Uspjesi ABIH u ratu?!

[Dabamaiden]

Može li mi neko nabrojati i objasniti uspjehe ABIH u ratu protiv srpskih snaga?
Ono malo pobjeda što su imali su više bili rezultati na drugim bojištima nego njihovi uspjesi (npr donji vakuf i oslobadjanje bihaca)? Ili ja nisam upoznat...
Znam da se '95 non stop pricalo kako su nadomak Skender vakufa, sta je bilo s tim? Zasto nisumogli zauzeti onu izbocinu kod Doboja (grmec?)? Jesu li ikada poduzeli ofanzivu da oslobode podrucja istocne drine i njihove enklave?
Zauzimanje sanskog mosta i kljuca?

Molio bih nekog da malo opise dogadjaje....

[COD2]

Dabamaiden kaže:

Može li mi neko nabrojati i objasniti uspjehe ABIH u ratu protiv srpskih snaga?
Ono malo pobjeda što su imali su više bili rezultati na drugim bojištima nego njihovi uspjesi (npr donji vakuf i oslobadjanje bihaca)? Ili ja nisam upoznat...
Znam da se '95 non stop pricalo kako su nadomak Skender vakufa, sta je bilo s tim? Zasto nisumogli zauzeti onu izbocinu kod Doboja (grmec?)? Jesu li ikada poduzeli ofanzivu da oslobode podrucja istocne drine i njihove enklave?
Zauzimanje sanskog mosta i kljuca?

Molio bih nekog da malo opise dogadjaje....

Najveći uspjeh je taj da smo ih toliko oslabili da smo stvorili preduslove za ono što se desilo 1995. godine.

Najveći četnički uspjesi i pored deset puta više naoružanja su bili ubijanja civila, što se može vidjeti u odnosu civilnih i vojnih žrtava Bošnjaka. Dok smo mi njima nanosili najveće vojne gubitke dotle su oni bili okupirani ubijanjem civilinog stanovništva.

A omjer srpskih civilnih i vojnih žrtava najbolje govori kakv smo mi rat vodili, a kakav oni.

[Herzeg Lager]

Dabamaiden kaže:

Može li mi neko nabrojati i objasniti uspjehe ABIH u ratu protiv srpskih snaga?
Ono malo pobjeda što su imali su više bili rezultati na drugim bojištima nego njihovi uspjesi (npr donji vakuf i oslobadjanje bihaca)? Ili ja nisam upoznat...
Znam da se '95 non stop pricalo kako su nadomak Skender vakufa, sta je bilo s tim? Zasto nisumogli zauzeti onu izbocinu kod Doboja (grmec?)? Jesu li ikada poduzeli ofanzivu da oslobode podrucja istocne drine i njihove enklave?
Zauzimanje sanskog mosta i kljuca?

Molio bih nekog da malo opise dogadjaje....

Nije pametno podcjenjivati neprijatelja/saveznika na ovaj nacin. VRS je tijekom cijelog rata imala ogromnu prednost nad njima glede teskog naoruzanja, samo se ta prednost postepeno topila pa je muslimanska superiorna brojnost dosla do izrazaja pred kraj rata.

Na pamet pada:

- Obrana Bihaca
- Obrana Gorazda
- Vozuca
- Vlasic
- Kupres

[Dabamaiden]

COD2 kaže:

Najveći uspjeh je taj da smo ih toliko oslabili da smo stvorili preduslove za ono što se desilo 1995. godine.

Najveći četnički uspjesi i pored deset puta više naoružanja su bili ubijanja civila, što se može vidjeti u odnosu civilnih i vojnih žrtava Bošnjaka. Dok smo mi njima nanosili najveće vojne gubitke dotle su oni bili okupirani ubijanjem civilinog stanovništva.

A omjer srpskih civilnih i vojnih žrtava najbolje govori kakv smo mi rat vodili, a kakav oni.

Nemoj se ljutiti ali ovo je tipican propagandni odgovor.
Stvarno bih volio da se prikazu neke uspjesne ofanzivne akcije.
Gdje se mogu naci podatci za vojne i civilne zrtve u ratu?

