Vas prijedlog - najbolji grad za zivjeti u USA

[Damien69]

YunStrijelica - meni se cini da si dodirnula u osinje gnijezdo s usporedbama USA (moze se i Kanada pridruziti) s EU.

Zivio sam godinama u Americi tocnije u Kalifoniji u Los Angelesu i Sacramentu. Nesto malo u New Orleansu i Honolulu.

Mislim da je nebulozno reci da su tvoji stavovi o americkim gradovima nebulzoni jer je golim okom odmah uocljiva ta ogromna razlika izmedu europoskih i sjevrnoamerickih gradova: jedni su kohezivne i vrlo gusto naseljene urbane naseobine s rasterom ulica i trgova za pjesacenje, odlazak u restorane, shopping, kina, kazalista i drugo (i pripadajuci mu javni prijevoz), a drugi su blago receno samo urbane pokrajine s rasterom autocesta i sirokih prometnica, gdje se bez automobila ne moze zivjeti. Upravo ta kljucna razlika uvjetuje i nacin zivota, navike, druzenja i samu kvalitetu zivota.

Razbacivanje podacima o broju stanovnika je pucanj u prazno; na primjer, netko je ovdje spomenuo San Antonio i brojku od 2 milijuna stanovnika. Toliko ima i jedan Bec ili Budimpesta, Stockholm ili Munich i tu svaka usporedba staje.

San Antonio nije grad, to je samo jedna urbana pokrajina bez centra, bulevara, trgova, pjesackih zona. Nema nista 'gradsko' u njemu bez obzira na prividno veliki broj stanovnika. Oni koji vole setati gradskim ulicama i trgovima kako bi vidjeli nesto novo, otisli u restoran, pub na pice s drustvom, kazaliste ili bilo sto drugo sto cini zivot u nekom naselju 'gradskim' ovjde to nece naci. Kao ni u Pheonixu, El Pasu, Sacramentu, i mnostvu drugih tzv. gradova po Sjevernoj Americi.

Toga je nekada bilo, ali davno, tamo jos na prijelazu iz 19.og u 20.eto stoljece. Postojale su 'urban centres' na istocnoj obali SAD-a ali su ubrzo tvornice napustile gradove i preselili u zelena polja (otuda naziv "greenfield investicija") kada su za sobom povele i radnike i nastanili ih u tvornicke barake. Ubrzo su stigle skole, trgovine, i ostali sadrzaji i americki suburb je rodjen. Poslije su dosli i automobii za lakse putovanje i americki san o kuci u predgradju, automobilu, shipping centrima uz velike i siroke ceste je roden. I ujedno je udario zadnji cavao u lijes nekadasnjih 'europskih' gradova na americkom tlu.

I mnogi americki urbanisti danas priznaju da je to bila greska.

Jos jedan aspekt, i to vrlo vazan je sigurnost. Americki gradovi imaju daleko vise kriminala od europskih, i daleko vise 'no go' zona.
Usporedbe radi, New York i London, oba slicnog broja stanovnika, oba multinacionalna, imaju 5.6 ubojstava na 100.000 stanovnika u NYC naspram 1.6 u Londonu. O Detoritu ili Miamiu da i ne pricamo. To je doduse samo statisika, ali opcenito je dojam nesigurnosti veci u Americi nego u EU. Maknite se malo iz West Los Angeles (onaj potez uz Wilshire Blvd od downtowna do Santa Monice) i nadjete su kvartovima koji kao da su iz Treceg svijeta a ne od takozvane Number One drzave na svijetu. South Central me podsjeca na Mombasu u Keniji nego na Ameriku.

Ali statistika je cudna znanost, zavisi iz kojeg ugla se gleda. Prosjecna tjedna bruto placa je $865. Ali, 42% radnika zaradjuje manje od $15 na sat sto se smatra donjom granicom za prezivljavanje. Samo da spomenem da je recimo minimalna satnica u Kalifoniji 10.50 po satu i nju zaradjuje 33% radnika.

Godisnji odmori od 4 tjedan godisnje su za vecinu samo san. Masovni odlazak na godisnje odmore ne postoji.

Ima jos dosta toga za reci ali moram ici pa vas sve pozdravljam....

