Odluke o preseljenju, privikavanje na novi život

[maryyyy]

Pozdrav!

Ispricavam se ako ima slicna tema, pretrazila sam ovaj podforum nisam vidjela nista slicno ( bar po naslovima)...

U biti htjela bi malo cut iskustva ljudi koji su se preselili pogotovo s djecom školske dobi....da li vam je to bilo tesko, kako ste se naviknuli na novu sredinu, da li bi se vratili, da li su se neki mozda i vratili jer se nisu naviknuli i sl....

Koliko god znam da bi to mozda bila ispravna odluka i da se uvijek mogu vratit...lako da sam samo ja u pitanju nego i dijete koje mora proci promjenu, novu skolu, jezike, jednostavno stalno razmisljam o tome, pripremam se pa dva dana mi se cini super, dva dana ne bi isla bez obzira na sve...jesu li se neki od vas isto osjecali i kako je to sve na kraju ispalo??

[InterMezzo]

U vrijeme kad sam se ja odselio iz Hrvatske, rat je još uvijek bio, u Zagrebu je sve izgledalo tmurno, bezizlazno, deprimirajuće. Dobio sam posao vani i otišao...

Odluka o preseljenju je bila, zbog sve te situacije, laka. Nisam imao problema s navikavanjem na novu sredinu (ni za vrijeme odrastanja i života u Hrvatskoj nismo bili od onih koji su stalno žvjeli na jednoj adresi, tako da mi je navikavanje na novu sredinu već bilo u krvi).

Da li mi je odlazak u dijasporu bila ispravna odluka? Aposlutno! Jedino mi je krivo što nisam otišao van ranije.

O vraćanju u Hrvatsku sam prestao razmišljati još jako davno i svaki novi posjet Hrvatskoj me još više udalji od nekog eventualnog povratka. Nekad su se tamo obećavala neka bolja vremena, koja nikad ne dolaze. Sad su već i prestali s obećavanjima nekih boljih vremena...

[piko]

maryyyy kaže:

Pozdrav!

Ispricavam se ako ima slicna tema, pretrazila sam ovaj podforum nisam vidjela nista slicno ( bar po naslovima)...

U biti htjela bi malo cut iskustva ljudi koji su se preselili pogotovo s djecom školske dobi....da li vam je to bilo tesko, kako ste se naviknuli na novu sredinu, da li bi se vratili, da li su se neki mozda i vratili jer se nisu naviknuli i sl....

Koliko god znam da bi to mozda bila ispravna odluka i da se uvijek mogu vratit...lako da sam samo ja u pitanju nego i dijete koje mora proci promjenu, novu skolu, jezike, jednostavno stalno razmisljam o tome, pripremam se pa dva dana mi se cini super, dva dana ne bi isla bez obzira na sve...jesu li se neki od vas isto osjecali i kako je to sve na kraju ispalo??

Mi smo se preselili preko pola svijeta sa trogodisnjim sinom i dosta sam pratio njegovu prilagodbu na novu okolinu. Na pocetku mi se cinilo da osjeca kako se dogodila velika promjena ali kako je mali nije znao sto se tocno dogadja... Prvih par mjeseci je bio malo povucen, kad je krenuo u vrtic povremeno je bio i frustriran zbog jezicne barijere. Nakon jedno tri mjeseca je pohvatao osnove jezika i tad se poceo vracati na staro, oduvijek je bio veselo, otvoreno i komunikativno dijete. Nakon jedno 6 mjeseci se potpuno integrirao u vrtic. Nakon godinu dana nije bilo razlike izmedju njega i djece koja su rodjena ovdje sto se tice jezika, ima svoje male frendove i uziva ko prase u blatu

Odabir vrtica je igrao kljucnu ulogu, trazili smo vrtic u kojemu postoji iskustvo integriranja djece sa ne-engleskog govornog podrucja, vazno nam je bilo da s tetama mozemo dogovoriti plan kako i sto cemo raditi tako da postoji kontinuitet u njegovoj prilagodbi. Prvih godinu dana, a pogotovo prvih nekoliko mjeseci, smo obilazili sve sto je zabavno u Sydneyu tako da se moj mali frajer osjeca sto ugodnije ovdje i da mu je zabavno. Zena ima dosta obitelji ovdje tako da smo od starta imali i tu obiteljsku atmosferu koja je donekle zamijenila odlaske kod bake i djeda u Hr. Isto tako zena ima prijatelje iz skolskih dana koji svi vise manje imaju klince tako da smo skoro svaki vikend isli negdje na rostilj ili je netko dolazio kod nas.

