Ovisnost o velikim dozama anksiolitika

[zglobex]

Trebalo mi je dugo vremena da se odlučim staviti ovu temu na forum...Pa eto,smogla sam konačno hrabrosti... :-/ Da li postoji netko sa istim problemom da podijelimo neka iskustva i na kraju krajeva,neizmjerna želja mi je pokušati izvuči se iz tog pakla,vrtloga koji traje već eto,12 godina :-(...tražim pomoć(s tim da sam posjetila već hrpu psihijatara i potrošila brdo novaca a oni me tjeraju sve dublje jer nažalost farmakologija im je jača strana od psihoterapije,mislim,jednostavnija...Netko,bilo tko neka se javi jer bilo kakav savjet dobro bi došao,hvala

[zoki89]

Iskreno mislim da lijekovi mogu olakšati u teškim situacijama, ali da ne uklanjaju uzroke problema. Čarobnog rješenja ne postoji, ali se može korak po korak napredovati.

Što ti je trenutno najteže? Ne bih htio pisati općenito.

[addx]

Ja bi probao s Memantinom... to je jedina supstanca koja ima sansu da ti pomogne da se skines po meni..

[zglobex]

zoki89 kaže:

Iskreno mislim da lijekovi mogu olakšati u teškim situacijama, ali da ne uklanjaju uzroke problema. Čarobnog rješenja ne postoji, ali se može korak po korak napredovati.

Što ti je trenutno najteže? Ne bih htio pisati općenito.

Zahvaljujem se na brzom postu i nekome tko želi pomoći...Što mi je trenutno najteže? Sve mi je postalo teško a od svega mi najteže pada nesanica zbog koje sam i završila na anksioliticima prije 12 godina i grozan umor kojeg jedva savladavam na poslu i općenito. Nesanicu sam u početku nekako uspjela zatomiti i riješavati sa anksioliticima ali sam s vremenom stekla ovisnost i sad tablete "gutam" samo zato da ne upadnem u apstinencijsku krizu koja je stravična i zato da mi budu "oslonac"u riješavanju svakodnevnih problema,što težih,što lakših. Inače sam teška emotivka ali zato vedrog duha po prirodi i ne dam se samo tako slomiti pa sam valjda uspjela odgurati sve te godine nekako ali počela sam na sebi primječivati stvari poput teškog oblika opadanja kose,gubitka menstruacije,promjena raspoloženja,od osjećaja krivice,nervoze,razmišljanju o suicidu,euforije pa do depresivnih stanja. Ako uspijem odspavati barem 6 sati onda sam koliko toliko ok. Inače,počelo je sa nesanicom i povračanjima prije 12 godina(mada patim i od velikog manjka samopouzdanja od kad znam za sebe), pa kako to više nisam mogla izdržati,naravno javila sam se psihijatru i tako je počelo-dg:anksiozno depresivni poremečaj,th:3mg lexaurina 3x na dan i 1 mg lorsilana na večer. Ne znam da li je netko imao iskustva sa apstinencijskom krizom od lorsilana,samo mogu reći da je jednako paklu. I naravno da me psihijatar nije upozorio nijednom na ozbiljnost navikavanja nego mi je uporno govorio da samo nastavim sa terapijom i da će sve biti ok. Ne bih željela ovdje vrijeđati psihijatre jer punoljetna sam i zrela osoba i trebala bih o svojim postupcima sama donositi zaključke u smislu što je dobro a što ne,no... :-/ I kako je vrijeme prolazilo a problemi me gazili trebalo mi je sve više i više da smirim želudac i um. Inače sam po struci medicinska sestra i imam izričito odgovoran posao,dežurstva,noćne smjene i do sad sam sve odrađivala besprijekorno,trudeći se jer volim svoj posao a sad sam već očajna jer se bojim da ga zbog ovog pakla u kojem jesam ne izgubim. Bila sam već u par navrata u pokušajima skidanja sa ovih mojih "prijateljica" po shemi koju mi je psihijatar davao-zamjensku terapiju tipa helexa ili nekog depresiva i to bi uvijek nakon mjesec dana rezultiralo neuspjehom jer nisam mogla izdržavati apstinencijske krize(nisam imala snage ni hrabrosti reći tim tabletama zbogom zauvijek) i istovremeno raditi. A svi znamo kolika bi sramota bila ispričati svoju priču kolegicama i kolegama na poslu,odmah si stavljen na crnu listu tako da bilo kakvo pitanje bolovanja nije dolazilo nikad u obzir. Trenutno sam na 12,5mg lexaurina i po potrebi kad sam premorena od posla uzmem od 1 do 2 mg lorsilana kojeg nastojim izbjeći u širokom luku. Tablete uzimam ne večer s tim da sam zaboravila napomenuti da pošto imam strah od usnivanja uzimam i sanval od 5mg. Eto,dalo bi se tu još svašta napisati...Svjesna sam svojeg stanja i ne govorim samoj sebi da sam ok kad nisam jedino što veliku količinu energije potrošim svaki dan u društvu ili na poslu stavljajući masku na lice i osmjeh,to me puno košta a ne mogu drugačije. Moja najdraža prijateljica zna za moju situaciju,zna još jedan prijatelj ali i oni su bespomoćni osim što su tu da me utješe i poguraju da ne padnem na dno dna. Očajna sam. Bila bih sretna kad bi postojao netko da podijeli samnom slično iskustvo i da me naravno usmjeri ako je imao uspjeha i kako se vratiti iz pakla. Hvala unaprijed.

