogu povezati jednu i drugu osobu i jos uvijek jedan dio njega volim, a drugi potpuno prezirem.

Mislim da su svi imali, to sažaljenje i vrtenje u glavi o pozitivnim stranama partnera samo je hvatanje za slamku,
odugovlačenje za povratak u stvarnost i varanje samog sebe.

Bolje da si se makla od njega i bilo bi bolje da mu ne daješ opet šansu po stoti put,
da ne bi do kraja izgubila živce i jednog dana ga okrivljavala da ti je upropastio par godina života i otpuhao te godine u vjetar
pa ćeš biti frustrirana što ga nisi ostavila puno ranije, na prvi loš znak i posvetila se sebi...
a on nikad neće ići ukorak s tobom, njega to ne interesira niti će...

...i što će ti te fejk kave i odlasci u kino, fejk prijateljstvo s tipom koji te pljucao u facu kad god bi dobio dobru priliku za to...

[pikaboola]

Ma u principu slažem se sa svim vašim odgovorima, ali eto čovjek ima potrebu to podijeliti, čuti mišljenja, valjda zato i postoji ovo mjesto. Čak i kada ja ovo čitam (što je skraćena verzija bilivit or not ) mi ovo izgleda nivo druge godine faxa. Ne osporavam činjenicu da i sama imam težak karakter i da možda u kombinaciji s nekim drugim njemu taj ''hračak'' nebi nikada niti izažao iz usta ili da bih ja to ikada ikome drugome pomislila oprostiti prvi put a kamoli na trećem se još hrvala... Mislim da je stvar u kombinaciji toga što smo dugo bili prijatelji, pa ovime ne gubim samo dečka nego i ovu osobu s početka priče...
Kada smo krenuli uvjeravao me da su to isti snovi. Dan danas da kad ga se pita reci ce da on nije zadovoljan tu gdje je i da zeli vise, da zeli dalje ali nikako se nije mogao pokrenuti i svaki puta kada sam i pokusala otici to su bila ocjanicka drzanja meni za nogu da ga ne ostavljam malte ne napustam...ne znam...pogrijesila sam, nisam se snasla i tako jebemu prodju dvije godine

[poison.Ivy]

autorice, preporučila bih ti da pročitaš ovu temu. tvoj partner te zlostavlja & maltretira, a da toga još uvijek nisi ni svjesna. cijelo vrijeme, čitajući tvoje postove, samo sam čekala kad ćeš napisati da te i fizički napao.

mislim da uopće nisi svjesna koliko ti je veza nenormalna i nakaradna. bježi glavom bez obzira. to jedini savjet koji bi trebala poslušati.

[pikaboola]

File not Found kaže:

Bolje da si se makla od njega i bilo bi bolje da mu ne daješ opet šansu po stoti put,
da ne bi do kraja izgubila živce i jednog dana ga okrivljavala da ti je upropastio par godina života i otpuhao te godine u vjetar
pa ćeš biti frustrirana što ga nisi ostavila puno ranije, na prvi loš znak i posvetila se sebi...

Zato se bas i nisam vratila. I to sam mu i rekla, ja da tebi oprostim i vratim ti se ja moram preuzeti odgovornost i rizik za to da se to moze dogoditi opet, a tada ne samo da nebi vise oprostila tebi, nego nebi ni sebi...

[pikaboola]

poison.Ivy kaže:

autorice, preporučila bih ti da pročitaš ovu temu. tvoj partner te zlostavlja & maltretira, a da toga još uvijek nisi ni svjesna. cijelo vrijeme, čitajući tvoje postove, samo sam čekala kad ćeš napisati da te i fizički napao.

mislim da uopće nisi svjesna koliko ti je veza nenormalna i nakaradna. bježi glavom bez obzira. to jedini savjet koji bi trebala poslušati.

Hvala. Tesko mi je iti toga svjesna jer da mozete s nama provesti sat vremena na kavi a da ovo ne znate, 99,99% bi rekli da je to toliko drag i fin decko, tako kreativan, smijesan, topao, dobar a prije da sam ja bitchy i cinim se ''zajebana''. Uopce je tesko pomisliti da bi on mogao ikoga malteretirati u ikojem obliku koliko nevino djeluje

[versilov]

poison.Ivy kaže:

autorice, preporučila bih ti da pročitaš ovu temu. tvoj partner te zlostavlja & maltretira, a da toga još uvijek nisi ni svjesna. cijelo vrijeme, čitajući tvoje postove, samo sam čekala kad ćeš napisati da te i fizički napao.

mislim da uopće nisi svjesna koliko ti je veza nenormalna i nakaradna. bježi glavom bez obzira. to jedini savjet koji bi trebala poslušati.

