Osjećaj neispunjenosti i traženje ispunjenosti u drugima

[Orcisus]

pukylly kaže:

u teoriji i načinu razmišljanja nemam kaj za dodat osim da se slažem sa svime kaj si rekla. sad je to sve tak fino posloženo i racionalno u teoriji, sad sve to treba pretočit u praksu. za sve treba vremena tak i za to. s jedne strane um voli nedisciplinu i stalno se voli vraćati u iste ponavljajuće obrasce i zamke, sad i njemu treba stati na put. naše negativne emocije su u suštini odraz naših toka misli, koje naše tijelo ne prihvaća. treba slušat i pratit svoje tijelo. mentalno ionako volimo odlutat tamo gdje naše tijelo ne može otić...

da, treba vremena. ovaj dio, da umu treba stati na put, čini mi se da bih ja to konačno trebala napraviti. nekako dosad uvijek bih davala prednost emocijama, idealizmu i razmišljanju da će ipak nešto nekako ispasti okej, ali nakon što po neki put vidim već da neće, čini mi se da ću se ja što češće morati podsjećati na sljedeće:
1. u redu je da me netko odbije
2. on me neće
3. to što me on neće nije katastrofa
4. ako me netko ne neće, nemam što raditi s njim jer ja hoću da me netko hoće
5. ne trebam se mijenjati zbog njega

mislim, jedini načini koji mi sada pada na pamet da povjerujem u ove izjave je da se što češće podsjećam na njih. i ponavljam ih. mislim da ću ih dolaziti ovdje čitati. zaista, nekako je lakše kad sve vidim ovako pred sobom.

zanimljivo ovo za misli i tijelo, tijelu definitivno ne paše razmišljanje o tome da se moram promijeniti i slično... treba prestati razmisljati na nacin koji nam ne pase, i tada nema negativnih emocija. eto, rjesenje je pokusati prekinuti destruktivan nacin razmisljanja.

zoki89 kaže:

To je to. Kada dođeš do tog osjećaja da takve nesretne zaljubljenosti ne trebaju biti dio tvog života, iskustvo je ispunilo svoje svrhu.

Nastavila se družiti ili ne, ovisi o tebi. Samo pazi da ne govoriš jedno, a nastaviš osjećati drugo. To je zamka takvih odnosa. Budi iskrena u vezi svojih osjećaja. Kroz komunikaciju ćeš lakše pronaći način kako to pustiti, nego da skrivaš istinu od njega.

a dolazim polako do tog zakljucka, valjda... da, veoma je lako upasti u zamku toga da govoris jedno, a osjecas drugo. treba biti dovoljno zreo da sam sebi priznas sto ustvari osjecas. a hocu li njemu ista govoriti ili ne, vidjet cu. zasad piskaram ovdje i pricam s prijateljima. vjerujem da bi to moglo biti dovoljno.

[Orcisus]

Diag-nonsense kaže:

jooooooooj...ovo mi je kao da citam sebe pred dvije godine!!!

tocno znam kakav ti je nered u glavi i znam koliko ti ona pumpa za krv radi problema,daje nekog elana da se potrudis jos samo malo,sa svakim druzenjem ti kazes:ma jos samo jednom i onda je gotovo-kuzis ovo?te mozda asocira na nesta?recimo na fix droge?!

mislim da svi mi koji smo emotivci imamo ovakva iskustva, na kojima ćemo nešto naučiti, osim ako ne naletimo u startu na nekog tko je emotivan kao i mi. a to idealiziranje i sanjarenje stvarno ima elemente ovisnosti. oćeš još i još sranja.

cak sam u svemu tome,prvi put u zivotu,nekome rekao i NE,nikad prije nisam bio u stanju to napraviti...

nesposobnost reći ne i mene zna mučiti, mislim da to ide u komadu s ovakim ponašanjem i potrebom za prihvaćenošću.

najgore od svega mi je bilo rijesiti se tih iluzija koje vidim i tebe muce...to mi je bilo najteze no morao sam,sad vise ne sanjam takve gluparije,prihvacam realu kakva je i nastojim i u najgorim danima pronaci neki dio koji me veseli,a ako ga fakat ne vidim onda si dopustim da budem i lose...

