Nisko samopouzdanje

[shae]

Nakon mnogih promišljanja, dođoh do zaključka da je najosnovniji problem u mom životu jako nisko samopouzdanje. Ne poznajem nikoga tko je toliko nizak u vlastitim očima kao što ja nisko vidim sebe.

ne znam jel potrebno napomenuti da nemam nikakav fizički nedostatak, osim što imam dosta lose zube, no to je u procesu rješavanja, pa nije toliko dugotrajan I neriješiv problem, osim što me estetski smeta.
Isto tako sam fakultetski obrazovana, imam posao (nije da ga baš volim, no nije niti toliko nepodnošljiv), samostalno se uzdržavam već godinama, ne mislim da sam glupa ni nesposobna, no ipak, sve ovo što mogu napisati crno na bijelo u mojoj glavi izgleda totalno dugačije.

Zadnje 2 godine sam imala dosta problema I svašta nešto mi je visilo u zraku, neprestano sam bila pod stresom I zabrinuta, pa sam si nabavila depresivno anksiozni poremećaj. Depresije sam se riješila, no anksiozne episode imam svako toliko, napadaje panike isto tako.

Nemam bliže obitelji, a s daljom nisam bliska (niti želim biti- no to je druga priča). Imam ogroman strah od napuštanja, vjerujem da s tim u paru imam I strah od vezanja. Imam generalno jako puno realnih I nerealnih strahova I emotivnih turbulencija.

Imala sam šupendarsku vezu koja se dugo okončavala I završila na način da me frajer dotukao što se tiče samopouzdanja. Zaključak svega je bilo da ga ne privlačim, pri čemu je detaljno opisao moje nedostatke. Naravno, sad si to ne mogu izbiti iz glave. Napomenimo da je prošlo tri godine, a ja sam još uvijek single.

Trenutno sam se koliko toliko izborila s nekim realnim problemima, no ostalo mi je vremena da se počnem slagati u galvi prvi put nakon 2 godine. Prvi put sam uspjela stati I pogledati malo u sebe I ne sviđa mi se.

Beskičmena sam. Ne znam se izboriti za sebe I suprotstaviti. Najgore je što to realno gledam I uviđam I svejedno se ne mogu trgnuti.

Ako mi se netko zaista svidi, ja automatski mislim da je iznad mene I bolji od mene I da nemam šanse kod njega. I automatski zauzmem zatvoreno I odbojno držanje. Ili se zaprepadam pa počnem trkeljati najveće gluposti koje mi u tom trenu uđu u glavu. I tu se u startu pokažem kao glupača. Jako često se postavim previse hladno I obrambeno I na najmanju provokaciju, što mi je problem I s prijateljima I jako mi je dugo trebalo da uvidim da nije problem u tome da sam ja užasna I nitko me ne želi, već da se dosta krivo postavljam.

Ne znam se posvađati. Ne znam nekog tko me vec x puta zajebao pozvati na red.

najgore je sto uviđam da sam time upala u začarani krug čime si još više rušim samopouzdanje. Samopotužujem se za glupe odluke iz proslosti I zaključujem da sam si sama kriva što mi je lose. Uviđam da gubim vrijeme I prilike zbog svoje neodlučnosti I beskičmenosti, I nepovjerenja u sebe. A ne znam kako da se izborim s tim. Ne znam kako uvjeriti sebe da nisam dno dna, da zaslužujem da mi bude bolje nego što je. Ne znam kako da se riješim tog samoprijezira- samo znam da me koči u svemu I da mi nikad neće biti bolje dok ga se ne riješim. I tako u krug…

[Mladenac]

Kaj si došla ovdje hvaliti ili kaj?

Riješila si dva problema, riješi treći, četvrti, ...

Imaš loša iskustva, gledaš svijet kroz usrane naočale.
Otiđi na bunar i operi naočale.

Postavi kriterij da se netko s tobom smije družiti ako ti se svidi.
Jedina osoba kojoj je poželjno da se svidiš si sama.

I nogom u guzicu je korak naprijed.

