Kazne nastavnika u školi

[Godiva]

Kao što sam ti već napisala, ne postoji efikasan način da se riješi problem mobitela u školi. Jedino što bi bilo efikasno jest da ih djeca uopće ne nose u školu, ali to se ne može sprovesti. Stvorena je potreba da se bude dostupan uvijek i u svako vrijeme i postali smo njezini robovi.

Jedna od njezinih posljedica je dodatno pogoršanje kaosa u školama koji je uvjetovan davanjem prevelikih prava djeci i roditeljima na uplitanje u nastavni proces koja su povukla za sobom mogućnost potpunog nepoštivanja učeničkih obaveza.

Npr. đak koji redovito markira, ne uči i ne radi ništa na satu čitavu godinu ima pravo odgovarati zadnji nastavni sat i biti ocijenjen pozitivnom ocjenom. Ako pak dobije negativnu ocjenu, tu je pravo na žalbu na ocjenu, prijava nastavnika Ministarstvu, plasiranje lažne priče u medije, evo može i npr. ovdje na forum. Ljudi mahom odustaju od mogućnosti takvog maltretiranja i daju dvojke svima. Rezultat su svjedodžbe iza kojih ne stoji nikakvo znanje. Potplaćenost nastavnika i općerašireno notorno neistinito vjerovanje da oni rade samo u ono vrijeme kad su u razredu da ne spominjem. I tako... problem je višeslojan, a mobiteli su samo detalj koji je na sve odavno postojeće probleme dodao i svačije pravo na ometanje sata.

[Godiva]

Zapravo, najgori problem u toj priči je to što je djeci oduzeto pravo na mir, rad i koncentraciju, a time i bolji uspjeh. Pretvoreni su u robove mobitela, a i oni i roditelji uvjereni da su na taj način "sigurniji".

Inače, moje dijete je malo i ide u vrtić. Ne mogu ga nazvati na mobitel i to mi je prilično normalno.

Kad doraste do mobitela, daleko više se bojim učinka zračenja mobitela nego nemogućnosti kontakta u svakoj sekundi. Da se dogodi pravo sranje (ne daj bože), ionako me ne bi nazvalo dijete s mobitela nego policija ili hitna pomoć.

[kajpa]

Godiva kaže:

Kad doraste do mobitela,

Kad mislis da je to? Mislis da se ipak imati mob prije osamnaeste, bez obzira na negativne ucinke?

daleko više se bojim učinka zračenja mobitela nego nemogućnosti kontakta u svakoj sekundi. Da se dogodi pravo sranje (ne daj bože), ionako me ne bi nazvalo dijete s mobitela nego policija ili hitna pomoć.

Bilo bi stvarno zgodno kada bi i za 10-15 godina bila tu na forumu, pa napisala kakva je situacija i sto mislis o istoj ovoj stvari i tome da li ti je drago da dijete imam mob uz sebe.
Dijete kojem se nesto desi moze (ako ima mob) samo nazvati hitnu ili policiju...iz nekog jarka u kojem ga nitko ne vidi niti nece bar do jutra.
Klinci idu sama tj. s drustvom na more/negdje...nema sanse da ce ici u postu i javljati se doma..ali neku porukicu ce poslati doma da se starci ne brinu.
Itd.
Mobiteli su postali stvarnost i ne mozemo ih se rijesiti. Ali da bi trebalo uvesti stroza pravila i nacine na koji se rjesavaju problematicne situacije, to svakako.

[Godiva]

kajperinja kaže:

Kad mislis da je to? Mislis da se ipak imati mob prije osamnaeste, bez obzira na negativne ucinke?

Bilo bi stvarno zgodno kada bi i za 10-15 godina bila tu na forumu, pa napisala kakva je situacija i sto mislis o istoj ovoj stvari i tome da li ti je drago da dijete imam mob uz sebe.
Dijete kojem se nesto desi moze (ako ima mob) samo nazvati hitnu ili policiju...iz nekog jarka u kojem ga nitko ne vidi niti nece bar do jutra.
Klinci idu sama tj. s drustvom na more/negdje...nema sanse da ce ici u postu i javljati se doma..ali neku porukicu ce poslati doma da se starci ne brinu.
Itd.