kako si se uspio riješiti iluzija? Imaš neki savjet?

makni se,sebe radi makni se i prekini svaki kontakt sa njim...obicno ti se takvi ljudi nakon nekog vremena opet (po)jave u zivotu no to je vjerojatno samo jos jedan test koji ces morat proc

ako ne dođe netko on, znam da će doći netko drugi s kim ću se ponašati na jednak način. i maknut ću se, zato što želim konačno sebi dokazati da mogu povjerovati u realnost i da mogu napokon sebe staviti na prvo mjesto. i konkretno prihvatiti da sam eto, emotivac, i da mi se sviđa, i da je bolje maknuti se dok to ne splasne. a nadati se da će on odjednom postati za vezu sa mnom nakon što me upozna, tog ću se razmišljanja isto morati riješiti. vjerojatno bi bili u vezi ili bar u nečem što bi naginjalo prema vezi da smo trebali i mogli biti. ok bi bilo da nisam zaljubljena, ali vidim da jesam, pa druženje i upoznavanje nisu poželjni.

lakse je dopustit da se sve raspadne i krenut ispocetka nego ostat spasavat ruine koje su,nazalost,osudjene na propast od samog pocetka-znam glupo zvuci,ali eto nismo ocito tak programirani pa zato mnogi ostaju u tzv."lancima proslosti" ili vlastitim iluzijama koje ih na kraju,koliko god se trudili,ipak slome.

treba znati kada prestati, samo što to puno nas, nažalost, ne zna. a da me moje iluzije povrijeđuju, to već vidim...

sretno...svjestan sam onog sta te ceka i znam da ti nece biti lako,no glavu gore!!!

hvala na potpori zao mi je zbog tvog iskustva, ali vjerujem da si sada puno jaci.

[Puky Lee]

Orcisus kaže:

da, treba vremena. ovaj dio, da umu treba stati na put, čini mi se da bih ja to konačno trebala napraviti. nekako dosad uvijek bih davala prednost emocijama, idealizmu i razmišljanju da će ipak nešto nekako ispasti okej, ali nakon što po neki put vidim već da neće, čini mi se da ću se ja što češće morati podsjećati na sljedeće:
1. u redu je da me netko odbije
2. on me neće
3. to što me on neće nije katastrofa
4. ako me netko ne neće, nemam što raditi s njim jer ja hoću da me netko hoće
5. ne trebam se mijenjati zbog njega

mislim, jedini načini koji mi sada pada na pamet da povjerujem u ove izjave je da se što češće podsjećam na njih. i ponavljam ih. mislim da ću ih dolaziti ovdje čitati. zaista, nekako je lakše kad sve vidim ovako pred sobom.

zanimljivo ovo za misli i tijelo, tijelu definitivno ne paše razmišljanje o tome da se moram promijeniti i slično... treba prestati razmisljati na nacin koji nam ne pase, i tada nema negativnih emocija. eto, rjesenje je pokusati prekinuti destruktivan nacin razmisljanja.

.

pa čak nisam mislio na tok misli da tijelo ne prihvaća da to želiš promijeniti, nego si nesretna bila jer si shvatila da s tim sanjarenjem ne možeš dobiti ništa. sretna si možda bila s pomisli da ti se to eventualno ostvari, al to je ipak film koji još nije snimljen a htjela bi ga gledat...

a ovi koraci su u biti stvari koje bih i ja mogao primijeniti za svoj slučaj smatram da dok to postane moja realna stvarnost, da je za mene i moj ego zaista u redu što me konkretna osoba ne želi i da nisam ja kriv za sve i da ne moram to mijenjat, nego taj aspekt sebe koji ti još uvijek želi mijenjat...

interesantan obrat u svakom slučaju kroz ovakve virtualne dijaloge osjećam da se bez problema i ja mogu okrenut prema naprijed...

