Dermatilomanija - kompulzivno kopanje kože (opća tema)

[Dermatillomania]

tamaros - Evo, ja ću ti odgovoriti.
Nekoliko nas na temi posjećujemo psihijatra i uzimamo antidepresive radi anksioznosti, depresije i sl. problema. Ja ih npr. uzimam već par godina zbog jednog drugog poremećaja (okp) i puno mi pomažu, ali nisam nikad dobila neke posebne medikamente za liječenje dermatilomanije. U početku mi je psihijatar rekao da bi AD-i trebali djelovati i na taj problem, ali nisu. To je ono što ti ja zasad mogu reći! Žao mi je što ti ne mogu dati neke konkretnije informacije. :/

Bilo bi dobro da si uzmeš malo vremena pa da svaki dan pročitaš bar 2,3 stranice naše teme (bit ćeš gotova za par dana) i vjerujem da ćeš mnogo toga naučiti i dobiti punoo korisnih savjeta.

Nažalost, sve smo mi PREdugo patile u tišini dok se nismo našle tu na forumu. Meni je pao kamen sa srca kad sam otkrila da nisam jedina na svijetu s tim užasnim problemom. Otad sam mnogo toga naučila o svojoj bolesti, i najvažnije, počela sam gledati sebe drugim očima!!

Prije godinu dana (otkad sam otvorila temu) nisam mogla ni sanjati da ću danas imati svoju bolest pod kontrolom!! Naravno, tek sam na početku svog odvikavanja (od 1.6. sam krenula), ali za mene je i ovo već veliki uspjeh.

Nadalje, što se tiče tvoje životne priče, žao mi je zbog svega što si proživjela, a najviše radi toga što si u toj nemoći "pobjegla" baš u ovo sranje...u ovaj grozan poremećaj.
Eh, da nam je svima vratiti vrijeme i zaustaviti se onog momenta kad smo se prvi puta raskopale....
Ja se ko jučer sjećam kad sam se prvi put rakopala do krvi. Ali, moram reći da mi je to sjećanje punooo pomoglo da se danas osvijestim. Shvatila sam da svi ti razlozi zbog kojih sam krenula u kopanje nisu bili vrijedni toga, bili su tako bezazleni, ali tada su se činili velikima. Vrlo je važno da iz današnje perspektive sagledaš svoju prošlost i ponovo ju proživiš (u mislima). Tako ćeš dobiti neke bitne odgovore o sebi, tj. o svojim nerazriješenim emocijama i time osvijestiti taj poriv koji te i dalje vuče kopanju.
To je ono što ti ja mogu savjetovati, ali bilo bi dobro da možda odeš po uputnicu za psihologa (bar za početak), pa da i s njim malo popričaš.

No, htjela bih ti obratiti pažnju na još nešto! Ovaj dio tvog posta me malo začudio jer spominješ nešto što nije uopće tipično za dermatilomaniju, a to je ugoda koju osjećaš nakon nanošenja boli samoj sebi.

tamaros kaže:

..ono što me nekako najviše užasava je zapravo osjećaj olakšanja koji osjetim kada mi kožu propara ta mala munjica bola, kao da mi ona jedina govori ok je, još si živa, možeš disati, funkcionirati, osjećati bol...znači nisi potpuno otupjela...ima još nade za mene.

Naime, mi dermatilci (fora mi je ovaj naziv! ) se kopamo radi "užitka", ali ne i radi nanošenja boli samoj sebi. To što ti spominješ je vrlo karakteristično za poremećaj samoozljeđivanja. A to je, pak, jedna sasvim druga tema sa psihološkog aspekta, pa bi mogla malo baciti oko i na taj pojam. Ima, čini mi se, i tema na forumu pa ju potraži.
Uglavnom, pretpostavljem da ti imaš neki miks dermatilomanije i poriva za samoozljeđivanjem, ali ipak ja nisam psihijatar pa ne mogu 100% tvrditi. Zato bi bilo dobro da ti netko stručan odredi dijagnozu!