Ne znam niti hoću li biti živa za 10 ili 15 godina, a kamoli što ću tada misliti.

Sada mislim da nije pametno da čovjeku panika od situacije koja se ogromnoj većini ne dogodi nikad (pad u jarak i sl.) omogući svakodnevnu sigurnu štetu (zračenje, ovisnost, višesatno dangubljenje), a sve to zato da meni prištedi paniku.

Osim toga:

Ako dijete padne u jarak, mobitel može pasti dalje od njega i ono možda neće moći dovući se do mobitela sa slomljenom rukom ili nogom. U jarku možda neće biti signala. Mobitel će se možda razbiti ili će mu ispasti baterija negdje izvan jarka, pa opet ništa od poziva.

Ako djetetu pozli ili padne negdje na cesti u gradu, neće te nazvati s mobitela nego će po svoj prilici hitnu pomoć nazvati netko od prolaznika, a oni će te obavijestiti.

Ako dijete netko otme, bacit će njegov mobitel u prvu grabu. Je li npr. Antoniji Bilić pomogla činjenica da je imala mobitel?

U ime lažnog osjećaja sigurnosti i komocije i sebi i svojoj djeci nanosimo značajnu štetu. I da nema drugog zla od te naprave, biti svakome dostupan 24 sata na dan ogroman je stres. Ali to je sada način života i više nema natrag. Činjenica da nema nešto što sva druga djeca imaju za dijete bi značilo patnju i stvaralo mu komplekse, a to je također velika šteta. Zato će, ako dotad ne izmisle neku drugu spravu, po svoj prilici i moje dijete imati mobitel, iako znam da od njega i ja imam više štete nego koristi, a tako će i dijete.

[wannabenot]

Super post, Godiva

Ova rasprava više nema smisla. Koliko god se trudile obje strane, ni uz najbolje objašnjenja netko tko nije radio u školi ne može shvatiti naše probleme.
neki roditelji će te po defoltu poduprijeti jer te poštuju, a drugi će ti pametovati jer na školu gledaju kao na uslužnu djelatnost u kojoj oni plaćaju uslugu i imaju pravo odlučivati kako ćeš ti provoditi tu uslugu.

među ovim drugima nađe se i onih koji su voljni te saslušati, ali meni se ne da više trošiti energiju jer znam da to u najboljem slučaju završi tako da mi oni sugeriraju što napraviti, jer su i oni išli u školu i znaju kako stvari funkcioniraju

[kajpa]

wannabenot kaže:

Super post, Godiva

Ova rasprava više nema smisla. Koliko god se trudile obje strane, ni uz najbolje objašnjenja netko tko nije radio u školi ne može shvatiti naše probleme.

Da rasprava nema smisla, to je tocno, ali pitanje je u stvari o cemu se uopce raspravlja.
Mislim da to da netko tko ne radi u skoli ne moze shvatiti vase probleme nije bas tocno, bar ne sasvim. Jasno da nitko ne moze znati sve o problemima nekog drugog, ali da ne moze shvatiti...ne bih rekla.
Mislim da ima jako puno roditelja (mozda u manjini, ali ipak puno) koji uvidjaju te probleme, imaju rauzumijevanja za to i ustvari im se ne svidja to sto nastavnici nemaju alata za kvalitetnije reagiranje na neke sitacije/ponasanja.

neki roditelji će te po defoltu poduprijeti jer te poštuju, a drugi će ti pametovati jer na školu gledaju kao na uslužnu djelatnost u kojoj oni plaćaju uslugu i imaju pravo odlučivati kako ćeš ti provoditi tu uslugu.

