evo cure, prošlo je i moje vjenčanje,prije mjesec dana
i osjećam se dužnom reći u par rečenica kako je sve prošlo jer sam godinu dana visila tu na forumu,našla puno korisnih stvari i ideja,savjeta i svim forumašicama veliko hvala na tome.iako nisam puno pisala,jako sam vas puno čitala.
pripreme koje su trajale dosta dugo jer smo dvoranu rezervirali godinu i pol unaprijed su meni koja obožavam sve vezano za vjenčanja,dekorcije i ostalo na kraju bile jako naporne i zadnja 3,4 mjeseca sam dosta bila pod stresom.imala sam one klasične strahove od smrti nekog bliskog do toga da svadba bude uštogljena pošto nisam imala neki klasičan protokol...ali sve je prošlo fantastično,opušteno maksimalno i zabavno pogotovo za nas mladence. a cijelo vrijeme sam mislila kako će se svi zabaviti više od nas samih pošto ćemo mi biti nervozni,ali ne, niti mrvicu,niti 1 % nervoze toga dana nije bilo.
tjedan prije sam bila užasno nervozna i mislila sam da ću na dan svadbe morati popiti tabletu za smirenje...a onda dva dana prije neko potpuno drugo stanje..stanje mira! dva dana prije smo pozvali najbliže prijatelje,gledali tekmu,zezali se,cugali,bilo je super. dan prije smo išli na ispovjed (odite ranija definitivno,ne čekajte zadnji čas) i išli još na neke finalne dogovore.
dan vjenčanja:
ujutro smo se probudili sretni i potpuno opušteni i skupa otišli na tržnicu da kupimo nešto cvijeća za stan.u cvjećarni mi žena nudi krizanteme ,ja govorim da neću jer me podsjeća na groblje, a ona meni da ljudi bezveze imaju predrasude prema tom cvijeću.ja joj kažem, ma znam, ali meni treba neko veselo za vjenčanje.ona se čudila kada je saznala da je naše taj dan,jer smo bili valjda preležerni u pola 10 na dan svadbe,na placu.
moj dragi se spremao u našem stanu, ja u hotelu. došla kuma po mene, otišli do stana od staraca i pokupili vjenčanicu,košaru,nakit i odnijeli u hotel a nakon toga se zaputili u grad. u podne smo bile naručene frizeru. u gradu smo pijuckale kavu i čavrljale o svemu samo ne o vjenčanu
kao da se taj dan ne udajem.i dalje sam nenormalno opuštena. obavile frizure i zaputile se hotel.tamo mi dolazi šminkerica. fotografi su kod dragog. obučena,našminkana ,dolaze fotografi.,dolazi dragi. ostali uzvanici se okupili na terasi na 9 katu. mene fotografi slikaju, radim grimase,kuma se smije,kaže da radim face ko ava karabatić
di baš ona ... ali tako mi je bilo na početku pred kamerom.zezamo se,fotkamo se. dolazimo dragi i ja na terasu. tamo svi naši,lijepi i sretni. posluženo voće,canapei i razni kokteli.terasa izgleda mrak. tamburaši obučeni kao klape,pjevaju. svi su rekli da su zvučali fenomenalno.mi ih nažalost nismo ni čuli jer smo se pozdravljali sa ljudima.krenuli na slikanje sa kumovima, a naši ostali na terasi se družiti. dan je bio predivan,sunčan,bez oblačka na nebu,ne prevruč (od nedjelje,znači dana kasnije se počele vručine). u vjenčanici se osjećam savršeno.ja kojoj je bila muka ići isprobavati ih i koja sam deprimirana došla doma nakon prve probe. bila je savršena.da, bila je vjenčanica mojih snova (iako nikada prije nisam maštala o savršenoj vjenčanici ). slikali se u gradu, u najbližoj ulici do naše crkve .kratko,sat vremena jer duže nismo htjeli. bilo je zabavno!
crkva, najsavršeniji dio našeg vjenčanja. emotivno,emotivno,emotivno. dolazimo pred crkvu 5 min do vjenčanja.svi nas čekaju ispred. teta mi stavlja veo,oni ulaze....mi čekamo. moj dragi i ja smo skupa ulazili u crkvu.počinje pjesma VELIK SI ...presavršeno! i dalje mirna,kao da sam već to prošla 10 puta.treme niti malo.samo sreća!šapćemo si VOLIM TE i hodamo.ljudi raznježenih lica nas gledaju. svećenik fantastičan,propovjed predivna.dolaze na red zavjeti.nismo ih čitali već ponavljali za svećenikom koji je šaptao tako da ga drugi nisu mogli čuti. izgovaram zavjete odlučno,smireno i cijelo vrijeme ne skidam pogled sa budućeg muža( e to je čar ne čitanja zavjeta,već ponavljanja).kreću opet pjesme, čuvar srca mog, ave marija, kao košta. suze mi idu i ne mogu ih zaustaviti,kuma plače...predivno. na kraju,poljubac...muž
me zgrabi i ljubi kao da smo sami,grlimo se.
