Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 30.05.2003., 09:14   #1
pisamce koje neću poslati

Znaš, neću si nikad oprostiti to što je sve među nama ostalo tako nedorečeno…Oboje smo krivi…A trebalo je samo malo volje , truda i malo hrabrosti…

Bože, toliko sam željela sve ove godine da me netko zbilja voli, a onda sam to upropastila…

Neko vrijeme sam uvjeravala samu sebe da tu nema više ničeg, da je glupo razmišljati o tome, ali znam da te volim ….

Ne znam što je s tobom, ne pitam za tebe, ne znam ništa…Možda ti više stvarno ništa ne značim…
…..
Znam da si bio povrijeđen i razočaran, ali znaš da ja malo teže shvaćam neke stvari…. Npr. to da si ti onaj pravi……..

Provincijalka
lady a is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2003., 14:15   #2
Pismo bez nadnevka

Zamišljala sam te uvijek s plavim loknama, onako dolje, pri dnu vlasi kose.Nekako sam imala osjećaj da ćeš mi biti slična, s rupicama na obrazima i smiajlićem koji umiljato razoružava,rekla bi moja Anđela.
Mislila sam da ćeš,kada sam te gradila u mašti,biti okruglasta,slatka,nježna i istovremeno dobar materijal za snagu.

Uvijek kada sam mislila o Tebi, zamišljala sam te negdje od 2-e godine pa nadalje.Gradila sam te ponekad tako realno, da sam povremeno imala osjećaj da si ti malo živo stvorenje, tu baš pokraj mene,da me živo gledaš i da to što mi se tvoje oči čine jednako sivoplave nije moja mašta - već stvarnost.Toliko sam te stvarno znala zamisliti.

Mislila sam (još uvijek to ponekad mislim) da ćeš biti sretna.
Ma, baš uvijek kada bih te stvarala u svojoj mašti - rekla sam - ona HOĆE biti sretna.Mora biti sretna,onako,neopterećena će skakutati do škole i natrag,s nekakvom smiješnom torbom napunjenom knjigama i kojekakvim nepotrebnim pizdarijama.

I Ona nikada neće ići kod doktora.Bit će tako "grozno" zdrava i snažna da će joj grlobolja biti najveći problem u životu:-).
Da te nikada neću vidjeti užasno uplašenu i tjeskobnu pred vratima nepoznatoga.Da te život nikada neće naučiti na teži način, svojim "piruetama".
Ma, zamišljala sam da ćeš izbjeći sve ono što ja nisam uspjela u tom slalomu koji vozimo kroz vrijeme.

Znaš što sam još mislila, kada sam te "maštala"?
Da uvijek jedeš naranče,velike tamnonarančaste naranče koje ti se cijede niz bradu i usne, a ti ih slatko oblizuješ.

I da plešeš u baletnom studiju "Zvončica" kod tete Keti.I to sam zamišljala.A ja te dočekujem vani,dok ti papučice klaparaju vezane za veliki crni ruksak.

Zamišljala sam Te - od pjene,kamena i sunca,Mala.

Eto,tako sam te zamišljala.Kao Onu, koja će biti snaga,mudrost i vjera.Kao onu, kojoj ću moći prenijeti sve što sam "naučila",sve što sam pokupila kroz vrijeme kao usputni prolaznik.
Da ću na tebe prenijeti vjeru u stih,da ćeš zavoljeti Ruskinju Metakse i biti "blaga" Amazonka.
Da ću te u 18-oj odvesti na radio, baciti u studio i reći - plivaj kako znaš, a ti ćeš biti , kao , ljuta na mene.:-)

Mislila sam te ( i ponekad to još činim, vrlo živo ) kao što se misli najveća želja i najveći strah.Kao što se strast misli, ako se strast misliti može.Nevjerojatno je to što Ti ne postojiš, a ja te žarko "imam".
Vidim te.
....Kako navečer,pred spavanje izgovaraš čarobnu riječ,ja dolazim, gladim te po glavi,te izgovaram ono što je moja Andjela tisuću puta izgovorila i kada nije bilo istina - "bit će sve u redu".Kao omiljeni šlagvort potreban za uranjanje u noć i snove.

I opet te vidim.Ista si kao ja.I na svu sreću,različita.Jedeš te blesave naranče,Mala i smiješ se bez tereta,dok koračaš ulicom Splavskom,a iza leđa ti se nazire neka fina diskretna plava boja neba.Kako ju ja slikam, tako ju ti "živiš".

Blesavo mi se potpisati ovdje.
Ali znaš tko i što bih ti ja trebala biti.:-)

Neka bude- nataniel.
Vera Pavladoljska is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2003., 15:06   #3
Evo na, rasplače me , a opet
Od sveg srca ti želim jednu malu "kovrčicu"
sanjalica is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2003., 16:20   #4
Quote:
sanjalica kaže:
Evo na, rasplače me , a opet
Od sveg srca ti želim jednu malu "kovrčicu"
Ne radi mi to.Ne podsjecaj me, samo piši.I čitaj.Šuti.Misli.Sanjaj.
I ne daj da boli.Zna boljeti,jako.

