PJEVANJE I
Vječni uzrok zavijen u svoje vazda nevidljivo ruho prespavaše opet sedam vječnosti.
Vremena ne bijaše, jer ono počivaše spavajući u beskrajnom krilu trajanja.
Univerzalnog uma ne bijaše, je ne postojaše ni AH-Hi koji bi ga sadržavao.
Sedam puteva do blaženstva ne biijaše. Veliki uzroci bijede ne bijahu, jer ne postojaše nikog da ih proizvede i da bi od njih bio zaveden.
Jedino tama ispunjavaše beskonačno sve, jer Otac, Majka i Sin bijahu opet jedno, a Sin ne bijaše još probuđen za novo kruženje i svoje hodočašće u Njemu.
Sedam Uzišenih Vladaoca i Sedam Istina prestaše postojati, a Univerzum, sin nužnosti, bijaše utonio u Paranishpanna, da bi ga opet izdahnuo onaj, koji je, a ipak nije. Ništa bijaše.
Uzroci postojanja bijahu odstranjeni; vidljivo što bijaše, i nevidljivo što jeste, počivaše u vječnom ne-biću - JEDINOM BIĆU.
Samo jedan oblik postojanja protezao se beskonačnošću, beskrajno, bezuzročno, u snu bez sanja; A život je nesvjesno pulsirao u univerzalnom prostoru, kroz onu Sve-prisutnost koja je zamjetljiva otvor otvorenom oku Dangma.
Ali gdje bjaše Dangma kad Alaya Univerzuma bijaše u Paramartha a Veliki Krug bijaše Anupadaka?
PJEVANJE II
Gdje bijahu Graditelji, svjetleći sinovi osvita Manvantare?...
U Nepoznatoj tami svoje AH-HI PARANISHPANNA.
Stvaraoci oblika iz ne-oblika - KORIJENA SVIJETA - Devamatri i Svabhavat, počivahu u blaženstvu ne-bića.
Gdje bijaše tišina? Gdje bijahu uši da je čuju? Ne, ne bijaše ni tišine niti zvuka; Ničeg do neprekidnog Vječnog Daha, koji ne poznavaše samog sebe.
Još nije kucnou čas; Zraka još nije bljesnula u Zametak;
Matripadma još ne bijaše plodna.
Njezino srce ne bijaše još otvoreno za ulazak Zrake, da odande siđe, kao tri u četri, u krilo Maye.
Sedam sinova još ne bijahu rođeni iz Svjetlosnog Tkiva. Mrak bijaše sam OTAC-MAJKA, Svabhavat; A Svabhavat bijaše u tami.
Ovo dvoje su zametak, a zametak je jedan. Univerzum bijaše ipak skriven u božanskoj misli i božanskom krilu...
PJEVANJE III
Posljednji titraj sedme vječnosti prodire kroz beskonačnost. Majka buja, šireći se iznutra ka van, kao pupoljak lotosa.
Titraji se šire, dodirujući svojim hitrim krilima cijeli Univerzum i Zametak koji boravi u tami; Tami, koja diše povrh usnulih Voda Života...
Tama zrači Svjetlo, a Svjetlo ispušta jednu Usamljenu Zraku u majčinske-dubine. Zraka prodire kroz Djevičansko Jaje. Djelovanjem Zrake, Vječno Jaje zadrhti i ispušta Nevječni Zametak koji se zgušnjava u JAJE-SVIJETA.
Tada Tri pada u Četri. Zračeća Esenca postaje Sedam iznutra i Sedam izvana. Svjetleće Jaje, koje je samo po sebi Tri, Zgušnjava se i rasprostranjuje u Mlječno-bijelim Grudicama, kroz Majčinske Dubine, korijene koji rastu u dubinama Oceana Života.
Korijen je tu, Svjetlo je tu, Grudice su tu, a Oeaohoo je još uvijek Jedan.