Na zalost takvih roditelja ima sve vise. Cak je i u vrticu slicna situacija, neki roditelji dozivljavaju vrtic kao cuvaliste, a tete kao cuvalice a ne kao strucnjake koji su skolovani za to. Roditelji su nadobudni, nasrtljivi, (pre)pametni...i svakakvi. Nije uciteljima i nastavnicima lako.

među ovim drugima nađe se i onih koji su voljni te saslušati, ali meni se ne da više trošiti energiju jer znam da to u najboljem slučaju završi tako da mi oni sugeriraju što napraviti, jer su i oni išli u školu i znaju kako stvari funkcioniraju

Osobno ne sugeriram nista niti mislim da trebam nastavniku objasnjavati kako da radi svoj posao. Postoje informacije, pa se eventualno moze na njima o necemu porazgovarati, nije da roditelj ne moze imati i nekih dobrih ideja i sl. ...ali ne o tome kako da radi svoj posao. Naravno, i nastavnici su ljudi, grijese, pa je u redu da i prihvate kritiku...ali samo ako je na kulturan nacin iznesena, a ne napadima, optuzivanjem vikanjem i sl.
Sto se tice ideja, njih izgleda bas i nema. Mislim na struku...nastavnici se bune, ali na zalost, cini se da se stvari ne mijenjaju.
Stvari idu nizbrdo, kao uostalom i u svim drugim segmentima. A ovaj je imo jedan od bitnijih..jer u vrticima i skolama stvaramo - buduce ljude. A o tome kave imamu ljude u drzavi ovisi mnogo toga. To je jedan od segmenata gdje treba (uz zdravstvo i pokretanje proizvodnje) najmanje stedjeti.

[Godiva]

wannabenot kaže:

Ova rasprava više nema smisla. Koliko god se trudile obje strane, ni uz najbolje objašnjenja netko tko nije radio u školi ne može shvatiti naše probleme.
neki roditelji će te po defoltu poduprijeti jer te poštuju, a drugi će ti pametovati jer na školu gledaju kao na uslužnu djelatnost u kojoj oni plaćaju uslugu i imaju pravo odlučivati kako ćeš ti provoditi tu uslugu.

među ovim drugima nađe se i onih koji su voljni te saslušati, ali meni se ne da više trošiti energiju jer znam da to u najboljem slučaju završi tako da mi oni sugeriraju što napraviti, jer su i oni išli u školu i znaju kako stvari funkcioniraju

Blažena je sreća ne biti razrednik bar jednu godinu, da čovjek odmori dušu od roditelja. Kakvi god da jesu i koliko god da znaju biti naporni, u odnosu na neke od svojih uvaženih majki (očevi su uglavnom rjeđe problem) pravi su praznik.

Mene djeca nikada do sada nisu iskreno iznervirala jer se nekako ne mogu jako naljutiti na njih, ali od šuba mogu nabrojiti bar petnaest roditelja od kojih mi je momentalno padala roleta. Ne zato što se netko od njih bog zna kako žalio na nešto, ali onaj bezobrazluk da razvlači beskrajnu i beznačajnu priču (razina: znate, Patricija u ponedjeljak nije bila na prvom satu jer joj nije bilo dobro, a kasnila joj je menstruacija, a mi smo u subotu, znate, išli na jednu svadbu, ženio se rođak naše kume, dobar čovjek, i tako krenuli smo autom u šest ujutro, još ja ujutro govorim mužu diži se, zakasnit ćemo, on uvijek dugo spava...) koja se na njegovo dijete odnosi samo u prvih sedam sekundi, a svo to vrijeme deset drugih roditelja stoji u redu i čeka da on završi, stvara u meni momentalnu želju da ga imenikom opalim po glavi.

Naravno, nikad to nisam smjela pokazati, ali sam zato što sam ih upoznala, obećala sebi da za svoje dijete nikada neću ostati na informacijama dulje od tri minute osim na izričiti zahtjev nastavnika.

I da me netko pita koja je najgora životinja na planeti, bez razmišljanja bih odgovorila - roditelj.

