Kompulzivno prejedanje (Binge eating)

[dobra.vila]

dakle ljudi..i ja sam jedna od vas...
gladujem par dana i onda par dana doslovno R A S P A Š O J !!!!
idem na psihoterapije kod glavne psihijatrice za poremećaje u prehrani u adolescenciji..je li mi pomogla???
i ne baš.... jer sama si moram pomoć..
tamo samo imam izljeve bijesa jer sam sama ko Pale sam na svijetu..a do toga me doveo ovaj poremećaj..u biti ja idem iz extrema u extrem..jer kod nje sam došla radi anorexie...

nimalo života nisam imala... počela sam pit i laxative i to je bilo bzvz ali mi se više svida od ovog natrpavanja...

i svako prejedanje završava s tim...od sutra ću isponova, novi je dan, bit ću jača, čvršća i ne bum se prejedala...par puta sam pokušalapovratit..al sam faking slaba
je vrajt..moš miiisliiit....


stvar je u tome što mene kriza lovi navečer oko 6-7-8 sati...i kaj onda kad se prejedem????
nikaj od muke i grizodušja legnem u krevet..pokrim se dekom da ne vidim svoj trudnički trbuh i idem spat...
a znam da faking nije dobro!!!

e sad...problem...imam previše slobodnog vremena..jer kako se debljam..tako mi više nikaj ne stoji na meni..pa mi se ne da van... pa mi se ne da na kavu...pa mi se ne da sređivat se...

preočajno..

a psihijatrica... veli da je to normalno...jer imam problema....i da nek riješim problem...

moj je veliki problem.. puno premalo samopouzdanja....
ubiti...rekla je da ga nisam od koga imala i "pokupit" tj. naučit..

pa je još rekla da imam krivu percepciju sebe...da sam mršava...a ja sebe pogledat nemrem

i pripisala mi olfo prosac i xanax... prozac kao smanjuje apetit...je moš mislit...
kaj ćemi to..kad ja jedem i kad apetita nema...

iza mene je jedna jebeno glupa veza....s likom zbog kojeg sam skinula 15 kila...
na kraju ni tad nije bio zadovoljan jer sam bila kost i obješena koža...

i da zaključimo.... u kurcu sam...
ali vjerujem da ima riješenja...
čak sad postoje trenuci kad znam da mi je dosadno..i da bi sad jela.,.pa navalim na vodu....al tog je malo...možda svega jednom u 2 faking tjedna...
ali i to je početak....

btw...jučer..kaj sam jela....

hm.... pojela oko 5-6 kila lubenice... kilu i pol breskvi i pol kile krušaka....

svinja...nema kaj....

[Delilah_]

dobra.vila kaže:

btw...jučer..kaj sam jela....

hm.... pojela oko 5-6 kila lubenice... kilu i pol breskvi i pol kile krušaka....

svinja...nema kaj....

Ti jedeš voće, ali ja navalim na sve moguće što je jestivo...

Ni meni se neda ić van, jer kad vidim kak izgledam, neda mi se uopće ništa...

[violia]

dobra.vila kaže:

stvar je u tome što mene kriza lovi navečer oko 6-7-8 sati...i kaj onda kad se prejedem????
nikaj od muke i grizodušja legnem u krevet..pokrim se dekom da ne vidim svoj trudnički trbuh i idem spat...
a znam da faking nije dobro!!!

hm.... pojela oko 5-6 kila lubenice... kilu i pol breskvi i pol kile krušaka....
svinja...nema kaj....

priča moje svekodnevice. jedem, pa ne mogu ništa od SVOJE, ali svoje robe navući na sebe, koju sam do prije recimo par dana normalno oblačila, ili čak jučer, prekjučer, pa se zbog toga živciram, pa si mislim kako bi se trebala trgnuti, izaći među ljude, da vrijeme brže prođe, ali ne mogu takva nikuda, nitko me ne smije vidjeti takvu, jednostavno se moram pritajiti dok se ne vratim na staro, a to zna portajati tjedan, dva, tri, a tada sam sama i iživcirana, i naravno oppet i još jedem, da si olakšam skrivanje.
Čovjek nije siguran gdje to počinje a gdje staje.

a žderem sve. previše voća. previše povrća. previše zdrave hrane. previše nezdrave hrane. previše..