[YunStrijelica]

Damien69 kaže:

YunStrijelica - meni se cini da si dodirnula u osinje gnijezdo s usporedbama USA (moze se i Kanada pridruziti) s EU.

Zivio sam godinama u Americi tocnije u Kalifoniji u Los Angelesu i Sacramentu. Nesto malo u New Orleansu i Honolulu.

Mislim da je nebulozno reci da su tvoji stavovi o americkim gradovima nebulzoni jer je golim okom odmah uocljiva ta ogromna razlika izmedu europoskih i sjevrnoamerickih gradova: jedni su kohezivne i vrlo gusto naseljene urbane naseobine s rasterom ulica i trgova za pjesacenje, odlazak u restorane, shopping, kina, kazalista i drugo (i pripadajuci mu javni prijevoz), a drugi su blago receno samo urbane pokrajine s rasterom autocesta i sirokih prometnica, gdje se bez automobila ne moze zivjeti. Upravo ta kljucna razlika uvjetuje i nacin zivota, navike, druzenja i samu kvalitetu zivota.

Razbacivanje podacima o broju stanovnika je pucanj u prazno; na primjer, netko je ovdje spomenuo San Antonio i brojku od 2 milijuna stanovnika. Toliko ima i jedan Bec ili Budimpesta, Stockholm ili Munich i tu svaka usporedba staje.

San Antonio nije grad, to je samo jedna urbana pokrajina bez centra, bulevara, trgova, pjesackih zona. Nema nista 'gradsko' u njemu bez obzira na prividno veliki broj stanovnika. Oni koji vole setati gradskim ulicama i trgovima kako bi vidjeli nesto novo, otisli u restoran, pub na pice s drustvom, kazaliste ili bilo sto drugo sto cini zivot u nekom naselju 'gradskim' ovjde to nece naci. Kao ni u Pheonixu, El Pasu, Sacramentu, i mnostvu drugih tzv. gradova po Sjevernoj Americi.

Toga je nekada bilo, ali davno, tamo jos na prijelazu iz 19.og u 20.eto stoljece. Postojale su 'urban centres' na istocnoj obali SAD-a ali su ubrzo tvornice napustile gradove i preselili u zelena polja (otuda naziv "greenfield investicija") kada su za sobom povele i radnike i nastanili ih u tvornicke barake. Ubrzo su stigle skole, trgovine, i ostali sadrzaji i americki suburb je rodjen. Poslije su dosli i automobii za lakse putovanje i americki san o kuci u predgradju, automobilu, shipping centrima uz velike i siroke ceste je roden. I ujedno je udario zadnji cavao u lijes nekadasnjih 'europskih' gradova na americkom tlu.

I mnogi americki urbanisti danas priznaju da je to bila greska.

Jos jedan aspekt, i to vrlo vazan je sigurnost. Americki gradovi imaju daleko vise kriminala od europskih, i daleko vise 'no go' zona.
Usporedbe radi, New York i London, oba slicnog broja stanovnika, oba multinacionalna, imaju 5.6 ubojstava na 100.000 stanovnika u NYC naspram 1.6 u Londonu. O Detoritu ili Miamiu da i ne pricamo. To je doduse samo statisika, ali opcenito je dojam nesigurnosti veci u Americi nego u EU. Maknite se malo iz West Los Angeles (onaj potez uz Wilshire Blvd od downtowna do Santa Monice) i nadjete su kvartovima koji kao da su iz Treceg svijeta a ne od takozvane Number One drzave na svijetu. South Central me podsjeca na Mombasu u Keniji nego na Ameriku.

Ali statistika je cudna znanost, zavisi iz kojeg ugla se gleda. Prosjecna tjedna bruto placa je $865. Ali, 42% radnika zaradjuje manje od $15 na sat sto se smatra donjom granicom za prezivljavanje. Samo da spomenem da je recimo minimalna satnica u Kalifoniji 10.50 po satu i nju zaradjuje 33% radnika.

Godisnji odmori od 4 tjedan godisnje su za vecinu samo san. Masovni odlazak na godisnje odmore ne postoji.