[Orcisus]

pukylly kaže:

pa čak nisam mislio na tok misli da tijelo ne prihvaća da to želiš promijeniti, nego si nesretna bila jer si shvatila da s tim sanjarenjem ne možeš dobiti ništa. sretna si možda bila s pomisli da ti se to eventualno ostvari, al to je ipak film koji još nije snimljen a htjela bi ga gledat...

a ovi koraci su u biti stvari koje bih i ja mogao primijeniti za svoj slučaj smatram da dok to postane moja realna stvarnost, da je za mene i moj ego zaista u redu što me konkretna osoba ne želi i da nisam ja kriv za sve i da ne moram to mijenjat, nego taj aspekt sebe koji ti još uvijek želi mijenjat...

interesantan obrat u svakom slučaju kroz ovakve virtualne dijaloge osjećam da se bez problema i ja mogu okrenut prema naprijed...

ne, nisam mislila da tijelo ne prihvaca da to zelim promijeniti, vec samo da je tijelo sretno kad sam i ja sretna i kad mislim ok..iako malo sam se vec pogubila u ovom dijelu

baš to, treba mijenjati onaj dio sebe koji to želi mijenjati! ja isto sad polako počinjem vjerovati (ali onako, zbilja) da trebam mijenjati taj dio, a ne sebe...

obrat, hm, više sam zbunjena. recimo da pokušavam zbilja malo pročistiti taj emocionalni dio i potrebu za pažnjom. ovih 5 točaka koje sam napisala, gledam ih, ponekad ne vjerujem u njih, ali ponekad vjerujem, i postanem baš uvjerena u to. mislim i da je i to dovoljno dobro za početak. inače sam zbunjena. ali sve sam bliže tome da se stvarno ne javljam više njemu jer si baš nekako mislim.. ok, ja sam zaljubljena, takva sam, idealist sam... naći će se netko kome ću biti okej i ovakva, postoje ljudi kojima je to super, iako su rijetki... i cini mi se da eto, to trebam prihvatiti i zastititi sebe tako sto cu se maknuti, a ne se druziti s njim jer kao, pa mogu ja to, mozemo se upoznavati, kad ga ustvari emocionalno drugacije gledam, nerealno. To je primaran osjećaj kojeg imam, ta zaljubljenost, projekcije, želja za pažnjom, i dat ću si vremena da se tu malo smirim. Neću si još i druženje s njim natovariti na vrat.

sad malo škicam i tollea, i tu je još eto i taj aspekt, da ne trazim ispunjenost u nekome drugome... mislim, dosta je ovdje nekih slojeva, a sad sam vec i umorna od toliko promisljanja o ovome, vec malo i sama ne znam sto pricam... znam samo da mi je ova tema pomogla i da mi se cini da sam nesto shvatila, dakle cilj je bar donekle ispunjen

drago mi je ako ti ovako nešto pomaže.

[Puky Lee]

Orcisus kaže:

ne, nisam mislila da tijelo ne prihvaca da to zelim promijeniti, vec samo da je tijelo sretno kad sam i ja sretna i kad mislim ok..iako malo sam se vec pogubila u ovom dijelu

baš to, treba mijenjati onaj dio sebe koji to želi mijenjati! ja isto sad polako počinjem vjerovati (ali onako, zbilja) da trebam mijenjati taj dio, a ne sebe...

obrat, hm, više sam zbunjena. recimo da pokušavam zbilja malo pročistiti taj emocionalni dio i potrebu za pažnjom. ovih 5 točaka koje sam napisala, gledam ih, ponekad ne vjerujem u njih, ali ponekad vjerujem, i postanem baš uvjerena u to. mislim i da je i to dovoljno dobro za početak. inače sam zbunjena. ali sve sam bliže tome da se stvarno ne javljam više njemu jer si baš nekako mislim.. ok, ja sam zaljubljena, takva sam, idealist sam... naći će se netko kome ću biti okej i ovakva, postoje ljudi kojima je to super, iako su rijetki... i cini mi se da eto, to trebam prihvatiti i zastititi sebe tako sto cu se maknuti, a ne se druziti s njim jer kao, pa mogu ja to, mozemo se upoznavati, kad ga ustvari emocionalno drugacije gledam, nerealno. To je primaran osjećaj kojeg imam, ta zaljubljenost, projekcije, želja za pažnjom, i dat ću si vremena da se tu malo smirim. Neću si još i druženje s njim natovariti na vrat.