[kajpa]

Godiva kaže:

Mene djeca nikada do sada nisu iskreno iznervirala jer se nekako ne mogu jako naljutiti na njih, ali od šuba mogu nabrojiti bar petnaest roditelja od kojih mi je momentalno padala roleta. Ne zato što se netko od njih bog zna kako žalio na nešto, ali onaj bezobrazluk da razvlači beskrajnu i beznačajnu priču (razina: znate, Patricija u ponedjeljak nije bila na prvom satu jer joj nije bilo dobro, a kasnila joj je menstruacija, a mi smo u subotu, znate, išli na jednu svadbu, ženio se rođak naše kume, dobar čovjek, i tako krenuli smo autom u šest ujutro, još ja ujutro govorim mužu diži se, zakasnit ćemo, on uvijek dugo spava...) koja se na njegovo dijete odnosi samo u prvih sedam sekundi, a svo to vrijeme deset drugih roditelja stoji u redu i čeka da on završi, stvara u meni momentalnu želju da ga imenikom opalim po glavi.

Pricala mi jedna mama. Stoje pred vratima i cekaju red za info. Jedan tata ...dijete odlican djak, jako pametan, petice i tako to. Zena koja je bila unutra zadrzala se nesto duze...mozda i ne duze, nego im se cinilo...ne znam, nije bitno. Ali ...tata ne prestaje gundjati...pa sto ova radi unutra, pa zasto to toliko traja, pa sto imaju pricati...ja cu samo na kratko, nemam sto nutra tolko raditi, ocjene znam samo da bacim pogled ...bla, bla, bla...
I na koncu udje on unutra, i jasno...ostane duze od svih.

I da me netko pita koja je najgora životinja na planeti, bez razmišljanja bih odgovorila - roditelj.

Udav, pijavica, komarac, (koji ne prestaje zujati oko glave, a zna i piknuti) grizli, lavica koja brani mladunce, nezainteresirani ljenjivac, corava covjeca ribica ...pa na dalje ...sve u jednom.

[wannabenot]

kajperinja kaže:

Stvari idu nizbrdo, kao uostalom i u svim drugim segmentima. A ovaj je imo jedan od bitnijih..jer u vrticima i skolama stvaramo - buduce ljude. A o tome kave imamu ljude u drzavi ovisi mnogo toga. To je jedan od segmenata gdje treba (uz zdravstvo i pokretanje proizvodnje) najmanje stedjeti.

evo, ovime si sve rekla. sami učitelji i profesori ništa ne mogu promijeniti po tom pitanju jer su ih postojeći propisi i uvjeti kastrirali i pretvorili ih u jadne, iscrpljene i frustrirane individue koji usprkos svojem osobnom jadu trebaju zadržati optimizam i prenositi tim budućim ljudima nadu u bolju budućnost i smislenost sustava.

danas nije lako biti roditelj, ali vjeruj mi, učitelj je još teže. djeca još imaju nekakav respekt prema roditeljima dok prema učiteljima nemaju više nikakav.
ja im se ne čudim. ako znaš da je netko stariji od tebe, da je završio faks i da ti usprkos tome ne može ništa ni ako ga pogodiš korom od banane, trebaš biti stvarno iznimno dobro odgojeno i pristojno dijete da ga poštuješ.

slažem se da bi struka trebala nešto napraviti, ali što? štrajk? je li opravdano kratkoročno uskratiti djeci obrazovanje zbog dugoročne koristi svih sudionika nastave? ja mislim da je, neki se neće složiti. e sad, pitanje je bi li taj štrajk urodio plodom u državi u kojoj je obrazovanje nisko na listi prioriteta.

any ideas?

[Godiva]

kajperinja kaže:

Pricala mi jedna mama. Stoje pred vratima i cekaju red za info. Jedan tata ...dijete odlican djak, jako pametan, petice i tako to. Zena koja je bila unutra zadrzala se nesto duze...mozda i ne duze, nego im se cinilo...ne znam, nije bitno. Ali ...tata ne prestaje gundjati...pa sto ova radi unutra, pa zasto to toliko traja, pa sto imaju pricati...ja cu samo na kratko, nemam sto nutra tolko raditi, ocjene znam samo da bacim pogled ...bla, bla, bla...
I na koncu udje on unutra, i jasno...ostane duze od svih.