[zoki89]

Tvoj bivši se veoma ružno ponio. Osim toga, zaista ne brini o njegovim riječima. Neovisno kakvi smo, uvijek ima ljudi kojima se sviđamo, i onih kojima se ne sviđamo.

Što se tiče komunikacije s ljudima, najlakše je da objasniš što prolaziš. Neće ti nitko zamjeriti ako priznaš svoju prošlost, te kako to utječe na tebe. Većina će vjerojatno cijeniti tvoju iskrenost i bolje te razumjeti.

Poslao sam ti neke savjete za jačanje samopouzdanja privatnom porukom. Pročitaj ako želiš.

[Tox]

Smijem li pogađati? Roditelji su bili dosta kritični prema tebi u djetinjstvu. Ili ima nekih postupaka u odgoju za koje misliš da su bili neadekvatni?

[oxymoron69]

Samo je problem što je samopouzdanje posljedica, a ne uzrok. Tako da to nikako nije osnovni problem, trebaš riješiti stvari zbog kojih si dobila nisko samopouzdanje.

Čini mi se da su to najviše međuljudski odnosi. I da se riješiš tih problema treba nešto konkretno napraviti, korak po korak, a ne samo razmišljat o tom i uvjeravat se u mislima.

[Orcisus]

Draga shae, i mene su mučili/muče mnogi od nabrojenih problema. Nekako s iskustvom vidiš da dobrim dijelom zabrijavaš, bar je tako meni bilo. Shvatiš da je svašta relativno, i da recimo, kao što si uspjela shvatiti da se krivo postavljaš, tako će možda još neke stvari ispasti pozitivnije nego što to jesu. To što si bila u takvoj vezi samo govori o tome da ne cijeniš samu sebe pa si sukladno tome naletjela na neku budalu koja se prema tebi ponaša onako kako se ti ponašaš prema sebi. Pišem malo nepovezano, no šaljem samo malo potpore. Ja sam nekako izgradila dio samopouzdanja jer sam se uspjela realizirati u vidu posla, to mi je jako bitno, a pomogle su mi i pohvale koje sam dobila.

Bilo bi dobro da sami sebe pohvalimo, i mislim si sve da oni savjeti "stanite pred ogledalo i recite si nešto lijepo" i nisu toliko loši. Ne znam iskreno sad za neki drugi način pomoću kojeg se može prijeći granica do koje sam i ja došla, baš ono, riješiš neke realne probleme, ostanu ti unutarnji s kojima ne znaš što da radiš, često ih nisi ni svjestan, ali ponašaš se destruktivno. Svakako preporučam sport i neki vid rekreacije, mene on puni pozitivnom energijom. I preporučila bih još jednu knjigu, zove se: Plan samopouzdanja : osnovni koraci vaše nove osobnosti / Sarah Litvinoff (može se naći na netu) , a meni je dobra jer je jako sistematična i daje ti doslovce neke zadatke koje moraš ispuniti. Dobre su isto (sličan princip rada, dakle ne one gluposti Vi ste lijepi, vi možete sve što poželite....) i knjige autorica Dubravke Miljković i Majde Rijavec (Razgovor sa zrcalom i Čuda se ipak događaju, ima ih još). Uglavnom tu se nalazi nešto praktičniji put do sampouzdanja, realniji malo, nešto tipa spoznaj i osvijesti svoje dobre strane i tako, imaš konkretnije stvari za napraviti... praktičniji dakle, meni to recimo odgovara. Na svom samopouzdanju moraš sama raditi.

[ona1]

Shae ovaj decko nije vrijedan spomena.. Sta se tice posla to je super da si se u tom podrucju realizirala i mislim da ce ti biti dovoljno okruziti se pravim ljudima. Nemas ogroman problem po meni, vec neke normalne dileme i nedoumice vezane za sebe i svoju okolinu. Nitko nije stalno na vrhuncu sa samopouzdanjem, ono i na dnevnoj bazi oscilira, a kamo li na dugi rok. Pohvala za zubice..