Mislim da je obostrano zlostavljanje, s njene strane psihičko(nabijanje presinga, njeno nezadovoljstvo onim što on jest k'o čovjek) a s njegove psihičko i fizičko. Najviše o njemu govori kad ga je ona pljunula a on izjavio: pa šta sad neš ti pljuvačke.

Njegovo pljuvanje je odraz nemoći i kompleksa ali mržnje i protesta prema tvom pritisku i ambiciji, i kad si ga pljunula(a potpunosti te razumijem) pristala si na njegovu igru, jer je to jezik koji je njemu blizak.

Ipak sve bi prevazišli da je on lik koji prati njen tempo, ona očito ima jaku energiju i motivaciju, a njega zaboli...

[pikaboola]

ksoze zg kaže:

Uh... zajebana situacija... poznato mi je... meni se to dogodilo i nisam oprostio... doduše, meni se dogodilo iz sasvim suprotnog razloga- nisam s njom htio ic u crkvu... eto, otuda je krenulo... nakon toga je njezin bozicni poklon zavrsio u smecu, a ja sam u nekom cudnom raspolozenju otisao doma zapalit kutiju Lucky Strikea i popil par pivi. Danas, par godina poslije toga, taj prekid mi je najbolji dan Po mom, okreni se životu, on nema poštovanja prema tebi, niti će imat...

Hahaha crkva je zaista odlian razlog, bas me zanima kak je objasnilu Bogu i svećeniku sta je napravila. Sigurno su svi katolici ponosni
Nego kako si reagirao na sam čin tog trenutka kada se dogodilo?

[poison.Ivy]

pikaboola kaže:

Uopce je tesko pomisliti da bi on mogao ikoga malteretirati u ikojem obliku koliko nevino djeluje

nije uopće teško - dapače, većina manipulatora & zlostavljača su na van jako ljubazni, šarmantni, ugodno društvo. nice guys.

pročitaj si onu temu koju sam ti linkala, ima dobrih priča & iskustava. nemoj mu se vraćati - samo je pitanje vremena kad će te početi mlatiti. i nemoj se ustručavati potražiti možda i neku stručnu pomoć, obrati se ljudima koji su ti bliski, povjeri im se, bez straha ili srama - okruži se ljudima koji će ti pružiti potporu.

znam da ti je teško & da si u emocionalnom kaosu, ali nikako mu se nemoj vraćati. sad je važno da ostaneš što dalje od njega, nemoj vjerovati njegovim suzama i preklinjanjima i sličnome. ima vremena za analize, s vremenom će ti neke stvari postati sve jasnije.

[Pistol]

Vjerojatno ce moje misljenje biti nepopularno, ali ovakva veza je rezultat tvog pokusaja da mu budes mama
Odraslu osobu ne mozes dovoditi u red, niti je mozes prisiliti da napravi nesto ako sama ne pokazuje inicijativu
Iako se slazem da su uvrede i pljuvanje odvratni, te da je vasa veza nenormalna (a za takvu vezu je potrebno dvoje), takodjer mi se ledi krv u zilama od svih uvjeta koje si mu postavila i za koje si zapela da ih mora ispuniti
Trebao je zavrsiti faks, ostaviti se poroka, pronaci posao, promijeniti uobicajeni zivotni ritam, obnoviti stan, otici u inozemstvo, prestati kasniti i sto sve vec ne, i to ne kako je njemu odgovaralo vec onda kad si ti rekla da tako mora biti
Mozda ste se oko ciljeva slozili zajedno, ali to ne znaci da morate imati isti tempo dolazaka do njih i trebali bi do njih doci s uzitkom, a ne mukom i svadjama
Nije da ga branim, kao sto kazem, svaki oblik nasilja je nesto neopisivo grozno i da me netko pljune, mislim da bi takodjer zavrsili na hitnoj, ali samo kazem da mi se cini da je dobar dio nasilja vrsen i nad njim
Ljudi ne mogu biti ono sto ti zelis da budu, ljudi su takvi kakvi jesu i mozes pronaci partnera koji se s tobom slaze u ciljevima, ne mozes prisiliti nekoga da ti ispuni kriterije
Slazem se da treba biti uz ambicioznog partnera, ali nikome ne treba gonic robova
Smijesno mi je kako si mu prigovarala za toliko toga, a kad ti je spomenuo 13 kg viska, nasla si se uvrijedjenom... Pa onda barem na tom primjeru mozes shvatiti koliko se bezvrijedno cijelo vrijeme osjecao, nesposoban ti udovoljiti, sa osjecajem da ga ne volis takvog kakav je, nego nekog buduceg njega kojeg si ti sama stvorila u glavi
Dakle, pisi kuci propalo...