[ray of light]

zglobex kaže:

Zahvaljujem se na brzom postu i nekome tko želi pomoći...Što mi je trenutno najteže? ....

samo anksiolitici bez antidepresiva i psihoterapije? kod kojeg si ti to psihića išla/ideš i malo mi je čudno da ti je rekao kako nema opasnosti od navlačenja na ovu vrstu benzića
promijeni šrinka, treba ti adekvatna terapija, bilo bi super da možeš naći nekog tko je i psihoterapeut jer lijekovi ne mogu riješiti cijeli problem

[zglobex]

rejoflajt kaže:

samo anksiolitici bez antidepresiva i psihoterapije? kod kojeg si ti to psihića išla/ideš i malo mi je čudno da ti je rekao kako nema opasnosti od navlačenja na ovu vrstu benzića
promijeni šrinka, treba ti adekvatna terapija, bilo bi super da možeš naći nekog tko je i psihoterapeut jer lijekovi ne mogu riješiti cijeli problem

Bila sam 5 godina na prozacu i od onda mi je ukinuta ta terapija u smislu da ne bolujem zapravo od depresije nego da patim od ansioznosti a da mi se depresivne faze javljaju od iscrpljenosti,umora i od nuspojava benzodiezepina. Hodala sam uglavnom na psihoterapije kod privatnika,bilo ih je puno,od psihologa do psihijatra,no i dalje ne gubim nadu pa bih molila da li mi se može preporučiti neki dobar stručnjak,netko tko bih me zaista mogao izvući...:-/

[zoki89]

Pokušaj se polako skinuti sa spomenute ovisnosti o tabletama. Najbolje je da porazgovaraš sa nekim stručnjakom kako to učiniti. Zapravo, ako ikako možeš, potraži više mišljenja, pa ih usporedi.

Nesanica je zaista gadna stvar. Znam samo par općenitih savjeta vezanih uz spavanje, ali možda malo pomognu. Najvažnije je opustiti um i tijelo prije spavanja. Imaš li neku tehniku za to? Nećeš zaspati dokle god si nemirna, analiziraš, žališ, brineš itd. Dodatno pomaže izbjegavanje tv-a, fizičke aktivnosti i hrane barem 2 sata prije spavanja.

Također je dobro stvoriti rutinu da namjeravaš krenuti na spavanje i buditi se svakog dana u isto vrijeme. Treba par tjedana ili čak mjeseci da se razvije navika, ali kasnije ju je lako održavati. Jedini problem predstavljaju noćne smjene koje spominješ.

Koji je najgori scenarij ako priznaš svoj problem kolegama na poslu? Osim spomenute sramote, jer mislim da bolest nije sramota. Nisi to odabrala - dogodilo ti se, kao što se događa mnogima.

Ostale savjete poslao sam ti privatnom porukom. Pogledaj kada uloviš vremena.

[ray of light]

zglobex kaže:

Bila sam 5 godina na prozacu i od onda mi je ukinuta ta terapija u smislu da ne bolujem zapravo od depresije nego da patim od ansioznosti a da mi se depresivne faze javljaju od iscrpljenosti,umora i od nuspojava benzodiezepina. Hodala sam uglavnom na psihoterapije kod privatnika,bilo ih je puno,od psihologa do psihijatra,no i dalje ne gubim nadu pa bih molila da li mi se može preporučiti neki dobar stručnjak,netko tko bih me zaista mogao izvući...:-/

antidepresivi se daju i za anksioznost. očito nisi redovito išla na psihoterapije ili nisi sudjelovala u njima na otvoreni način. nemoguće da ti nisu ni lijekovi pogođeni i da su baš svi šrinkovi bili loši.
imaš na ovom pdf-u i temu gdje ljudi preporučuju psihiće, treba samo malo pročačkati.