sad malo škicam i tollea, i tu je još eto i taj aspekt, da ne trazim ispunjenost u nekome drugome... mislim, dosta je ovdje nekih slojeva, a sad sam vec i umorna od toliko promisljanja o ovome, vec malo i sama ne znam sto pricam... znam samo da mi je ova tema pomogla i da mi se cini da sam nesto shvatila, dakle cilj je bar donekle ispunjen

drago mi je ako ti ovako nešto pomaže.

pa malo je to zbunjujuće, da bez obzira kaj znam na kaj si mislila, nekaj me tjeralo da samo obratim pozornost na taj dio xD

e da, pažnja. u biti svi mi imamo taj neki okidač koji nas tjera da uopće razmišljamo o nekoj osobi na taj način. sve dok se ne ispostavi a je to sve bilo lječenje kompleksa jer positovjećujemo romantične osjećaje s tim nekim osobinama ili tim određenim stvarima koje dobivamo (odnosno bi trebali) dobivati od partnera...

tako da te u principu razumijem. druga osoba ne osjeća taj klik koji ti očekuješ i čemu forsirat u konačnici. treba se distancirat da se te emocije ohlade...

uglavnom, da. tolle bi ti mogao uvelike pomoći da se neke definicije bolje raspoznaju tako da samo trebaš nastaviti u tom smjeru kojim si krenula

pomogla si mi baš u tome kako svjesno razrađuješ svoj proces rješavanje svojeg problema. na kraju svatko mora nać poseban način koji za njega funkcionira. al pritom treba bit otvoren za sve opcije

uglavnom da te dalje ne zbunjujem... sretno oboma

[Orcisus]

pukylly kaže:

e da, pažnja. u biti svi mi imamo taj neki okidač koji nas tjera da uopće razmišljamo o nekoj osobi na taj način. sve dok se ne ispostavi a je to sve bilo lječenje kompleksa jer positovjećujemo romantične osjećaje s tim nekim osobinama ili tim određenim stvarima koje dobivamo (odnosno bi trebali) dobivati od partnera...

da... ovo je definitivno nešto o čemu treba razmisliti. stvarno će sve nakraju ispasti liječenje komplekasa..

pukylly kaže:

uglavnom, da. tolle bi ti mogao uvelike pomoći da se neke definicije bolje raspoznaju tako da samo trebaš nastaviti u tom smjeru kojim si krenula

pomogla si mi baš u tome kako svjesno razrađuješ svoj proces rješavanje svojeg problema. na kraju svatko mora nać poseban način koji za njega funkcionira. al pritom treba bit otvoren za sve opcije

uglavnom da te dalje ne zbunjujem... sretno oboma

nastavit cu... hajde bas mi je drago. sretno oboma

[Gissel]

Nebi se složila da je problem u našem umu, već egu. Ego je „pokvarenjak“ koji uvijek potiče akciju i priželjkuje više od onoga što ima (ili dobiva). Smatram ukoliko se na tom polju izbalansira ravnoteža da se postiže znatno veći korak unaprijed po pitanju osobnog zadovoljstva.

Ego je taj koji radi nedoumice i vječito pronalazi nedostatke u postojećim situacijama, što će reći da je ravnoteža između naših stvarnih potreba i želja ključna stvar u ostvarenju solidnih ciljeva.

Primjerica autorica teme , trenutno je željna pažnje i ljubavi i to je nedvojbeno razlog zbog kojeg trenutno nije zadovoljna. No ako proanalizira malo bolje shvatiti će da je i ego taj koji ju na neki način potiče na „borbu“ oko ovog momka. Točnije spremna je na igru samodokazivanja, jer ukoliko on popusti pod njezinim nastupom i „preda se“ ona „pobjeđuje“. To je ujedno ono što ju motivira trenutno, i ne dopušta tako lako odustajanje od njega.

[Orcisus]

Gissel kaže:

Nebi se složila da je problem u našem umu, već egu. Ego je „pokvarenjak“ koji uvijek potiče akciju i priželjkuje više od onoga što ima (ili dobiva). Smatram ukoliko se na tom polju izbalansira ravnoteža da se postiže znatno veći korak unaprijed po pitanju osobnog zadovoljstva.

Ego je taj koji radi nedoumice i vječito pronalazi nedostatke u postojećim situacijama, što će reći da je ravnoteža između naših stvarnih potreba i želja ključna stvar u ostvarenju solidnih ciljeva.