Naravno. I sad bi razrednik trebao imati ovlasti da sreže onog tko bezobrazno uzima vrijeme drugima, ali ne daj bože da se sveta životinja roditelj naljuti.

Slična stvar stvar je i s djecom. Svi vide druge, ali samo vrlo rijetki vide i sebe.

[chocolatecookie]

kajperinja kaže:

u vrticima i skolama stvaramo - buduce ljude.

Opsovah si u bradu.

[Lord Byron]

U vrtićima i školama stvaramo buduće ljude od sadašnjeg - čega?

[kajpa]

Lord Byron kaže:

U vrtićima i školama stvaramo buduće ljude od sadašnjeg - čega?

Od malih zivotinjica. Tek kada maturiraju i dobe rucni sat postanu ljudi.

[wannabenot]

Lord Byron kaže:

U vrtićima i školama stvaramo buduće ljude od sadašnjeg - čega?

kaj sad nije politički korektno djecu nazivati djecom? moramo ih zvati mali ljudi? dobro, moj 4-mjesečni čovjek je danas prvi put probao jabuku

da, znam da je ovo pretjerano, ali i ovo tvoje je bilo. svi znamo što sam htjela reći, ili?

[wannabenot]

Godiva kaže:

I da me netko pita koja je najgora životinja na planeti, bez razmišljanja bih odgovorila - roditelj.

slažem se. meni je najgore iskustvo bilo na samim počecima nastavnikovanja dok još nisam ni bila razrednik, a roditelja koji mi je zagorčao život nisam čak ni vidjela. išao je na višu instancu. posebna sorta

djetetu koje je do tada imao 5 (7.razred) dala sam 4 na polugodištu. mali meni zaprijetio ocem, otac-odvjetnik zaprijetio ravnatelju, ravnatelj sugerirao meni da mu povisim ocjenu, ja odbila, otac-odvjetnik tražio komisiju, ravnatelj sazvao moje dvije kolegice koje su progutale govno i dale mu 5 iako je iz pismenog dijela komisijskog ispita dobio 3. ja sam ostatak godine gledala malog budućeg-odvjetnika kako likuje. the end.

[Godiva]

wannabenot kaže:

slažem se. meni je najgore iskustvo bilo na samim počecima nastavnikovanja dok još nisam ni bila razrednik, a roditelja koji mi je zagorčao život nisam čak ni vidjela. išao je na višu instancu. posebna sorta

djetetu koje je do tada imao 5 (7.razred) dala sam 4 na polugodištu. mali meni zaprijetio ocem, otac-odvjetnik zaprijetio ravnatelju, ravnatelj sugerirao meni da mu povisim ocjenu, ja odbila, otac-odvjetnik tražio komisiju, ravnatelj sazvao moje dvije kolegice koje su progutale govno i dale mu 5 iako je iz pismenog dijela komisijskog ispita dobio 3. ja sam ostatak godine gledala malog budućeg-odvjetnika kako likuje. the end.

Ja sam u srednjoj školi i slična sranja se događaju redovito, doduše ne za četvorke nego za jedinice.

Predlažem ministru, aktualnom ili budućem, da uvede samoocjenjivanje učenika. Neka si klinci lijepo upišu ocjenu koju hoće, a nama će prištedjeti maltretiranje oko ispitivanja i ispravaka oko 500 testova i eseja godišnje (moj slučaj). Na kraju nek ih istestira NCVVO jer su tamo eksperti koji to najbolje znaju.

S obzirom da je zbog ovakvih situacija i stava ocjenjivanje u školi već odavno izgubilo smisao, barem bi bilo pošteno da se nas nestručne budale poštedi onog za što nismo u stanju.

[wannabenot]

Godiva kaže:

Ja sam u srednjoj školi i slična sranja se događaju redovito, doduše ne za četvorke nego za jedinice.

