Savjeti za početnike - kupovina električne gitare

[motörizer]

ajmo skupiti na jednu hrpu sve savjete za kupovinu gitara, pošto je to ono što se ovdje najčešće pita. ja ću započeti, pa se slobodno uključite i ubacite svoj savjet ili mišljenje. neću napisati sve odjednom, nego ću pisati kako budem imao slobodnog vremena i inspiracije
ova tema se odnosi samo na električne gitare, pošto nisam na "ti" sa akustičnim i klasičnim gitarama. međutim neke informacije će se odnositi i na njih. možda netko od vas tko se razumije oko akustičnih/klasičnih gitara bude imao volje složiti sličnu temu... također i za bass gitare.

prvo malo općenitog uvoda i nekih informacija koje bi volio da sam znao kada sam kupovao prvu gitaru...
postoje određene razlike među gitarama koje bi trebalo znati:

- kvaliteta gitare: bez obzira na vrstu gitara, kod svakog proizvođača postoji nekoliko klasa gitara koje se razlikuju kvalitetom izrade, kvalitetom ugrađenih dijelova i mogućnostima same gitare. neka osnovna podjela po mom mišljenju bitna za početnike bi OTPRILIKE bila:
1. najjeftinije "entry level" gitare koje su sklopljene od najjeftinijih dijelova, sa najlošijom izradom i završnom obradom, dovoljno tek toliko da bi mogle svirati.
2. donja srednja klasa koja je i dalje iste izrade, ali ima nešto malo bolje dijelove od one najjeftinije ili ima iste dijelove ali malo bolju izradu.
3. srednja klasa gitare namijenjena prosječnom gitaristu, ponekad nemaju neke kvalitetne dijelove ali se takve gitare isplati nadograditi sa boljim komponentama, i kod njih već postoji određena kvaliteta izrade i drva od kojeg je napravljena
4. gornja klasa u koju spadaju gitare sa kvalitetnim dijelovima renomiranih proizvođača, napravljenih od kvalitetnog drva i kod kojih postoji kontrola izrade i kvalitete. to su gitare za gitariste koji imaju iskustva, i kojima srednja klasa gitara nije dovoljna.
5. premium klasa gitara koje su veoma skupe, pa ih sebi priušte većinom oni kojima je glazba život, profesija, ili su kolekcionari. ponekad ih kupe i ljudi kojima ne trebaju, ali imaju viška para. te gitare se mogu raditi u malim serijama, biti od posebnog drva, veći dio proizvodnje je ručni rad i prilikom izrade pazi se na svaku sitnicu.
6. "signature" gitare napravljene prema specifikacijama nekog poznatog gitarista, u nekim slučajevima i ne moraju pratiti specifikacije, ali imaju "potpis" da se bolje prodaju.

pojedini proizvođač može imati i više klasa, i naravno sve se to osjeti na cijeni. obično se gitare jednog proizvođača razlikuju po imenu serije, pa što imaju veći broj to spadaju u višu klasu (npr. Yamaha Pacifica 0xx, 1xx, 2xx, 3xx...8xx). neki proizvođači ih umjesto brojevima označavaju imenima (npr. Epiphone LP Special, 100, Studio, Standard, Custom...)
treba imati na umu da gornja klasa jednog proizvođača, može biti lošije kvalitete od donje ili srednje klase drugog proizvođača (npr. Stagg vs. ESP), pa se proizvođači također mogu podijeliti po klasama.
neki od boljih proizvođača imaju svoje jeftinije brendove koji proizvode odlične gitare koje su slične njihovim modelima ali sa nešto jeftinijom izradom i samim time pristupačnijom cijenom, pa tako npr. Gibson ima Epiphone, Fender ima Squier, ESP ima LTD.

bitno je znati da specifikacije gitare na papiru ne moraju značiti da je neka gitara zapravo dobra. pa ako piše da je od mahagonija to ne znači da je dobra samo zato jer se i Gibson proizvodi od mahagonija. postoji mnogo vrsta mahagonija manje ili više kvalitetnog, također i kvalitetnog ili nekvalitetnog komada iste vrste mahagonija. ima još jedna stvar koju kuže samo iskusni gitaristi, a to je da čak dva primjerka istog modela od istog proizvođača NE MORAJU biti ista. ponekad jedna serija ima jednu pošiljku drva koja nije iste kvalitete kao i druga serija. ponekad tokom procesa proizvodnje se neka gitara lošije obradi jer se radniku na stroju taj dan spavalo, ili tokom proizvodnje nešto krene krivo. tako se zna dogoditi da jedan primjerak izvrsno rezonira, dok je drugi zvukovno umrtvljen, da jedan ima pragove u savršenom stanju dok drugom ih treba malo porediti. to je nešto o čemu početnici možda ne bi trebali razbijati glavu jer to traži iskustvo i ne može se naučiti tek tako.

osim u izgledu, početnik vrlo vjerojatno ne bi primjetio razliku između donje srednje i gornje klase gitare, ali to ne znači da treba kupiti bilo što jer će (pod uslovom da redovno svira!) nakon pola godine-godinu shvatiti da gitara nije dovoljno dobra. kako nečije iskustvo i sviračko umijeće raste, čovjek je sve više sposoban primjetiti sitne detalje koji se odražavaju u zvuku, mogućnostima i samom užitku sviranja. najjeftinija gitara može predstavljati problem, jer takve gitare obično imaju visoki action (udaljenost žica od pragova), često se raštimavaju, imaju nejednake pragove zbog kojih žice zuje ili na nekim mjestima na vratu skoro uopće ne daju zvuk. ponekad imaju toliko poremećenu geometriju da ih je skoro nemoguće podesiti da budu prihvatljivo svirljive. to opet utječe na užitak sviranja, pa netko zbog loše gitare može vrlo brzo izgubiti volju za sviranjem. zato je najbolje rješenje nabaviti gitaru srednje klase ili barem donje srednje klase od nekog "urednog" proizvođača (Yamaha, Epiphone, Ibanez, LTD, Washburn, Cort...). ne samo zbog kvalitete same gitare i užitka sviranja nego i zbog jednostavnije daljnje prodaje ako jednom dođe vrijeme za kupovinu bolje gitare. "zlatna sredina" je po mom mišljenju ispravan put.

često se u trgovinama prodaju "paketi" koji se sastoje od gitare, stalka, štimera, remena, rezervnih žica, torbe, eventualno i pojačala. tu se u 90% slučajeva radi o najlošijim gitarama, i preporuka je to preskočiti ako se može iako se na prvu čini da je taj paket prihvatljiv cijenom i ima sve što treba. naravno da neće svijet stati ako se kupi loša jeftina gitara, uostalom to je ionako mali iznos novaca pa i nije neka prevelika šteta. ali bolje je to ne kupovati, nego sve novce koje se ima uložiti u samu gitaru. štimer se može skinuti kao aplikacija na smartphone, navlaka u početku možda i ne treba, rezervne žice su ionako najjeftinije moguće, stalak možda nije potreban... pojačala iz jeftinih paketa uglavnom ne valjaju. u početku se gitara može svirati preko PC-a uz trošak USB zvučne kartice od 200-njak kn. u krajnjoj nuždi može se kupiti mikro-pojačalo za slušalice za 100njak kn.

na žalost postoje situacije kada netko nije u mogućnosti izdvojiti 1500-2500 kn za polovnu gitaru, a ipak želi naučiti svirati ili samo isprobati tako da vidi želi li se uopće baviti sviranjem. u tom slučaju je bolje da se kupi ikakva gitara i svira, nego da se uopće nema gitara.

nadalje, početnici se češće odluče za kupovinu NOVE gitare, i to obično donje entry level klase. stvar je u tome da se kod kupovine polovne gitare može za istu cifru dobiti klasu (ili možda dvije) bolja gitara. i često za godinu dana nastaje problem, jer tu jeftinu gitaru se nikako ne može prodati osim za par stotina kuna. polovna gitara nije nikakav bauk, i osim ako nije izrazbijana ili "potrošena" nema razloga zašto se ne bi kupila. većina dijelova bolje polovne gitare će trajati duže nego oni na novoj jeftinoj. u nekom od kasnijih postova ćemo doći i do savjeta kako zaobići lošu kupnju prilikom nabave polovne gitare. tu ne treba imati strah od toga da će se zbog neiskustva MOŽDA kupiti loša polovna gitara, jer ako se kupi nova najjeftinija gitara, tada je ona SIGURNO loša. može se prije kupovine polovne gitare svratiti u neki music shop i tamo isprobati istu takvu novu gitaru i vidjeti kako stoji u ruci i kako zvuči, pa samim time znati što očekivati kod kupovine polovne. uvijek se može i pitati nekog iskusnijeg o mišljenju o određenoj gitari, postaviti pitanje na jednom od bezbroj foruma na internetu ili pretražiti Youtube.
bitno je da se čuje mišljenje nekoga tko je stvarno iskusniji, jer se često događa da totalni početnici na internetu zbog neznanja uzdižu u nebesa neku jeftinu gitaru ili drugi komad gitarističke opreme i time dovode u zabludu one koji ne znaju dovoljno. moje pravilo je da uvijek prvo na netu potražim negativne review-e ili testove o nekoj opremi, pa tek nakon toga krenem čitati hvalospjeve.
ako početnik kupi novu gitaru srednje ili gornje klase, to je ok. ali je problem ako se ubrzo odustane od sviranja ili shvati da to nije vrsta gitare koju hoće, pa je krene prodavati. u tom slučaju se obično izgubi od jedne do nekoliko tisuća kuna. ako se kupi polovna gitara, kod daljnje prodaje se obično ne izgubi više od par stotina kuna, a uz malo spretnosti se ne izgubi apsolutno ništa.

kako nije poželjno ići sa onim najjeftinijim, tako u početku ne treba ciljati ni previsoko kao npr na nekog ESP-a, Gibsona ili Suhr-a. sasvim su dobri i "srednji" proizvođači.
osobno bi izbjegao i kupovinu signature modela ako se radi o početniku, jer se tada uglavnom dodatno plaća "ime". za nekog iskusnijeg gitarista koji zna što traži i što mu odgovara, stvari su malo drugačije.


slijedeća podjela je prema vrsti električne gitare. ovaj put ću ih samo nabrojati, detaljniji opis ću okačiti jednom drugom prilikom. vrsta gitare je ono što definira kakvu vrstu glazbe bi htjeli svirati, stil sviranja i kakav zvuk bi htjeli dobiti (gitara nije jedina komponenta zvuka, ali o tome drugom prilikom).