Ima jos dosta toga za reci ali moram ici pa vas sve pozdravljam....

hvala

[InterMezzo]

Damien 69,

Imamo negdje tu na Dijaspori topik u kojem se uspoređivao život između Europe i SAD, i time i europskih i američkih gradova. Koliko vidim / tema ovog topika je - "Vaš prijedlog - najbolji grad za živjeti u USA", te samim time komentari od strane YunStrijelice su promašeni, jer ona od početka svojeg pisanja na ovoj temi uspoređuje europske i američke gradove, dakle, generalno je bila off-topic. Možda bi jedna od Moderatorica mogla preseliti ove upise u ispravnu i odgovarajuću temu?

Dosta toga što si rekao je točno. Da, više je kriminala u Americi, dosta ljudi radi na niže plaćenim poslovima itd. Ali to nije kompletna slika. Život i s jedne i s druge strane Velike Bare ima svoje pros i cons. Suburbije o kojima si nekako negativno govorio su uglčavnom samodostatne i imaju sve što ti treba osim možda stvari poput luke ili aerodroma. Npr. ovaj moj Weston. Od bolnica, škola, do shoppoing malla, svih vrsta dućana, kafića, restorana... praktično se može živjeti u njemu bez da se izlazi iz njega.

Da, u SAD-u ima dosta siromaštva, ali ga ima i po Europi. Viđao sam i sam očajne kvartove Pariza, Marseille-a, viđao sam siromaštvo u okolici Londona, prosjake, beskućnike (njih ima više u SAD). A da siromaštva po istočnoj Europi tek ni ne spominjemo.

S pozitivne strane, za SAD - porezi su generalno dosta niži, lakše je doći do vlasništva nekretnina, lakše je kupiti automobil, benzin je bitno jeftiniji. Dosta toga važnog za kvalitetan život je jeftinije no u Europi (odjeća, obuća, hrana...). Manja je nezaposlenost - tko hoće raditi naći će posao u roku keks. I sam sam nekad bio u situacijama kad sam pod hitno trebao posao, ili drugi posao, i našao bih ga isto popodne.

Amerikanci su također mnogo manje inertni oko investiranja, pokretanja vlastitih biznisa, tržište je slobodnije i meni je to osobno, recimo, jako bitno, kreativan sam i ne želim biti sputan zapetljanom i nepotrebnom birokracijom (poput npr. one u HR) ako želim pokrenuti nekakav vlasititi posao.

Godišnji odmori u SAD-u ovise od kompanije do kompanije, od toga na kojoj si poziciji i koliko si dugo zaposlen kod iste kompanije. Ja osobno sada imam 4.5 tjedna, većina mojih kolega su tu negdje na oko 4 tjedna. Ovo za vrlo kratke godišnje odmore vrijedi uglavnom za niže plaćene i rankirane poslove.

Ukratko, i život u SAD-u i život u Europi imaju svoje dobre i loše strane, jednoj će osobi bolje odgovarati jedno a drugoj drugo. Skattemus je ipak pogodila svojom kvalifikacijom ove notornosti:

YunStrijelica kaže:

ali u US nema gradova sa kvalitetom zivota gradova u Europi, tj. US jednostavno nece nikad biti dovoljno lijepa, kvalitetna i interesantna za svakodnevni zivot!

Meni dođe da zaključam putovnicu u neki debeli sef i putujem par godina samo po SAD-u. U ovoj zemlji ima toliko fantastične prirode i drugih ljepota koje u ovih 20 i nešto godina koliko živim ovdje još nisam uspio posjetiti, a pitanje je i budem li ikad...

[antemarineitor]