Primjerica autorica teme , trenutno je željna pažnje i ljubavi i to je nedvojbeno razlog zbog kojeg trenutno nije zadovoljna. No ako proanalizira malo bolje shvatiti će da je i ego taj koji ju na neki način potiče na „borbu“ oko ovog momka. Točnije spremna je na igru samodokazivanja, jer ukoliko on popusti pod njezinim nastupom i „preda se“ ona „pobjeđuje“. To je ujedno ono što ju motivira trenutno, i ne dopušta tako lako odustajanje od njega.

Slažem se. Ja imam problema s egom, i meni ovdje vjerojatno najviše smeta to što me netko neće. Realno, on mi ne može faliti jer ga još uvijek dovoljno ne znam. To jest, može, voljela bih pričati s njim, ali on ne može biti razlog da ja budem izvan sebe, a jesam, baš sam nesigurna zbog svega ovog. Ranije mi se znalo događati da kad vidim da me netko hoće, nije mi zanimljiv, ovu sam igru koju si navela na kraju igrala puno puta, sve je to pitanje ega, ja želim pobijediti, i ne nosim se dobro s odbijanjem, to jest, s time što "gubim". Iako opet ne vidim drugog načina kako da smirim svoj ego osim da pokušam što racionalnije razgovarati sa sobom, i uvjeriti se u ovo što sam već rekla, posebno dio da je u redu da me netko odbije. Meni je strašno pojmiti da se ja nekome ne sviđam, a to zasigurno je pitanje ega. A i iluzije nastaju zbog toga, želim neki osjećaj ekstra prihvaćenosti, vjerojatno i superiornosti. Strašno. Jako je teško uravnotežiti svoj ego.

[Gissel]

Nije strašno, trebaš samo postati svjesna vlastitih kvaliteta i vrijednosti te pojačati vjeru u sebe.

Tvoja potreba za pažnjom nesmije rezultirati da ju tražiš „bilo gdje“. Što znači da ovog momka (iako ti je zapeo za oko) niti ne poznaješ ustvari (dovoljno dobro) i neznaš raspolaže li on uopće kvalitetama koji bi tebi pasale i ukazivale na kompatibilnost između vas dvoje. A kamoli na neke temelje za čvršće vezanje. On te drži u neizvjesnosti što ujedno tebe potiče na tu „borbu“ samodokazivanja. Nešto su smislu „pokazati ću ja tebi, pa ćeš onda vidjeti koga ćeš vuć za nos“ jel tako?

[Orcisus]

Gissel kaže:

Nije strašno, trebaš samo postati svjesna vlastitih kvaliteta i vrijednosti te pojačati vjeru u sebe.

Tvoja potreba za pažnjom nesmije rezultirati da ju tražiš „bilo gdje“. Što znači da ovog momka (iako ti je zapeo za oko) niti ne poznaješ ustvari (dovoljno dobro) i neznaš raspolaže li on uopće kvalitetama koji bi tebi pasale i ukazivale na kompatibilnost između vas dvoje. A kamoli na neke temelje za čvršće vezanje. On te drži u neizvjesnosti što ujedno tebe potiče na tu „borbu“ samodokazivanja. Nešto su smislu „pokazati ću ja tebi, pa ćeš onda vidjeti koga ćeš vuć za nos“ jel tako?

Mislim da moram proći još nešto puta da steknem vjeru u sebe. U svakodnevnom sam životu svjesnija svojih kvaliteta, imam neki osjećaj ponosa zbog nekih od njih, i ajde, guram nekako. Ali, kad se zaljubim, često sam u stanju proglasiti sve njih nevažnima i sve što ja radim nebitnim i nula od neke vjere u sebe. Automatski pomislim da se moram prilagoditi (tako i jesam učena u djetinjstvu) i ono, meni je prva reakcija prilagodba potpuna, a onda mi tek dođe, čekaj malo, ja ustvari ne volim to, to i to, i hoću ono umjesto ovoga... ali neki dio mene me tjera da se i dalje prilagođavam i nekako ne vjerujem u to da ću se nekome zbilja svidjeti.