- vrste električnih gitara:

1. "single cut" gitare - LP (Les Paul) i slično
2. stratocaster gitare
3. superstrat gitare
4. telecaster gitare
5. V i X gitare (Flying V, Explorer)
6. "double cut" gitare - SG
7. 7-žičane gitare
8. hollowbody i semihollow gitare

osim navedenih tipova gitara, postoji još masu "egzotike" kao npr. "fanfrett" gitare, bariton, 8, 9, 12 žičane gitare, "duple" gitare, ali to ću preskočiti jer egzotiku sasvim sigurno ne kupuje početnik. također postoje gitare koje su mješavina dvije ili više vrsta gitara oblikom, komponentama ili izradom.

[motörizer]

vrsta zvuka i stil sviranja bi trebali biti glavni kriteriji kod odabira vrste gitare prilikom kupnje. za početnike ne treba ulaziti u neke preduboke filozofije, ali bi trebalo otprilike znati kojim smjerom ići. npr. za metal nema smisla kupovati Strata sa single-coil pickupima, ili recimo neku nabrijanu gitaru za sviranje bluesa ili akorda na cleanu.
određeni broj početnika radi grešku jer gitaru kupuje isključivo na temelju izgleda. naravno da je izgled gitare bitna stavka, ali ne bi trebao biti glavni i isključivi uvjet. prvo bi naveo nekoliko osnovnih stvari u vezi komponenti gitare i samog zvuka.

prva stvar su pickupi (magneti):
- single coil pickupi. prepoznat će ih se po tome što imaju samo jedan red okruglih "magnetića". transparentni su i odlični za clean zvuk i lagani overdrive. međutim imaju jednu manu, a to je da većinom zuje i bruje na visokom gainu i distorziji, kao i u blizini nekih električnih uređaja. single coil pickupi zvuče nešto tanje od humbucker pickupa, pa ako je potreban onaj "thump" kao u žešćoj glazbi, onda nisu najbolje rješenje.
- humbucker pickupi - imaju dva reda "magnetića". daju nešto tamniji i deblji zvuk od single coil pickupa, i imaju svojstvo da njihove dvije zavojnice poništavaju brujanje i zujanje koje je karakteristično za singlove. to ne znači da su sasvim bešumni na velikom gainu i glasnoći, ali u usporedbi sa singlovima se može reći da jesu. namijenjeni su prvenstveno rocku i metalu, međutim mogu se upotrijebiti u skoro svim vrstama glazbe.

postoji još nekoliko podjela kao aktivni i pasivni pickupi, raznih i egzotičnih vrsta pickupa kao P-90, mini humbucker, humbucker u single coil formatu..
osim vrste pickupa, bitno je znati da pickupi imaju različit "output" - izlaznu glasnoću, bez obzira da li su singlovi ili humbuckeri. za određenu muziku je to bitan faktor, pa što je vrsta glazbe žešća to su potrebni pickupi sa jačim outputom jer omogućavaju bolju distorziju. aktivni pickupi za razliku od pasivnih, trebaju bateriju od 9V kako bi mogli raditi. takvi pickupi u načelu imaju veoma jaki output i karakterizira ih najmanja količina šuma od svih vrsta pickupa. neki gitaristi ih ne vole jer ih doživljavaju kao sterilne, a nekima je to najdraža vrsta pickupa.

zvuk ovisi velikim dijelom i o pedalama, pojačalu i zvučniku. međutim za početak je najbolje ići putem neke zlatne sredine. iako treba težiti određenom zvuku, nije se dobro ni ograničiti jer se ukus vremenom mijenja kako raste i iskustvo.
na zvuk veliki uticaj ima i vrsta ožičenja: vrsta potova, kondenzatora i način na koji su međusobno spojeni. obično sami proizvođač o tome vodi računa, pa ne treba o tome razbijati glavu dok se ne razvije sluh.
način sviranja također utječe na zvuk, ali to je nešto što se stječe praksom i vremenom. početnik može imati istu gitaru, pedalu i pojačalo kao i neki glazbenik kojeg želi kopirati, ali neće moći zvučati isto.
zvuk gitare također ovisi i o vrsti i kvaliteti drva. to je nešto manje primjetno kada se koristi jaka distorzija, a više kod clean zvuka ili laganog overdrive-a. neke vrste drva daju tamniji zvuk kao npr mahagonij, a neke svjetliji . najčešće se kod gitare koristi mahagonij, javor, joha, jasen i lipa. neke gitare koriste kombinaciju drva kao npr. klasični Les Paul gdje je tijelo napravljeno od mahagonija na koji je zalijepljena ploča od javora. to je cijela nauka, pa postoje gitare koje se rade od jednog ili dva komada drva, a ima i onih od 5 komada drva. nekada je to samo zbog troškova proizvodnje, a kod ozbiljnijih proizvođača se prvenstveno pazi na zvuk i čvrstoću drva. za početnika je više manje svejedno od kojeg je drva gitara napravljena, bitnije je da je taj komad drva suh i dobar.

još jedna bitna stvar koju treba uzeti u obzir kod kupnje gitare je udobnost sviranja i svirljivost. tu ima nekoliko faktora - dužina skale gitare, oblik vrata, težina, ergonomija i "action" (udaljenost žica od pragova). što je dulja skala na nekoj gitari, to je veći prostor između pragova. ljudima sa kratkim prstima ili malim dlanovima više odgovara kraća skala. najčešće skale su 24.75" (inča) kod Les Paul gitara, 25.5" kod Strat i superstrat gitara, 26.5" kod 7-žičanih gitara i 27-30" kod bariton gitara. osim različite udaljenosti između pragova, duljina skale utječe i na tenziju žica, pa što je duža skala to je i tenzija žica veća. zato se na gitarama sa dužim skalama mogu upotrebljavati tanje žice nego na onima sa kraćim skalama kako bi se postigla jednaka tenzija. veća tenzija = veća tvrdoća žice. tenzija ovisi i o štimu u kojem se gitara nalazi. standardan štim je E, međutim mnogo glazbenika koristi druge, spuštenije štimove, kao npr. Eb (jedan poluton niže), pa sve do B ili još dalje (5 polutonova niže), što treba imati u vidu ako planirate svirati uz muziku svog omiljenog izvođača. što je niži štim, to je tenzija žica manja, pa žice vibriraju u većem radijusu i mogu zbog toga zujati i dodirivati pragove. da bi se to kompenziralo, koristi se ili veća skala i/ili deblje žice kako bi se postigla dovoljna tenzija. deblja žica = veća tenzija.
početnicima u početku odgovara manja tenzija žica, ali ne treba zbog toga izbjegavati kupiti gitaru sa skalom 25.5", jer se prsti naviknu i otvrdnu nakon mjesec dana. i gitare sa kraćom skalom također stvaraju bol u jagodicama prstiju na početku.
ako se uzme gitara sa 24.75" skalom kao LP, i nakon nje prijeđe sa Strata sa 25.5", dobit će se dojam kako je teže svirati zbog udaljenosti pragova. to treba imati u vidu ako se imaju kratki prsti ili mali dlanovi, ali treba znati da je u ostalim slučajevima sve to stvar navike i gipkosti zglobova šake. kada se navikne na veću skalu, tada je kod prelaska na manju osjećaj da je sve nekako stisnuto. naravno, ništa nije stisnuto nego se samo radi o navici. ipak onima koji imaju "čevape" od prstiju bi kraća skala mogla predstavljati problem.
za one sa ekstremno malim prstima, postoje gitare sa još kraćim skalama, kao Fender Jaguar ili Fender Mustang koje imaju skalu od 24".

slijedeća stvar koja utječe na svirljivost i udobnost je oblik vrata. postoje razni oblici sa presjekom u obliku slova C, D, U, V ili asimetrični. također postoji razlika i u radijusu vrata - zaobljenosti fretboarda gdje se nalaze pragovi. klasični Les Paul ima debeli U oblik, kojega bude puna šaka kad se uhvati. Strat ima većinom C oblik koji je tanji. shredderske gitare kao neki Ibanezi imaju sasvim tanak i plosnat vrat sa velikim radijusom kako bi bilo lakše brzo soliranje. što je radijus veći, to je fretboard manje zakrivljen. mali radijus je dobar za akorde, međutim nezgodan je za soliranje.
oblik vrata je dijelom stvar fizike, ali dijelom i stvar osobne preference i navike. osobno volim isprobati razne vratove, jer svaka vrsta gitare ima neki svoj šarm ne samo zbog izgleda i zvuka, nego i zbog osjećaja pod prstima. kod kupnje gitare je bitno isprobati i pronaći oblik koji dobro stoji u ruci, ali na žalost početnik uopće ne može znati što mu više odgovara jer nema iskustva sa sviranjem.