A sad ne znam da li da otvorim novu temu ili mogu i ovdje.. Moj problem je slican, ali ja sam uvijek imala samopouzdanja do unazad godinu, dvije kad su se desile neke stvari.. Dok sam bila na fakultetu sve je bilo super jer sam imala drage ljude oko sebe, drugim rijecima - birala sam ih. Od kada sam se zaposlila poceli su problemi. Dosla sam u radnu sredinu koja je ekvivalent osinjem gnijezdu. Nije pomoglo ni to sto sam stalno bila najmlada, najljepsa i najskolovanija medu kolegicama, dapace. Kad sam po isteku ugovora dobila pedalu, unatoc rezultatima, poceli su jos veci problemi.. Bezuspjesno trazenje posla koje je dotuklo moje samopouzdanje trajalo je dovoljno da stignem razmisliti o svemu tome. Pocela sam sumnjati u sebe. Sad sam u novoj radnoj sredini u kojoj imam nove probleme slicnog tipa. Mogla bih satima o tome. Poanta je da s budilicom zavrsava onaj dobri dio dana. Do podne osjecam gadenje, nervozu i stezanje u prsima. Doma ne pricam o tome jer mislim da ce reci da sam luda kad mi svugdje nesto smeta.. i onda naravno, kako se to kupi u meni ja sam vecinu dana prozeta takvim osjecajima.. Sta da radim? Ono sto mi smeta na poslu ne izgovaram na glas jer zelim izbjeci konflikte i kao rezultat cijelo vrijeme se osjecam potlaceno. Oprostite sto sam razduzila, ali ovo je skracena verzija.. Trebam savjete..

[shae]

zoki89 kaže:

Poslao sam ti neke savjete za jačanje samopouzdanja privatnom porukom. Pročitaj ako želiš.

Hvala ti pročitat ću sigurno Nadam se da ce biti od pomoći.

Tox kaže:

Smijem li pogađati? Roditelji su bili dosta kritični prema tebi u djetinjstvu. Ili ima nekih postupaka u odgoju za koje misliš da su bili neadekvatni?

Ne kritičnost, no zamjeram poticanje na izbjegavanje sukoba. Toga se još uvijek ne mogu riješiti, a u takvom sam krugu odgojena i zato mi se uzasno teško izboriti za sebe. Jer bih svaki put ja bila kriva ako sam se pobunila, jer sam trebala prešutjeti, iako je bilo, uvjetno rečeno na moju štetu. Pa ono, nekako mi je utuvljeno u glavu da sebe stavljam zadnju....

Orcisus kaže:

Draga shae, i mene su mučili/muče mnogi od nabrojenih problema. Nekako s iskustvom vidiš da dobrim dijelom zabrijavaš, bar je tako meni bilo. Shvatiš da je svašta relativno, i da recimo, kao što si uspjela shvatiti da se krivo postavljaš, tako će možda još neke stvari ispasti pozitivnije nego što to jesu. .....

I preporučila bih još jednu knjigu, zove se: Plan samopouzdanja : osnovni koraci vaše nove osobnosti / Sarah Litvinoff (može se naći na netu) , a meni je dobra jer je jako sistematična i daje ti doslovce neke zadatke koje moraš ispuniti. Dobre su isto (sličan princip rada, dakle ne one gluposti Vi ste lijepi, vi možete sve što poželite....) i knjige autorica Dubravke Miljković i Majde Rijavec (Razgovor sa zrcalom i Čuda se ipak događaju, ima ih još). Ui.

Trudim se sad malo si to raščistiti u glavi uz pomoć prijatelja, no jako polako mijenjam te neke naučene obrasce ponašanja i razmišljanja. Ono puževim korakom. Ukaze mi se na nesto, pa ja iznesem xy argumenata zasto to nije tako, pa mi treba stomilijuna kontraargumenata da shvatim da neke stvari zabrijavam.