[Dermatillomania]

Već dugo želim s vama podijeliti ovu stranicu, ali zaboravim! Evo ga: www.skinpickingsupport.com

Dakle, to je stranica koju vodi djevojka pod imenom Angela Hartlin. Njezin video imate na početku teme u mom uvodnom postu.
Ta djevojka je začetnica udruge koja se bavi osviještavanjem problema Dermatilomanije, te pružanjem podrške i pomoći obljelima diljem SAD-a. Ona je zapravo bila moj prvi uvid u dermatilomaniju i veoma sam joj zahvalna zbog toga! Tada još nije imala web stranicu, ali sad ima i puna je zanimljivih i raznosvrsnih sadržaja iz njenog privatnog i poslovnog života (koji se naravno tiču dermatilomanije), mnogim savjetima i metodama samopomoći, njezinim unutarnjim mislima i borbama, te fotkama i videima s nekoliko gostovanja u raznim tv emisijama. Ima i svoj youtube, twitter i facebook account. Snimila je i dokumentarac "Scars of Shame" tom poremećaju, te napisala knjigu (koja je zapravo njen osobni dnevnik) "Forever Marked: A Dermatillomania Diary".
Eto, pa pogledajte i sami koga zanima!

theNeo kaže:

Ne mogu opisat u kakvom sam šoku upravo. Od 2006. godine posjećujem razne psihijatre i psihologe i NITI JEDAN od njih mi nikad nije spomenuo da postoji ovakav poremećaj (da ima svoje ime i da nisam jedina), a svakom od njih sam pričala o ovom problemu.

theNeo-jesi li pitala u međuvremenu svog trenutnog psihijatra zašto te nitko od njih nikada nije informirao o tome??
Ja bi ih na tvom mjestu SVE od reda nazvala (ili im poslala mejlove) i fino ih poljuvala! Jebeš takve psihijatre koji ti ni dijagnozu ne znaju postaviti!


btw. kako točno funkcionira ta vaša tajna fb grupa? Vidim da ste se tu na forumu nešto utišale. Pa nećete mi valjda zbog toga potpuno prestati pisati ovdje?!

[tamaros]

Nije toliko ugoda, ili da si želim nanijeti bol to mi je kao nekakav osjećaj olakšanja kao da sam otpustila dio napetosti i stresa i dio problema riješila. U situaciji sam da trebam biti jaka sada, da trebam biti sabrana a to nisam. Ne smijem pokazati slabost niti smiem drugima pokazati da sam sva slomljena. U svakom slučaju ovaj forum mi je dragocjen izvor informacija i pomoći. Ja se nadam da je i ovaj prvi korak koji sam napravila prema izlječenju dragocjen i da ću uspjeti nešto napraviti. Dakle, da rezimiram bilo bi dobro potražiti stručnu pomoć.

[Samazza]

Hello zenske!

Malo sam u zadnje vrijeme imala nekih obaveza pa nisam pisala a citala sam brzinski tu i tamo i vidim, imamo nove osobe na temi. E pa, dobro nam dosle
Drago mi je kad procitam da ljudi pronalaze ovu temu i shvate da nisu sami u ovom "paklu".
Glavu gore, naravno da niste same
Najbolje bi bilo da procitate temu od-do, ima mnogo korisnih i dobrih postova.

Sto se mene licno tice, jos uvijek se dobro drzim, prosli pms je prosao tu i tamo ok, bila sam malo skrenula s puta ali sam brzo zakocila i vratila se na pravi put. Malo sam istiskivala ali nisam napravila nikakvu stetu. Ten mi izgleda i vise nego dobro, nemam rana niti krasti, samo tu i tamo stare fleke. Ne trebam ni puder, dovoljno je BB krema i/ili korektor na pojedinim mjestima.
Svim silama cu se potruditi da mi ovaj sad novi, nadolazeci pms prodje jos bolje...shvatila sam da mi je on najveci okidac, krivac...
Tada budem losije volje, dodju mi negativne misli i eto, brzo se vratim ovom zlu...
Cilj mi je otici na more na ljeto 2015 god. a to bi podrazumijevalo potpuni prestanak kopanja i sto manje istiskivanja, znaci, ne praviti nove rane, rijesiti se starih, a fleke bi vremenom trebale izblijediti. Zatim ce sunce & more uciniti svoje.
Do tada, imam jos ravno godinu dana vremena
Sto nije malo, zar ne?!