Predlažem ministru, aktualnom ili budućem, da uvede samoocjenjivanje učenika. Neka si klinci lijepo upišu ocjenu koju hoće, a nama će prištedjeti maltretiranje oko ispitivanja i ispravaka oko 500 testova i eseja godišnje (moj slučaj). Na kraju nek ih istestira NCVVO jer su tamo eksperti koji to najbolje znaju.

S obzirom da je zbog ovakvih situacija i stava ocjenjivanje u školi već odavno izgubilo smisao, barem bi bilo pošteno da se nas nestručne budale poštedi onog za što nismo u stanju.

ma daj. da se mene pita ja bi štrajkala koliko god treba da se roditeljima oduzme pravo žalbe osim u slučaju kad se više učenika žali na istog profesora, da se ukinu glupe opisne pedagoške mjere i da svi mali prijestupnici nakon opomene dobiju zabranu dolaska u školu na neko vrijeme pa nek ih roditelji fino doma malo preodgoje ili si nađu privatnog tutora. da vidiš kak bi to popravilo stvar.
dalje, ravnatelje bi mijenjala po učinku. ako nakon godinu dana nije u stanju financirati osnovne potrebe nastave, odmah pedala i prilika novom.

imam puno ideja, ali zasad mi se čini najrealnija pobjeći iz škole glavom bez obzira i prebaciti se na prevođenje

[Godiva]

wannabenot kaže:

ma daj. da se mene pita ja bi štrajkala koliko god treba da se roditeljima oduzme pravo žalbe osim u slučaju kad se više učenika žali na istog profesora, da se ukinu glupe opisne pedagoške mjere i da svi mali prijestupnici nakon opomene dobiju zabranu dolaska u školu na neko vrijeme pa nek ih roditelji fino doma malo preodgoje ili si nađu privatnog tutora. da vidiš kak bi to popravilo stvar.

To bi riješilo više-manje sve ili sve bitnije probleme s disciplinom i neutemeljenim žalbama, ali bojim se da je za efikasna rješenja, nažalost, prekasno.

[Lord Byron]

wannabenot kaže:

ma daj. da se mene pita ja bi štrajkala koliko god treba da se roditeljima oduzme pravo žalbe osim u slučaju kad se više učenika žali na istog profesora

Ti bi, dakle, radila javni, proračunski financiran posao i zabranila korisnicima svojih usluga pravo na žalbe?

I tata bi, sine .

[shtefy]

E jebemu, fulala sam raspravu o mobitelima.

Ja mojoj ne dozvoljavam da nosi mobitel u skolu. Mislim, skola nam je preko ceste, kad je lijepo vrijeme i nema puno lisca na drvecu, doslovno mogu vidjeti ucionicu.

Ali mi do jaja ide na jetru sto jedan dan u tjednu nikad ne znam kad ce mala doci kuci. Inace ima obavezu da me cim stigne iz skole nazove. Prvo jer prelazi zbilja prometnu cestu, a drugo zato sto fakat volim cuti kako mi cvrkuce jos puna dojmova sto se sve dogodilo u skoli.

Ali jednom tjedno zadnji sat imaju DOP i tu se nikad ne zna tko ostaje, a tko ne. Nekad zavrsavaju nesto iz prirode, likovnog, neka rade bog te pita sto, nekad stvarno imaju DOP... Samo putnici koji idu skolskim autobusom mogu unaprijed dobiti informaciju da li ce ostati ili ne. Uciteljica kaze: pa ako nema djeteta poslije 4. sata, onda valjda znate da je ostalo na petom... A ako netko slucajno dodje po svoje dijete sat prerano, pa nek' se malo odmori u parkicu ili neka se vrati za 45 min.

Razmisljala sam vec da maloj taj dan dam da ponese mobitel i da joj kazem da me nazove pred uciteljicom ako treba ostati. Mislim, znam da to necu stvarno napraviti, necu preko djeteta tjerati inat, ali... Zasto se reda trebaju drzati samo djeca?