Razmišljala sam dosta o tome ovih dana. inače, trenutno sam u periodu kada sam dobro sada već 5. dan (što je za mene ono: yeeeeeeee), a započelo je nekako sa tipkanjem po forumu.
Našla sam neku staru praznu bilježnicu u radnom stolu i počela opet sa tim zapisivanjem dnevnika obroka: zapisujem nakon jela ili na kraju dana što pojedem na lijevi papir u bilježnici, a desno zapažanja: tipa vrijeme javljanja te luđačke gladi, kako se prije toga osjećam, što se netom prije desilo i tako, ali ništa preopširno, natuknice. Pored toga sam odlučila da ću jesti isključivo za stolom, bez skrivanja. Nikako pred Tvom, uz muziku, čitanje novina, časopisa, knjiga -što sam pod obvezno radila do sada. Želim se vidjeti dok jedem, doživjeti se. Cijeli dan razmišljam o hrani, svaki je***i trenutak, a onda sjednem pred tv ili pred neku literaturu i prežderavam se uopće ne razmišljajući o samoj hrani, baš tada kada bi jedino trebala.
Već sam probavala to sa zapisivanjem ranije,ali nije upalilo, ali ovo sa jedenjem za stolom me za sada prilično trgnulo, mada sam i dalje gladna i mnogo jedem, ali izložena sam pogledima svojih ukućana i najbitnije vlastitom pogledu. Pa makar neka me drži do nekog skoro životnog iznenađenja.

[Marija10]

violia kaže:

priča moje svekodnevice. jedem, pa ne mogu ništa od SVOJE, ali svoje robe navući na sebe, koju sam do prije recimo par dana normalno oblačila, ili čak jučer, prekjučer, pa se zbog toga živciram, pa si mislim kako bi se trebala trgnuti, izaći među ljude, da vrijeme brže prođe, ali ne mogu takva nikuda, nitko me ne smije vidjeti takvu, jednostavno se moram pritajiti dok se ne vratim na staro, a to zna portajati tjedan, dva, tri, a tada sam sama i iživcirana, i naravno oppet i još jedem, da si olakšam skrivanje.
Čovjek nije siguran gdje to počinje a gdje staje.

a žderem sve. previše voća. previše povrća. previše zdrave hrane. previše nezdrave hrane. previše..

Razmišljala sam dosta o tome ovih dana. inače, trenutno sam u periodu kada sam dobro sada već 5. dan (što je za mene ono: yeeeeeeee), a započelo je nekako sa tipkanjem po forumu.
Našla sam neku staru praznu bilježnicu u radnom stolu i počela opet sa tim zapisivanjem dnevnika obroka: zapisujem nakon jela ili na kraju dana što pojedem na lijevi papir u bilježnici, a desno zapažanja: tipa vrijeme javljanja te luđačke gladi, kako se prije toga osjećam, što se netom prije desilo i tako, ali ništa preopširno, natuknice. Pored toga sam odlučila da ću jesti isključivo za stolom, bez skrivanja. Nikako pred Tvom, uz muziku, čitanje novina, časopisa, knjiga -što sam pod obvezno radila do sada. Želim se vidjeti dok jedem, doživjeti se. Cijeli dan razmišljam o hrani, svaki je***i trenutak, a onda sjednem pred tv ili pred neku literaturu i prežderavam se uopće ne razmišljajući o samoj hrani, baš tada kada bi jedino trebala.
Već sam probavala to sa zapisivanjem ranije,ali nije upalilo, ali ovo sa jedenjem za stolom me za sada prilično trgnulo, mada sam i dalje gladna i mnogo jedem, ali izložena sam pogledima svojih ukućana i najbitnije vlastitom pogledu. Pa makar neka me drži do nekog skoro životnog iznenađenja.