Eto, ljubac do sljedeceg javljanja, drzite se cure, mozemo mi to!

[tapravnica]

evo, ja sam krenula, svi pokušaji do sada se poništavaju, al sada sam već par dana "slobodna", prekrasan osjećaj, od sada ozbiljno želim okrenuti novu stranicu u životu, ujutro se probuditi nasmijana znajući da nisam unakažena, normalno se našminkati. svima kojima uspijevaju čestitam od srca.
nadam se da ću uskoro pronaći posao pa da će me i to okupirati - baš sam optimistična .
samo ne znam kako se zove naša grupa na fejsu?

[Dermatillomania]

Sarajka_Mazza kaže:

Sto se mene licno tice, jos uvijek se dobro drzim, prosli pms je prosao tu i tamo ok, bila sam malo skrenula s puta ali sam brzo zakocila i vratila se na pravi put.Malo sam istiskivala ali nisam napravila nikakvu stetu. Ten mi izgleda i vise nego dobro, nemam rana niti krasti, samo tu i tamo stare fleke.

Ma too! Bravo Sarajko!

Nisi ti uopće skrenula s puta, samo si se malo spotakla!
Da si "skrenula" sada bi bila sva krvava, upaljena i u ranama, ali ti to nisi i zato svaka čast na tvom uspjehu! Bravo!

Curke, bitno je da shvatite razliku. Nije smak svijeta ako stisnete pokoji prišti i miteser, sve dok to radite na normalan način. Znači, to nikako nije razlog za odustajenje od cilja jer vi ste i dalje na putu, niste nikamo skrenule! Skretanje s puta bi bilo kad bi se ponovo raskopale i izmasakrirale.

tapravnica-ovo vrijedi i za tebe. Ne moraš "poništavati" svoje pokušaje, pa makar i zaista skrenula s puta. Samo se vrati na taj isti put i piči dalje prema cilju!
Nemoj to "skretanje" doživljavati kao neuspjeh već gledaj to kao novu priliku, kao nešto što te ojačalo za daljni put. Jednog dana će sve doći na svoje mjesto, vidjet ćeš! Tada neće više biti nikakvih skretanja, možda samo manjih padova, a nakon što i te padove proživiš, čeka te samo ravan put do cilja!
Ostani i dalje pozitivna i optimistična!

Držite mi se curke!! Jače ste nego što mislite!

[Dermatillomania]

Get My Hands Off Me: Skin Picking and Hair Pulling Documentary

[Zatvorenica]

Imala sam problem sa čupkanjem kose ali nije trajalo dugo, možda godinu ili dvije. Nakon toga sam promijenila okolinu i postepeno kao da sam izgubila interes za to, tj više nisam imala potrebu za tim. Čudno, jer po sebi kopam konstantno, po cijelom tijelu tražim i najmanju neravninu da "poravnam". Nekako sam se nagovorila sa samom sobom da imam neka pravila oko toga. Kada ožiljak bude u određenom stadiju, više ga ne diram tako da bi mogao zarasti ali zato nađem drugi koji me okupira da ne mislim na prethodni. Tako sam bar smanjila broj rana i njihovo širenje jer pred 2 godine izgledala sam izrezbareno.
Ljudi oko mene me konstantno udaraju po prstima kada to radim, čak me optužuju da to radim kako bi ih živcirala, a ne znam kako im objasniti da je to stvaran problem jer ne činim to kada sam svjesna već kada se zadubim u nešto ili budem pre mirna. Problem je što to radim i vani, neprimjetno drugima ali radim. No u tome nalazim zadovoljstvo dugo vremena i nadam se da ću naći način da to istrijebim u potpunosti...koliko god ugodno bilo.