što se tiče udobnosti sviranja, određenu ulogu ima i težina gitare. klasični Les Paul su većinom najteže gitare zbog debelog tijela i vrste drva, iako postoje varijante koje u tijelu imaju šupljine kako bi se smanjila težina. postoje i modernije izvedbe tanjeg tijela ili od laganijeg drva. gitara koja teži 4 kg i više, je nešto neudobnija kod sviranja stojeći nego neka laganija. ali unatoč tome, sviraju se koncerti od 2 sata i na jednoj i na drugoj. jeftine gitare koje se prave od drva koje nije dovoljno suho su teže od onih koje imaju drvo kakvo treba, te imaju slabiji sustain i rezonanciju. oblik tijela je također bitan. ako je gitara debela bez kontura sa stražnje strane gdje se naslanja na tijelo, ili sa prednje strane gdje se na gitaru naslanja ruka koja trza, očigledno je manje udobna od neke gitare tanjeg tijela sa konturama. kod soliranja je bitan pristup visokim pragovima, pa oblik gitare (izrezi i "neck heel" - peta vrata") gdje se vrat spaja sa tijelom također čini veliku razliku.
raspored težine isto igra ulogu, ali za početnike se nema smisla sa time zamarati.

"action" je nešto što se većinom može podesiti da bude u nekim standardnim okvirima, znači negdje oko 1.5mm na 12 pragu tanke "e" žice i oko 2mm na 12 pragu debele "E" žice. što je action veći, to je gitaru teže svirati jer treba žice jače pritiskati, ali tada je i zvuk glasniji, otvoreniji i ima više sustaina (vrijeme trajanja zvuka). sa actionom je u početku najbolje biti umjeren, pa se držati onih standardnih vrijednosti. niži action je dobar kod brzog soliranja (shreddanja), ali to skraćuje sustain i potrebno je imati kvalitetnu gitaru koju se može setupirati na način da omogućava nizak action bez da žice zuje prilikom sviranja. na žalost, neke jeftine gitare traže veoma skupi setup i obradu pragova kako bi se dobio privatljiv action, a kod nekih je geometrija toliko loša da je to nemoguća misija. zato je najbolje izbjegavati pre-jeftine gitare.
da bi početnik otprilike dobio ideju ugodnog actiona, može u music shopu pitati da isproba neku skupu i dobru gitaru. takve većinom dođu sa podešenim actionom, pa treba zapamtiti osjećaj pod prstima i usporediti ga sa nekom jeftinijom gitarom koju kupuje. i ono što uvijek predlažem je da se gitara nakon kupnje odnese nekom serviseru na set-up, kako bi se iz nje izvuklo ono najbolje. tada serviser razbija glavu oko actiona, intonacije i podešavanja udubljenja vrata, a vlasnik gitare se u miru usredotoči na sviranje.

dosta toga što sam nabrojao jeste važno i opipljivo, ali također treba biti otvorenog uma jer iste stvari mogu ovisiti o navici. često se preference promijene tokom godina, i smatram da treba biti otvoren prema svemu. ne treba pretjerano inzistirati da nešto bude ovako ili onako. zdrav pristup je dati sebi nekoliko godina i isprobati razne vrste gitara, pa tek na osnovu određenog iskustva stvoriti nekakav generalni stav.

[motörizer]

kod odabira gitare za početnike, od djelova treba još uzeti još par stvari u obzir.

most je nešto što može imati velikog utjecaja na cijenu, mogućnosti gitare i stil sviranja. generalna podjela je na fiksni most i tremolo. sami naziv tremolo je u biti neispravan, točnije bi bilo reći "vibrato bridge", ali taj naziv se ustalio od davnih dana pa ga svi koriste. i fiksnih i tremolo mostova postoji mnogo vrsta i izvedbi (tune-o-matic, roll bridge, wrap-a-round, hardtail, synchronized tremolo, vibrola, stetsbar, kahler, bigsby, floyd rose, les trem..), ali ćemo se zadržati na samo 3 osnovna:

- fiksni most. najjednostavnija stvar za početnika, najlakši sa promjenu žica, najmanje komplikacija. omogućuje najduži sustain (trajanje odsviranog tona), najjednostavnije štimanje, najmanje košta. kako početnici u najvećem postotku sviraju samo ritam, takva vrsta mosta je sasvim dovoljna. to ne znači da se ne može na njima odsvirati i većina sola.

- vintage i standardni tremolo. obično dolaze na Strat tipu gitara, nešto kompliciraniji za podešavanje, ali za razliku od fiksnog mosta omogućuju postizanje određenih efekata. ovisno kako su podešeni, mogu se koristiti samo za mijenjanje visine tona prema dolje, ili u "floating" načinu za mjenjanje visine tona i gore i dolje. najčešći oblici su vintage tremolo koji je sa 6 vijaka uhvaćen za tijelo gitare i nešto moderniji tremolo koji se naslanja na tijelo gitare na dvije točke. taj zadnji je ujedno i bolji za rad u floating modu. kod intezivnijeg korištenja ovakvih tremola, dolazi do raštimavanja gitare. takva tremola zahtijevaju dobre štimere i dobar nut na gitari, kako bi se raštimavanje reduciralo. svaki put kada se tremolo koristi, žice pri rastezanju ili skupljanju kližu preko nuta. ako nut nije dobro napravljen i ako pruža otpor, gitara se raštima jer se žice ne vrate odmah u prvobitni položaj. ako ima puno namotaja žice na štimerima, također dolazi do raštimavanja. ako su štimeri loši, ragiraju na povećanje i smanjenje tenzije žica pa i to dovodi do raštimavanja. također se i sami tremolo neće uvijek vratiti u početni položaj.

- floyd rose. tremolo most koji je dosta kompliciran dok se ne navikne na njega, međutim superioran je svim drugim vrstama tremola jer omogućava ekstreman raspon zvukova i efekata bez raštimavanja gitare. njegova osobina je da obavezno ide u paru sa "locking nut-om". radi se o metalom nutu koji ima vijke kako bi se žice stisnule i onemogućilo klizanje i utjecaj štimera. na taj način su žice zaključane i na strani nuta i na strani mosta (double locking tremolo). jedino što može utjecati na štim žica je rastezanje vrata i tijela gitare, ili ako se žica sama od sebe rastegne. zbog toga na floyd rose mostovima postoje "fine tuning" vijci kojima se štim naknadno vrlo lako podesi. ako se planira svirati solaže u metalu, eventuano i hard rocku, floyd rose je više nego dobrodošao. može ga se lijepo iskoristiti i kod ritam gitare. osim originalnog Original Floyd Rose-a, mnogo proizvođača gitara zbog cijene koristi jeftinije i lošije "licensed" Floyd Rose, ili ima svoje inačice kao npr. Ibanez (Edge, Lo Pro...) od kojih su neke dobre jednako kao i original.

sve vrste mostova kao i sav ostali hardver postoji u bezbroj varijanti, kako u izvedbi tako i u kvaliteti. floyd rose je bolje nemati ako je jeftin i nekvalitetan. čak i jeftini fiksni most može pokvariti štim ili može zujati kao što se često događa na "tune-o-matic" mostovima na Les Paul gitarama. jeftini tremolo mostovi koji stvaraju probleme sa štimom se mogu blokirati i koristiti kao normalni fiksni mostovi.

štimeri (tuneri/mašinice) na gitari su još jedna bitna stvar. jeftini štimeri nisu dobro rješenje, kako se ne bi tokom sviranja stalno trebalo uštimavati gitaru (iako raštimavanje ne mora biti samo vezano za štimere). spomenut ćemo "normalne" i "locking" tunere. locking tuneri omogućavaju da se žica "zaključa" kako ne bi klizila kroz štimer i kako bi bilo što manje namotaja žice na osovini štimera. što je više namotaja, to je lošija situacija sa štimom. međutim kvalitetan "normalni" štimer skoro da nije ništa lošiji od "locking" štimera ako se žice postave na način da same sebe "zaključaju".

na svirljivost gitare utječe i veličina pragova. ali da ne kompliciram, samo ću reći da je moj savjet za početnika da izabere medium jumbo ili jumbo pragove, i da izbjegava vintage pragove. naravno, neće se ništa loše dogoditi i sa uskim i niskim vintage pragovima, čovjek se na sve privikne, ali sa većim i širim pragovima je nešto lakše svirati. širi pragovi uz to i duže traju jer imaju više "mesa" za potrošiti. viši pragovi imaju i pokoju manu, pa ako se prejako lijevom rukom pritišću žice iza pragova, žica se dodano izvija preko praga pa može zvučati kao da je raštimana. neke gitare imaju čelične pragove (stainless steel), koji traju duže nego normalni pragovi od legure nikla, ali i to je nešto o čemu se ne treba u početku zamarati i što samo povećava cijenu.
pragovi su nešto što je skupo za promijeniti, i to se u načelu radi samo kada se potroše i to ne na jeftinim gitarama pošto zamjena pragova može biti skuplja nego sama gitara.

neki proizvođači i prodavači će posebno naglasiti ako gitara ima "set-neck" ili "neck through" umjesto "bolt on neck". set neck je vrat koji je zalijepljen za tijelo gitare kako bi se dobio bolji sustain. bolt on neck je vrat koji je vijcima pričvršćen za tijelo. i jedna i druga vrsta vrata imaju svojih prednosti i mana. neki proizvođači stavljaju bolt on neck na jeftinijim gitarama (Epiphone 100) a set neck na boljim gitarama (Epiphone Standard). sa druge strane neki proizvođači stavljaju i bolt-on i set neck na kvalitetne gitare. za početnika je to nešto sasvim nebitno. jedino na što treba obratiti pozornost je da taj spoj vrata i tijela gitare (neck heel) bude što tanji kako ne bi smetao kod sviranja na visokim pragovima.

ako je kod kupovine u specifikacijama gitare naglašeno ime proizvođača dijelova, (kao npr. Seymour Duncan, Dimarzio, EMG, Schaller, Gotoh, Grover, Wilkinson...) to je uvijek dobar znak bez obzira radilo se o tvorničkoj i novoj gitari ili polovnoj koju je netko nadogradio.