Znam da ti se moji postovi čine neosobni, poopćeni, daleko od tvoje patnje. Ali svi smo sami u svojoj patnji. Bez obzira na roditelje, braću, sestre, prijatelje, dečka... I nisam prestala zato što sam postala mudrija ili shvatila nešto bitno. Jednostavno sam se umorila i postala preodvratna sama sebi. Više nije išlo tako. Kada sam "pogledala svoj život" i "oduzela" zajebancije vezane uz hranu= nije bogznašto ostalo. U takvim trenutcima nemaš puno opcija. Zapravo samo dvije. Ali je samo jedna prihvatljiva. I tako sam ja izabrala pravu opciju iz pogrešnih razloga: ne bi bilo pošteno prema onima koji me vole. Zajeb od razloga, tek kasnije sam progledala. A onda je trebalo ponovo "uskočiti" u život, ali vrijeme nije jednako teklo meni u mrtvilu i ostatku svijeta, oboje smo se promijenili, ali izolirani jedno od drugoga, teško je to objasniti pa se neću truditi. I kada je krenulo nekako drhtavim koracima, kada se vidjelo da sam snažnija, i to mi je teško objasniti, ali mislim da je važno, nitko to nije uobličio riječima baš tako i sve bitne rečenice ubačene su usput u neki banalni razgovor, ali oni meni najmiliji najprije su se izjadali kojiko su propatili dok sam ja bila nerazumna, a zatim su od mene tražili potvrdu da oni nisu nimalo odgovorni za bilo što. Istina da sam ja odrasla osoba i odgovorna za vlastite postupke, ali to ti je zona sumraka od manipulacija.
Što se tiče dnevnika, ja ti ne vidim osobite koristi od zapisivanja što jedeš (možda griješim), ionako si svjesna da jedeš previše, čak ni puko zamjećivanje trigera nije presudno jer se odbačeni trigeri mogu zamijeniti novima, trebalo bi dokučiti što je iza trigera, inače je sve to grebanje po površini.
Tvoje neke rečenice bude neugodna sjećanja. To da te nitko ne smije vidjeti takvu i da ćeš izaći među ljude kad se dovedeš u red. Ajoj kakva sam ja bila. Nećeš tako na zelenu granu. Sve ih mentalno odjebi, sve njihove ušminkane živote, lažna mjerila i cool image.
Moraš prekinuti niz.

[violia]

Marija10 kaže:

Znam da ti se moji postovi čine neosobni, poopćeni, daleko od tvoje patnje.

Jednostavno sam se umorila i postala preodvratna sama sebi. Više nije išlo tako. Kada sam "pogledala svoj život" i "oduzela" zajebancije vezane uz hranu= nije bogznašto ostalo.

Što se tiče dnevnika, ja ti ne vidim osobite koristi od zapisivanja što jedeš (možda griješim), ionako si svjesna da jedeš previše, čak ni puko zamjećivanje trigera nije presudno jer se odbačeni trigeri mogu zamijeniti novima, trebalo bi dokučiti što je iza trigera, inače je sve to grebanje po površini.

To da te nitko ne smije vidjeti takvu i da ćeš izaći među ljude kad se dovedeš u red.

Postovi ti ne mogu biti neosobni. Tu si i pomagažeš meni i ostatku jedača, i samim time što se i u nekom daljem sjećanju vidiš kroz moje i bilo čiji tipkarije ovdje već stvar čini osobnom i za tebe. Zato, hvala što se prisjećaš svega toga. Znam da ti to nije najsvjetliji trenutak u danu.

a ja- ja sam si mislim prije tih par dana postala preodvratna. odvratnija nego ikada prije. uvijek do sada je bilo: 'a je..ga! prežderala sam se, fuj sam. opet sam utukla loš dan u premiloj hrani i idemo sad na dijetu.', ali sad imam neki drugi osjećaj. teško mi ga je definirati, ali kao da se gledam odozgora i poželim se pogladiti po vlastitoj kosi, kao neko izgubljeno dijete i reći si: 'a sirotica moja'. Žalim se. Čitajući ovdje sam shvatila da uopće ne uživam u hrani, nego u razmišljanju o njoj kao nečemu što zaslužujem nakon bilo koje zajebade koja se desi. Kao da mi ona treba da usprkosi svemu lošemu, a zapravo uopće ne uspijevam uživati u njoj jer ju proždirem, gutam, ne doživljavam, trpam. Prvi put nisam ljuta ni ogorčena, već se istinski žalim i suosjećam sa sobom. A dnevnik: osobno mi za sada pomaže i zadržati ću ga neko vrijeme, više zbog analize emocija nego zbog popisa namirnica i trigera, jer ih u biti do danas lako prepoznajem, predugo sam u tome, tako da i znam kada mi slijedi prejedanje.