[Zorée]

Pljuvala me mater, pljuvo me ćaća, neki dan mi cigo prijetio da će me pljunut ako ne dam para.

Vjerojatno ne bi obratila pažnju na to

[File not Found]

pikaboola kaže:

Zato se bas i nisam vratila. I to sam mu i rekla, ja da tebi oprostim i vratim ti se ja moram preuzeti odgovornost i rizik za to da se to moze dogoditi opet, a tada ne samo da nebi vise oprostila tebi, nego nebi ni sebi...

eto onda sad se drži toga da mu se nećeš vratiti i nastavi dalje svojim putem,
većina ljudi osjeti olakšanje kad prekine vezu a tako ćeš i ti kad počneš ostvarivati svoje planove
i kad uvidiš da više ne trošiš svoju energiju u trudu da njega preodgojiš.
Ubuduće smireno...

versilov kaže:

Mislim da je obostrano zlostavljanje, s njene strane psihičko(nabijanje presinga, njeno nezadovoljstvo onim što on jest k'o čovjek) a s njegove psihičko i fizičko. Najviše o njemu govori kad ga je ona pljunula a on izjavio: pa šta sad neš ti pljuvačke.

Njegovo pljuvanje je odraz nemoći i kompleksa ali mržnje i protesta prema tvom pritisku i ambiciji, i kad si ga pljunula(a potpunosti te razumijem) pristala si na njegovu igru, jer je to jezik koji je njemu blizak.

Ipak sve bi prevazišli da je on lik koji prati njen tempo, ona očito ima jaku energiju i motivaciju, a njega zaboli...

Slažem se, on je vjerojatno imao osjećaj manje vrijednosti koji je ispoljavao svojim glupostima jer mu je jedino to bilo u moći, nije se snalazio u toj vezi, možda je svojojm lijenošću tiho protestirao što ona kroji puteve za oboje a njega se ne pita....

[pikaboola]

versilov kaže:

Mislim da je obostrano zlostavljanje, s njene strane psihičko(nabijanje presinga, njeno nezadovoljstvo onim što on jest k'o čovjek) a s njegove psihičko i fizičko. Najviše o njemu govori kad ga je ona pljunula a on izjavio: pa šta sad neš ti pljuvačke.

Njegovo pljuvanje je odraz nemoći i kompleksa ali mržnje i protesta prema tvom pritisku i ambiciji, i kad si ga pljunula(a potpunosti te razumijem) pristala si na njegovu igru, jer je to jezik koji je njemu blizak.

Ipak sve bi prevazišli da je on lik koji prati njen tempo, ona očito ima jaku energiju i motivaciju, a njega zaboli...