[COD2]

Dabamaiden kaže:

Nemoj se ljutiti ali ovo je tipican propagandni odgovor.
Stvarno bih volio da se prikazu neke uspjesne ofanzivne akcije.
Gdje se mogu naci podatci za vojne i civilne zrtve u ratu?

Pa vidi, ja sam konkretno učestvovao u nekoliko uspješnih operacija na Vlašiću, one su bile uglavnom uspješne mada su pomjeranja išla mic po mic. Vremenom smo četnike doveli u potkovicu i tu ih žestoko sjebali kad su se stekli svi uslovi.

Učestvovao sam i u bitkama za Kupres kad smo zajednički sa HVO-om sa druge strane razbili četnike u okolini Bugojna.

A moram priznati da sam učetsvovao i u nekoliko neuspješnih kao recimo 1995 na deblokadi Sarajeva kad nismo mogli maknuti dalje od Visokog. Tu je trebalo daleko više artiljerije nego što smo imali.

Mi njih napadamo a oni u teškom naoružanju tri puta jači. Mi opalimo dvije oni šest komada. Tako smo ti mi ratovali i napadali. Mi napadamo minobacačima, a oni se brane tenkovima i haubicama.

Ali ono šti je njih hebavalo 1995. je i to što oni nisu uopće bili navikli da ih se roka haubičkim granatama, pa kad mi opalimo jednu oni više od straha počnu bubati nego što ima potrebe. Bojali su se žešćeg granatiranja, čete su bile navikle da je minobacač 82 mm naše najjače oružje, a onda kad su počele haubice 155 mm onda je bilo uglavnom bješte noge posraće vas guzica. Dok smo mi bili oguglali na i na haubice i na tenkove.

Da smo pošteno raspodjelili oružje na početku ova igra ta-ta bi sasim drugačije izgledala, bar sa stanovišta borbenog morala, ja sam i ovako bio uvjeren u našu pobjedu. I kad nam je bilo najteže, mogu reći da nikad nismo klonuli duhom, znali smo se zezati i igrati karti (remija) dok je po nama rokao VBR.

Ide jedno 7-8 komada VBR-a zvižde u zraku, mi sjedimo za stolom, malo se nagnemo u stranu, ko fol, eto to ćete spasiti, i onda mrtav-hladan povučeš džokera na tri karte.

[COD2]

Imaš i Gradačac, i Teočak (na domak Bijeljine, to im je ratište bilo ko Ruski front), imaš u Tešnju:

Da se ne zaboravi: Dana 20. marta 1993. god., uoči Leiletul-kadr 1413.h.g., borci Armije BiH odbili su žestok tenkovski napad srpskog agresora u mjestu Karuše na južnoj strani Doboja na samom ušću rijeka Usore u Bosnu.


OD KARUŠA NIJE MOGLO DALJE

Dana 20. marta 1993. god., uoči Leiletul-kadr 1413.h.g., borci Armije BiH odbili su žestok tenkovski napad srpskog agresora u mjestu Karuše na južnoj strani Doboja na samom ušću rijeka Usore u Bosnu. O ovom događaju je rijetko pisano pa danas, u vrijeme suočavanja sa istinom o počinjenim nepravdama, zločinima i genocidu u BiH, podsjećamo javnost na te krvave dane i herojski otpor branitelja.