(p.s. hvala ti beskrajno na tvojim realnim postovima. svijesnija sam zbog njih. podrška je za k**ac, ako se temelji na uljepšavanju i pričama: drži se, sutra je novi dan. napokon se želim probuditi sama u tom novom danu i samo želim činjenice i ružnu istinu. sipaj sve. sve. )

[darknes]

violia kaže:

sama se već dugo borim sa istim. prije par godina sam prešla 20tu.
sve je to u glavi, znam. gladna nisam, samo sam prazna. 'ispunim' se nabrzinu bilo čime i svim što mi padne pod ruku, bez razmišljanja, bez prethodnog žaljenja, dok se skoro ne raspuknem. onda žalim, plačem, smišljam kako ću se postaviti drugi dan-sutra, sastavljem jelovnike, pišem osjećaje nakon i prije prejedanja.

ugl. stvari su mi jasne, nisam glupača, obično i previše razmišljam, ali tome uvijek podlegnem instantno, bez razmišljanja,nabrzak - na način suprotan od onoga kako prilazim bilo komu ili čemu drugom.

razlozi? hm.. - jer stvari ne idu kako si ih zamislim, prije nego se moram susresti sa nekime s kime ne želim, jer mi je dosadno, jer sam sve obavila i više jednostavno se nemam čime zaokupiti, ukratko u bilo kojoj situaciji kada ne znam što bih natrpam se do fizičke boli.

iskreno, više se ne znam nositi sa time. sve znam, jasno mi je, priznajem, znam koliko mi šteti, znam da se ne volim kada u tjedan dana uspijem nabiti po 5 kila i mučiti se narednih tjedana da bi ih skinula i onda se opet u jedan tjedan kaznila i vratila ih.

upravo je ovaj tjedan jedan od tih kada ne mogu zakopčati ni jedne svoje hlače koje sam prošli mogla. i ta me činjenica vuče još dublje.

ako tko ima iskustva sa istim, bilo bi lijepo čuti neka tuđa razmišljanja i iskustva, jer koliko god ti voljeni htijeli pomoći, te je stvari preteško razumjeti i zvuče ridikulno i pretjerano ako sam nisi u tome.

Pozdrav,
Mislim da si s ovim boldanim gore sve rekla. Što je dobro, jer shvaćas i prihvaćaš da tvoj problem nije hrana nego unutarnja praznina. Hrana je samo posljedica, kao i kod svakog oblika ovisnosti (alkohola, droge, kocke, video igrica....).
Nemoj pokusati liječiti posljedicu jer će se s vremenom pojaviti druga ovisnost odnosno poslijedica.
Lijeći prazninu, uzrok. Osvijesti problem. Probaj biti iskrena prema sebi i uvidjeti što stvara toliku prazninu, emocionalno ... nezadovoljstvo, strah. I bori se protiv toga. Ako ne zivis zivotom koji zelis promjeni ga. Ako nemozeš sama, nadi podrsku u ljudima kojima je stalo do tebe, strucnim osobama...

Puno ti sreće zelim!

[manitusha]

Pancakes kaže:

Naravno da nema smisla, pa ako ću već promijeniti sebe i postići sreću i zadovoljstvo promjena mora biti korjenita i savršena. koji je smisao sad stati, nakon tih 10 kolača previše? ionako taj mali napredak ne bi ništa značio, ne bi jednostavno bio dovoljan. zašto se onda mučiti kad se može još uživati do sutra, jer od sutra će sve, ali sve biti drugačije. savršentsvo je ono čemu ja težim, predanost koja ne dopušta polu-rješenja. a prestati nakon već 10 kolača previše, za mene je to ništa drugo nego li polu-rješenje.