Da, ja sebi ni ne dam ni ne vjerujem dovoljno da se pitam paše li mi takva osoba, već me odmah lovi panika jer on mene neće, a realno (opet koristim tu riječ ) meni je izrazito bitno da je nekom stalo do mene, i treba mi pažnje, dakle, ovako netko mi se ne treba svidjeti. Teško mi je jer, s jedne strane, svjesna sam ovoga, i često i vjerujem u to kad pišem da on nije za mene, mogu dalje sama, ovo ionako nije bilo ništa ozbiljno, neke njegove karakteristike mi ne odgovaraju, a s druge strane, ulovi me panika jer on ode.

Nije baš tako, nemam toliko inata u sebi, kod mene je više to u stilu, ako ja njemu pokažem svoje kvalitete i sve što znam, on će shvatiti da je pogriješio i doći će mi. A ja mogu tehnički i dubiti na glavi ako me neće. Kod mene je ego neki cmoljavi

Mislim da sam nakon ove teme i puno razgovora s prijateljima shvatila da to trebam pustiti (sad bar vjerujem u to više nego prije), a ovaj problem vjere u sebe ću i dalje morati nastavljati rješavati.

[extrarockbaby]

jedino sto moras shvatiti svoje obrasce,poceti malo glumiti tj raditi zabavu iz svega..budi ta koja ima opcije a ne muskarac..i onda ce letiti za tobom...jer cim se osjeti ozbiljnost muskarci bjeze...govorim iz iskustva,..a kada ga dobijes onda zavrni kako ti hoces

[Orcisus]

extrarockbaby kaže:

jedino sto moras shvatiti svoje obrasce,poceti malo glumiti tj raditi zabavu iz svega..budi ta koja ima opcije a ne muskarac..i onda ce letiti za tobom...jer cim se osjeti ozbiljnost muskarci bjeze...govorim iz iskustva,..a kada ga dobijes onda zavrni kako ti hoces

ma de, kad ja njima želim zavrtiti glavom, na kraju oni meni zavrte glavom, piši kući propalo ali da, moram shvatiti svoje obrasce i postati samodostatna. ja inače i naginjem slobodi, i paše mi imati svoje slobodno vrijeme, i nije mi problem dati nekome slobodu, bar tako u svojim dobrim fazama reagiram, ali!, ja se često prepadnem, uhvati me valjda strah od napuštanja, onda zaboravim na sebe skroz, hoću se skroz prilagoditi, mene uhvati panika, i tada vjerojatno se osjeti taj pritisak koji ne valja.

[extrarockbaby]

trazis ono pravo,paznju...normalno je to...panika..shvacam sve..ali zivot je prekratak da bi se brinuli,zivi leprsavo i to je ono sto ljudi vole i osjete..a bjezimo svi,netko vise netko manje...neki zauvijek ostanu sami radi toga..i opet im je ok,svejedno...ja naginjem ovom tipu zena,svejedno mi je .i dont care dali cu naci ljubav ili ne..mada bih voljela

[Gissel]

Moraš zadržati sebe u odnosu, svoje pravo JA i ne imati prevelika očekivanja s druge strane. Ova prilagodba koju si opisala i način razmišljanja ukazuje da radiš žrtvu od sebe, vjeruješ u tzv. "moć ljubavi", a potom ide i tipični obrazac razmišljanja : „Ako ga ja volim, a on me unatoč tome odbacuje, on to čini zato što ne vidi koliko ga ja volim. Kada shvati što sve činim za njega, on će se promijeniti“. (vaš odnos još nije u toj fazi "ljubavi" ali svejedno možeš zaključiti o čemu je riječ"

U pitanju su ljudi koji ugađaju drugima i koji, kada im se NE uzvrati ljubav, sve više i više ugađaju. Pokušavaju ovim putem ZASLUŽITI ljubav i pažnju. A to nije dobro. Jer je ishod da zaista ne cijeniš sama sebe dovoljno Promijeni to draga, što prije.