YunStrijelica kaže:

hvala

Evo moje vidjenje USA je isto kao kod YunStrijelica i Damiana 69 . U usporedbi sa Europom cini mi se kao neka zaostala trecesvjetska zemlja . Moj stari koji je bio arhitekt se vratio iz USA nakon 30 dana obilaska totalno razocaran i jedino sto mu se malcice svidjelo je bio San Francisco .
Meni se jedino svidja Las Vegas i tamo bi rado zivio jer je N1 na svijetu sto se zabave tice (meni najvaznije stvari u zivotu ) , nije skup , sigurnost na nivou i u nekim hotelima sam se osjecao isto kao da sam u Italiji ili Francuskoj , tek me u stvarnost vratila galama pijanih amerikanki . Kako mi kulturna dogadjanja tipa muzeji ,kazalista i sl. uopce nisu bitni u zivotu , a uske ulicice okovane peterokatnicama u sredistima europskih gradova i mali skuceni stanovi u tim zgradurinama cak su mi pomalo klaustrofobicni , tako mi ti europski gradovi bas i ne fale za dobar i kvalitetan zivot .
Dakle slozio bi se i sa Interom sto se kvalitete zivota tice , jedino sto bi morao malo vise uvazavati tudje vidjenje i ukuse .

[Ambientt]

U USA ces znatno lakse proci kao stranac nego u jednoj konzervativnoj (i ako na prvi pogled se rado prodaju da nisu) primjerice Danskoj, Norveskoj, Francuskoj itd. USA je kao jedan obicni Balkan samo sto imaju jacu tradiciju kapitalizma ali u biti privatni sektor u vecini slucaja j*** radnicku klasu kako zna i umije, sve sto valja debelo kosta, sve se naplacuje, jedino cega ima vise u USA je televizije i zabave kojom se pretezno (tamo) bogatij sloj hrani odnosno uspjesni za uspjesne a mi u zapadnoj Europi isto to gledamo pa mislimo nesto deseto odnosno kako se i tamo uziva kroz citav radnicki spektrum. Tamo se uziva ako imas vec pune dzepove kad dodjes ili imas neku ideju koja te doslovno preko noci postavi na ljestvici viseg sloja. Polovica ljudi s visokom skolom u USA zivotari. Imam par dobrih prijatelja iz USA, te oni pravo uzivaju u zivotu. Cak bolje nego brojni iz Europe gdje su odnosi na poslovima dosta humaniji, bi rekao. No, kad malo ogrebete povrsinu vidite da svi oni uzivaju samo zbog golog nepotizma i kronizma, ali vise nepotizma.

Ono sto je mene cudilo nekada davno u USA, kada sam prvi put bio u posjeti je kako vidljivio je gdje ide granica uspjesnih i obicnih. Na ovoj strani semafora vila s visokim betonskim zidovima da lopovi ne mogu prici. Na drugoj strani ceste raspad sistema zesaca vukojebina tako reci.

Ja sam imao Japanca kolegu koji nista nikada nije drugo vidio osim Japana u smislu posla. Davno, bilo ali mislim da je relevatno. Recemi mi meni ovodje kao odmor, reko sto kaze svaki dan sam za veceru s porodicom a plus vikendi. Kaze, u Japanu svaku osmu do desetu nedelji imam vremena s porodicom vecerati. On je znao po 36 sati raditi u komadu. Ode kuci otspava koji sat i onda opet na posao 12, mozda 18 sati. Tako nekako je i u USA. Vecina radi i samo radi da bi imali prosjek. Odnosno dovoljno da mogu djeci platiti vrtic, zdravstveno i sl.

[Skattemus]

Ambientt kaže:

Ja sam imao Japanca kolegu koji nista nikada nije drugo vidio osim Japana u smislu posla. Davno, bilo ali mislim da je relevatno. Recemi mi meni ovodje kao odmor, reko sto kaze svaki dan sam za veceru s porodicom a plus vikendi. Kaze, u Japanu svaku osmu do desetu nedelji imam vremena s porodicom vecerati. On je znao po 36 sati raditi u komadu. Ode kuci otspava koji sat i onda opet na posao 12, mozda 18 sati. Tako nekako je i u USA. Vecina radi i samo radi da bi imali prosjek. Odnosno dovoljno da mogu djeci platiti vrtic, zdravstveno i sl.