Možda bi ti, i postavljačica ove teme, trebale početi kontrolirati svoju potrebu za kontrolom. Potreba za "savršenošću" je, mislim, samo osveta onima kojima jednom, nekad, davno, nismo bili dovoljno dobri, nismo bili savršeni.
I sve dok se u mislima budete zabavljale radikalnim potezima koje ćete povući, nećete uspjeti. jer svaka radikalnost (u društvu, obitelji, našoj glavi, itd.) izaziva automatsku pobunu. Vaše tijelo neće nikad prihvatiti takve radikalne poteze, pošto ti potezi nisu ništa zdraviji od totalne prepuštenosti. Vaše tijelo će možda odlučiti surađivati kad postanete...beskrupulozno nježne prema sebi. Da. Budite nježne prema sebi. Nemojte "prestajati" raditi neke stvari. Pokušajte ih nježno...preusmjeriti, ublažiti. Vašem želucu treba poruka. Poruka da je tijelo kojem pripada, voljeno. Dijete ne postoje. Vožnje biciklom ne postoje. Programi za mršavljenje, knjige za samopomoć...zar vam ne zvuči kontradiktorno "Knjiga za samopomoć"? Ako si "pomažemo sami", što će nam onda knjiga? Tko bolje od nas poznaje naše tjeskobe? Zašto bi pokušavale slijediti nečiji primjer? Odrađenu dijetu? Vi niste netko drugi. Nađite si vlastiti, najbolji način. Koji će dozvoljavati nesavršenosti. Drugim riječima, način koji će vam dopuštati da se volite. I kad "pokleknete".

[moon girl]

eh... ja se opet izgladnjujem kada nesto ne ide kako treba. stvarno, nije da namjerno ne jedem ili sto, samo sam previse zaokupljena unutarnjim "ja" da bih se sjetila jesti. uoci ispita skinem obicno 5 kila..

[Marija10]

darknes kaže:

Pozdrav,
shvaćas i prihvaćaš da tvoj problem nije hrana nego unutarnja praznina.

Ne radi se o unutrašnjoj praznini nego o neizražavanju emocija i stavova, autodestruktivnom ponašanju umjesto borbi za sebe.

[Marija10]

manitusha kaže:

Možda bi ti, i postavljačica ove teme, trebale početi kontrolirati svoju potrebu za kontrolom. Potreba za "savršenošću" je, mislim, samo osveta onima kojima jednom, nekad, davno, nismo bili dovoljno dobri, nismo bili savršeni.

Mislim da je potreba za kontroloiranjem vlastitog tijela supstitucija za izgubljenu kontrolu u nekim drugim aspektima života. Umjesto kontroliranja kilaže trebalo bi preuzeti konce vlastitog života u vlastite ruke. A uvijek se nađe onih koji bi donosili odluke umjesto nas, davali "savjete", ili mogućnosti koje nam se nude nisu ono što priželjkujemo. Pa se kažnjavamo zato jer smo iznevjerili sebe ili druge. A nismo znali bolje.

[violia]

darknes kaže:

Pozdrav,
Nemoj pokusati liječiti posljedicu jer će se s vremenom pojaviti druga ovisnost odnosno poslijedica.
Lijeći prazninu, uzrok. Osvijesti problem. Probaj biti iskrena prema sebi i uvidjeti što stvara toliku prazninu, emocionalno.

To i pokušavam. Samo što moram usput izlječiti i posljedicu koja mi tu prazninu popunjava. ne mogu prejedanje staviti na čekanje. Naravno da bi emotivno rješenje značilo prestanaka prejedanja. Ali to će biti proces za mene, kompliciran poput same ljudske psihe.
Uzrok je možda tako davan, nevidljiv, svjesno zaboravljen, nesvjesno urezan u mom umu. Realno, sada? Imam sve što mi je potrebno da budem ispunjena i sretna, ali nešto me udaljava da to vidim. Bježim.
Uzrok? Još uvijek mi je neopipljiv. Možda ispliva netom prije nego sljedeći put padnem. Postane malo očitiji. Sada samo želim biti dovoljno trezvena kada se to desi.

[violia]

Marija10 kaže:

Mislim da je potreba za kontroloiranjem vlastitog tijela supstitucija za izgubljenu kontrolu u nekim drugim aspektima života. Umjesto kontroliranja kilaže trebalo bi preuzeti konce vlastitog života u vlastite ruke. A uvijek se nađe onih koji bi donosili odluke umjesto nas, davali "savjete", ili mogućnosti koje nam se nude nisu ono što priželjkujemo. Pa se kažnjavamo zato jer smo iznevjerili sebe ili druge. A nismo znali bolje.

savršeno rečeno

[Delilah_]

violia kaže:

savršeno rečeno

slažem se

[Belle]

Biljezim se u klub.
Nemam sto napisati, vec ste i same sve rekle.
Mozda bar ovaj topic bude od neke pomoci, jer se jos od srednje borim s ovim.