A knjige cu potraziti, hvala ti

[zoki89]

ona1 kaže:

A sad ne znam da li da otvorim novu temu ili mogu i ovdje.. Moj problem je slican, ali ja sam uvijek imala samopouzdanja do unazad godinu, dvije kad su se desile neke stvari.. Dok sam bila na fakultetu sve je bilo super jer sam imala drage ljude oko sebe, drugim rijecima - birala sam ih. Od kada sam se zaposlila poceli su problemi. Dosla sam u radnu sredinu koja je ekvivalent osinjem gnijezdu. Nije pomoglo ni to sto sam stalno bila najmlada, najljepsa i najskolovanija medu kolegicama, dapace. Kad sam po isteku ugovora dobila pedalu, unatoc rezultatima, poceli su jos veci problemi.. Bezuspjesno trazenje posla koje je dotuklo moje samopouzdanje trajalo je dovoljno da stignem razmisliti o svemu tome. Pocela sam sumnjati u sebe. Sad sam u novoj radnoj sredini u kojoj imam nove probleme slicnog tipa. Mogla bih satima o tome. Poanta je da s budilicom zavrsava onaj dobri dio dana. Do podne osjecam gadenje, nervozu i stezanje u prsima. Doma ne pricam o tome jer mislim da ce reci da sam luda kad mi svugdje nesto smeta.. i onda naravno, kako se to kupi u meni ja sam vecinu dana prozeta takvim osjecajima.. Sta da radim? Ono sto mi smeta na poslu ne izgovaram na glas jer zelim izbjeci konflikte i kao rezultat cijelo vrijeme se osjecam potlaceno. Oprostite sto sam razduzila, ali ovo je skracena verzija.. Trebam savjete..

Traži novi posao na kojemu ćeš biti zadovoljnija. A do tada je važno da shvatiš kako ne trebaš imati dobre odnose sa tim ljudima. Oni su samo tvoji suradnici, a ne dio tvog privatnog života. Ne pridavaj previše važnosti njihovim mišljenjima i ponašanju. Bitno je da odrade svoj dio posla, i da se u tome slažete. Nastoji pronaći nešto u samom poslu što tebe veseli, ili ti daje određeni smisao tokom dana.

Obitelj je takva kakva jest, i ako te sada ne razumiju, vjerojatno niti neće.Tako da pronađi nekog s kime ćeš moći popričati o svemu. Barem virtualno ako ne u stvarnosti.

[ona1]

Hvala na savjetima.. Nije svaki dan toliko los, oscilacije su stalno prisutne, ali recimo svaki treci je grozan. Trazenje novog posla ce sacekati jos neko vrijeme jer moram odraditi pripravnicki da mogu traziti nesto bolje. Postoje i velike sanse da ostanem i to za dobru placu. Zapravo posao je super, kolege su ok osim jedne osobe na koju imam alergiju.. E u tom grmu lezi zec. Uvijek mi se dogadalo da imam 1 osobu koja me remeti. Pa sam dosla do zakljucka, nije moguce da je slucajno... znaci da je do mene.. I sad se trudim raditi na tome da olaksam sebi zivot.. Cak nisam sigurna da je samopouzdanje problem (iako planiram procitati neke knjige na tu temu), vec nailazim na jednu ideju.. A ideja je.. razvijem netrpeljivost prema ljudima koji su mi najslicniji barem u nekim stvarima, ali te njihove karakteristike mi ne odgovaraju. Kao s magnetima, odbijaju se i ne mogu zajedno. Mozda sam stvarno fulala temu..

[shae]

ona1 kaže:

Uvijek mi se dogadalo da imam 1 osobu koja me remeti. .

Na svakom poslu ikad, ali IKAD imas minimum jednog koji te ubije u pojam.

Ja sam imala na svom poslu do sad: ženu koja mi je rekal da sam glupa dok me podučavala, frajera koji me tlačio, vrijeđao, nasprdavao i jednom mi doslovno podmetnuo da sam nesto zajebala i par kolega cije mi je samo postojanje islo na zivce. To moras hendlati jer ce uvijek, ali uvijek tako biti. Ja sam se naplakala i natrošila zivaca nad tim i trajalo je dok si nisam slozila u glavi da moj posao i moj zivot nisu iste stvari. Pa sam ovog mobingaša prituzila sefici i skulirao se odmah. sad si cak i zapalimo cigaretu skupa.

