Alzheimerova bolest

[ja_bih_na_kviz]

Free like a wind kaže:

Ovo "rani" znači da se rijeđe javlja ili?

Inače, hvala na odgovoru, nadam se da ipak nemam razloga za brigu ako je pojava te bolesti takva rijetkost u mojim godinama.

Alzheimerova bolest je gotovo u pravilu bolest starije dobi. Imam brojke za SAD, a to je ogroman uzorak pa je vjerojatno relevantno za cijeli svijet - od 5 milijuna oboljelih, njih 95% je iznad 65 godina. Ovih preostalih 5% (rani Alz.) se odnosi na sve dobne skupine do te granice. Dakle, logično je da rizik rapidno raste što je čovjek stariji - nije isto imaš li 20, 40 ili 60 godina. Ja sam pronašla par primjera ljudi od 40-50 godina (i to je jaako rijetko), ali nikada od 20-30. Što ne znači da uopće ne postoje, ali vjerojatnost je skoro zanemariva.

Dakle, bez brige - vjerojatno će te prije pogoditi grom

[Free like a wind]

ja_bih_na_kviz kaže:

Alzheimerova bolest je gotovo u pravilu bolest starije dobi. Imam brojke za SAD, a to je ogroman uzorak pa je vjerojatno relevantno za cijeli svijet - od 5 milijuna oboljelih, njih 95% je iznad 65 godina. Ovih preostalih 5% (rani Alz.) se odnosi na sve dobne skupine do te granice. Dakle, logično je da rizik rapidno raste što je čovjek stariji - nije isto imaš li 20, 40 ili 60 godina. Ja sam pronašla par primjera ljudi od 40-50 godina (i to je jaako rijetko), ali nikada od 20-30. Što ne znači da uopće ne postoje, ali vjerojatnost je skoro zanemariva.

Dakle, bez brige - vjerojatno će te prije pogoditi grom

Brine me i za moju mamu, ona je u intervalu 50-60, ali ako je i to mala vjerojatnost onda se bezveze brinem, I guess.
Baka je to dobila u dubokoj starosti, ali je istina da su bakina braća i sestre (imala ih je jako puno, neznam za sve) imali isti problem. Neznam je li do načina života (imala je puno stresova, a i njezini isto) ili genetike.

[ja_bih_na_kviz]

Free like a wind kaže:

Neznam je li do načina života (imala je puno stresova, a i njezini isto) ili genetike.

Određenu ulogu igra i genetika, premda ne i presudnu. Uglavnom se radi o tome da netko genetski može biti predisponiran za Alzheimerovu bolest - to ne znači da će je sigurno dobiti. I da, osobe koje obole prije 65. godine obično imaju genetske predispozicije.

Stres je rizični faktor za većinu bolesti današnjice pa isto vrijedi i za ovu. U ovakvom ludom svijetu stres je nemoguće izbjeći, ali se možemo naučiti nositi s njime. Iz vlastitog iskustva uvijek preporučam tjelesnu aktivnost - jedno pošteno preznojavanje svaki dan

Ako misliš da ti genetika nije sklona (a na to ne možeš utjecati), ipak postoje načini da smanjiš rizik od obolijevanja. Isto se odnosi na tvoju majku. Ključno je da se očuva zdravlje mozga, srca i krvožilnog sustava - to okvirno znači održavanje normalnog tlaka, kolesterola i razine glukoze u krvi. Kod dijabetičara je jako važna pravilna regulacija bolesti uz pomoć inzulina ili tableta.

Alzheimerova bolest - mjere preventive

1. zdrava prehrana (najbolje mediteranska, plus zeleni čaj, omega 3, vitamini i minerali, neka istraživanja pokazuju koristi od probiotika itd.)
2. redovita tjelovježba
3. kvalitetan san
4. mentalna stimulacija (učenje novih stvari, čitanje, enigmatika, društvene igre i sl.)
5. učinkovito nošenje sa stresom (tjelovježba, meditacija, ples... što god kome odgovara)
6. aktivan društveni život (druženje, volontiranje u nekoj organizaciji)

Ovo su baš smjernice za preventivu Alzheimera, ali ako se bolje pogleda - to su općenito faktori zdravoga života, nema tu neke posebne filozofije.