[sancchan]

nažalost danas sam imala breakdown i raskopala sam sve čega sam se uspjela dohvatiti. i lice i ramena i ruke, sve mi se crveni, sve mi je u krastama i ranicama.
mama me napala da zašto si to radim, da je to njoj bolesno, da to graniči sa samoozljeđivanjem. ne znam se objasniti. radim to stalno, jednostavno imam potrebu. ali je istina, kad sam nervozna i osjećam se loše, češće to radim. neko vrijeme sam uspijevala bez toga, lice i ramena su mi se dosta oporavili, bez problema sam mogla nositi otvorenu odjeću i bretelice, ali danas sam se eto slomila i opet se odala tome.
a taman sam mislila da sam postigla nekakav napredak.
lice mi se žari, cijelo je u krastama. osjećam se jadno.

[Zatvorenica]

sancchan kaže:

nažalost danas sam imala breakdown i raskopala sam sve čega sam se uspjela dohvatiti. i lice i ramena i ruke, sve mi se crveni, sve mi je u krastama i ranicama.
mama me napala da zašto si to radim, da je to njoj bolesno, da to graniči sa samoozljeđivanjem. ne znam se objasniti. radim to stalno, jednostavno imam potrebu. ali je istina, kad sam nervozna i osjećam se loše, češće to radim. neko vrijeme sam uspijevala bez toga, lice i ramena su mi se dosta oporavili, bez problema sam mogla nositi otvorenu odjeću i bretelice, ali danas sam se eto slomila i opet se odala tome.
a taman sam mislila da sam postigla nekakav napredak.
lice mi se žari, cijelo je u krastama. osjećam se jadno.

Drzi se i pokusaj se skloniti kada dodje stresna situacija. U drugu sobu, prosetaj do parka, bilo sto. Samo da ne sjedis na mjestu i ne odlutas.
Uzmi gumicu za kosu i stavi oko zgloba. Kada imas potrebu zabavi se s njom. Bilo sto slicno samo da ti odvrati pozornost od kopanja. Meni u vecini slucajeva pomaze. Uglavnom je dodirujem samo, to me umiri dovoljno. Zaposli ruke drugim stvarima, ne kozom. Ne gubi vjeru jer ovo je bio samo trenutak slabosti. Gledaj to kao iznimku, a ne vracanje na staro.

[Samazza]

Zatvorenice- welcome
Pohvalno je sto si prestala sa cupanjem kose, iako, period od godinu-dvije i nije kratak. Pokusaj se sjetiti kako si pocela sa kopanjem koze tijela i lica?! Kad i zasto? I kakve te situacije navedu da to radis, svjesno ili ne!
Uspjela si sa cupkanjem kose, vjerujem da mozes i ovo pobijediti.
A zadovoljstvo pronadji u nekim drugim stvarima, nesto sto nece dovesti do toga da se unistavas, kako fizicki, tako i psihicki.

sancchan- drz' se
Takve situacije su nam svima itekako poznate, pa i previse. Ali to ne znaci da trebas odustati od konacnog prestanka. Dobro razmisli koja te je situacija navela da se raskopas? Kako si se osjecala tada? I ubuduce, nastoj izbjegavati takve situacije i emocije. Nista, sad krece ono klasicno- oporavak koze...lijeciti rane, kraste i cekati da fleke izblijede.

*************
Sto se mene tice, evo uskoro ce 2 mjeseca! Drzim se mnogo bolje nego prije mjesec dana! Poriv za kopanjem se dosta smanjio, tako da mi je ovaj pms prosao znatno bolje nego onaj prosli! Uporna sam u sanaciji ostecene koze, i raduje me sto vidim napredak, jest malen ali ipak za mene znacajan.