Ne mogu se s ovim sloziti, jer vecina ljudi s kojima se druzim i u mojoj obitelji imaju normalne vikende i ne radi 20 sati na dan, a nisu na granici siromastva niti umiru od gladi.
Naravno da ce se uvijek naci iznimaka, ali reci da je to vecina je po meni, malo smijesno. Isto kako mi je smijesno sto vecina ljudi koja USA naziva vukojebinom i seljacijom ovdje nije provela vise od nekoliko godisnjih odmora ili po par mjeseci radeci neke povremene poslove.:klap:

[InterMezzo]

Ambientt kaže:

Ja sam imao Japanca kolegu koji nista nikada nije drugo vidio osim Japana u smislu posla. Davno, bilo ali mislim da je relevatno. Recemi mi meni ovodje kao odmor, reko sto kaze svaki dan sam za veceru s porodicom a plus vikendi. Kaze, u Japanu svaku osmu do desetu nedelji imam vremena s porodicom vecerati. On je znao po 36 sati raditi u komadu. Ode kuci otspava koji sat i onda opet na posao 12, mozda 18 sati. Tako nekako je i u USA. Vecina radi i samo radi da bi imali prosjek. Odnosno dovoljno da mogu djeci platiti vrtic, zdravstveno i sl.

Tako nekako zapravo uopće nije u SAD-u. Većini, u nekom generalnom prosjeku.

Živim i radim ovdje preko 20 godina, sreo sam puno ljudi, imam puno kolega... jednostavno nije tako. A živio sam u 4 savezne države.

Radim u prosjeku pet dana tjedno, cca 9 sati na dan. Imam vremena za porodicu, izlete, putovanja, ovaj i još jedan forum, nogomet, teretanu... imam 4.5 tjedna godišnjeg odmora.

Opet, ovo nije topik o usporedbi života u SAD i Europi ili drugim zemljama.

[Skattemus]

InterMezzo kaže:

Tako nekako zapravo uopće nije u SAD-u. Većini, u nekom generalnom prosjeku.

Živim i radim ovdje preko 20 godina, sreo sam puno ljudi, imam puno kolega... jednostavno nije tako. A živio sam u 4 savezne države.

Radim u prosjeku pet dana tjedno, cca 9 sati na dan. Imam vremena za porodicu, izlete, putovanja, ovaj i još jedan forum, nogomet, teretanu... imam 4.5 tjedna godišnjeg odmora.

Opet, ovo nije topik o usporedbi života u SAD i Europi ili drugim zemljama.

Imas pravo. Ne vidim cak ni poantu ovog topica, iskreno.

[Ambientt]

U Danskoj skoli najmladje moje djete ove godine ima nastvanika Amerikanca, koji je iz nekog meni nepoznatog razloga dosao ziviti u Dansku, gdje je i zavrsio edukaciju za ucitelja. Sam tvrdi, da isti posao u USA bi ga tjedno kostao 60-65 sati cistog rada, dok u Danskoj ima 40 sati tjedno. Iz nekog grada je cca. 1h voznje od Seattle.

Japanac je pricao kako je u Japanu radni tjedan od 60+ sati sasvim normalan i podrazumjeva se u 9 od 10 primjera.

No, kad smo vec kod USA, i rada, a posjecivao sam kroz godine nekoliko firmi, onda mi zapadne jedna za oko, cije usluge vecina nas danas koristi tj. Facebook. Zasto imaju u glavnom uredu klinike zdravstvene, stomatologa, pa cak i radnicima nude power nap jastucice i sl.

Vecina ljudi s kojim sam imao kontakt vezano za USA i rad, skoro svi su govorili od radnom danu od 9 do 11h Netko je znao reci, ja radim cca. 10 ali potrosim 1,5 na prevoz naprijed i nazad.

U USA slobodno vrijeme se gleda kao privilege. Za mene slobodno vrijeme nesto na sto polazem pravo, kao sto u USA voziti auto je pravo gradjana a ne privilegija kao u Europi, pa zato u USA tesovi su doslovno cirkus na sprem testovima i ispitima za vozacku primjerice u Njemackoj.

Meni je sve preko 30-32h tjedno raditi je van svake pameti. 4 radis tri odmaras. Opet je odmor u manjem iznosu na sprem radu. Raditi pet dana je takodje van svake pameti, ali eto da se diskutovati ako su to kratki radni dani.

Jedan Njemac ili Danac u prosjeku godisnje rade cca. 1350-1400 sati, jedan Amerikanac u prosjeku 1.800 sati. To je cca. 1,2h svaki dan vise kroz citavu godinu.