[anna 33]

Krajem 2008 godine moj otac, sestra i ja poceli smo primjecivati zaboravljivost kod moje majke tada 58-godisnjakinja. Naime dok je kuhala umjesto ulja dodavala je vodu, zaboravila bi upaliti plin, bila je jako razdrazljiva i napeta. Pocetkom 2009 nalazi psihologa i neurologa ukazali su na ranu demenciju i pocetak Alzheimerove bolesti :-( Moram priznati tesko je na pocetku zapravo prihvatiti cinjenicu sta se desava. Mi smo to shvatili onako "ozdravit ce ona". Moja majka je skolski primjer Alzheimera. Sve je pocelo sa zaboravljanjem sitnica , pa je pocelo sa gubljenjem stvari ili skrivanjem, izgubila je 5 puta novcanik, zaposatvila je higijenu , reagirala je burno na sve sto joj nije bilo po volji, vise nije htjela voziti auto, 100 puta isto pitanje ...do toga da danas ne moze spojiti recenicu, od toga da gledajuci u ogledalo ne vidi sebe vec misli da su to neke druge osobe s kojima ona ima komunikaciju, do toga da ovisi o pomoci svih nas 24 sata na dan. U zadnje vrijeme pobudila se u njoj mala agresivnost kao npr ne zeli uci u kadu pa muku mucimo dok je ubijedimo da mora biti mirisljava. Sve ono sto je nekad voljela jesti danas na to okrece ocima. Zeli nositi samo zarke boje roza , crveno, ljubicasto dok prije nije bilo sanse da ikad kupi takve boje. Moja majka bila je cijeli svoj radni vijek knjigovođa i obozavala je rjesavati krizaljke bila je veoma aktivna, pecenje i kuhanje bili su joj omiljeni. Danas je to zena od 65 godina ...koja kad ju pitam "sta sam ja tebi" ona kaze samo DA. Pocela je nekontrolirano na glas nepovezano pricati. Mi smo se kao obitelj jako puno savjetovali.Obratili smo se psiholozima, udrugama, domovima za starije i nemocne, neurolozima i doktorima. Od svih smo dobili isto misljenje "Vi se ne mozete adekvatno brinuti o njoj, a i razboljet cete se vise od nje". I vjerujte istina je... koliko god tesko bilo mi smo odlucili dati mamu u dom za starije i nemocne ... obisli smo ih jako puno nasli samo na podrucju gdje mi zivimo 3 koja zadovoljavaju nase uvjete i za koje smo culi zbilja samo najbolje. Problem je sto se cak i u privatnom smjestaju ceka na red. Tako da sve nekako odgađamo njen odlazak ali smatram da do kraja ljeta nece biti drugog rjesenja. Evo da i napisem da je njena terapija bila prvo omega 3 i exelon flasteri a sada evo vec 2 godine exibia i po potrebi za spavanje normabel.
Inace smo mi jako vesela i povezana obitelj pa ju razveselimo plesom i pjesmom ali nekad ni to ne vrati osmjeh na lice moje majke.

[ja_bih_na_kviz]

anna 33 kaže:

Naša priča...

Prije svega, hvala ti što si podijelila svoju priču. Vjerujem da ima mnogo ljudi koji ovu temu prate iako se ne uključuju. Alzheimerova bolest ima tisuću lica – odjednom suočeni s njome, ljudi teško pronalaze informacije. Pritom ne mislim na suhoparne činjenice, već na konkretne, praktične probleme s kojima se suočavaju oboljeli i obitelji. Svako podijeljeno iskustvo će možda pomoći nekome.

anna 33 kaže:

Sve je pocelo sa zaboravljanjem sitnica , pa je pocelo sa gubljenjem stvari ili skrivanjem, izgubila je 5 puta novcanik, zaposatvila je higijenu , reagirala je burno na sve sto joj nije bilo po volji, vise nije htjela voziti auto, 100 puta isto pitanje ...do toga da danas ne moze spojiti recenicu, od toga da gledajuci u ogledalo ne vidi sebe vec misli da su to neke druge osobe s kojima ona ima komunikaciju, do toga da ovisi o pomoci svih nas 24 sata na dan.

Tako je počelo i s mojom majkom. Na žalost, njezina tadašnja liječnica opće prakse nas je uvjeravala da je to „normalno u tim godinama“. Moja majka zasad nije toliko loše kao tvoja, ali ovakav razvoj događaja je vrlo izgledan i u našem slučaju.

U zadnje vrijeme pobudila se u njoj mala agresivnost kao npr ne zeli uci u kadu pa muku mucimo dok je ubijedimo da mora biti mirisljava.