[Ibtihal]

lijepi moji nažalost nemam vremena pročitati sve što ste do sada pisali, niti vam pokušati odgovoriti, ali vam šaljem veliki zagrljaj i to ću vas posebno primiti nježno za ruke da sa njima ne možete apsolutno ništa

držite mi se

[Zatvorenica]

Radim to otkako sam svjesna sebe, pamtim po silnim prijekorima.
Procvalo je pojavom vodenih kozica, to je bila pošast koju je bilo teško iskorijeniti. I danas imam tragove toga. Ne znam zašto mi je to postalo tako zanimljivo ali opisala bih to kao hobby. Nešto što radiš da prođe vrijeme. Činila bih to i kada učim, gledam tv, pričam s drugima (samo suptilnije), ma radim bilo što. I nije bilo dijela tijela koji nisam očistila. Pomoglo je i grickanje noktiju. Shvatila sam da je kožica zanimljivija pa sam se bacila na to. Onda su došli prištići i tu nisam grebala samo po sebi. Kada bi mi nešto bilo nezanimljivo posegnula bih za tim ali nikada namjerno. Kao da odlutam i onda me samo odjednom neko opali po prstima.
Sada već imam neke taktike ali tek nedavno sam saznala da to nije samo moja tajna. I da postoji tema o tome što me muči

[sydney]

curke kako mi se držite? ja i dalje ne čupam,ulazim pošteno u 4.mjesec nečupanja! poriv je i dalje tu no puno rjedje se javlja. najbolje mi pomogne sljedeća metoda-zamislim svoj mozak i sebe kako lebdim iznad njega. ok to je moj mozak , radi svoj posao,kroz njeg struje svi oni neuroni bla bla uglavnom blješti ko lud JA lebdim iznad njega. vidim u svim tim putanjama što kolaju njime i poruku za čupanjem..ona kruži po njemu.i kruži.i kruži. i ja ZNAM da je to pogrešna poruka uzrokovana kvarom,ovim ili onim,razlozi nisu važni.ali ta poruka NE DOLAZI do mene koja lebdim iznad njega. samo kola MOZGOM,tim organom. da bi čupala, moram JA koja lebdim narediti neokortexu,ljudskom dijelu mozga koji upravlja mišićima, da pokrene ruku. to NE MOŽE učiniti onaj dio mozga koja šalje poruku za čupanjem! samo JA putem neokortexa. no kako JA koja lebdim sam prekinula vezu sa pokvarenim djelom mozga ta poruka ne stiže do mene,pa je ne moram i ne želim prosljediti neokortexu koji će pokrenuti ruku i čupati!! probajte zamisliti ovu vizualizaciju! nacrtajte si na papir mozak,sebe koja lebdi iznad njega pa neokortex,iznad čela. JA,svijest upravljam neokortexom bez kojeg se ne mogu pokrenuti mišići. prekinula sam sve veze s pokvarenim djelom mozga.povežite sebe i neokortex,jednom linijom. pokvareni dio mozga koji šalje pogrešnu poruku nemojte povezati sa sobom ni sa neokorrteksom. zamislite tu poruku kako kruži samo po njemu. ne dopire ni do vas a ni do neokortexa! jer ste se odvojili.shvatli da niste vi ti koji želite čupati! da je to samo pogrešna PORUKA!!! ništa više! ne pišem napamet.puno sam čitala o kompulzivnim radnjama, i ovo je način na koji sam to sažela u za mene djelotvornu vizualizaciju. temelje se na rational recovery metodi i knjizi um i mozak koja obuhvaća navedeni način koji je pomogao tisućama oboljelih od okp-a! sretno svima!

eh da, i slavim 9 mjeseci od prestanka kompulzivnog prejedanja!