[Orcisus]

extrarockbaby kaže:

trazis ono pravo,paznju...normalno je to...panika..shvacam sve..ali zivot je prekratak da bi se brinuli,zivi leprsavo i to je ono sto ljudi vole i osjete..a bjezimo svi,netko vise netko manje...neki zauvijek ostanu sami radi toga..i opet im je ok,svejedno...ja naginjem ovom tipu zena,svejedno mi je .i dont care dali cu naci ljubav ili ne..mada bih voljela

pa je, meni definitivno fali malo lepršavosti, barem u partnerskim odnosima... od tolike panike, previše razmišljanja, pokocenosti i svega tesko mi je biti leprsava, a i inace mi je uvijek bilo tesko pustiti stvari... ali mislim da sam iz ovog iskustva dosta naucila. cini mi se da meni bas i nije svejedno hocu li naci ljubav, ali sad mi je cini mi se vise nego ikada jasnije da prvo moram izvuci na povrsinu sebe.

Gissel kaže:

Moraš zadržati sebe u odnosu, svoje pravo JA i ne imati prevelika očekivanja s druge strane. Ova prilagodba koju si opisala i način razmišljanja ukazuje da radiš žrtvu od sebe, vjeruješ u tzv. "moć ljubavi", a potom ide i tipični obrazac razmišljanja : „Ako ga ja volim, a on me unatoč tome odbacuje, on to čini zato što ne vidi koliko ga ja volim. Kada shvati što sve činim za njega, on će se promijeniti“. (vaš odnos još nije u toj fazi "ljubavi" ali svejedno možeš zaključiti o čemu je riječ"

U pitanju su ljudi koji ugađaju drugima i koji, kada im se NE uzvrati ljubav, sve više i više ugađaju. Pokušavaju ovim putem ZASLUŽITI ljubav i pažnju. A to nije dobro. Jer je ishod da zaista ne cijeniš sama sebe dovoljno Promijeni to draga, što prije.

da, moram nauciti postaviti granice sama sebi. zadrzati ja i ne traziti utjehu od drugih, vec je dati sama sebi. da, nas odnos nije u toj fazi, ali to je nesto slicno, radim zrtvu od sebe definitivno. zato mi je olaksavajuce sto su mi tema i razgovor s prijateljima pomogli da bar shvatim da ono, mogu bit divna do boli, no jednostavno te netko nekad nece, i tu nema nista lose. a ne dalje nastavljati lupati glavom u zid, iako i dalje malo mastam da kad on shvati neke stvari itd... no valjda je okej da je i taj dio jos uvijek prisutan, tesko ga je odrezati skroz... postoji i drugi dio koji zna da je gotovo i da je i tako dobro!

ja sebi cesto ne dam da ugađam nekome, uvijek se previse stitim i djelujem obrambeno, no ispod svega toga stvari stoje tako nekako. iz odnosa mi je tesko otici ma koliko god oni ne valjali, cisto iz neke nesvjesnosti same sebe i ignoriranja svojih potreba te uzasnog straha od napustanja. razlog/rezultat je isti, ne cijenim samu sebe dovoljno. a i definitivno sam svjesna toga da negdje iznutra mislim da ne zasluzujem ljubav.

na pocetku nisam znala postavljam li jedno pitanje ili dva, ali sad sam sigurna da je rijec o jednom pitanju. isto tako kako ja ignoriram sebe, tipa, imam veliku potrebu za izrazavanjem, a jako ju kocim, ili cesto ne prihvacam neke svoje (negativne) emocije, najradije bih odignorirala i povrijeđenost koju osjecam i sve, pravila se da je sve super (no mislim da sam dosla do granice i ne mogu to vise raditi), isto tako upadam u odnose u kojima netko ignorira mene kao sto ja ignoriram sebe, to jest, zelim ostati uz osobu i trazim paznju od osobe koja ce me ignorirati kao sto eto, ponovno, ja ignoriram sebe.

valja naci vlastitu vrijednost.

[extrarockbaby]

ee orcisus ..svaka cast...analiziras sebe i svjesna si svojij stanja..sve je ok..dok to covijek radi ,tada radis napredak.

[Orcisus]

extrarockbaby kaže:

ee orcisus ..svaka cast...analiziras sebe i svjesna si svojij stanja..sve je ok..dok to covijek radi ,tada radis napredak.

danke pa je, samo treba paziti da ne zapadnes previse u racionalizacije, treba to sve sjesti i emocionalno i treba povjerovati u to.