Da mislim da je ovo odlično opisano. On to i je shvacao ko zlostavljanje jer priznajem i uopce ne zelim sad dobiti sindrom ''joj jadna ti bjezi glavom bez obzira on je jedini krivac'' istina je da sam znala biti strasno naporna s tim presingom, sve ono sto muskraci ne mogu podnjeti i stalno sam ga pritiskala u kut. Tj sve snaznije i snaznije kako je vrijeme curilo. Jednom sam zbrajala svoje dvije godine i njegove dvije godine - on je diplomirao. Ja sam diplomirala, upisala magisterij, dobila posao - zavrsila projekt, prosla mobing, dala otkaz, nasla drugi posao, udebljala se 13 kg (ne kazem da je ovo pozitivno), smrsavila 8kg, sada se odselila i iznajmila si stan.
Ja bih razumjela i razumijem ljude koji zive u svojoj comfort zoni i ne kazem da svi trebaju biti ambiciozni i zeljet vise. Imam jednu od najboljih prijateljica koja je savrseno sretna u svojoj comfortici i smije mi se kako se meni da. I ja to postujem. Ona zna ko je i sta je i nismo svi isti. Ali on je znao suze liti sam nad sobom koliko mu se vise neda biti ovdje gdje je, da mu se neda freelencat, da se osjeca ko gubitnik, roditelji su mu doktori znanosti (sto opet ne kazem da je neko mjerilo) kojima smo hodali na dodjele svakojakih nagrada i koliko puta sam ga ulovila sa suzom u oku (ok malo je dosta plačljiv - ali ja to ne gledam kao bad thing) i kada bih ga kasnije pitala i pricali o tome rekao bi nesto poput ''Volio bih ovako nesto jednog dana, osjecati ovakav ponos za nesto sto sam ja napravio ili stvorio''. I ne mogu razumjeti kako netko to moze zeljeti, tako pametan i kreativan i čekati da mu padne srebrna zlica u usta.
Iz razlicitih smo obitelji, ja sam imala dosta problematicno djetinjstvo, vrlo labilnu obiteljsku strukturu, rastavljeni roditelji, mama s depresijom, stariji brat s granicnim promeceajem i bivsi ovisnik, mladji brat se odselio u ameriku i ja ostala ovdje balansirajuci izmedju pomaganja svojima i pomaganja sebi. Nisam ja trazila nekog da mene spasi, ja cu ''spasiti'' sama sebe, ali ne mogu ''spasiti'' nekoga tko se nece dic s kauca...

[4fun]

pljuvanje ne bih uopce komentirao, ali nekako uz tu pizdariju imam dojam da autorici teme treba ljubimac sa odredenim karakteristikama a ne druga zivuca osoba. ona je svoj plan zacrtala, a moguce da se on osjetio kao nesto sto ce otpasti putem ako se savrseno ne prilagodi. nhf.

[ksoze zg]

pikaboola kaže:

Hahaha crkva je zaista odlian razlog, bas me zanima kak je objasnilu Bogu i svećeniku sta je napravila. Sigurno su svi katolici ponosni
Nego kako si reagirao na sam čin tog trenutka kada se dogodilo?

Pa iskreno, ostao sam u čudu... čak i da sam htio, bio sam toliko u čudu da nisam mogao nis napravit... pokupio sam se doma i to je bio kraj... nase su svađe uglavnom bile zbog crkve i boga isusa jer sam ja ateist, a njezina je misija bila da postanem lizač oltara. Nalazim shodim za napisati da nije samo pred isusom klečala... toliko o čednosti...

[pikaboola]

Pistol kaže:

Vjerojatno ce moje misljenje biti nepopularno, ali ovakva veza je rezultat tvog pokusaja da mu budes mama
Odraslu osobu ne mozes dovoditi u red, niti je mozes prisiliti da napravi nesto ako sama ne pokazuje inicijativu
Iako se slazem da su uvrede i pljuvanje odvratni, te da je vasa veza nenormalna (a za takvu vezu je potrebno dvoje), takodjer mi se ledi krv u zilama od svih uvjeta koje si mu postavila i za koje si zapela da ih mora ispuniti
Trebao je zavrsiti faks, ostaviti se poroka, pronaci posao, promijeniti uobicajeni zivotni ritam, obnoviti stan, otici u inozemstvo, prestati kasniti i sto sve vec ne, i to ne kako je njemu odgovaralo vec onda kad si ti rekla da tako mora biti
Mozda ste se oko ciljeva slozili zajedno, ali to ne znaci da morate imati isti tempo dolazaka do njih i trebali bi do njih doci s uzitkom, a ne mukom i svadjama
Nije da ga branim, kao sto kazem, svaki oblik nasilja je nesto neopisivo grozno i da me netko pljune, mislim da bi takodjer zavrsili na hitnoj, ali samo kazem da mi se cini da je dobar dio nasilja vrsen i nad njim
Ljudi ne mogu biti ono sto ti zelis da budu, ljudi su takvi kakvi jesu i mozes pronaci partnera koji se s tobom slaze u ciljevima, ne mozes prisiliti nekoga da ti ispuni kriterije
Slazem se da treba biti uz ambicioznog partnera, ali nikome ne treba gonic robova
Smijesno mi je kako si mu prigovarala za toliko toga, a kad ti je spomenuo 13 kg viska, nasla si se uvrijedjenom... Pa onda barem na tom primjeru mozes shvatiti koliko se bezvrijedno cijelo vrijeme osjecao, nesposoban ti udovoljiti, sa osjecajem da ga ne volis takvog kakav je, nego nekog buduceg njega kojeg si ti sama stvorila u glavi
Dakle, pisi kuci propalo...