Hvala ti,na željama,znam da su od srca.Ja tebi želim - tvoju kovrčicu.I daj joj ime bez "tereta" ,ono, koje se nosi s lakoćom.
:-)
Vera Pavladoljska is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2003., 22:17   #5
Dragi moj deadly....


Svaki rastanak bez našeg htijenja zahtijeva i ponovni sastanak, zar ne?!
I puštam dan ili dva, i puštam više, i ne dam da mislim i ne dam da vičem u sebi,oko sebe, jer u matrici života, ti si svoje odradio...Na kolodvoru života kupio si posljednju kartu u jednom smjeru: prvi razred, i otišao....nadam se da prelazak nije bio suviše težak.....niti zbunjujuć....


volim te my friend... do viđenja, do slućenja.... do sanjanja.. do sljedećeg života, možda opet, možda ponovno...
kisha is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.06.2003., 22:28   #6
Na radiju pjesma Ružo, Prljavci. I sjetih se tebe, Ružo . Kako je to davno bilo, a tko je mogao i naslutiti da ću danas nakon tko zna koliko vremena opet duboko zaroniti u sjećanja na naše dane. Na dane kada je najveći problem predstavljalo što me na odmoru nije udostojio pogleda, što ti mama sere za telefonski račun, jer konačno razgovarala si sa mnom, a po cijeli dan smo zajedno! Smješak na mom licu...kao da je bilo jučer. Zamišljam tvoj izraz lica dok ti susjeda (dvojnik) svečano uručuje svoj telefon sa rječima: «meni ovo ne treba dok si ti kod kuće!» Hvala pošti što je sredila to!
Danas mi to ne treba, danas ne razgovaram satima sa svojoj najdražom prijateljicom, sa svojom Ružom. Vrijeme je donijelo promjene, dani su proletjeli, godine također...., a ja ne znam da li da se veselim tvojoj sreći ili da tugujem nad tvojim bolom. Ipak nadam se da negdje tamo u zemlji koja nas je razdvojila gradiš svoju sreću sa čovjekom svog života i da se ponekad sjetiš svoje prijateljice, njenih suza kada si odlazila i svih onih lijepih dana koje smo provele zajedno. Jel' još pečeš tone palačinki? Voliš li još uvijek George Michaela , sjećaš li se naše "abecede" (znam je gotovo cijelu)mrziš li i dalje svakoga tko te pokušava promijeniti...jesi li se uopće promijenila? Kako je davno bilo kada sam ti čula glas i zahebavala te kako si brzo počela «natezati» dok pričaš...smijale smo se..poslije sam plakala. I sada oči se pune suzama i još uvijek ne razumijem zašto! Mrzila sam tvoje roditelje, sada više ne. Htjeli su najbolje za svoju djecu...jesu li u tome uspjeli? Da, mogla bih te potražiti, pa na kraju krajeva nisi na kraju svijeta ali bojim se. Bojim se da si me zaboravila, da si negdje duboko u sebi potisnula sjećanja stara desetak godina. I sada se pitam zašto ovo pišem...možda u nadi da ćeš pročitati i prepoznati se, možda samo da mi bude lakše, da s nekim podijelim probuđena sjećanja. Možda samo da ti kažem da sam te sanjala, da sam se veselila u snu i plakala od sreće što te konačno vidim...ista kao i uvijek...prepoznatljivi madež na tvom licu, neizbježni osmjeh...i zagrljaj . Nisi me zaboravila! Eto, samo toliko...i neka snovi postanu stvarnost.
sanjalica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.08.2003., 02:32   #7
Re: pisamce koje neću poslati

Quote:
lady a kaže:
Znaš, neću si nikad oprostiti to što je sve među nama ostalo tako nedorečeno…Oboje smo krivi…A trebalo je samo malo volje , truda i malo hrabrosti…

Bože, toliko sam željela sve ove godine da me netko zbilja voli, a onda sam to upropastila…

Neko vrijeme sam uvjeravala samu sebe da tu nema više ničeg, da je glupo razmišljati o tome, ali znam da te volim ….

Ne znam što je s tobom, ne pitam za tebe, ne znam ništa…Možda ti više stvarno ništa ne značim…
…..
Znam da si bio povrijeđen i razočaran, ali znaš da ja malo teže shvaćam neke stvari…. Npr. to da si ti onaj pravi……..

Provincijalka
VOLEO SAM JE TAKO LAKO I TAKO SAM TEŠKO TO ZNAO DA POKAŽEM...
__________________
Volim te budalo mala...
Dodo-tica is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:25.