Možda se boji vode i doživljava je kao prijetnju. Iako ste i sami kroz godine naučili kako da je nekako uvjerite, preporučam ti da svakako pročitaš članak How to Get An Alzheimer's Patient to Take a Bath. I inače od srca svim njegovateljima preporučam ovu genijalnu stranicu – ja sam tu pronašla odgovore na brojna pitanja i nedoumice. Uz činjenice o samoj bolesti, neprocjenjiva vrijednost ove stranice su brojna autentična iskustva njegovatelja – konkretni problemi i različiti pristupi i načini rješavanja, što kroz tekstove, što kroz komentare njegovatelja iz cijeloga svijeta.

Moja majka bila je cijeli svoj radni vijek knjigovođa i obozavala je rjesavati krizaljke bila je veoma aktivna, pecenje i kuhanje bili su joj omiljeni. Danas je to zena od 65 godina ...koja kad ju pitam "sta sam ja tebi" ona kaze samo DA.

Razumijem kako ti je to bolno gledati. I moja je majka bila vrlo aktivna i društvena osoba, a sada je plaha i stidljiva kao dijete. Boji se svega i imam osjećaj da bi se najradije skrila negdje pod moje skute zauvijek. Na sreću, ona me još prepoznaje, kao i druge bliske ljude.

koliko god tesko bilo mi smo odlucili dati mamu u dom za starije i nemocne ...

Nema univerzalnog savjeta za ovakvu tešku odluku. Mislim da je najvažnije da čovjek zna da je učinio najviše i najbolje za voljenu osobu. Prema tvojoj priči ja zaključujem da je to kod vas doista tako. Isto tako, vi najbolje poznajete svoje granice – ako osjetite da jednostavno ne možete više i da će majka u ustanovi imati bolju skrb, onda je to to. Ne dozvolite da Alzheimer uništi i vas.

Ja osobno zasada ne mogu / ne želim svoju majku smjestiti u dom. U ovom stadiju u kojemu jest, još nekako (ponekad uz krajnje napore, ali ipak) uspijevam posložiti naš život. To je moja odluka i stojim iza nje, mislim da je to jedino ispravno. Međutim, nisam isključiva i ne mogu reći da će tako biti zauvijek. Samoj sebi sam rekla – ako jednoga dana procijenim da više nisam u stanju brinuti se kvalitetno o njoj, bilo zbog uznapredovale bolesti ili zbog vlastite nemogućnosti, razmotrit ću opciju smještanja u dom.

Inace smo mi jako vesela i povezana obitelj pa ju razveselimo plesom i pjesmom ali nekad ni to ne vrati osmjeh na lice moje majke.

Ovo je jako lijepo… Ona je sretna (u toj svojoj nesreći) da vas ima. Svaki osmijeh i svaka njezina sitna radost male su pobjede nad ovom opakom bolešću.

Samo bih za kraj još podijelila link Support for Alzheimer's Caregivers (nadam se da moderatori neće ukloniti) koji će možda biti od koristi tebi, ali i drugim njegovateljima i obiteljima oboljelih.

[Depeche E.]

ja_bih_na_kviz kaže:

Potpuno razumijem o čemu govoriš. Ovo je i inače jako osjetljivo pitanje kod bolesti poput Alzheimera – kako pomoći osobi, a da se ona pritom ne osjeća poniženo i posramljeno. Međutim, činjenica je da prije ili poslije dođe trenutak kada netko drugi mora preuzeti odgovornost, ako sama oboljela osoba to nije u stanju.

Znaš kaj, baš me razveslilo jer si ovako susretljiva sa svojim iskustvima Hvala ti! Evo, ODMAH sam te se sjetila. Naime, maloprije sam kroz san čula mamu kako se šali s bakom da će joj oko vrata staviti privjesak s imenom/prezimenom i adresom Naime, OPET ima te neke momente. Da je ubiješ, ne može se sama sjetiti situacije od jučer. I mama je "popizdila" (mislim, nije, nego je u šaljivom tonu rekla da mora k doktoru) i baka na to kaže "JE, pa sad još malo idem na pretrage hormona štitnjače". AUTOMATSKI sam se sjetila ovoga što si rekla:

S druge strane, ne mora nužno biti niti Alzheimer. Sve to može biti od dijabetesa, štitnjače, uslijed nedostatka folne kiseline i vitamina B12... možda je blagi kognitivni poremećaj, možda neka druga vrsta demencije itd. Zato postoje pretrage. Kada se isključe svi fizički uzroci, preostaje psihološko testiranje.

Razumljivo je da tvoja baka niječe problem. Nije nimalo ugodno spoznati da se neke sposobnosti gube, a time se dovodi u pitanje njezino samostalno funkcioniranje. Vjerujem da ona prvo samoj sebi ne želi priznati da ima problem, jer bi joj to bilo previše bolno. S druge strane, možda doista zaboravlja da zaboravlja.