[darkroomlady]

Ne znam tko ti je psihijatar, ali svatko tko ti da terapiju lexaurin i lorislan u dozama koje ti spominjes za anksiozno-depresivni pormecaj, nije pri zdravoj pameti.

Prozac nije uopce AD za anksioznost, dapace moze ju pogorsati, fevarin i serpentil su ti AD sa anksiolitickim djelovanjem.

Ja nisam psihijatar niti doktor, ali ja bi te skidala sa normabelima i eglonylom, sa anksiolitika, pa ti dala neki AD anksiolitickog djelovanja i onda ti skroz ukinula anksiolitike, sad to sam ja, ti vidi sa svojim doktorom.

[addx]

NMDA antagonisti su po meni jedine supstance koje mogu sprijeciti ili barem uciniti podnosljivima benzo withdrawale. Samo da se razumijemo u benzoe spadaju normabel, lexaurin, xanax, valium i drugi.

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8341715
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9399331
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8971413

Benzoi inace djeluju na GABA receptore koji su prakticki komplementarni NMDA receptorima. Ukratko, NMDA receptori signaliziraju "boli me". A GABA receptori su "boli me kuki" odgovor na "boli me". Aktivacijom GABA receptora signal "boli me" se pretvara u "boli me kuki" (GABA receptore inace aktivira i alkohol).

Svi NMDA antagonisti blokiraju prakticki sav osjet, od boli (analgezija - ketamin) do osjeta samog sebe(svoje psihicke boli), zbog toga full NMDA antagonisti uzrokuju psihodelicna stanja i odvajanje od tijela (ketamin, PCP).

Memantin je "partial antagonist" tj. njegovo blokiranje se desava samo u slucaju patoloskih Ca++ voltaza, vrlo brzo se spaja da zatvori Ca kanal u tom slucaju, cim voltaza padne, vrlo brzo otvara kanal. Zbog toga nema nuspojave klasicnih NMDA blokatora kao ketamin ali ima prednosti jer bol koju manifestira withdrawal je patoloska voltaza/aktivnost koju Memantin aktivno blokira, dok s druge strane ne blokira obicno signaliziranje.

Ako zelis prezivjeti withdrawale i biti koliko toliko funkcionalna za vrijeme istih po meni je najveca sansa sa Memantinom od postojecih legalnih supstanci.

Memantin sam po sebi ima vrlo malo nuspojava i vrlo blage prirode, ja ga pijem, netko bi rekao i bezveze, bolje razmisljam na njemu, manje mi smetaju opsesije, manje sam depresivan i vise fizicki spreman i druge prednosti.

U testiranju se pokazalo tek 1-2% vise nuspojava od placeba i to najzastupljenija je glavobolja (6% naspram 5% placebo), zatim vrtoglavica (5% naspram 3% placebo) i slicno. Inace je lijek registriran za Alzheimerovu. Jedna dosta detaljna strana "uputa o lijeku" za tekucu soluciju Memantina: http://www.medicines.ie/medicine/160...Oral+Solution/. Memantin u RH postoji od Plive i tako se i zove. Vani je vrlo cest brand, primjetih, Namenda.

Kako i ostali kazu, tko god da ti je psihijatar ne znam da li bi se osjecao sigurno vise u njegovim rukama, iako ga eto mozes traziti da ti prepise Memantin ako je voljan pokusati popraviti stetu koju je napravio. Koliko sam citao po netu, withdrawal od benzoa je jedan od gorih withdrawala koji si covjek moze priustit. Memantin je inace registriran za Alzheimerovu koja takodjer pati od prekomjernog NMDA(glutamate) signaliziranja - a to je takodjer ono sto nasupa prekidom uzimanja benzo klase lijekova - na engleskom to nazivaju "glutamate storm" (onaj dio "boli me" ostane neinhibiran od strane GABA "boli me kuki" efekta i vristi po glavi).

Sasvim je moguce da, kad se uspijes skinuti sa svih tih sedativa da ti Memantin ostane terapija koja sprjecava tjeskobu na jedan sasvim drugi nacin od uspavljivanja.

Na Memantin se ne razvija tolerancija i nema withdrawala od prekida upotrebe, samo se u startu titrira kroz 2 tjedna da bi se izbjegla jacina nuspojava. Ukoliko krenes naglo, mogla bi biti malo veca vrtoglavica/zbunjenost prvi-drugi dan, kao da si malo glupkast, tako nekako, pa se to ublazava kroz period od 2 tjedna koji je dovoljan da se receptori prilagode. Ta prilagodba nije takve prirode da ce radit probleme kad prestajes piti lijek. Ja sam ga pocinjao i prestajao vec 4-5 puta, stvarno nije problem.