počinje čestitanje- mama,sestra,tata,svi uplakani.meni i dalje idu suze.slikamo se sa svima i izlazimo iz crkve. tamo se pale baklje,ljudi pjevaju.predobra atmosfera. ulazimo u džip i pičimo prema hotelu.kum vozi,lud je ko šiba, dere se curama na cesti kroz prozor, i vi ćete se jednom udati
spaljen skroz. dolazimo u dvoranu. savršeno uređena. hortenzije na stolovima i ogormni svjećnjaci. baš kako sam zamišljala.naš stol kao iz bajke.svijeće, božuri,latice. dvorana u rozom.drago mi je da smo uzeli rasvjetu,baš daje neki čaroban dojam.
minutu prije prvog plesa dragi i ja se dogovaramo kako ćemo plesati
tko drži ruku gdje
nismo išli na tečaj, nismo vježbali. dogovorili se da ćemo se prepustiti pa kako ispadne. mjesecima prije sam mislila kako ću imati tremu jer ne znamo plesati, a svi će zuriti u nas.ali ne, opet opuštenost i mirnoća.taj dan samo sreća! plesali smo kao da plešemo svaki dan.zaboraviš na sve ,samo smo bili MI
. nakon toha,samo ples, zezancija,druženje.imala sam petu od cca 9 cm ali kao da sa bila u balerinkama.kretala sam se sa lakoćom,plesali smo i plesali.nismo se umarali.stalno smo nas dvoje bili na podiju.cijelu noć. nismo imali bacanje buketa, niti podvezicu,nikakav show.i bilo je odlično! uopće nije falilo ništa od toga. došla torta drugačijeg izgleda nego dogovoreno,dosta drugačija...ali ni to me nije izbacilo iz takta. nije mi bila lijepa,ali što ćeš sada. prerezali je i nazdravili. sve je trajalo do 9 ujutro. do pola 6 smo bili u dvorani..onda su od starijih zadnji otišli moji starci.ostalo nas je desetak prijatelja i sestra i muž i svi smo otišli u naš apartman koji smo dobili od hotela.tamo smo nastavili...tada sam ja tek počela piti. do tada ništa osim šampanjca i vode tokom večeri.jednostavno nisam mogla. moj muž se u apartmanu skršio do kraja.prije toga je ljubio konobara, mog tatu su digli u zrak,pjevao na stolcu (to je sve bilo na kraju oko 5 sati). U apartmanu je bila takva zezancija,trbuh me bolio od smijanja. muž više nije mogao ,pa je otišao u sobu spavati, a ja sam ostala sa njih 4 najvjernijih. u međuvremenu se muž nakon sat vremena probudio kao nov,a najvjerniji prijatelji su otišli doma.bilo je 9 sati. nismo išli spavati,čitali smo čestitke i tu sam ja plakala kao kišna godina.toliko lijepih riječi. nakon toga smo se kupali u jacuzziju a onda je slijedila prva bračna "noć". e ne, nije mit. stvarno postoji
poslije 11 smo legli i spavali tri sata. pokupili stvari i otišli doma kao muž i žena
idućih doslovno tjedan dana smo pričali o svadbi i sabirali dojmove. bilo je stvarno genijalno. i cijelo vrijeme priprema dok sam bila užasno pod stresom sam govorila, samo da nakon što prođe svadba mogu reći si isplatilo se. I evo, sada kažem, definitvno se isplatilo. i nervoza, pritsci, sve negativno s čime sam se susretala prije je vrijedilo proći za taj jedan predivan dan! I sada ću ponoviti ono što sam na forumu pročitala bezbroj puta a nisam vjerovala u to je da taj dan zaista toliko brzo proleti da to nije za vjerovati.vidjet ćete!
jedan dodatak koji sam zaboravila reći da si obavezno uzmite vodu sa sobom na slikanje.mi smo bili samo sat vremena i uzeli pola litre.nedovoljno! došla sam ispred crkve i bila sam dehidrirana,nitko nije imao vodu,kioska ni blizu.u crkvi sam skupljala slinu koje nisam uopće imala...nisam znala kako ću govoriti koliko sam žedna bila,usta suha. uzmite puno vode!
eto cure,to je to.slike još čekamo.kada dođu,podijeliti ću ih sa vama !
,obavila najljepši trenutak,i onda počinje kaos....sjeli u auto...nemogu ja disati,vani 39 stupnjeva,zalijepila mi se haljina,ispod prsa me stišće i na želudac pritisak,mučnina....
vozač nas vozi 40 na sat,putovali sat i pol...čim sam izišla u wc povraćati...
kuma mi pokušala odvezati i otpustiti,ništa me ne zadovoljava nego da mi ju skine....(p.s. nemam ništa za presvući )
koma....
sretno s bebicom!
ne bi je mjenjala.
Naravno, svi smo umrli od smijeha. 
Mi zadovoljni, baš je dobro bilo 
Linearni mod