[motörizer]

i još malo o vrstama gitara, pa nakon toga slijede savjeti što treba provjeriti na gitari prilikom kupovine.

- Stratocaster
kada se pomisli na električnu gitaru, većina ljudi u glavi vizualizira oblik Strata. u originalu ga proizvodi Fender u više modela, a skoro svaki proizvođač gitara ima neku svoju inačicu ili kopiju. Strat obično ima 3 single coil pickupa, tijelo od johe ili jasena, vintage ili moderniji 2 point tremolo, dva pota za ton i jedan pot za volumen. ima i 5-polni switch koji omogućava razne kombinacije zvuka. specifičan je po svome "twang" zvuku u nekim kombinacijama. težak je oko 3-3.8 kg što znači da nije pretežak, udoban je zbog zaobljenog tijela, ima 21 ili 22 praga i može se koristiti za skoro sve vrste glazbe osim metala. neki modeli umjesto single coila na bridgeu imaju humbucker, pa odgovaraju i za metal. takva konfiguracija je u biti jedna od najuniverzalnijih u svijetu gitara. postoje i modeli sa floyd roseom, ili čak i sa 2 humbuckera, ali to je već odmak od Strat filozofije.




- Telecaster
specifična i veoma jednostavna gitara koju je Fender izbacio prije Stratocastera. također kao i Strat, u originalu ima čist zvuk i specifičan "twang" nešto izraženiji zbog single coil pickupa i hardtail mosta sa 3 sedla. nema nekih kontura na tijelu i ima samo jedan izrez. također može dati puno različitih zvukova za različite stilove glazbe.




- Les Paul
uz Strata, jedna od napoznatijiih vrsta gitara, ali sasvim drugačije filozofije. u originalu ih je radio Gibson, ali danas ih proizvodi svatko. imaju dva humbuckera ili eventualno dva P-90 pickupa i 3-polni switch (bridge, neck ili oba pickupa skupa). imaju 4 pota, po jedan volumen i jedan ton pot za svaki pickup. klasični Les Paul je teška gitara između 4 i 5 kg, debela, i u stvari nekako čudne geometrije zbog "trbuha" (zaobljene gornje ploče) kada ga se pogleda sa boka. neki modeli imaju taj trbuh više izražen, neki manje. rađene su od debelog komada mahagonija sa pločom od zaobljenog javora sa prednje strane za dobar ton i set-neckom za bolji sustain. dolaze sa fiksnim mostom (tune-o-matic) i 22 praga. klasični LP-ovi su imali debele vratove, ali to se mijenjalo sa vremenom. imaju i čudan i nagib headstocka u odnosu na vrat zbog boljeg sustaina i nedostatka "string tree-a", pa je to ponekad izazivalo probleme sa pucanjem headstocka ako bi došlo do udarca. mrvicu je nespretno riješen raspored štimera zbog "lomljenja" žica u nutu. i to je također gitara koja se može koristiti za raznu vrstu glazbe, ali ne i tamo gdje se želi dobiti onaj "twang" kakav ima Strat. neki proizvođači danas prave gitare koje samo oblikom podsjećaju na LP, dok su po svim karakteristikama sličnije superstrat gitarama, pa imaju po 24 praga, high output pickupe, floyd rose, tanke vratove i tanka tijela pa su puno laganije od originala. postoje i klasični LP-ovi koji u tijelu imaju praznine kako bi se smanjila težina. standardno dolaze sa "set neckom", a entry level modeli sa "bolt on neckom".




- SG
po nekim stvarima je sličan LP-u, pa također ima 4 pota i 2 humbuckera, set neck, ali ima dosta tanje tijelo od mahagonija pa je lagan za razliku od LP-a. zbog oblika tijela, ima puno lakši pristup višim pragovima od LP-a. manje je "ušminkan" pa nema "binding" po rubovima i sunburst boju, zbog čega je znatno jeftiniji od LP-a.




- superstrat
u načelu nešto nabrijanije gitare koje sa Stratom dijele samo oblik. obično imaju po dva humbuckera jačeg outputa (HH), ali ima ih i u kombinacijama humbucker na bridgeu, single u sredini i humbucker na necku(HSH), humbucker bridge i 2 singla (HSS), ili samo jedan bridge humbucker (H). često imaju floyd rose tremolo iako nije pravilo, pa ima onih sa 2-point tremolom i onih sa fiksnim mostom. najčešće su tu 24 praga, nešto dublji izrez za bolji pristup visokim pragovima, plosnatiji vrat i tijelo modernijih kontura. najviše ih se koristi u hard rocku, metalu i za brze solaže. rade se od svakakvog drva. obično imaju između 1 i 3 pota, ponekad i dodatne prekidače za svakakve opcije zvuka.




- hollow body i semi hollow gitare
nešto između normalne električne od punog drva i elektroakustične gitare. na suho zvuče kao akustične samo nešto tiše. imaju veliko tijelo i bogat i mekan zvuk. hollow body gitare standardno dolaze sa pickupima manjeg outputa kako se ne bi javljala mikrofonija. hollow body imaju sasvim šuplje tijelo, dok semi hollow u sredini gdje se hvata vrat i most, imaju jedan blok punog drva što utječe na smanjenje mikrofonije. često se koriste za jazz, rock 'n roll, stari blues, rockabilly...




- 7-žičane gitare
namijenjene su za metal i B štim... ako netko želi svirati isključivo metal, bilo bi dobro da prije kupovine provjeri da li njegovi omiljeni bendovi koriste 6 ili 7 žičane gitare, jer neće biti moguće svirati i ritam i solo dionice na 6 žičanoj gitari ako je u originalu svirano na 7 žičanoj. takve gitare imaju i drugačije pickupe namijenjene 7 žica, nešto širi vrat i dužu skalu 26.5"




ostale vrste električnih gitara ću preskočiti, jer je ovo i više nego dovoljan izbor za početnike. to je neka osnovna i tradicionalna podjela, dok u stvari postoji hrpa gitara, oblika i mogućnosti... što god nekome može pasti na pamet to više-manje danas postoji. čak se i tradicionalni proizvođači kao Fender i Gibson mijenjaju, pa proizvode modernije inačice svojih gitara.
ako se radi o nekom specifičnom glazbenom pravcu i stilu sviranja, treba odmah ići na određenu vrstu gitare. u ostalim, neodređenim slučajevima, za početnika je više manje svejedno kakvu vrstu gitare će kupiti dok god mu je ugodna za sviranje. na svakoj će naučiti svirati, i svaka relativno dobra gitara može pružiti puno više nego što su mogućnosti gitarista početnika. u tom slučaju je zlatna sredina gitara sa humbuckerom na bridgeu, jednim ili dva single coila na srednjoj i neck poziciji, eventualno i 2-point tremolo. to omogućava najviše opcija zvuka i tehnika sviranja. naravno da i jednim dijelom uzeti u obzir i izgled gitare, prema osobnom ukusu.

nakon ovog "kratkog" uvoda od nekoliko postova , napisat ću malo o tome što treba provjeravati kod same kupnje gitare. možda se sve ovo napisano čini komplicirano, ali radi se o osnovama. pri tome krećem od sebe i od onoga što bi htio da sam ja znao kada sam kupovao prvu i drugu gitaru.

[motörizer]

prvo nekoliko savjeta što sve provjeriti kod kupnje NOVE gitare.

- najbolje je kupiti gitaru u trgovini u kojoj je možete isprobati i pregledati. ako za to ne postoji mogućnost ili kupujete gitaru online, kada vam gitara stigne prvo poslikajte zapakiranu kutiju sa svih strana. ako je došlo do kakvog oštećenja prilikom transporta, tako je kasnije lakše dokazati da vam je gitara došla u takvom stanju jer će se na kutiji vidjeti udubine i ogrebotine od udarca.

- neki trgovci će vam ponuditi "B-stock" gitaru. to su gitare koje su služile kao izložbeni primjerci, ili su bile prodane pa ih je kupac vratio nazad jer iz nekog razloga nije bio zadovoljan. to također može značiti i da gitara ima neka manja oštećenja. takve gitare su nešto jeftinije od nekorištenih, ali na vama je odluka da li je kupiti ili ne. osobno, ako već kupujem novu gitaru tada bi preskočio "B-stock" osim ako ne poznajem trgovca pa mogu znati i pozadinu u vezi te gitare.

- ukoliko imate nekog prijatelja ili poznanika koji se razumije oko gitara, najbolje je da ga povedete sa sobom. ne morate kupiti isključivo ono što on/ona smatra da je najbolje, ali uvijek je korisno čuti savjet i mišljenje nekoga to ima više znanja i iskustva.

- prodavač ne mora nužno znati dovoljno o gitarama kako bi vam bio u mogućnosti dati dobar savjet. nekad će savjet biti uvjetovan time što ima na skladištu i čega se želi riješti, a ponekad njegovim vlastitim ukusom koji ne mora biti isti kao i vaš. zato treba obaviti "domaći rad", pa prije toga provjeriti na netu cijene i gitare koje vas zanimaju. ponekad izađu nove verzije istog modela gitara (npr Yamaha RGX 420DZ i RGX 420DZ II), ali vam to trgovac neće spomenuti ukoliko ih nema na lageru. sa druge strane, ako ih ima, na taj način se može starija verzija kupiti uz popust. nova verzija ne mora nužno biti bolja za nečije potrebe.