OVO, apsolutno. Znaš što ona radi? Veli da svi s kojima je u kontaktu, a njezinih su godina - SVI zaboravljaju ..nema tu

Jutros smo mama i ja, a ne znam što je to, ali TRAGIKOMIČNO je kojom baka nonšalantnošću priča o tome.

Kaže da je išla negdje u Dubravu k doktoru te da je izašla iz tramvaja jer se NIJE MOGLA sjetiti kojim putem mora ići. I tako je jednom vrijeme sjedila dok nije došla k sebi. Mi smo to tek danas saznale.

Evo jedan primjer iz života: šetam s mojom majkom, susrećemo gospođu iz susjedne zgrade. Znamo se više od 30 godina. Lijepo se pozdravimo, gospođa pita majku „pa kako ste, nisam vas neko vrijeme vidjela…što ima nova“ i kako već ide taj small talk. Budući da moju majku čitam kao otvorenu knjigu, ja primjećujem da ona ne zna tko je ta osoba. Međutim, ona odgovara najnormalnije „ma evo, kao ovo vrijeme, nekad bolje, nekad lošije.. a kako ste vi, kako vi podnosite ove promjene?“ Onda gospođa ispriča svoje boljke, moja majka s razumijevanjem kima… stižemo do ulaza, pozdravljamo se ljubazno… kad smo ostale same, majka kaže: „ubij me ako znam tko je ovo“ :ro fl:

Ovaj primjer mi je, koliko god bio težak, ujedno i veoma simpatičan jer osoba kao da se povrati u ono nevino dječje razdoblje gdje se pravi fin prema drugima, a nema pojma s kime priča.

Oprosti ako kompliciram i molim te da imaš u vidu da nisam liječnik. Samo sam temeljito proučila temu za vlastite potrebe. Iskreno ti želim da ipak nije Alzheimer, ali to ćete isključiti samo temeljitim pretragama. Sretno :gr li:

Nema problema, NEOPISIVO si nam pomogla. Rekla sam ja baki da sam pitala na forumu (ona je veoma cool žena ) Rekle smo joj mama i ja da kaže doktoru, ALI mogla bi zaboraviti. A možda i ne želi.

Koji je postupak, ne znam. Što, samo kaže da bi voljela napraviti dodatne pretrage pa će je liječnik uputiti dalje, ili? Mislim, to mi se čini logičnim slijedom. Makar, ona kaže da je njoj to počelo otkako je imala operaciju srca. Njoj je voda došla na pluća i, valjda, srce. Nije imala jaki infarkt. Sjećam se da joj je dokotrica rekla da prehodala infarkt :ne da se moja baka:

Haha, sada je ušla u sobu s medicinskim leksikonom i veli mi "čitala sam i u pravu je forum, problemi sa štitnjačom uzrokuju to što forum kaže." >ajme, obožavam je< Naručena je ona kod neurologa s tim nalazima od štitnjače.


Možda je doktor već sam skužio da je baka u svom filmu HVALA TI OD SRCA!

[ja_bih_na_kviz]

Depeche E. kaže:

Koji je postupak, ne znam. Što, samo kaže da bi voljela napraviti dodatne pretrage pa će je liječnik uputiti dalje, ili? Mislim, to mi se čini logičnim slijedom. Makar, ona kaže da je njoj to počelo otkako je imala operaciju srca. Njoj je voda došla na pluća i, valjda, srce. Nije imala jaki infarkt. Sjećam se da joj je dokotrica rekla da prehodala infarkt :ne da se moja baka:

Haha, sada je ušla u sobu s medicinskim leksikonom i veli mi "čitala sam i u pravu je forum, problemi sa štitnjačom uzrokuju to što forum kaže." >ajme, obožavam je< Naručena je ona kod neurologa s tim nalazima od štitnjače.

Možda je doktor već sam skužio da je baka u svom filmu HVALA TI OD SRCA!