Nisu ti to frendovi ni itko do kog ti mora biti stalo ili moras imati ikakav odnos osim osnovne pristojnosti. Što s njima manje, to bolje. To naravno ne znači da ti neki od kolega nece postat dragi s vremenom, i da se necete sprijateljiti i prebaciti to druzenje van posla. No sad su problem ovi naporni.

ti si tamo da odradis posao i zaradis plaću i to je sve.

Meni je dugo trebalo da me prestane jesti i posao i odnos s kolegama. A nas je cc 20 u uredu s puno manje mjesta i 2 mala prozora. Uz to je jos super stresan posao i svi su stalno preoptereceni i nadrkani. Znači pljuvanja, tračarenja, spletkarenja svega ima. Ja se trudim niti ne znati sto se pljuje po meni kad me nema, jer bih se samo uzrujavala za ništa.

Pokusaj si to postaviti da nisi tamo zbog te osobe vec zbog sebe i ignor osim ako te posao ne tjera da komunicirate. Evo, moje iskustvo je pokazalo da je najbolje sebi u gavi držat "nebitan je, fejk i smara" i samim tim nevrijedan i pozornosti i uznemiravanja, a prema njemu/njoj najpristojnije i najkraće.

[ona1]

Da znas da cu ove tvoje rijeci negdje spremiti i pokusat se sjetiti u trenutcima krize.. Ja sam mislila da je do mene a mozda i je, ali nije ni bitno. Bitno mi je sad nauciti se nositi s time jer nema smisla imati takve stresove na dnevnoj bazi. To su ljudi koje vidas svaki dan i to 1/2 svog budnog vremena. Kad god bi trazila savjete uvijek bih dobila odgovor: izbjegavaj takve ljude, ali ovo se ne moze izbjeci. Pa nisam luda odreci se posla radi nekoga takvoga..
Zelim ti puno srece i slobodno se javi na pm kad se zelis malo izjadati ili posavjetovati :*

[Mladenac]

Vidim raspisalo se

@Shae i @Ona1
Meni je možda od svih knjiga pomogla "Ja sam ok, ti si ok" od Thomas A. Harrisa.
I transakcijska analiza (TA)

Na tu knjigu se veže "Koju igru igraš" Eric Berne
(Iako je osnova TA poželjno je pročitati poslije gornje knjige)

Ima i dosta materijala na youtube-u o TA.

TA nas uči o međuljudskoj interakciji, ali i o tome kako osvjestiti djetinjstvo u sebi.
Primjenom TA u svakodnevnom životu možemo prilagoditi način ophođenja ovisno o situaciji.
A i shvatiti zašto reagiramo u pojedinoj situaciji.

Razne knjige o samopouzdanju su dobre, ali uz TA shvatit ćemo od koga točno problemi dolaze.

"Nauči se brinuti o djetetu u sebi"

Također ćete skužiti kako se odnose prema vama, i kako se treba odnositi prema drugima.

[ona1]

ima li tko ove knjige u pdf-u?

malo sam proucila osnove koncepta ja sam ok ti si ok. mislim da sam izmedu ja sam ok ti nisi i ja nisam ok i ti nisi ok-niko nije ok. cak sam nasla na stranicama efzg-a jedan tekst o tome kako tim moze funkcionirati ako su svi ok (ja ok ti ok). ok, shvacam da ja moram postici stanje "ja ok ti ok" ali ako ljudi u timu nisu, prvo otezava ti da to postignes, drugo tim ne funkcionira i trece vraca te u krug u kojem netko opet nije ok. kako utjecati na tuda "ok"? jesam zakomplicirala.. shvatili ste sta zelim reci?