[wRx]

Bok cure
Dok nisam vidjela ovu temu, nisam ni znala da patim od ovog poremecaja.
Koza mi je puna oziljaka, krasti, svega, osobito gornji dio oko prsa, ramena i ruku, jednostavno se ne mogu suzdrzati a da neku crvenu bubuljicu ili pristic ne izmrcvarim do kraja. Ista situacija se odnosi i na mitesere.

Odlucila sam probati sama da vise ne ceprkam, a ako nece ici, posjetiti cu psihijatra.
Citam vas i sretno svima koji se pokusavaju rijesiti ovog problema.

[jakova]

Kako ste mi, gdje ste mi, šta ste mi?!?!?

Dugo me nije bilo...
Budem vas sad malo iščitala...

Prosurfajte si malo o štitnjači, i ako se pronađete u onome što pišu...tražite doktora opće prakse uputnicu i vadit krv, da se provjere hormoni.
Jer, ja više nemam ni ono malo prištića, a time ni najmanju potrebu za tiskanjem, psiha i tijelo su se napokon prestali boriti.
Odahnula sam.
Većina mojih problema otuda je proizlazila.
Naravno, slučajno se otkrilo.

E sad. To je moje iskustvo, ne kažem da je i vaše. Ali, nije zgorega znati, provjeriti, pogotovo ako se ima dermatilomanija, prištići i ostali kožni problemi, strahovi, depresije....i još brojni, i bezbrojni rekla bih, psihofizički manifesti. Jer, ne postoji stanica u tijelu koju štitnjača ne regulira.

Budite mi dobro, borite se, u mislima s vama.

[theNeo]

Ej, kako je, drage moje? Ja sam bila u bolnici pa se nisam mogla javit, ali s ponosom izjavljujem da sam pobijedila dermatilomaniju!

[renholder]

Uf nakon par mjeseci se i ja vraćam na temu. Nisam još sve pohvatala ali ČESTITKE Dermi, theNeo, jakovi i ostalima koje su se riješile tog zla! ..(ili su na dobrom putu) BRAVO CURE!

theNeo kaže:

Ej, kako je, drage moje? Ja sam bila u bolnici pa se nisam mogla javit, ali s ponosom izjavljujem da sam pobijedila dermatilomaniju!

BRAVO!!!!

Eto da i ja prijavim svoj napredak u odnosu na odprije par mjeseci.. Potkoljenice više ne diram, nema uraslih, nemam što iskopati, sad samo nestrpljivo čekam da fleke odu.. Na bedrima jedino još imam problem, siiiitne, skroz tanke dlačice mi znaju urastat u minijaturne kvržice i ne mogu ih nikako pilingom istjerat van pa se onda borim sa psihom i testiram samu sebe kad ih pažljivo vučem pincetom. Na sreću do sad nikakvih izgreda nije bilo (u vidu par cm iskopanih rupetina).

Lice je tako tako, ima dana kad mi je ten odličan, a ima i dana kad se slomim i provedem pola sata pred ogledalcem..
Nemam ni više toliko problema s prištićima koliko s bradom, pa tu nastane najveće sranje. Radi hormona (pretpostavljam, drugi tjedan sam kod doktora pa ću znati točnije) mi se na bradi znaju pojavit čudne stvari.. Bijele kvržice koje se ne daju istisnut i male sitne crne točkice iz kojih zna izaći par mm užasno debela i oštra dlačica (gnjusno).


Sve u svemu, usudim se reći da je situacija sasvim ok. Ako ovako nastavim + počnem s terapijom u vezi hormona mislim da ću se sljedeće godine moći pohvaliti ovako kao i theNeo!

Pozdrav svima!

[theNeo]

sretno s time, drago mi je to čut

[theNeo]

curke drage, kako ste mi? šta ima nova?

upravo sam pročitala da se možete riješit ožiljaka i tamnih mrlja na licu pilingom od zelenog čaja (kad ga skuhate, istresete sadržaj vrećice) i rižinog brašna... a za čišćenje pora piling od zelenog čaja i meda. vrijedi pokušat