Btw. ja nisam nikakav doktor, samo obicni ITevac i diletant.

Btw2. ne znam zasto benzoe uopce nazivaju anksioliticima, oni su po meni obicni sedativi.

[LadyStardust]

zglobex kaže:

Zahvaljujem se na brzom postu i nekome tko želi pomoći...Što mi je trenutno najteže? Sve mi je postalo teško a od svega mi najteže pada nesanica zbog koje sam i završila na anksioliticima prije 12 godina i grozan umor kojeg jedva savladavam na poslu i općenito. Nesanicu sam u početku nekako uspjela zatomiti i riješavati sa anksioliticima ali sam s vremenom stekla ovisnost i sad tablete "gutam" samo zato da ne upadnem u apstinencijsku krizu koja je stravična i zato da mi budu "oslonac"u riješavanju svakodnevnih problema,što težih,što lakših. Inače sam teška emotivka ali zato vedrog duha po prirodi i ne dam se samo tako slomiti pa sam valjda uspjela odgurati sve te godine nekako ali počela sam na sebi primječivati stvari poput teškog oblika opadanja kose,gubitka menstruacije,promjena raspoloženja,od osjećaja krivice,nervoze,razmišljanju o suicidu,euforije pa do depresivnih stanja. Ako uspijem odspavati barem 6 sati onda sam koliko toliko ok. Inače,počelo je sa nesanicom i povračanjima prije 12 godina(mada patim i od velikog manjka samopouzdanja od kad znam za sebe), pa kako to više nisam mogla izdržati,naravno javila sam se psihijatru i tako je počelo-dg:anksiozno depresivni poremečaj,th:3mg lexaurina 3x na dan i 1 mg lorsilana na večer. Ne znam da li je netko imao iskustva sa apstinencijskom krizom od lorsilana,samo mogu reći da je jednako paklu. I naravno da me psihijatar nije upozorio nijednom na ozbiljnost navikavanja nego mi je uporno govorio da samo nastavim sa terapijom i da će sve biti ok. Ne bih željela ovdje vrijeđati psihijatre jer punoljetna sam i zrela osoba i trebala bih o svojim postupcima sama donositi zaključke u smislu što je dobro a što ne,no... :-/ I kako je vrijeme prolazilo a problemi me gazili trebalo mi je sve više i više da smirim želudac i um. Inače sam po struci medicinska sestra i imam izričito odgovoran posao,dežurstva,noćne smjene i do sad sam sve odrađivala besprijekorno,trudeći se jer volim svoj posao a sad sam već očajna jer se bojim da ga zbog ovog pakla u kojem jesam ne izgubim. Bila sam već u par navrata u pokušajima skidanja sa ovih mojih "prijateljica" po shemi koju mi je psihijatar davao-zamjensku terapiju tipa helexa ili nekog depresiva i to bi uvijek nakon mjesec dana rezultiralo neuspjehom jer nisam mogla izdržavati apstinencijske krize(nisam imala snage ni hrabrosti reći tim tabletama zbogom zauvijek) i istovremeno raditi. A svi znamo kolika bi sramota bila ispričati svoju priču kolegicama i kolegama na poslu,odmah si stavljen na crnu listu tako da bilo kakvo pitanje bolovanja nije dolazilo nikad u obzir. Trenutno sam na 12,5mg lexaurina i po potrebi kad sam premorena od posla uzmem od 1 do 2 mg lorsilana kojeg nastojim izbjeći u širokom luku. Tablete uzimam ne večer s tim da sam zaboravila napomenuti da pošto imam strah od usnivanja uzimam i sanval od 5mg. Eto,dalo bi se tu još svašta napisati...Svjesna sam svojeg stanja i ne govorim samoj sebi da sam ok kad nisam jedino što veliku količinu energije potrošim svaki dan u društvu ili na poslu stavljajući masku na lice i osmjeh,to me puno košta a ne mogu drugačije. Moja najdraža prijateljica zna za moju situaciju,zna još jedan prijatelj ali i oni su bespomoćni osim što su tu da me utješe i poguraju da ne padnem na dno dna. Očajna sam. Bila bih sretna kad bi postojao netko da podijeli samnom slično iskustvo i da me naravno usmjeri ako je imao uspjeha i kako se vratiti iz pakla. Hvala unaprijed.