- udobnost i svirljivost
isprobati kako gitara stoji u ruci u sjedećem i stojećem položaju, kakav je osjećaj vrata u ruci i koliko je svirljiva. za nekoga tko ima barem osnovnog iskustva sa gitarama, to je dobra praksa, međutim za nekoga tko još ne zna svirati to mu u neće previše koristiti. u tom slučaju prvo pitate trgovca da vam da neku skupu gitaru od 6-7-8 tisuća kuna, pa je uzmete u ruku i naslonite prste na nju. tako će te imati ogledni primjerak čemu trebate težiti. ako znate svirati, naravno isprobate svirati nešto što vam je poznato.

- vrat
tokom vremena se vrat može zavrnuti u slučaju da drvo kod proizvodnje nije osušeno koliko treba, ili ako se radi o lošem komadu drva. treba provjeriti vrat iz smjera headstocka prema tijelu i obratno. ako je vrat vidljivo zavinut ili ako tijelo i headstock nisu u ravnini, takvu gitaru odmah odbacite. ovako izgleda zavrnuti vrat:






- pragovi
na novoj gitari pragovi neće biti potrošeni ni izlizani ali kod lošeg postavljanja ili isušivanja fretboarda gitara koje dugo stoje u trgovini, pragovi se mogu podignuti tako da se između drva fretboarda i praga pojavi mali razmak. takvu gitaru također preskočite, bez obzira koliko vas trgovac uvjeravao da to nema veze. takvi pragovi se mogu nastaviti podizati i da bi ih doveli u ravninu, treba ih mijenjati. prag može biti podignut i na krajevima i u sredini. znači ne smije biti ni najmanjeg razmaka. ovako izgledaju podignuti pragovi koje treba izbjeći:






prođite i prstima preko ruba vrata, pa pokušajte osjetiti da li koji rub praga zapinje za prste. to nije problem koji se ne može popraviti sa laganim brušenjem, ali računajte da će to koštati 100-200 kuna kod nekog servisera, ukolliko se sami ne usuđujete to napraviti. također odsvirajte trzalicom ton na SVAKOJ ŽICI i to na SVAKOM PRAGU. ako na nekim pragovima žica zuji ili ima tihi zvuk, to je znak da će pragove ipak trebati malo porediti, pogotovo ako zuji dok gitara ima visoki "action". ako zuji većina pragova, to znači da treba podesiti action i/ili zakrivljenost.

provjerite da li na nekom pragu postoji ikakva crtica ili zarez ispod žice. zna se dogoditi da tokom transporta zapakirana gitara padne na žice, čime se napravi mali zarez na pragu. na tom mjestu će žica zapinjati prilikom bendanja.




- pukotine i oštećenja.
izložbene gitare u music shopu svi uzimaju u ruke, pa se ponekad može dogoditi da gitara negdje udari i ošteti se. zato dobro pregledajte tijelo i vrat gitara, i obratite pažnju na oštećenja u boji i laku. to mogu biti sitne pukotine, nabori ili ogrebotine. ako nešto takvo vidite na dijelu gitare gdje se vrat spaja sa tijelom, tu gitaru preskočite. to je znak da je gitara ili udarena ili da se iz nekog razloga spoj vrata i tijela počeo odvajati ukoliko se radi o set-necku. jednako tako treba provjeriti i mjesto gdje se vrat spaja sa headstockom, jer tu obično dolazi do pucanja ako se gitara udari ili padne.








u načelu na vratu ili tijelu ne bi trebalo biti nikakvih crtica i oštećenja. takva oštećenja mogu utjecati na cijenu ako jednom odlučite gitaru prodati. ipak, ako primjetite ogrebotinu koja nije nastala od udarca, nego samo od grebanja kopče remena ili nešto slično, možete na temelju toga tražiti popust ukoliko vam takve stvari ne smetaju.

- action
to je udaljenost žica od pragova, koja se može podesiti sa šipkom u vratu o kojoj ovisi udubljenost vrata, visinom mosta i nut-a. to vrijedi za normalne gitare, ali kod onih najjeftinijih može zahtijevati dodatan servis i rad koji uključuje ravnanje pragova, narezivanje ili zamjenu nuta i stavljanje podloški na mjesto gdje se spaja gitara sa vratom kod "bolt-on" vratova. jeftinije gitare obično dolaze sa svakakvim actionima, dok one bolje budu već tvornički podešene kako treba. što je veći action, to je gitara teža za sviranje.
potrebno je pogledati vrat sa boka, i uz pomoć nekog debljeg papira provjeriti udaljenost debele "E" žice od 12. praga (od 2 do 2.5 mm) i udaljenost tanke "e" žice od 12 praga (1.5 do 2 mm). pri tome se treba uočiti zakrivljenost vrata. vrat na gitari ne smije biti sasvim ravan, niti smije biti puno izvijen prema naprijed ili nazad. treba imati veoma blago udubljenje tako da bi žice imale prostor za vibriranje bez da dodiruju pragove kako ne bi zujale.




podešavanje zakrivljenosti vrata je u početku bolje prepustiti nekome tko se u to razumije, ili proučiti na netu kako se to točno radi. krivim podešavanjem se može napraviti nepovratna šteta.

- zvuk
u načelu bi trebalo provjeriti i zvuk, ali početnik nema razvijen sluh niti bilo kakvu referentnu točku po kojoj bi se mogao ravnati, pa će mu skoro sve zvučati dobro. eventuano se može usporediti zvuk na nekoj skupoj gitari u trgovini i na onoj koja se namjerava kupiti. zvuk također ne ovisi samo o gitari, i na električnoj se može promijeniti za razliku od akustične gitare. dovoljno je ugraditi kvalitetnije pickupe, eventualno promijeniti ožičenje. treba obratiti pažnju na promjenu zvuka kada se vrte potenciometri za volumen i ton. ukoliko se kod smanjivanja ili povećavanja glasnoće zvuk odjednom promijeni i na nastavak vrtnje baš i ne reagira, to znači da gitara ima linearne potove, što je loše. ljudski sluh radi na specifičan način, pa bi gitare trebale imati logaritamske (audio) potove. to nije veliki problem, jer novi potovi koštaju između 30 i 100 kn, ali je potrebno odlemiti stare i zalemiti nove. u početku potovi i nisu toliko bitni, pogotovo za nekoga tko svira metal pa ih stalno drži sasvim otvorene, ali kasnije se potovima ostvaruju promjene u zvuku i odgovoru gitare pod prstima. pri tome se ne radi samo o glasnoći, nego i smanjenju gaina što utječe na overdrive/distorziju.

gitara može zujati kada se pojača, pogotovo ako je upaljena distorzija. kada dotaknete prstima most ili žice, to zujanje se potiša. to je normalno, jer tada tijelo služi kao uzemljenje. kako sam već prije napisao, single coil pickupi zuje puno više od humbuckera, pa i to treba uzeti u obzir. međutim ne bi smjela previše zujati, jer bi to moglo značiti problem sa uzemljenjem ili elektronikom.

- držanje štima
gitaru je potrebno prvo naštimati, pa zatim nekoliko puta jače bendati sve žice, i odsvirati malo jače nekoliko akorda ukoliko se zna svirati. ako gitara ima tremolo, također ga treba nekoliko puta pristisnuti prema dolje ili gore. sa tremolom ne treba pretjerivati ukoliko se ne radi o floyd rose tremolu. nakon toga treba ponovo provjeriti štim. ako sve žice nisu u štimu, to znači da možete očekivati raštimavanje za postojećim hardware-om na toj gitari.

ako vam je stalo do estetike, imajte u vidu da metalni dijelovi gitare vremenom blijede i dobiju patinu od trošenja i utjecaja znoja. tako će se hardware zlatne boje nabrže ofucati, pa zatim boje nikla, dok su krom i crna boja najpostojanije. crna se može u nekim slučajevima naknadno popraviti "bruniranjem". to naravno nema nikakvog utjecaja na rad gitare osim estetike, ali čisto da znate ako vam je do toga stalo. neki ljudi vole "worn" (potrošeni) izgled gitara, pa kupe nove gitare sa tvornički izlizanim dijelovima i bojom.

nakon kupnje, nemojte ostaviti gitaru da stoji, nego je koristite svaki dan i detaljno pregledavajte kako bi otkrili eventualne kvarove ili probleme koji su vam promakli tokom kupnje. u tom slučaju, gitaru ODMAH vratite u trgovinu i tražite zamjenu. ako nema istog modela, možete nadoplatiti za bolji ili možete tražiti povrat novca. ne znam više na pamet koliki je rok za povrat novca, ali mislim da je 7 ili 14 dana.

[motörizer]

i malo savjeta za kupovinu polovne gitare, i to iz dva dijela jer ne može sve stati u jedan post. u ovom slučaju vrijedi skoro sve navedenog za nove gitare, znači provjera oštećenja, zvuka, držanja štima, pragova, stanja vrata, svirljivosti, udobnosti i slično, ali je potrebno još dodano provjeriti neke stvari.


-općeniti izgled
naravno da polovna gitara neće izgledati kao nova, ali dosta prodavača u oglasu tvrdi kako je gitara malo ili nikako korištena kako bi opravdali svoju cijenu. međutim tragovi korištenja su obično vidljivi na pragovima, i mjestima gdje se naslanja desna ruka - glave vijaka oko pickupa, okviri pickupa i most. njihova se površina vremenom izliže i korodira. tu bude i malo masnih fleka sa prstiju na koju se uhvati prašina. ako su pragovi u odličnom stanju, a vijci i most nisu, to obično znači da je gitara dosta korištena i da su pragovi zamijenjeni ili pobrušeni. također vrijedi i obratno. to ne znači ništa loše, ali se može iskoristiti za smanjivanje cijene.