Kao prvo, stvarno nema na čemu. Ja sam u Alzheimer filmu sada već četiri godine i svašta sam vidjela i doživjela. Između ostaloga, koliko je ta bolest stigmatizirana, koliko se o njoj šuti - kao da vlada neki sveopći stid i nelagoda čim se spomene. Uglavnom, zbog svega što sam prošla zajedno s mojom majkom, osjećam se dužnom malo poraditi na tome da se dosje X Alzheimer malo rasvijetli - i da se olakša život i oboljelima i njihovim obiteljima. Uvjerila sam se milijun puta koliko je svaka INFORMACIJA dragocjena - pa ako moje trkeljanje po forumu pomogne samo jednoj osobi, onda ima smisla

Neurolog - to je prava adresa. Kod sumnje na demenciju bilo kojeg tipa, neurolog će (uz nalaze štitnjače) tražiti dalje psih. testiranje, provjeru razine B12 i folne kiseline, a možda i CT i pregled krvnih žila na vratu. Naime, i moždani udari se mogu prehodati, tako da osoba nema pojma da ih je imala. Problemi s ravnotežom mogu biti simptom, a vaskularna demencija posljedica sitnih moždanih udara.

Bilo bi dobro da netko od vas ide s bakom i da upozori na te njezine epizode. Ako misliš da bi baki bilo neugodno, možda možete napisati par rečenica i papir priložiti na prijamu uz uputnicu i nalaze. Mene je majka znala gledati kao najgoreg izdajicu kada bih odala njezine poteškoće neurologinji - a i sama sam se ponekad osjećala tako Međutim, zdrav razum nalaže da je to jedini način da ona vidi o čemu se tu radi i da joj pomogne. Samo, kažem, treba biti jako taktičan i pažljiv pri tome.

[sebastyan]

cipica kaže:

Pozdrav!
Čitao sam na raznim stranicama da kokosovo ulje pomaže kod alzheimerove bolesti.Dali netko ima kakva iskustva s time? Hvala!

Ja sam ga mami počela davati na preporuku prijateljice koja
živi u Londonu. Rekla mi je cca 5-6 žlica dnevno.
Međutim, kod moje je mame bilo već prekasno.
To bi se trebalo početi uzimati kad se već primijete prvi znaci demencije.
Neke 3 žlice dnevno.
Također je dobar i kurkuma začin. Može se uzeti u maloj žličici s vodom, a može se i koristiti u skoro svim jelima.
Znam napraviti super žuti rižoto s tim začinom

[Ardeas]

Mama(74 godina) mi boluje od Alzheimerove bolesti i već godinu dana stanje je vrlo teško. Tata, jadan, ne može više. Čitam vaše priče i pronalazim u njima sve simptome. izgubljenost, alijenacija, agresivnost... Od lijekova malo pomoći. Jedino malo smire, lakše se spava. A kada se budi noću, obavezno se tata mora dignut, ako ne plače i viče i mislite da joj je ko zna kakvo zlo. Ne za vijerovat. I guši se, i sve je boli... a kada dođe u boravak, sve prođe. Jede samo ono što voli ona, drugo je sve guši! I voda je guši!. A strah ju je vode... Za oprati joj ruke prava borba, plač, otpor... Tata ne može sjesti niti ispred ulaznih vrata da ona ga ne tjera u kuću, "neka ide doma". Ali više nemarazgovora, ne razumje ono što joj se govori, kao da uopće ništa ne čuje.
Ono što je najgore, tata neće nikoga u pomoć, a da se ni ne pomisli na nekakav dom. Ja se osjećam potpuno izgubljena, ne znam kome se obratiti, jer vidim da je Udruga samo u Zagrebu. U Rijeci ne znam ako postoji koji dnevni dom za takve slučajeve, gdje bi se mogla obratiti da bi tata imao bar koji dan odmora, Jer ako tate nema doma, mama samo kuka, plače, izlazila bi i na cestu da ga pričeka. A vratiti je u kuću je veliki problem.
Evo, malo sam se ispuhala.
Hvala

[ja_bih_na_kviz]

Ardeas kaže:

Mama(74 godina) mi boluje od Alzheimerove bolesti i već godinu dana stanje je vrlo teško...

Oprosti, tek sada vidim tvoj upis. Prema tvojim riječima, tvoja je majka sada u završnom stadiju Alz. bolesti - ona sada treba 24/7 skrb. To je nemoguća misija za jednu osobu, osobito ako pretpostavimo da je tvoj otac isto u tim godinama. Dogovorite se u obitelji da barem 1-2 dana u tjednu po nekoliko sati netko drugi preuzme brigu za majku, kako bi se otac mogao malo odmoriti.

Gušenje je također posljedica bolesti - majka je jednostavno "zaboravila" jesti / gutati hranu. Pokušajte joj nuditi što više tekuće hrane, kao za bebu. Tako će dobiti i potrebnu tekućinu - jer i dehidracija utječe na demenciju i opće stanje.