Piše: F. ARTUKOVIĆ
Poslije propasti Wance-Owenovog plana tačnije u vrijeme kad je engleski ministar odbrane Malcolm Rifkind izjavio da Engleska ne pristaje i neće pristati na borbenu ulogu njenih snaga u BiH bez obzira na poziv i upozorenje sunarodnjaka i najutjecajnijeg engleskog filosofa Karla Poppera da se intervencijom zaustavi rat u BiH (Karl Popper je u vrijeme srpskog divljanja u Podrinju i misije fancuskog generala Morillona koji ''dijelio'' sudbinu sa Srebreničanima, javno pozivao međunarodnu zajednicu da vojnom intervencijom zaustavi rat u BiH) na dan uoči 27. noći Ramazana 1413. h.g., srpski agresor je proširio započetu ofanzivu i na slobodne dijelove općina Doboj, Maglaj, Tešenj i Teslić. Uz podršku svih raspoloživih oruđa i oružja sa svih strana ove okružene teritorije agresorov glavni udar je bio tenkovski napad na Karuše. Planer i komandant napada je bio srpski komandant oklopne divizije pukovnik Slavko Lisica, ekspert za tenkovsku borbu evropskog glasa, koji je samo nekoliko dana prije ovog napada na radio ''Srpski Doboj'' tražio predaju teritorije jer želi da spoji Doboj, Maglaj, Zavidoviće i Teslić prijeteći geslom 'ko ne ostavi pušku pored noge ostaviće mu on glavu'. Prije samog napada agresor je intezivno granatirao područje cijele slobodne teritorije, gađajući ''strateška'' mjesta unutar teritorije. Granatiranja tešanjskog regiona je trajalo tokom cijelog februara i marta 1993. god., ali dan i noć uoči glavnog udara na ovu teritoriju srpska artiljerija je pojačala granatiranja na cijelom području tako da su se detonacije svih vrsta razlijegale cijelom slobodnom teritorijom. Najviše pucnjave i buke se u noći petak na subotu stvaralo na samom ušću Usore u Bosnu na južnim prilazima Doboju, gdje je srpski agresor tokom noći pravio pontonski most za prijelaz tenkova preko r. Usore. To pakleno granatiranje južno-dobojskih naselja i cijele slobodne teritorije tokom te noći je bio samo uvod u glavni napad. U unutrašnjosti granate su padale na svaki djelić teritorije. Za ilustraciju, jedna je granata pala 8 m ispred ulaza Osnovne škole kod bolnice u Tešnju punoj prognanih Dobojlija i Teslićana, druga probila asfalt trotoara i odbila dio ivičnjaka na ulici ispod same bolnice, a treća 2-3 metra od mezara pjesnika Muse Ćazima Ćatića u dračik, takođu uz samu bolnicu. I tako cijelu noć po cijelom trokutu Maglaj, Kalošević kod Teslića, ušće Usore.
Glavni napad uslijedio zorom, prvog proljećnog jutra na dan uoči 27.noći Ramazana (leilletul-kadr 1413.h.g.) u mjestu Karuše kad uslijedilo nezapamćno granatiranje i bombardovanje cijele teritorije. U Tešnju je pogođena zgrada MUP-a, zid je probijen granatom a unutrašnjost izgorjela. Zgrada dobojskog Ratnog predsjedništva, smještena u kanjonu ispod same Tešanjske gradine, pogođena navodećom raketom. Tom prilikom su ranjeni portir i jedan slučajni prolaznik a zgrada je pogođena u zid ispod samog krova. Srpska avijacija je djelovala u više navrata izbacujući 'krmače' koje pravile kratere da u njih mogla stati cijela jedna kuća, također helikopterima s kojih ispaljivali maljutke. Inače glavni udar je uslijedio u 8:45 sati preko pontonskog mosta iz pravca Makljenovca i Vile i čamcima preko r. Bosne iz pravca Pridjela kom prilikom 5 tenkova i 2 transportera ušla direktno na putnu račvu Karuše (razdvajanje magistralnih putema prema Maglaju i Tesliću) a iza njih je nadrla pješadija. U tom momentu agresor je otvorio vartu iz svih raspoloživih oruđa i oružja sa svih strana. Helikopterima 'Game' iz baze Tumare na Ozrenu sa toponima Ahmet glavice iznad Ševarlija su ispalili 22 maljutke i nekoliko raketa 'volga' po Šijama, Mravićima, Matuzićima i Lepenici. Bilo je strahota na tom podučju, oko se nije moglo otvoriti. Tenkovi sa pješadijom su uspjeli iz polja preći preko magistralog puta ubacivši se među prve kuće u Karušama. Jedan tenk je cjevuru proturio kroz prozor jedne kuće i tako dejstvovao. Nakon kratke panike redovi branitelja su se brzo konsolidovali a uskoro je došlo pojačanje interventnih vodova iz Mravića, Šija, Lepenice, Tešanjke i Teslića, PIV-a iz Medakova i Vojne policije. Pripadnici 110 HVO brigade dovezli su brdski top T-5 da pomognu odbranu. Vrzmalo se tu i nekoliko vozila stranih promatrača. Ove pokretne jedinice Armije BiH i HVO-a su bile naoružane protuoklopnim sredstvima pa su odmah u prvom dodiru uništile 2 tenka. Kad je nadiranje zaustravljeno počele dejstvovati minobacačke jedinice Armije BiH i HVO-a. Borci 203. mtb. ''Doboj-Bosna'' su to jutro bili prvi na udaru, većina ih se uspjela povući na drugu