-štimeri
potrebno ih je isprobati i vidjeti da li išta zapinje. svaka žica se prvo otpusti jedan-dva kruga, pa zatim opet zategne do potrebnog tona. pri tome se gleda da li ima kakvih proklizavanja, zapinjanja i da li se žica lako uštima. ako nije, ili ako je teško okretati štimer, znači da ga teba promijeniti.

- pragovi
sviranjem gitare se troše pragovi, pa će polovna gitara vrlo vjerojatno imati nekih tragova korištenja, što je sasvim normalno. međutim, ako su pragovi malo više potrošeni, to može predstavljati problem jer će se javljati zujanje žica i problem sa intonacijom. dok je to u granicama normale, pragovi se mogu kod nekog servisera pobrusiti i krunirati tako da gitara i dalje bude upotrebljiva. ako su pragovi puno potrošeni, tada ih treba mijenjati. mijenjanje pragova ima smisla samo kod boljih gitara, i pod uvjetom da je cijena gitari adekvatno spuštena. za početnika bi savjetovao da izbjegne sve osim laganih tragova trošenja pragova.
ovako otprilike izgleda prihvatljiva potrošenost pragova. ovisno o stilu sviranja, tragovi od žica mogu više ići u dubinu ako se sviraju akordi, ili u širinu ako se sviraju pojedinačne note uz bendanje žica:






ovako izgleda srednja potrošenost koja zahtijeva ravnanje:




a ovo traži kompletnu zamjenu:




- floyd rose
kod kupovine polovne gitare sa floydom, ja bi provjerio noževe na način da se sa stražnje strane skinu opruge koje drže floyd nakon čega se floyd sam odvoji od gitare (bez skidanja žica). pogledao bi noževe i tražio tragove istrošenosti kao što su nepravilan oblik, nazubljena ili tupa oštrica. pri tome nema veze ako je ostatak gitare u dobrom stanju, jer prodavač može prije prodaje na dobru gitaru staviti loš ili istrošen floyd kako bi ga se riješio. ako su oštrice oblika savršenog polukruga i pri tome samo malo tupe (bez nazubljenosti i slično), to se može lagano naoštriti. ako imaju nepravilan oblik i "zubiće", to zahtjeva zamjenu "base plate" floyda ili možda cijeli floyd. ako se radi nekim modelima i licencama Schallerovog floyda moguće je kupiti samo noževe (Schaller knife edges) za 90 kn i promijeniti ih, iako Schaller kaže da se oni mijenjaju samo ako olabave i da nisu zamjena za istrošene noževe.

istrošeni noževi:




ovo je istupljeni nož:




ovako izgledaju novi:




ako na gitari tijelo floyda nije u ravnini sa tijelom gitare, to može značiti da noževi nisu u dobrom stanju u slučaju da su tako upotrebljavani dugo vremena. treba provjeriti i nosače floyda na koji se noževi naslanjaju i provjeriti da li imaju na sebi duboke brazde sa svih strana. ako ih imaju, bilo bi ih pametno promijeniti je mogu istupiti noževe ili onemogućiti precizno korištenje. ako su brazde oko cijelog nosača, to znači da se nije olabavio floyd kada se podešavala visina, što dovodi do tupljenja noževa. ne mora predstavljati problem, ali i može.

- elektronika
potrebno je isprobati kako rade potovi, switchevi i jack. potove treba okrenuti u obje strane do kraja i obratiti pažnju da li se na pojačalu čuju kakvi šumovi i krčanje. zatim se isto napravi nakon što se odsvira neki ton da se vidi da li pot obavlja svoju funkciju. ako gitara ima push/pull potove, isprobati da li rade na način da kapicu pota malo povučete prema gore i zatim prema dolje. pri tome bi se zvuk gitare trebalo nešto promijeniti ovisno da li su upaljenje obje ili samo jedna zavojnica pickupa. switch se provjeri tako da se odsvira neki ton, i tada prebaci u sve položaje. pri tome bi se zvuk gitare trebao mijenjati, ali ne bi trebalo ništa zapinjati, propadati i ne bi se trebao čuti "klik" ili "plop" u pojačalu. ako po zvuku niste sigurni da li switch stvarno prebacuje pickupe, možete sa trzalicom kucnuti po pickupu. onaj pickup koji je taj tren upaljen će odzvanjati puno glasnije kroz pojačalo. jack za kabel treba malo prodrmati prstima nakon što se odsvira neki ton i poslušati da li se na pojačalu prekida zvuk.
ako nešto od toga ne valja, nije veliki problem ali za početnika je najbolje preskočiti tu gitaru, jer se u toj fazi treba posvetiti učenju sviranja, a ne na popravljanju gitare.

-zvuk
ukoliko ste totalni početnik, najbolje je da gitaru posluša netko tko ima iskustva. pitajte prodavača da li su u gitari originalni pickupi ili su mijenjani. ako su zamijenjeni sa nekim Seymour Duncan, DiMarzio, Emg ili drugim poznatijim brendom, to bi u načelu trebalo biti dobro ali i ne mora . zadovoljavajući zvuk pickupa ovisi o nečijem glazbenom ukusu, pojačalu na kojem se svira i dijelom o drvu gitare. za nekog tko voli distorziju, skupi low output vintage pickupi zvuče bez veze, iako su duplo skuplji nego neki sa jakim outputom. ako su pickupi zamijenjeni sa "nekim dobrim noname pickupima sa neke tamo gitare", to obično ne znači ništa zbog čega bi cijena gitare trebala biti veća. može biti samo manja. za one koji imaju ikakvog iskustva, neloše je ponijeti svoje pojačalo za isprobati gitaru jer tako mogu usporediti njen zvuk sa zvukom stare gitare na koju su se navikli. ako isprobavate gitaru na tuđem pojačalu, ona može zvučati bolje od vaše stare gitare samo zbog pojačala, pa tada može doći do razočaranja kada je donesete kući i spojite u svoje staro pojačalo.

- krivotvorine
kod kupovine neke skupe gitare kao Gibsona ili američkog Fendera, moguće je da vam netko pokuša prodati krivotvorinu. zato je najbolje da u takvim slučajevima pitate nekog poznanika koji se razumije u gitare da vam pomogne. također i sami po internetu možete pronaći dosta uputstava, savjeta i slika kako prepoznati originalnu gitaru.

- serijski broj
većina gitara ima svoj serijski broj iz kojeg se može iščitati mjesec i godina proizvodnje, a nekada i država proizvodnje. prije kupovine potražite informacije o serijskim brojevima gitare koju namjeravate kupiti polovnu, pa tako znate da li vam prodavač govori istinu u vezi starosti gitare. ako je gitara starija 10 godina nego što prodavač tvrdi, to i dalje ne mora biti ništa loše ako je u dobrom stanju, ali je prilika za još malo spustiti cijenu. gitarama ne smeta ako su stare 20 ili 30 godina. štoviše nekima se zvuk promijeni na bolje jer se drvo sasvim isuši i ne može više doći do neugodnih iznenađenja kao krivljenja vrata. ali sve ovisi u kakvim uvjetima je gitara čuvana. ako je to bilo u vlažnoj okolini sa velikim promjenama temperature, nije dobro. veliki broj ljudi kupi gitaru i nakon početnog oduševljenja je ostavi na vrh ormara gdje stoji godinama, sve dok im ne počne smetati pa je stave u oglas za male novce.

-"truss rod"
u vratu postoji šipka za podešavanje vrata. ako je šipka neispravna na način da joj pukne utor, potroše se navoji ili zaglavi iz nekog drugog razloga, to je veliki problem i takvu gitaru treba izbjegavati. možete pitati prodavača da li bi bilo u redu da isprobate da li šipka radi. netko će vam dopustiti, ali netko neće. ako vam dopusti, sa imbus ključem pokušajte zakrenuti šipku u jednom smjeru 1/8 kruga (ne više od toga!!), pa zatim isto to u drugom smjeru i zatim nazad na početno stanje. pri zakretanju imbus ključa ne bi trebalo biti prevelikog otpora, preskakanja ili pucketanja. ako vam je nešto sumnjivo, preskočite tu gitaru. postoji način kako provjeriti da li truss rod šipka radi, ali to je bolje ostaviti nekome tko se razumije oko gitara da se ne bi dogodila kakva šteta. stvar je u tome da se šipka ne smije zakretati odjednom više od 1/4 kruga, i da nakon toga treba pustiti vrat pola sata da se prilagodi. imajte u vidu da vam neće svaki prodavač dopustiti igranje sa šipkom, ne nužno zbog toga što šipka ne valja, nego zato što ne treba bez veze dirati šipku na urednoj gitari pogotovo ne netko tko ne zna što radi.

tu bi kontinjud...

[motörizer]

- kupovina gitare preko oglasa u drugom gradu
ako se odlučite na takvu kupovinu, bilo bi pametno uvjeriti se da je gitara iz oglasa stvarno u stanju u kojem je oglašena. zato prilikom telefonskog razgovora pokušajte od prodavača dobiti što više infromacija o stanju gitare i eventualnim oštećenjima ili nedostacima. postavljajte direktna pitanja u vezi toga, jer većina prodavača se neće usuditi direktno lagati iako su u oglasu stvari prikazali malo uljepšanima.
pitajte da vam pošalje uvećane slike konkretnih detalja - spoj vrata i tijela, prostor oko bridgea i pickupa, serijski broj, pragove (prva 3 i 12-15), mjesta gdje vrat prelazi u headstock, nut, eventualne ograbotine i oštećenja.. na taj način će te vrlo vjerojatno dobiti slike stvarnog stanja. ako zumirate te slike, jasno će te vidjeti da li je nešto istrošeno. ako prodavač to izbjegava, moj savjet je da odustanete od kupnje, bez obzira koliko cijena bila povoljna.