[jurija]

...viola, zanima me jesi li u vezi?
imaš li posao ili još studiraš?
...ja sam do prije 2 godine imala isti problem...znala sam otići u trgovinu, nakupovati slatkiša i ostalih gluposti i na blagajni mi je bilo neugodno jer sam mislila da je blagajnica pročitala moju namjeru da ja to planiram sve sama pojesti....
...isto sam imala ili fazu gladovanja, ili fazu prejedanja...nije bilo sredine....
gladovanje-sretna sam
prejedanje-živa depresija

...u tom razdoblju sam bila sama, nesretna u ljubavi, roditelji koji te ne razumiju,poremećaj prehrane niti ne primjećuju...a vukla sam to 10godina...
...moja mama kada bi na televiziji vidjela nešto na tu temu, samo bi komentiraka iskompleksirane glupače......tako da nije bilo nikakve šanse da joj bilo što priznam....čak niti bilo kome drugome....moja mala tajna....
....isto kao i ti nisam nikada povraćala, ali ne zato jer nisam htjela, nego zato jer jednostavno nisam mogla....

ali, prije 2 godine sam ušla u sretnu vezu....i tako da je to polako nestajalo....pogotovo kada smo počeli živjeti zajedno....
imala sam sve manje potrebe za takvim načinom rješavanja negativnih emocija....
...moj dečko,sada muž je primjetio neke znakove poremećaja, ali me nije osuđivao, nego mi je pomagao razgovorom...ništa na silu...kada bi ja bila u lošem raspoloženju, razvedravao me,vodio u šetnju,grlio...
u trgovini me uvijek odvodio iz redova sa slatkišima ili bi mogla izabrati samo jednu stvar...

...možda smiješno zvuči sve skupa, možda je on dosta nesvjesno sve to radio, ali mi je sretna veza jako, jako puno pomogla.....


zato cure koje muči taj problem...nije stvar u tome jesi li od sutra na dijeti, obećaješ li sama sebi da si više nećeš dozvoliti da se prejedeš, da zbog toga trpiš bolove i osjećaš se odvratno....
probajte malo razmisliti a čime u ž+ivotu nisi zadovoljna?
posao? dečko? nešto drugo?

i probaj to nekako popraviti...barem malo....

ne želim nikome s ovim postom soliti pamet....jer ja sam se s ovim mučila 10 godina, a tek zadnje 2 je bolje...nekada se znam zapitati nije li ovo neka faza u svemu ovome i hoću li pokleknuti i vratiti se na staro???
...svaki dan je borba, svako nezadovoljstvo u životu novo iskušenje....

[violia]

jurija kaže:

...viola, zanima me jesi li u vezi?
imaš li posao ili još studiraš?

...u tom razdoblju sam bila sama, nesretna u ljubavi, roditelji koji te ne razumiju,poremećaj prehrane niti ne primjećuju...

i probaj to nekako popraviti...barem malo....

ne želim nikome s ovim postom soliti pamet....jer ja sam se s ovim mučila 10 godina, a tek zadnje 2 je bolje...nekada se znam zapitati nije li ovo neka faza u svemu ovome i hoću li pokleknuti i vratiti se na staro???
...svaki dan je borba, svako nezadovoljstvo u životu novo iskušenje....

fax sam završila i počela raditi. nije da radim nešto o čemu sam kao dijete sanjala, ali jako je malo sretnika sa takvom slikom. nisam nezadovoljna. svoju ljubav prema kreativi realiziram kroz hobije. veza- nedavno sam ju prekinula. trenutno sam presebična i ne mogu se unijeti u ništa ozbiljno jer se ne mogu i ne želim unositi u odnose koliko to druga strana zaslužuje. previše trebam samu sebe. dovesti se u red, jer dok mi ne bude samoj stalo do sebe ne mogu drugoj osobi iskazati afekciju koju zaslužuje. došla sam do točke kada mi je samoj bilo jasno da prigovaranja nisu 'davljenje' i 'gušenje' od njegove strane, već su opravdana. krenuli smo svojim putevima i ne žalim zbog toga.