[Mladenac]

Odlična YT playlista o transakcijskog analizi:

https://www.youtube.com/watch?v=lnMm...44BA0DCC742F63

I ovaj kanal je odličan (pazite na redoslijed filmova):
https://www.youtube.com/user/ericbernemd

PS. Dosta dobrih knjiga iz psihologije ima u lokalnim knjižnicama

[F.A.Q]

Mladenac kaže:

I nogom u guzicu je korak naprijed.

respect! :klap:

[alebi]

shae kaže:

Nakon mnogih promišljanja, dođoh do zaključka da je najosnovniji problem u mom životu jako nisko samopouzdanje. Ne poznajem nikoga tko je toliko nizak u vlastitim očima kao što ja nisko vidim sebe.

ne znam jel potrebno napomenuti da nemam nikakav fizički nedostatak, osim što imam dosta lose zube, no to je u procesu rješavanja, pa nije toliko dugotrajan I neriješiv problem, osim što me estetski smeta.
Isto tako sam fakultetski obrazovana, imam posao (nije da ga baš volim, no nije niti toliko nepodnošljiv), samostalno se uzdržavam već godinama, ne mislim da sam glupa ni nesposobna, no ipak, sve ovo što mogu napisati crno na bijelo u mojoj glavi izgleda totalno dugačije.

Zadnje 2 godine sam imala dosta problema I svašta nešto mi je visilo u zraku, neprestano sam bila pod stresom I zabrinuta, pa sam si nabavila depresivno anksiozni poremećaj. Depresije sam se riješila, no anksiozne episode imam svako toliko, napadaje panike isto tako.

Nemam bliže obitelji, a s daljom nisam bliska (niti želim biti- no to je druga priča). Imam ogroman strah od napuštanja, vjerujem da s tim u paru imam I strah od vezanja. Imam generalno jako puno realnih I nerealnih strahova I emotivnih turbulencija.

Imala sam šupendarsku vezu koja se dugo okončavala I završila na način da me frajer dotukao što se tiče samopouzdanja. Zaključak svega je bilo da ga ne privlačim, pri čemu je detaljno opisao moje nedostatke. Naravno, sad si to ne mogu izbiti iz glave. Napomenimo da je prošlo tri godine, a ja sam još uvijek single.

Trenutno sam se koliko toliko izborila s nekim realnim problemima, no ostalo mi je vremena da se počnem slagati u galvi prvi put nakon 2 godine. Prvi put sam uspjela stati I pogledati malo u sebe I ne sviđa mi se.

Beskičmena sam. Ne znam se izboriti za sebe I suprotstaviti. Najgore je što to realno gledam I uviđam I svejedno se ne mogu trgnuti.

Ako mi se netko zaista svidi, ja automatski mislim da je iznad mene I bolji od mene I da nemam šanse kod njega. I automatski zauzmem zatvoreno I odbojno držanje. Ili se zaprepadam pa počnem trkeljati najveće gluposti koje mi u tom trenu uđu u glavu. I tu se u startu pokažem kao glupača. Jako često se postavim previse hladno I obrambeno I na najmanju provokaciju, što mi je problem I s prijateljima I jako mi je dugo trebalo da uvidim da nije problem u tome da sam ja užasna I nitko me ne želi, već da se dosta krivo postavljam.

Ne znam se posvađati. Ne znam nekog tko me vec x puta zajebao pozvati na red.

najgore je sto uviđam da sam time upala u začarani krug čime si još više rušim samopouzdanje. Samopotužujem se za glupe odluke iz proslosti I zaključujem da sam si sama kriva što mi je lose. Uviđam da gubim vrijeme I prilike zbog svoje neodlučnosti I beskičmenosti, I nepovjerenja u sebe. A ne znam kako da se izborim s tim. Ne znam kako uvjeriti sebe da nisam dno dna, da zaslužujem da mi bude bolje nego što je. Ne znam kako da se riješim tog samoprijezira- samo znam da me koči u svemu I da mi nikad neće biti bolje dok ga se ne riješim. I tako u krug…

Praktički ista stvar i kod mene,osim zubiju