- dostava polovne gitare
u slučaju da se uspijete dogovoriti oko kupnje, zamolite prodavača da prije slanja gitare skine žice i odvida tijelo od vrata (4 vijka), pa posebno zapakira tijelo a posebno vrat. na taj način neće doći do loma u slučaju pada ili udarca tijekom transporta, niti će žice oštetiti pragove. kada se skinu žice na nekim gitarama, tada se i most odvoji, pa neka i njega posebno zapakira. ako je gitara sa set-neckom ili ako se ne usuđuje odvojiti vrat na bolt-on gitari, neka barem skine žice i gitaru prvo umota u plastičnu foliju ili papir pa u nekoliko slojeva kartona. vrat treba dodatno omotati kartonom. bilo bi dobro da zatim to sve stavi u jednu kutiju u kojoj će gitaru učvrstiti sa još kartona, striropora, papira, zračnih "mjehura" za transport i tome slično.
najbolje je da vam gitaru pošalje busom, i zamoli šofera da je stavi položenu u svoj mali "bunker" gdje mu je ležaj ili osobne stvari, pošto se radi o gitari koja je osjetljiva. Hrvatsku poštu bi u svakom slučaju izbjegao, jer sam imao sa njima loših iskustava. ako se gitara šalje busom, stigne vam u isti dan, a ako ide nekom dostavnom službom, to prvo ide u njihovo skladište, pa dostava do vašeg grada, pa opet skladište i zatim krajnja dostava. nije problem čekati dan-dva, ali što transport duže traje, veća je mogućnost da dođe do oštećenja. sa druge strane ako date šoferu u busu 50-100 kn na ruke, on će itekako pripaziti na vaš paket. i bus neće divljati po cesti kao što to rade kombiji dostavnih službi, pa neće biti pretumbavanja i padanja paketa. ako se ipak šalje dostavnom službom, neka na kutiju sa svih strana velikim slovima napiše "lomljivo!!!".

možete zamoliti i nekog prijatelja iz tog grada da pokupi gitaru, zapakira je i pošalje.

-cijena i cjenkanje
kada kupujete novu gitaru, bez obzira u koliko dobrom stanju bila, morala bi biti najmanje 30% jeftinija od cijene nove, a ovisno o okolnostima i stanju treba težiti tome da košta 50% cijene od nove. ako netko traži manje od 30% razlike u cijeni, to nije isplativo. takve oglase pustite na miru nekoliko mjeseci dok se prodavač sam ne uvjeri da je cijena previsoka, pa ga tek nakon toga nazovete i pokušate razgovarati o cijeni. ni jedan argument na ovom svijetu ne vrijedi toliko koliko kad netko sam shvati da neće ići ono što je zamislio. za svaki nedostatak ili ogrebotinu koja nije navedena u oglasu, slobodno pokušajte spustiti cijenu. ako postoje neke stvari koje treba popraviti, spuštajte cijenu duplo od onoga koliko košta popravak. recimo novi jeftini potenciometar je oko 30 kuna, a kvalitetan potenciometar oko 70 kuna. uz to ide i lemljenje za koje će netko tražiti 50-ak kuna. tada tražite popust od 160 do 220 kn. ako je prodavaču to puno, predložite mu neka ga onda sam popravi, pa možete razgovarati.
budite hladne glave kod kupovine, bez obzira koilko vam se neka gitara sviđa. ako je i propustite, bit će drugih gitara za kupiti.
ne treba biti neugodno pokušati spustiti cijenu za polovnu gitaru, jer to prodavači ionako očekuju pa stave par stotina kuna više od najniže cifre za koju bi je dali. ali također nemojte kod dogovora oko cijene biti opanak pa spuštati cijenu nekome tko je u oglasu naveo da je cijena fiksna.

-nakon kupnje
kada gitaru kupite, bez obzira radilo se o novoj ili polovnoj gitari, prvo joj promijenite žice. nema veze ako nisu korištene, dovoljno je da su dugo stajale na gitari jer tako gube svoja zvučna svojstva i mekoću pod prstima. kad već skinete žice, usput očistite cijelu gitaru. ionako je gadljivo dirati rukama ostatke tuđeg znoja i masnoće sa prstiju, i lijepo je imati čistu i urednu gitaru.
preporučljivo je nakon kupovine gitaru odnijeti nekom serviseru da je setupira (u tom slučaju nemojte stavljati nove žice, nego ih dajte serviseu koji će ih zamijeniti). na taj način se iz gitare dobije optimum svirljivosti i zvuka, također se mogu spriječiti eventualni problemi. običan setup košta oko 200 kuna, i obuhvaća podešavanje vrata, intonacije, visine pickupa, podešavanje tremola, pregled, zatezanje i podešavanje ostalog hardware-a, ovisno o situaciji. u nekim slučajevima je dobrodošlo i poliranje i zaobljavanje rubova pragova, pa dogovorite i to sa serviserom ukoliko postoji potreba. serviser će odmah primjetiti nedostatke koji promaknu početniku pa vas može upozoriti na vrijeme da je vratite u trgovinu ili da kontaktirate prodavača.

eto, to bi bilo to. ako netko ima svoj savjet(e) ili sugestiju, samo napišite. ako vam nije jasno nešto što sam napisao, slobodno pitajte. ako smatrate da sam nešto napisao krivo ili se iz nekog razloga ne slažete, također bi bilo dobro da napišete. možda ja naučim nešto novo, a možda se razvije diskusija pa svi nešto naučimo.

[epifaner]

Pošto je ovde reč o početnicima, moja preporuka je da se ne ide odmah sa kupovinom neke skupe gitare jer početnici ćesto odustanu od gitare, pa to bude propala investicija.
Dakle, u toj fazi dok čovek nije načisto, dok se još traži, ispipiva sebe i teren, nema potrebe za nekom skupom gitarom...po mogućstvu najbolje pozajmiti ako se ima od koga
Kad se donese odluka da je gitara ipak potrebna, uslov svih uslova jeste da je ispravna, što znači, da štimuje tj drži štim, da kotira duž celog vrata na svim pragovima i da vrat nije kriv tj da je adekvatan razmak između žice i pragova, a to odstupanje naročito dolazi do izaražaja ispod 12 praga.
Ako vidite da su žice dole udaljenije od pragova, bežite od takvog instrumenta..iako to može da bude i stvar lošeg setapa i da se doterati. no obićno je problem u vratu i takva gitara je neispravna i nesvirljiva.
To bi bio generalni savetza početnike, ostalo su finese i sve drugo dolazi kasnije u hodu i po logici stvari zavisno kako se svirač razvija i kako usmerava svoje dalje bavljenje gitarom..

[eqinor]

Kod kupovine ne treba robovati isključivo najpoznatijim brendovima.

Recimo, mnogi će na prvu posegnuti za popularnim Fenderom ili Gibsonom (ili njihovim budget varijantama Squier i Epiphone), no treba znati da su to brendovi koji su na neki način zaštitni simboli glazbe iz sredine prošlog stoljeća i kao takvi se drže starog, tradicionalnog dizajna. Telecaster, Stratocaster, Les Paul su odlični modeli gitara, no dizajnirani su davno i kao takvi imaju određene boljke, tj. vrlo suboptimalan dizajn i felere o kojima se u to doba ili nije razmišljalo, ili im proizvodne tehnologije nisu dozvoljavale da naprave bolje.

Recimo, spoj vrata i tijela gitare na Les Paulu.
Ovo je Gibson Les Paul:
https://www.12fret.com/wp-content/ga...10r010t010.jpg

Ovo je Schechter Solo 2 Custom (također Les Paul stil gitare):
https://www.schecterguitars.com/imag...INT%20BACK.jpg

Na Gibsonovom LP-u se vidi kako je cijelo to područje nezgrapno, "blocky", nagli prijelazi pod 90°.

S druge strane, Schechter ima postepene prijelaze i fino odrezane konture što daje značajno bolju ergonomiju pri sviranju na višim pragovima.

To je samo jedan primjer.
Moglo bi se svašta spomenuti. Locking tuneri, moderniji nut, zaobljene konture tijela, pametniji položaj potenciometra i prekidača, konstrukcija bridga, coil split, ... Ima raznih feature-a koji se ne nalaze na tradicionalnim Fenderima i Gibsonima (i njihovim direktnim kopijama), ali ih ima na ekvivalentnim modelima drugih proizvođača i objektivno se radi o boljem dizajnu od onog što nude Fender i Gibson za istu cijenu.

No da me se ne shvati pogrešno, to ne znači da su Fender i Gibson loši odabiri, daleko od toga.

[motörizer]

slažem se. da kupujem gitaru, uvijek bi izabrao neki moderniji superstrat nego klasične gitare kao Strat, Tele ili LP.

Epiphone je sa Prophecy-em napravio određeni odmak od tradicionalnog LP-a (weight releief, asimetrični "slim taper" vrat, konture na tijelu, locking tuneri, 24 praga, manji neck heel, moderniji pickupi), ali ja bi se svejedno prije odlučio na moderniji LTD EC 1000 ako bi išao na LP oblik.
i ne kontam zašto ni na modernijim gitarama tog stila većina proizvođača i dalje drži pickup selektor na najnezgodnijem mogućem mjestu ,umjesto da ga stave negdje kod potova... pogotovo ako imaju 3 pota.