Ne smatram nepopularnim - uopce. Osobno mi je svako misljenje i vidjenje ove situacije dobrodoslo.
S obzirom da idem na psihoterapiju vec godinu dana (ne pijem nikakve lijekove niti imam neku dijagnozu, jednostavno mi to godi i smatram to svojom dusevnom higjenom) ovaj ''mama'' dio sam već počela osvještavati.

Slažem se s tobom i da je taj tempo bio ubitačan i milion puta sam se znala grist prije spavanja razimisljajuci o tome dobro zašto mu to radiš, pa voliš tu njegovu ''zaigranost'' njegov petar pan sindrom je isto ono sto je i pridonjelo tome da sjedite u 1 ujutro bez plana i cilja na parkiralistu mcd-a i gadjate se krumpirima. Razumijem. Mrzim se zbog toga jer mislim da sam i ja ovo napravila od ove veze i mrzim se sto sam takva sto mi je bilo potrebno to da budem sretna. Što bih dala da sam imala luksuz opustiti se, ne razmisljati sta sutra donosi, ali kako sam i objasnila ranije iz drugacijih smo obiteljskih struktura. Sta god da on napravi ili ne napravi on ima mamu i tatu koji ce se pobrinuti za sve a ja imam mamu i tatu za koje se vec polovicno brinem a mozda uskoro cu morati i potpuno.

Drugaciji smo i nisam htjela robota, htjela sam samo donekle ispunjavanje i drzanje svoje rijeci, moj pritisak je rastao gledajuci u to kako se stvari nikako ali nikako ne pomicu s mjesta. Pa sada te ja pitam da si to ti i da ti je pun q pa zar mi nebi rekao ''Oladi. Pusti me da zivim svoj zivot kako zelim ne trebas mi ni ti niti itko da mi ga kroji.'' On nije i kada bih spominjala bez ikakve drame cinjenicu da mozda nismo jedno za drugo i da bolje da se rastanemo prije nego kasnije svaki put je isla ista prica. Da on to ne zeli, da on zeli se skulirat i evo bas sad prekinuli mi ili ne slijedi to. Pa dobro mislim si onda sta da prekidamo ako ide sad taj dio oko odgovornosti i prihvacanja nekih strukturiranih zivotnih obaveza, planova ili ciljeva.

Koliko god se tebi ledi krv u zilama od mojeg ''pritiskanja'' toliko se je meni ledila od prekrsenih obecanja. Primjer: u neki bezveze utorak navecer se napusis dok ja doma sjedim i pripremam se sutra za intervju za posao zivota, a ti se napusis do te mjere da ti je zlo i ne mozes se dovest kuci do pol 4 ujutro i plačes mi na telefon da se mrzis i da ne zelis vise ovako zivjeti, da te svi iskoristavaju da ti je zivot dno i ja ti kazem ok, ok je sve ce biti ok samo se skuliraj ili mi reci gdje si i doci cu po tebe ili sjedi na taxi i ti mi plačes i kunes se da gotovo je. Okrecem novu stranicu ne mogu vise. prestajem pusiti travu. Ja ti kazem ok, ali nemoj to tako na brzinu odlucivati znamo da nije do trave kao trave nego neka simbolika nesto sto je tebi benchmark toga da ces odrzati svoju rijec. SEBI!! Da se ti osjecas da vrijedis! I prekrsis to nakon 10 dana. Ualzis u stan i skrivas pogled o svoje cure. Pa reci mi onda kako da te postujem, kako da te vidim ko muskarca uopce, kako da me privlacis???

Ovo za 13 kg imas potpuno pravo. Ali da li si propustio dio gdje sam ja nakon toga počella zdravo jesti i vjezbati ko manijak i skinula 8kg u mj i pol dana? Znaci DJELOM sam mu htjela pokazati koliko mi znaci, i on meni i ja sebi - a ne rijecima i vjecno rijecima koje cu kasnije populjuvati