Što se tiče pranja, očito je da ima strah od vode. Pokušajte što više koristiti vlažne maramice i/ili sredstvo za dezinfekciju umjesto pranja ruku.

Ako viče po noći, možda ima noćne more. Ne znam koje lijekove uzima (i pije li ih prije spavanja?), ali ponekad nuspojave uključuju more i halucinacije.

Agresivnost dolazi od njezina straha i nesigurnosti.

Znam da vam je užasno teško. Zamisli kako je tek teško njoj što ne može više komunicirati, a potpuno je izgubljena i uplašena. Mislim da je u ovom stadiju jako važna komunikacija dodirom - grlite je, držite je za ruku, prislonite svoje čelo na njezino...pokušajte joj nekako pružiti sigurnost... za to je jako važno da vi sami budete smireni, ali čvrsti. Iako tvoja majka možda više ne razumije riječi, možda još može osjetiti ton i boju glasa - onako kako to osjete bebe.

Što se tiče dnevnog doma - raspitaj se u svim domovima u okolici postoji li mogućnost za to. Možda možete privatno unajmiti nekoga (po mogućnosti stručnu osobu) tko će pričuvati majku u vašem domu. Također pitaj o svim mogućnostima i pravima liječnika opće prakse i neurologa - i oni trebaju biti uključeni i pomoći - ako nikako drukčije, onda savjetom i informacijama.

[lapsus5]

Netko ima točne podatke koji dokazuju da bi to bila nasljedna bolest? Poznajem nekoliko slučajeva kod mojih prijatelja i samo neke teške epizode u njihovim obiteljima. Moj prijatelj nikako nije bio pripremljen kad ga otac više nije prepoznao. Nemoguće je biti pripremljen za takvo što. Ima li mogućnosti da moj prijatelj naslijedi tu bolest? Izgleda da uvijek ima više slučajeva. Postoji neka prevencija za nove generacije koje se znaju? Čitam tu neka nova otkrića koja sad su našli u Americi po pitanju prevencije. U raznim člancima se citira, na engleskom većinom. Gledam, čitam, istražujem.

[ja_bih_na_kviz]

Google svakako više zna od mene , ali evo par riječi...

Istina je da se rani Alzheimer (prije 65. godine života) uglavnom javlja uslijed genetike. Ipak, mislim da se ne vrijedi opterećivati time. Da, postoji neka statistika, neki postotci... ali za pojedinca uvijek vrijedi samo 50:50 - ili će dobiti ili neće. Jednako kao što ga može pogoditi grom i kao što mu se može dogoditi u životu milijun stvari - ili hoće ili neće. Unaprijed se bojati i strepiti nema baš smisla.

O mjerama prevencije sam nešto više napisala na nekoj od prethodnih stranica. Ukratko, treba čuvati zdravlje krvožilnog sustava i naprezati mozak (razne aktivnosti, enigmatika, izlaganje novim situacijama i sl.). Naravno, ne postoji garancija da čovjek i uz sve to ipak neće oboljeti.

[john newman]

ja_bih_na_kviz kaže:

Google svakako više zna od mene , ali evo par riječi...

Istina je da se rani Alzheimer (prije 65. godine života) uglavnom javlja uslijed genetike. Ipak, mislim da se ne vrijedi opterećivati time. Da, postoji neka statistika, neki postotci... ali za pojedinca uvijek vrijedi samo 50:50 - ili će dobiti ili neće. Jednako kao što ga može pogoditi grom i kao što mu se može dogoditi u životu milijun stvari - ili hoće ili neće. Unaprijed se bojati i strepiti nema baš smisla.

O mjerama prevencije sam nešto više napisala na nekoj od prethodnih stranica. Ukratko, treba čuvati zdravlje krvožilnog sustava i naprezati mozak (razne aktivnosti, enigmatika, izlaganje novim situacijama i sl.). Naravno, ne postoji garancija da čovjek i uz sve to ipak neće oboljeti.

Ovo je jako dobar post. Jedan od kvalitetnijih. Ukratko je i meni djed obolio od "ranog Alzheimera". Problem u genetici je da prije njega njegovi preci od toga nisu umirali. Dobar temelj za evoluciju njegove bolesti je mozda dijelom i alkohol. Cak postoji u medicini termin alkoholna demencija. Svakako je veliki pritisak na okolinu gledajuci oboljelog od AD. Trebala bi imati neka posebna skrb za takve pacijente jer nije dobro da ukucani gledaju tu propast (koliko god to zvucalo malo sebicno). Ali to dugorocno ostavlja velike posljedice na ove koji su vidjeli oboljelog od te bolesti. Psiholoski ubija okolinu s pitanjem "da li cu ja oboliti od toga?",to vodi kasnije u tesku anksioznost i zacarani krug misli.