[epifaner]

Nekad je postojao jedan preliminarni pokazatelj dal komad opreme valja
Kad uzmeš u ruke, ako je lagano, to je šapurina - ne valja
Dakle, tek ako prođe taj test, može dalje da se razgovara.
To će potvrditi svako od stare garde koja je bila u tome 70-80ih kad je loš instrument bio prava retkost, osim eventualno ako je napravljeno u istočnoj Evropi.
Kina razume se, u tom poslu tad nije postojala kao stavka.
Ono što je dolazilo sa zapada uglavnom nije išlo ispod određenog standarda kom danas ne bi mogli da odgovore mnogi novokomponavani proizvođači, a i stari renomirani koji su tamo 90ih između standardno kvalitetnih počeli da prave i niskobudžetne instrumente pod svojom čuvenom robnom markom.

[marin_bar]

Pozdrav ekipa,

Pozdrav od jednog wannabe početnika koji si gleda kupiti el.gitaru i početi učiti svirati sebi iz gusta.

Sada sam iskreno u jednoj fazi gdje ne trebam toliko brinuti o financijskim ograničenja (da se razumijemo, ne govorim o neograničenom budžetu, već o mogućnosti da za svoj gušt izdvojim određenu svotu koju smatram razumljivom).

Pošto sam totalni početnik, prva referentna točka je naravno izgled gitare.

Sucker sam za epiphone les Paul ebony gitaru koji nažalost, osim u Zagrebu (nisam iz ZG) nemam priliku vidjeti niti probati.

Ima li tko iskustva s navedenim vrstama gitara, gdje je najisplativije kupiti (online kupnja izvana nije isključena), da li se prije toga nekako isplati probati...

Hvala

[motörizer]

pozdrav Marin bar i dobrodošao

jeli možeš navesti točan naziv modela tog Epiphone-a? mislim da je epitet "ebony" imao i Custom i Studio LP.
i pretpostavljam da si pročitao ovu temu od početka?

[marin_bar]

motörizer kaže:

pozdrav Marin bar i dobrodošao

jeli možeš navesti točan naziv modela tog Epiphone-a? mislim da je epitet "ebony" imao i Custom i Studio LP.
i pretpostavljam da si pročitao ovu temu od početka?

Pozdrav, na muziker sam pronašao modele koji mi se sviđaju. Primjer: https://www.muziker.hr/epiphone-les-...sic-ebony-2020

[motörizer]

to je nekakav "srednji" Epi LP, nisam ga nikada isprobao. navode da je nešto jeftiniji od LP Standard-a, pretpostavljam jer nema rebrasti javor top, nego normalni javor. gitara bi trebala biti OK, ne spada u one jeftinije kategorije koje bi trebalo izbjegavati.
pickupi nisu nešto posebno, ali kao početniku bi ti trebali biti sasvim OK nekoliko godina, a možda i puno više od toga, ovisno o afinitetima.

ako postoji mogućnost za polovno, ja bi za tu cijenu pogledao polovan Epi LP Custom ili možda Epi LP Prophecy ako ti je do žešće glazbe.
ali ako polovno nije opcija, bilo bi dobro prije kupovine baciti pogled u neki music shop i isprobati kako taj Epi leži u ruci ali s obzirom da to ne možeš, onda je tako kako je. ako ti se gitara ne svidi nakon kupovine, kod gotovo svih većih on-line shopova je možeš vratiti unutar 7 dana od kupovine.

[Divlje Duse]

marin_bar kaže:

Pozdrav ekipa,

Pozdrav od jednog wannabe početnika koji si gleda kupiti el.gitaru i početi učiti svirati sebi iz gusta.

Sada sam iskreno u jednoj fazi gdje ne trebam toliko brinuti o financijskim ograničenja (da se razumijemo, ne govorim o neograničenom budžetu, već o mogućnosti da za svoj gušt izdvojim određenu svotu koju smatram razumljivom).

Pošto sam totalni početnik, prva referentna točka je naravno izgled gitare.

Sucker sam za epiphone les Paul ebony gitaru koji nažalost, osim u Zagrebu (nisam iz ZG) nemam priliku vidjeti niti probati.

Ima li tko iskustva s navedenim vrstama gitara, gdje je najisplativije kupiti (online kupnja izvana nije isključena), da li se prije toga nekako isplati probati...

Hvala

Makar si početnik, ti ili bilo tko drugi. Kupiti instrument za koliko god novaca možeš u tom trenutku dati, ili još malo zaštedjeti pa kupiti nešto solidno. Zašto ?
Na nekakvim šrotovima nećeš dobiti ono što želiš ( niti zvuk , niti će gušt sviranja na tom instrumentu biti taj da ga jedva čekaš zasvirati).Ta pitanja ako mi ne ide glazba ili ne znam koliko će me držati uglavnom ne stoje. Koga zanima glazba , to drži zauvjek. Tako je u svim segmentima ( sport , glazba moda, znanost... )bilo šta kad nešto osječaš to je to.

[nuki]

Molim preporuku za kupnju nove električne gitare s budžetom od 400 eura.
Gitaru bi svirala djevojčica od 14 godima koja je dosad svirala akustičnu gitaru (nije totalna početnica, ali to bi joj bio prvi susret s električnom gitarom).
Preferirana glazba: rock, pop-rock, punk-rock i eventualno pokoji izlet u hard-rock.
Po izgledu joj se sviđaju stratocaster gitare.
Unaprijed hvala!

[Afrofeet]

nuki kaže:

Molim preporuku za kupnju nove električne gitare s budžetom od 400 eura.
Gitaru bi svirala djevojčica od 14 godima koja je dosad svirala akustičnu gitaru (nije totalna početnica, ali to bi joj bio prvi susret s električnom gitarom).
Preferirana glazba: rock, pop-rock, punk-rock i eventualno pokoji izlet u hard-rock.
Po izgledu joj se sviđaju stratocaster gitare.
Unaprijed hvala!

Koja god joj se sviđa, osobno bih izbjegavao gitare sa tremolom/floyd roseom i slično jer zahtjeva znanja i vremena da bi gitara bila uštimana. Nebitno za marku, neka gitara ima fiksni bridge kao npr. ovo:

Kasnije ako bude i dalje htjela svirat, može uzet gitaru sa tremolom.

[eqinor]

Afrofeet kaže:

Koja god joj se sviđa, osobno bih izbjegavao gitare sa tremolom/floyd roseom i slično jer zahtjeva znanja i vremena da bi gitara bila uštimana. Nebitno za marku, neka gitara ima fiksni bridge kao npr. ovo:

Nema potrebe za dramatiziranjem oko vrste mosta. Ne znam odakle u gitarističkim krugovima dolaze te glupe ideje da moraš izbjegavati cijelu jednu kategoriju instrumenta zbog neke sitnice koju ionako naučiš / savladaš u tjedan-dva.

Štimati gitaru s običnim tremolo mostom nije ništa, ali doslovno ništa složenije od štimanja gitare s fiksnim mostom. Štimanje gitare s Floyd Rose-om ima svojih zajebancija, ali opet to nije ništa što se ne može naučiti u 20-30 minuta tako da odeš na Youtube i utipkaš "how to tune floyd rose".

Većina ljudi ne kupuje gitare svakih par mjeseci, nego je kupe i imaju to što su kupili sljedećih 5, 10, 15 godina. Nećeš odluku o kupovini nečeg što ćeš koristiti sljedećih 10 godina bazirati na nekoj sitnici koju ne znaš danas, a možeš jednostavno naučiti već danas, sutra ili preksutra.

nuki kaže:

Molim preporuku za kupnju nove električne gitare s budžetom od 400 eura.
Gitaru bi svirala djevojčica od 14 godima koja je dosad svirala akustičnu gitaru (nije totalna početnica, ali to bi joj bio prvi susret s električnom gitarom).
Preferirana glazba: rock, pop-rock, punk-rock i eventualno pokoji izlet u hard-rock.
Po izgledu joj se sviđaju stratocaster gitare.
Unaprijed hvala!

400€ je OK lova i tu si već ajmo reći iznad cjenovnog ranga u kojem moraš biti oprezan na neki jači škart.

S obzirom na žanrove koje spominješ, prikladna bi bila gitara s humbucker pickupima.

Yamaha ima HH (humbucker-humbucker) modela u tom cjenovnom rangu (Pacifica serija).
Ibanez i Jakcson imaju više "superstrat" modela ak ciljate na neki moderniji, više 'metal' đir.
Schecter ima kopiju HSS strata (VS-2 je model, čini mi se), a imaju i svoje superstrat modele.
Iskreno, ne znam dal postoji baš 'original' strat (od Fendera ili Squiera) koji je HSS u tom rangu, ne sjećam se da sam ih vidio.

No, ono što je jedna od važnih stvari je, a u čemu se sve gitare razlikuju, je ergonomija. Dakle, oblik i veličina vrata i fretboarda, oblik tijela, izvedba spoja vrata s tijelom. A to jednostavno treba sjesti s gitarom i vidjeti što joj najviše odgovara.

[Afrofeet]

Nikakvo dramatiziranje, samo mislim da je jednostavnije za nekog tko počinje, da se više vremena posveti sviranju, a manje čačkanja, plus veća je mogućnost da se pojavi neki manji problem oko držanja štima, intonacije i slično.
Nije možda tebi problem ili meni problem, ali netko tko počinje može to sve bit malo previše.
Eto dva odgovora i to dva suprotna odgovora, klasik forum