pomoćnu liniju ali je u jednom rovu ostalo 11 boraca Armije BiH bez mogućnosti povlačenja. Tu zemunicu su tenkovi nemilice gađali, od jedenaest boraca osmorica su bili ranjeni. Tu okruženu grupu ranjenih boraca pokušali su izvući borci čete Kondori preko brisanog prostora tako da je tom prilikom poginuo komandir čete Osmanbegović Nahid, a ranjeni su: legendarni borac Lišinović Amir (u desnu nadlakticu), zatim Jupić Redžo (u obe butine), Fetić Mirsad (u glavu), a Mujić Sadmira i Kavazović Mirsada je razdramala detonacija. Detonacija je također razdrmala borca Ševku Bešlagića koji odvežen u bolinicu ali bez većih posljedica. Na Brezicima je ranjen domaćin Hodžić Huso u stomak i ruku prilikom gašenja požara zapaljene kuće. U roku od nekoliko sati nakon napada na teritorij Matuzića i Karuša pridošlo stotinama boraca iz raznih jedinica tako da nije bilo šanse da agresor probije ovu liniju. Narod je vjerovao svojoj Armiji da se čak nije micao od svojih kuća s prvih borbenih linija. Srpsko-crnogorski agresor je jedino mogao granatirati i bombardovati ovu teritoriju sa distance, avionima i helikopterima, što je nemilice i činio, ali tenkovi i pješadija nisu imali šanse. Tokom povlačenja poginulo je mnogo neprijateljskih vojnika, najviše od minobacačke vatra Armije BiH koja ih u stopu pratila dok su bježali nazad, po priznanju samih agresorskih vojnika poginulo ih je 75.
Poginulo je 6 branitelja a desetak bilo ranjeno. Poginuli su: k-dir čete Osmanbegović Rasima Nahid zvani Čiki (1964) iz Ševarlija, Husić Sakiba Amil (1969) iz Pridjela, Muratović Hasana Sejo (1962) iz Matuzića, Šaćirović Rame Nermin (1967) iz Planja, Mahmutović Ramiza Fuad (1972) iz Teslića i Smajlović Mehmedalije Meho (1954) iz Rankovića. Budući da je na Karuše taj dan palo preko 2000 projektila reklo bi se da je malo stradalih. Granatiranja su nastavljena i narednih nekoliko dana ali to agresoru ništa nije koristilo.
Te godine Bajram je padao 24.marta, nakon svih nevolja tih zadnjih dana mjeseca posta može se reći da je dočekan s velikom radošću. Taj dan je TVBiH objavila izvještaj novinara Hajrudina Redžovića sa mjesta nazvanog 'groblje tenkova' u kom su pokazujući zaplijenjeni MTS jedan od k-dira odbrane Avdić Mujo i legendarni borac zvani Žabac izjavili: 'Evo Srbija nam ukinula embargo na oružje'. Tad u New Yorku još zasjedalo Vijeće sigurnosti da donese još jednu jalovu rezoluciju o zabrani leta iznad BiH.
Bajramski ugođaj nije pokvarila ni izjava Vojislava Šešelja koju nakon ovog poraza dao radiju tzv. ''Srpski Doboj'' (srpska reporterka mu izrazila dobrodošlicu u Zapadnu Srbiju na Ozren, Trebavu i Krnjin), i to noć ouči Bajrama. Šešelj je tada rekao: 'Braćo četnici, krenimo u napad sa parolom pobeda ili smrt, a muslimansku vojsku pozivam da se povuče sa traženih teritorija, da ne bi mi morali sve rušiti i ubijati. Jer u protivnom bićemo nemilosrdni a poznato je da imamo moćno oružje. Mi želimo Maglaj, Zavidoviće te dolinu Krivaje do Olova'. Ovim prijetnjama je malo ko vjerovao.
Možda bi ovom tekstu bilo zanimljivo dodati komentar 'osvajača Posavine' i glavnog planera neuspjele tenkovske akcije na Karušama pukovnika JNA a kasnije generala VRS, Slavka Lisice koju dao Tanjugu daleko poslije ove njegove neuspjele akcije tj. dana 12. avgusta 1995.godine (nakon akcije 'Oluja' u Hrvatskoj i oslobodilačke akcije Armije BiH na brdu Vis na Trebavi kod Lukavice) pod naslovom ''Poražen – pogrešan uzor'', a u kom se kaže: 'Pogrešna strategija vođenja rata dovela nas je u slepu ulicu. Ako je rat, a rat je, on se vodi po vojnim pravilima i vojnim zakonima, što podrazumeva ratno stanje i ratno zakonodavstvo. S pogledom na rat i ratne prilike, najbolje je da je vojni i ekonomski potencijal u jednoj ruci. Ko zloupotrebi taj princip – ode glava. Šta znači navodno zasedanje skupštine – farsa koja vodi u izdaju. Šta su ratna predsednišva? Ništa, samo hohštapleraj koji vodi u gubljenje rata, odnosno borbu za vlast na najprimitivniji način. Eto, neka sada vladaju Martić, Babić i drugi narodom u izbeglištvu. Ako se nastavi ovako, čime će vladati Karadžić, pitam se. Ako govorimo o efikasnosti i organizaciji vojske, onda mi mogu biti uzor sve vojske koje su pobednici u svim ratovima povesti ljudskog društva, ali nikad četnici u Drugom svetskom ratu. Jedan od elemenata poraza srpske vojske krajine je pogrešan uzor, tj. politikanstvo i ratno profiterstvo. Predaja je sramni akt oficira. Hoće li predaja kod nas postati uzor? S obzirom da imamo isti model u Republici srpskoj kao u RSK, o posledicama ne smem ni misliti'.