[ja_bih_na_kviz]

john newman kaže:

Ukratko je i meni djed obolio od "ranog Alzheimera". Problem u genetici je da prije njega njegovi preci od toga nisu umirali. Dobar temelj za evoluciju njegove bolesti je mozda dijelom i alkohol. Cak postoji u medicini termin alkoholna demencija.

Djed ima dijagnosticiranog Alzheimera ili alkoholnu demenciju? Ili oboje? To, naime, nije isto. Alzheimerova bolest je samo jedan od mnogih mogućih uzroka demencije. Nisam pronašla podatak da alkohol može uzrokovati Alzheimera, to se zasad tek istražuje (možda si ti našao?).

Simptomi demencije u oba su slučaja slični ili isti. No, budući da alkohol uništava vitamine B skupine (osobito B1, tiamin), promjene na mozgu kod alkoholne demencije nastaju uslijed manjka ovih vitamina. Zato možete pokušati djedu dati udarnu dozu B1 vitamina ili, još bolje, B-kompleksa. Možda neće imati učinka, ali možda hoće - mislim da se isplati pokušati.

Svakako je veliki pritisak na okolinu gledajuci oboljelog od AD. Trebala bi imati neka posebna skrb za takve pacijente jer nije dobro da ukucani gledaju tu propast (koliko god to zvucalo malo sebicno). Ali to dugorocno ostavlja velike posljedice na ove koji su vidjeli oboljelog od te bolesti. Psiholoski ubija okolinu s pitanjem "da li cu ja oboliti od toga?",to vodi kasnije u tesku anksioznost i zacarani krug misli.

Veliki je pritisak gledati i osobu u terminalnoj fazi raka ili neke druge neizlječive bolesti. Ali to je sve dio života. Kada čovjek to prihvati i suoči se s nastalom situacijom, mislim da nema više straha - za strah jednostavno nema vremena, jer skrb za oboljele traži veliki angažman. Hoće li skrb o oboljelom dovesti do anksioznosti ili će, naprotiv, očeličiti psihu - to ovisi o pojedincu, ali i o pristupu. Ako ćete djeda ostaviti kod kuće, svakako se dobro informirajte o bolesti i njezi ovakvog bolesnika. Što više znate, bit će vam lakše. U nekom od prethodnih postova sam ostavila par korisnih linkova pa si pogledaj.

Što se tiče toga hoće li se neka obitelj pobrinuti za svog oboljelog člana ili će ga prepustiti nekom drugom, to svatko treba odlučiti za sebe. U toj je situaciji čovjek jednostavno prisiljen preispitati i posložiti svoje prioritete u životu, a onda na temelju toga odlučiti.

Razvijenije zemlje imaju nacionalni plan za borbu protiv Alzheimera - to znači sustavno planiranje i organiziranje različitih oblika skrbi kroz institucije. Osobno mislim da oboljela osoba treba što dulje ostati u obitelji, jer izmještanje iz obitelji i poznatog okružja djeluje na njih devastirajuće - sama bolest im je ionako dovoljno težak teret. Međutim, obitelj ne bi smjela biti prepuštena sama sebi. Skrb o oboljelom članu obitelji zahtijeva veliki psihički napor, puno vremena, energije, a u konačnici i novca. Tu bi država trebala uskočiti i rasteretiti malo obitelj (npr. s dnevnim boravkom za oboljele ili psihološkom potporom za njegovatelje).

Ustanova bi, po meni, trebala biti tek krajnje rješenje, onda kada obitelj procijeni da više ne može pružiti kvalitetnu skrb, a teret skrbi postane jednostavno neizdrživ. Tu govorim o terminalnoj fazi Alzheimera ili neke druge vrste demencije.

[thoughtless]

Večer svima,

evo još jedan primjer, majka mi je oboljela od Pikove demencije a simptomi su gotovo jednaki kao u Alzheimer. To sad traje godinu dana, na početku nisam shvaćao o čemu se radi a sad se stanje dosta pogoršalo da je cijeli dan ovisna o nama.

Nisam stigao pročitati sve postove ali situacija je slična kao u većine slučajeva. Lagano zaboravljanje, koristi manje riječi, do toga da trenutno jako malo priča, potvrđuje sa da ili ne i obično a-ha. Kućne aktivnosti nemože sama, obično usisavanje joj prvo moram pokazati da bi ona nastavila, moramo je buditi inače se ne digne, nekad ima raspoloženje dobro a nekad kao danas lošije.