Korijen Života bijaše u svakoj kapi besmrtnog oceana, a ocean bijaše Zračeće Svjetlo, koje bijaše Vatra, Toplina i Gibanje. Tama iščeznuše i ne bijaše je više; Nestaše u svojoj vlastitoj esenci, tijelu Vatre i Vode, Oca i Majke.
Pogledaj, oh Lanoo! Zračeće Dijete obojeg, neusporedivo blistavu slavu; Svijetli prostor Sina tamnog prostora, koji izlazi iz dubina Velikih Mračnih Voda. To je Oeaohoo Mlađi, On odsad sjaji kao Sunce; On je Plameni Božanski Zmaj Mudrosti; Jedan je Četri, a Četri sadrži u sebi Tri, jedinstvo stvara Sapta, u kome su Sedam koji postaju Tridasha (ili vojske i gomile). Pogledaj Njegovo podizanje vela i razastiranje od istoka prema zapadu. On zaklanja Gornje, a dozvoljava da se vidi Doljnje kao Velika Zabluda. On naznačuje mjesta onima koji silaze i pretvara Gornje u Bezobalno More Vatre, a Jedno manifestirano u Velike Vode.
Gdje bijaše Zametak i gdje bijaše sada Tama? Gdje je Duh Plamena da gori u tvojoj svjetiljci, oh Lanoo? Zametak je to, a to je Svjetlo, Bijeli Briljantni Sin Tamnog Skrivenog Oca.
Svjetlo je Hladni Plam, a plamen je Vatra; Vatra daje toplinu, koja daje Vodu; Vodu Života u Velikoj Majci.
Otac-Majka pletku tkivo čiji je gornji kraj pričvršćen za Duh - Svjetlo Jedne Tmine - a njen Doljnji Kraj za materiju; A ovo Tkivo je Univerzum izatkan od dvije substance učinjene Jednom, koja je Svabhavat.
Ono se širi kad Dah Vatre na njoj počiva; Ono se steže kada ga Dah majke dodirne. Tada se Sinovi odjeljuju i rasipaju, da bi se vratili u Krilo Majke na kraju Velikog dana i ponovno postali Jedno s Njom. Kada se se Tkivo rashladi ono postaje Zračeće, a Sinovi se šire i skupljaju kroz svoja Vlastita Sebstva i Srca; grleći Beskonačnost.
Tada Svabhabat pošalje Fohat očvrsnuti atome. Svaki je Jedan dio Tkiva. Svaki redom postaje Jesan svijet odražavajući "SAMO-OBSTOJEĆEG GOSPODA" poput ogledala.
To su prva tri (od sedam) pjevanja iz drevnog tiebetanskog spisa "Knjiga Dzyan" za kojega je Helena Blavatsky tvrdila da ga je pročitala tijekom ezetornog nauka u Tibetu. Mnogi ju smaraju krivotvoriteljem, jer je taj sveti zapis po njima mit. Što god bilo, ovaj zapis je bio osnova njezine knjige "Tajna doktrina" izdane 1875., na kojoj je utemeljen i danas postojeći filozofsko-okultni pokret teozofije. Osim navedenog, Helena je tvrdila da je vidjela i pročitala i druge svete spise te da su isti, čuvani pod brižnim okom Velikog Bijelog Bratstva (uzašlih majstora). Spominje se i tajni (enkripcijski) jezik Senzar kojim su ti zapisi kriptirani, kako ona kaže; Da bi ostali podalje od profanih očiju.
U drugim referencama Blavatska tvrdi da Knjiga Dzyan pripada skupini Tibetanskog alternativnog spisateljstva, poznatijeg kao Knjiga o Kiu-Te, dok drugi tvrde da je izvor ovog zapisa u kineskom taoizmu ili čak židovskoj kabbali. Rad i utjecaj ove spisateljice u ezoternim i okultnim krugovima je neosporan pa me stoga zanima mišljenje onih, koji su dublje u nekom mističnom ili okultnom učenju.
Kako gledate na Blavatsku, njen prevod ovih spisa i na teozofiju?
Inače, cijeli prevod je ovdje:
http://www.teozofija.net/svemir/kozmicka.htm
Linearni mod