[pederiška]

Armija je vodila defanzivnu borbu, a tek na kraju ofanzivnu. Oslobodili smo B. Petrovac, Kulen Vakuf, Ključ, Sanski Most, Vozuču, Turbe, Donji Vakuf, i još neka manja mjesta.

[aleksije radicevic]

Pa može se reći da je ABiH srušila kod Srba tada već jako prisutan mit o sposobnosti JNA oficira. Najveće je razočarenje sam Mladić, koji sa superiornom vojskom nije uspeo da pobedi skoro neorganizovanu i sabo naoružanu neprijateljsku vojsku. Doduše ABiH su na ruku išle stalna pretnja od strane intervencije koja je visila nad glavama Srba.

[asusko]

Najveci uspjesi Armije BH su klanje Srba na Kazanima, zatvaranje Srba u Tarcinu, klanje Srba u Konjicu...i ''Heeeelp Bosniaaa'' na CNN.

[bonislav]

asusko kaže:

Najveci uspjesi Armije BH su klanje Srba na Kazanima, zatvaranje Srba u Tarcinu, klanje Srba u Konjicu...i ''Heeeelp Bosniaaa'' na CNN.

Omjer ubijenih srpskih civila i ubijenih bošnjačkih civila je 10:1 "u korist" bošnjačkih civila.

Bosanski Srbi su samo branili svoje.

[COD2]

Ovdje se lijepo vidi transformacija AR BiH od slabo naoružanih grupica iz 1992. do prave ustrojene armije 1995.

http://www.youtube.com/watch?v=WVdE1y4fuCA

I što je najvažnije, ako zatreba, a kako stvari idu, izgleda da će zatrebat, ali sljedeći put nećemo krenuti iz minusa.

[dk1]

popeli su se na Đokin toranj

[pederiška]

asusko kaže:

Najveci uspjesi Armije BH su klanje Srba na Kazanima, zatvaranje Srba u Tarcinu, klanje Srba u Konjicu...i ''Heeeelp Bosniaaa'' na CNN.