obitelj- ja pričam sa njima o tome. ne skrivam teška razdoblja. vide me. slušaju. ali ne mogu pomoći, samo biti tu. to mi je sasvim dovoljno. nekad sam očekivala da me netko drugi izvuče - dečko, obitelj, prijatelji, ali to jednostavno tako ne funkcionira. svako od njih ima neka svoja sivila. ja im se ne mogu valjano posvetiti dok ne rješim vlastito. na kraju ostajem ja - 'otok', a drugi moje probleme mogu samo zamagliti svojom ljepotom. ali što bi bilo kada bi mi život oduzeo tu ljepotu zbog koje sam tada sretna? opet bi ostala ja i moji nezamagljeni nedefinirani problemi. vjerujem da bi tada posrnula još dublje. ukratko: ima me tko voljeti i ja imam koga voljeti, zagrliti, nazvati, ali ne mogu čekati da me netko drugi spasi.

ne soliš pamet nikome. samo tipkaš o svome iskustvu. lijepo je čuti da postoje divne osobe poput tvog muža. nije on riješio tvoj problem, ali je bio tu dok si ga sama rješavala. potakao te da kreneš i nastaviš. to je prekrasna stvar. samo trebaš ostati hrabra dan po dan. dan za danom.

[Marija10]

violia kaže:

To i pokušavam. Samo što moram usput izlječiti i posljedicu koja mi tu prazninu popunjava. ne mogu prejedanje staviti na čekanje. Naravno da bi emotivno rješenje značilo prestanaka prejedanja. Ali to će biti proces za mene, kompliciran poput same ljudske psihe.

Istina, ne možeš prejedanja staviti na čekanje, jer dok god se prejedaš nećeš imati dovoljno samopouzdanja. Ali to ne mora biti nagli rez, tijelo ti ima pobrkanu regulaciju gladi i sitosti, trebat će ti vrijeme da se to uravnoteži. Ne mjeri uspjeh skinutim kilogramima, to je zamka. Nemoj se kažnjavati potpunom zabranom hrane koju voliš. Rješenje je umjerenost.

Realno, sada? Imam sve što mi je potrebno da budem ispunjena i sretna, ali nešto me udaljava da to vidim. Bježim.

Bjeg je tvrdnja da imaš sve što ti je potrebno za sreću. Ali nešto te udaljava da vidiš što ti nedostaje. To iz tebe progovara grižnja savjesti. Nisi zločesta ni nezahvalna zato što si nezadovoljna.

Uzrok? Još uvijek mi je neopipljiv. Možda ispliva netom prije nego sljedeći put padnem. Postane malo očitiji. Sada samo želim biti dovoljno trezvena kada se to desi.

Otkrivat će ti se onoliko koliko budeš spremna (podnijeti boli).

[Marija10]

jurija kaže:

....jer ja sam se s ovim mučila 10 godina, a tek zadnje 2 je bolje...nekada se znam zapitati nije li ovo neka faza u svemu ovome i hoću li pokleknuti i vratiti se na staro???
...svaki dan je borba, svako nezadovoljstvo u životu novo iskušenje....

Nije faza. Ne moraš se bojati. Za razliku od cigareta i droga hrana nije neprijatelj, možeš se opustiti i vjerovati sebi i vlastitom tijelu.
Svaki dan jeste borba, ali tako je svima. Nezadovoljstva su sastavni dio života i ona nas potiču da se borimo za bolje.

[violia]

Marija10 kaže:

Bjeg je tvrdnja da imaš sve što ti je potrebno za sreću. Ali nešto te udaljava da vidiš što ti nedostaje. To iz tebe progovara grižnja savjesti. Nisi zločesta ni nezahvalna zato što si nezadovoljna.

da, očito je da osjećam nezadovoljstvo. zbog ljudi i stvari koje nisu tu, ne znam kako izgledaju, tko i što su i u međuvremenu jesam i zločesta i nezahvalna jer se ne posvećujem onima koji jesu tu, tik do mene.

[maria 8]

ma svi mi kontamo da imamo poremecaj u perhrani i da je to zavisnost ali nemamo snage nikome da to priznamo i sto meni licno smeta to je da kad se negde prica o poremecaju u prehrani uvek se spominju samo ana i mia a nikad i emocionalno prejedanje.

ja uopste ne kontam kako da se izvucem iz ovog zacaranog kruga mrsavljenja i gojenja u koij sam se uvukla........
a i kad sam matorcimqa pokusala nasto okolo-naokolo da kazem, oni su rekli da su svi poremecaji u prehrani cisto glupiranje i privlacenje paznje, jbg sta sad ?





i sta sad ja da radim???????????????????