Ja zaposljavam 30+ radnika. Najdite mi u USA firmu koja nudi majkama i ocevima godinu dana bolovanja placenog. Nadjite mi firmu u USA koja zakonski mora placati bolesnog radnika dva tjeda a onda on prelazi na socijalnu isplatu za bolesne. Nadjite mi firmu u USA koja nudi 6 do 8 tjedana odmora placenog. Vecina kod mene radi u sljedecim frekvencijama rade 5 dana pa odmaraju 2 potom rade opet 3 dana pa zatim odmaraju 4 dana i tako u krug. Znaci u 14 dana moj radnik je imao 6 slobodnih dana koji su pali i na klasico ne radne i radne dane. Radno vrijeme vecini je od 10 do 16 nekim je od 8 do 14. Vecina povlastica je i zakonsko propisana tako da ih moram ukljuciti ali kako kad ko radi je moja odluka gola. Na kraju krajeva svi smo ovdje da jednog dana umremo, pa zato ne razumijem zasto da se previse trudimo i forsiramo. Opusteno i lezerno treba prema zivotu i radu postupati.

USA koliko se trudi da bude NO ONE, a kad je svaki put posjetim sve vise lici na prosjecnu Rusiju. Neki djelovi gradova su ispod standarda pojedinih africkih gradova. Ocajno stanje. Da ne pricam o tkz. NO GO zonama. To sto mi samo gledamo na TV od njih ono sve sto je prva liga i veri veri najs je propaganda. Jednaka propaganda kao kad TV2 danski kanal tvrdi u svojim reklamama da kod njihovih gledalaca nema ksenofoba i rasista.

No vezano za rad. Ono sto cini USA nekako specificnom je da dosta ljudi nije zadovoljno sto ima i jos bi tj. tkz. materializam odnosno rat race za materializmom. Na karju nije sve zbog para vec zbog voljenosti, jer ako imam vece i bolje onda ljudi pocnu misliti bicu vise voljen, zapazen, priznat itd. Mislim kad bolje upoznas prosjecnog Amerikanca nece dugo pricati s njim prije nego sto ti pocne pricati sto trebas uciniti, netko ce to od njih bolje zapakovati, ili ce jednostavno poceti pricu sto je kupio, zato je to nuzno i kako to trebi isto moze pomoci itd. I onda ono "I am too busy", znaci kad ti pocnes da mjenjas temu na nesto hajmo sutra u lov ili bilo sto, on je busy, zovni me kasnje itd. Ili kaze; zovnem te kasnje. Niti ce te zovniti niti ga trebas zovnuti. Jer jednostvano spontanosti u takim ramovima nema. Kakvo je to prijateljstvo primjerice kad netko za koga mislis da je prijatelj, prvo zeli da zna sto hoces prije nego sto ce odluciti da li ima vremena za druzenje s tobom, jer je non-stop permanentno busy a gleda na slobodno vrijeme kao privilegij u kojem mora da pumpa svoj ego. Direktno nije kriv ali ta kultura i mentalitet su decenijama stvorile robstvo umjesto uzivanje.

I opet vecina u USA iz radnog odjela skace u pidzamu i tako iz godine u godinu dok ne odu u mirovinu ili rane ne umru. Drugacije nisu nisto naucili u zivotu, jer su nasljedili naviku od roditelja itd.

Sve u svemu USA super za posjete i sl. a za raditi nitkom niti u snu nebi zavidio niti koliko je crno za noktom.

A kad smo kod samih gradova kao prvo treba uzeti u obzir kako su stvoreni americki gradovi. Kako velika vecina njih nema klasicni centar grada kao sto je slucaj u Europi. Vecina gradova je kao da su puzle u etapama gradjeni. Detroit je mozda najbolji prikaz kako je nastao u velicini a kako je zatim nestao i propao, i ako nekoliko km sjeverno dodjes u kvatove koji lice bogataskim a sam Detroit gore lici nego prosjecan grad u Tanzaniji.

Dao bi bod San Francisku kao vecem a siguran sam da ima manjih ljepsih gradova.

[InterMezzo]

I koje sad, ova plahta teksta, ima veze s temom???

[Skattemus]

Slazem se. tema je bespotrebna.