Handžar udaraj

[COD2]

Evo malo okusa slave sa Vlašića. Izvještava Duška Jurišić sa Alijine televizije:

http://www.youtube.com/watch?v=6wAeJ...eature=related

Najviši vrh Opaljenik 1943 m/nv. Snijeg u prosjeku 1,5 m. a mjestimično ima nanosa i do 6 m. Jedan bataljon 712. SBBr se popeo uz litice Galice konopcima u toku noći i gore izveo diverzantski upad u kojem je na licu mjesta stradalo oko 40 četa. Nakon toga u sadejstvu sa 705. SBBR u ranu zoru počinje bitka za Vlašić. Do 11 sati istog dana zauzeli smo Opaljenik.

I danas raja može ić mirne duše na Vlašić na skijanje.

Isti dan dobili smo iz Travnika, bureka, zeljanica, sirnica u neograničenim količinama i sve albanske slastičarne su radile besplatno nekoliko dana. Albanci.

[asusko]

Ogroman uspjeh Armije BH je sto su uspjeli da nagovore NATO da sprijeci da sarajevska Armija BH dozivi totalni debakl na Igmanu 1993 godine i time Sarajevo padne u ruke par puta malobrojniji jedinica VRS.
Ogroman uspjeh Armije BH je sto su uspjeli da nagovore NATO da proglasi Bihac, Tuzlu, Sarajevo, Gorazde za zasticene zone. Ogroman uspjeh Armije BH je sto su uspjeli da se odbrane od za 700 000 malobrojnijih Srba iz BiH.

[Crni Guber]

asusko:
Ogroman uspjeh Armije BH je sto su uspjeli da se odbrane od za 700 000 malobrojnijih Srba iz BiH.

O jos jedan koji zaboravlja agresiju iz Srbije, sankcije Srbiji, zabranu letova iznad BiH i druge stvari koje jasno govore o tome da je u BiH na djelu bio agresorski rat i na kraju sudski dokazano da Srbija nije sprjecila(a mogla je) genocid u Srebrenici.

[asusko]

Crni Guber kaže:

O jos jedan koji zaboravlja agresiju iz Srbije, sankcije Srbiji, zabranu letova iznad BiH i druge stvari koje jasno govore o tome da je u BiH na djelu bio agresorski rat i na kraju sudski dokazano da Srbija nije sprjecila(a mogla je) genocid u Srebrenici.

Ko god je bio u BiH zna da su nakon sto je tzv. BiH postala nezavisna drzava, u maju 1992 godine svi vojnici iz Srbije se povukli u Srbiju a u kasnijim godinama Milosevic je uveo sankcije RS i postavio UN posmatrace na granicu.

Meni bi bilo sramota da sam na vasem mjestu i da mi treba NATO da me spase od naroda koji je za 700 000 malobrojniji.

[COD2]

Ovo su srpski uspjesi:

http://www.youtube.com/watch?v=1ZNq_...eature=related

naravno, današnja etnička slika BiH je posljedica upravo tih "uspjeha".

[Tahvil-pasa]

Najveci uspjeh ARBiH je sto je uspjela odbraniti ideju suverene i nezavisne BiH i sacuvati Bosnjacki narod od bioloskog nestanka i to sve u uslovima medjunarodnog embarga, deset puta naoruzanijeg neprijatelja, vlastite mnogostruke infriornosti u naoruzanju i obucenom kadru i totalne logisticke izolacije.Sto se tice pojedinacnih operacija i bitaka tesko je izdvojiti bilo koju jer sve su podjednako brilijantne sa obzirom u kakvim nepovoljnim uslovima su se izvodile.Mrzitelji BiH su prakticno propustili sansu za ostvarenjem svojih ciljeva koja se javlja jednom u hiljadu godina, tesko da ce se u blizoj buducnosti poklopiti onako povoljni uslovi...otuda i njihv jed i mrznja na ARBiH.

[Crni Guber]

Ne radi se o brojnosti vec o naoruzanju JNA, tenkovima, teskom naoruzanju, logistici itd. Jel ti nisi gledao kako se Legija bori na Bihackom ratistu ili kako specijalna jedinica MUP-a Srbije Skorpioni ubija nenaoruzane Srebrenicane??? Ako to vec imamo na Yotube koliko je tek toga bilo u stvarnosti?