Otac, ja, sestra i brat nismo bili toliko svjesni situacije dok je sada svima jasno da je sve gore i da moramo biti spremni na još gore.

Svi radimo i sada je problem kako se organizirati da uvijek netko bude uz nju, još ponekad uleti moja tetka (sestra od oboljele majke).

Ja mislim da otac mora dati otkaz kako bi se 24 sata posvetio mojoj majci, on se tome protivi jer je u financijskim problemima, zbog kojih je došlo do oboljenja moje majke sa 50 godina što je dosta rano.

Nebih svalio krivicu na njega, ali on kao muž mora biti najjača podrška, jer smo ja i brat još neoženjeni i imamo još stvari koje trebamo napraviti u životku. A trenutno obojica pomažemo financijski i uz nju smo, trenutno ja cijeli dan jer sam na godišnjem. Sestra isto dolazi skoro svaki dan i pomaže, ali i njoj treba predah jer ima malo dijete.

Zadnja dva dana majka gleda ljutito na oca, uvijek istim pitanjem "Šta to radiš" na svaki očev pokret. Došli smo do zaključka da je umislila da otac pije, jer je on imo tu fazu od prije 15 godina. Mene to izluđuje i neznam kako da riješimo tu situaciju.

Evo ako itko ima konstruktivan savjet, ja mislim da otac mora biti uz nju 24 sata kako bi joj olakšao život. Mi kao djeca ćemu uvijek biti podrška, kao i sada.

Ovo je jako teška situacija za obitelj i imam veliko razumijevanje za ostale obitelj koji su u istoj situaciji, a ima ih mnogo. To su velike patnje.

Ovo pisanje mi zapravo daje malo olakšanje.

[ja_bih_na_kviz]

Znam da ti je jako teško. Olakotna okolnost je ta što vas ima više u obitelji i što ste složni. Ova bolest zna poremetiti odnose unutar obitelji, ali ne dajte se. Što god da majka kaže, uvijek imajte na umu da to iz nje govori bolest. Koliko god da je vama teško organizirati svakodnevni život uz oboljelu osobu, njoj je vjerojatno još teže. Demencija nosi oboljeloj osobi puno straha, tjeskobe i osjećaja izgubljenosti.

Ne znam puno o Pickovoj demenciji, ali čini se da taj tip demencije uzrokuje znatne promjene u osobnosti i ponašanju (više nego npr. gubitak pamćenja). To je veliki izazov za vas, ali ponavljam - sretni ste što imate jedni druge i neka vas majčina bolest još više ujedini. Čini mi se da ti već sada zrelo pristupaš problemu - samo se još maksimalno informiraj i sve će biti ok. (ostavila sam neke linkove u prethodnim postovima, pogledaj). Sretno.

[thoughtless]

Hvala puno na savjetu, svaka pomoć je vrijedna.

Iskreno bio sam pod šokom kad sam napisao post jer nisam znao kako se nositi stim, vrijeme liječi sve tako se i ova situacija sa majkom malo smirila (ili smo se uspjeli prilagoditi).

Bili smo kod specijalistice, dali su joj dodatnu terapiju i sad je mirnija.

Da, to je bolest i sve više shvaćamo da je njezina agresivna reakcija bila iz straha.

Pokušat ću pročitati ranije postove sigurno ima iskustava iz kojih se može naučiti.

Hvala još jednom.

[kinna]

Vidjela sam temu...možda nekom pomogne neki savjet iz naše priče...u komentarima ispod priče ima izvrsnih...nemam snage ni danas ...a prošlo je skoro 5 godina...proćitati što sam napisala...http://www.coolinarika.com/clanak/mo...a-i-alzheimer/

...Alzhaimeru ...nije dovoljno što otima sjećanje naših najmilijih...želi i njegovatelja...slomilo me fizički...oporavljala sam se godinu dana...slijedeće se godine razboljela sveki...moj doktor je rekao da je prerano da ponovno njegujem i da moram potražiti pomoć...rekao mi je ...da se drugi put neću oporaviti...baka Ana je umrla u bolnici...10 dana nakon operacije...
Želim vam strpljenja, čuvajte se....

[agathos]

Koja je razlika između Alzheimerove bolesti i Alzeimerove demencije?

[Bat Kol]

agathos kaže:

Koja je razlika između Alzheimerove bolesti i Alzeimerove demencije?

Klinički je to isto. Razlika bi bila kada bi se radilo o demenciji druge etiologije.