Draga Zlobex, prvo jedan hug podrške

Drago mi je da si uvidjela problem i shvaćaš da ne postoji easy way out iz tog začaranog kruga anksiolitika u kojem si se našla.

Ja sam doduše pila xanax tek negdje 2 mjeseca dok mi AD nije prodjelovao, ali u fazi dok još nisu stvari prošljakale s AD-om sam bila ozbiljno uvjerena da ću cijeli život morati piti anksiolitike da bih se mogla smiriti i zaspati.

U toj fazi sam googlala worst case scenario i završila na američkom sajtu benzobuddies, imaju svoj forum gdje ekipa opisuje kako se puževim koracima i kojim shemama smanjivanja skidala s dugogišnje ovisnosti o anskioliticima, jako su friendly pa ako hoćeš, pogledaj si njihov forum.

Uglavnom, svi su se složili da je najgora nuspojava skidanja upravo nesanica i da nakon tako dugog kontinuiranog uzimanja anksiolitika simptomi apstinencije traju i po godinu dana.

E tu kreće priča s Calixtom (kod nas još Mirzaten, američki Mirtazapine ili Remeron).

Ona je inače u normalnoj dozi AD, a u maloj dozi se off label pije za nesanicu, recimo u dozi od 1/4 i manje od tablete od 15 mg.

Većina ljudi koja se uspjela skinuti sa xanaxa i njemu sličnih je uspjela upravo s malim dozama Mirzatena koji im je jako dobro pokrio simptome apstinencije, osobito nesanicu, nema te persone koja s njim nije spavala ako se uzima u toj niskoj dozi kada djeluje samo na histaminske receptore.

Ako se koristi za skidanje s anksiolitika, ameri kažu da je Mirzaten krucijalno piti bar godinu dana, ako se prestane ranije, javljaju se grozni simtomi apstinencije od anksiolitika koje se maskirao Mirzatenom, potrebno ga je uzimati sve dok se receptori u potpunosti ne regeneriraju od anksiolitika.

Baš sam prošli tj. bila na kontroli kod shrinka i nešto je komentirao kako mu je prije mene bila neka žena koja već pet godina jede praxitene i da fakat ne zna kako će ju s toga skinuti pa sam ga pitala za njegovo mišljenje o skidanju pomoću Mirzatena i rekao je da smatra da bi to bilo ok i da će Mirzaten dobro pokriti sve gnjusobe apstinencije.

Eto, samo prenosim što sam čitala, osobnih iskustava nemam.

Koliko sam skužila, tvoj dominantni problem je ansksioznost, danas postoji hrpa AD-ova s anksiolitičkim učinkom, tako da je bolje uzimati AD koji ne traži povećanje doze nego anksiolitike koji stalno traže povećanje doze i dugoročno nanose veliku štetu.

Sretno :

[AbFab66]

1. Naci dobrog psihijatra
2. Zamjena benzica (prazine, rivotril)
3. Ad ili kombinacija ad s anksiolitickim djelovanjem
4. Psihoterapija

[katarina32]

Mislim da bi također trebala ići i u neki vid duhovnosti (ako nisi već)...meditacija,yoga da se probaš prirodnim načinom opustiti koliko možeš...to će potrajati neko vrijeme dok se ne uspiješ prirodnim putem opustiti i osnažiti, ali ako si zaista posvećena jednom duhovnom putu vjeruj mi, vidjet ćeš rezultate.... ja sam inače na jednom duhovnom putu 13 godina i imam goru dijagnozu od tebe (granični poremećaj ličnosti), ali me moja duhovna praksa izvukla (od toga da dobro spavam, nemam kompulzivnih misli, društvena sam, a imala sam socijalnu fobiju)...lijekove sam uvijek odbijala (osim povremeno normabel)...te uglavnom su me zaobišli svi simptomi graničnog poremećaja osim par ovih "nevidljivih" tipa lagana emocionalna nestabilost itd....uzmem koji put pokoji normabel i to je to, ali inače duhovnost mi se pokazala tu kao puno jače oružje...čak su mi dva moja psihijatra priznala da mi je to pomoglo više nego što bi mi mogli lijekovi (u svoju terapiju nisu tili dirat, al vidim ja da mi je više pomoglo nego što je i njihova "terapija")...to je sve na kraju bilo pomalo površno i mlaćenje prazne slame, malo premalo, dok čovjek sam sebe ne pokrene i pomogne si....po meni probaj krenit tim putem, ispočetka je malo teže, al vjeruj mi in the long run isplatit će ti se....drži se