Sve u svemu, pazili smo da ne osjeca da mu fali neka komponenta zivota od prije i da dodatno na to iskusi sto vise zabavnih stvari u novom okruzenju. Sad, skoro godinu i po nakon preseljenja moj mali frajer se polako sprema za skolu nagodinu, uziva sa svojim prijateljima, jos uvijek ga furamo gdje god mozemo i na sto god stignemo, trenira karate i zivi ko bubreg u loju

Mislim da nema univerzalno ispravnog nacina kako odraditi preseljenje kad su djeca u pitanju. Djeca razlicito reagiraju, ljudi se sele u razlicite drzave i gradove, generalno svi smo u nekoj razlicitoj situaciji tako da tko bi ga znao kako to sve odraditi a da za dijete prodje sto bezbolnije. Klinci su nevjerovatni sto se tice prilagodbe, to je puno ljudi reklo i generalno to stoji.

U cijeloj toj prici je i meni jedino zao sto to nisam ranije napravio nego sam cekao Godota u Hrvatskoj. Nakon 5 godina cak sam i ja shvatio da nece doci

Zena je rodjena u Sydneyu, njoj je ovo bio povratak doma. Ja nisam imao problema sa prilagodbom, ponekad malo pukne nostalgija ali nista strasno

U zraku je vibra uspjeha i mogucnosti, zivot je lijep i povratak u Hr mi nije ni na kraj pameti. Uskoro se bacam u poduzetnicke vode, vidjet cemo kako ce to zavrsiti. Nova bebica je na putu tako da imam hrpu stvari kojima se mogu veseliti u buducnosti

[maryyyy]

Hvala Pikona poduzem postu...bas mi je drago da ti je sve tkao lijepo krenulo...........Ja sam inace malo nesigurna i koliko mi je to izazov i zelja toliko me i strah promjene....da to sam i ja
cula vise puta, na krjau se dijete najlakse prilagodi!!

[Fubuki]

Što vas je potaklo da odete? na temelju čega se to "prelomilo" u vama?
Ja sam isto sita obećanja o boljim vremenima koja nikada ne dolaze...
Tamo gdje PLAĆAM proizvod ili uslugu slušam: na žalost gospođo ne možemo, nismo u mogućnosti, toga nema ovdje, nemamo običaj, nije nam takva praksa, ne naručujemo, ne proizvodimo više (ako se ikad išta tu i proizvodilo)
Primjer 1, u dućanu tražim haljinu, jedini primjerak na lutki, prodavačica kaže: "eventualno ću vam skinuti haljinu s lutke ako garantirate da ćete je kupiti.
Ja: ali ne znam da lči mi stoji / ne stoiji / odgovara da li mi je mala velika ...
Ona:" E pa onda vam neću skinut!"

Primjer 2
Ja: "Molim sendvič od puretine."
Ona: sakrije zadnji sendvič od puretine meni pred nosom i kaže: "nema više, ovo je zadnji."
Ja: ali gospođo, ako vam svaki dan ostane tri sendviča od tune, a manjka vam tri od puretine, zar je problem tražit tri više od puretine, a tri manje od tune?
Ona: to se naručuje iz kuhinje, a ja sam došla s godišnjeg.

Kakve veze to ima sa mnom? i tako za svaku stvar... poslovanje u Hr je jednostavno tragedija.

[zaggyy]

Meni zanimljiva tema. Iako imam prosječnu hrvatsku plaću i ugovor za stalno, nemogu više biti u hr. Želja za odlaskom nije vezana samo za financije, nego jednostavno nemogu više slušati i gledati naše društvo. Svaki dan na meniju partizani, ustaše, di si bio 91., pa malo mamić i tako ukrug. Pokušavam to ne slušati i ne živcirati se zbog toga, al te stvari su tolko ušle u društvo da te jednostavno zakači. Oćeš ili nećeš. I mislim da kroz sljedećih godinu dana gibam i ja. Iskustva drugih?

[Jorgovani]

Na koncu.. gledajuci teme dijaspora i emigraicja neovisno o kojoj zemlji je apsolutno mrtva i beskorisna za prave teme i savete..sama natlapanja i prepirke oko ljudi koji vecinom came u svojim selendrama u RH ili tunegde okolo..

Glupo mi uopce podijeliti sto razmisljam i sto me interesira,jer nitko na svoje suvisloo pitanje nedobij odg..

[Kymatica]

zaggyy kaže:

Meni zanimljiva tema. Iako imam prosječnu hrvatsku plaću i ugovor za stalno, nemogu više biti u hr. Želja za odlaskom nije vezana samo za financije, nego jednostavno nemogu više slušati i gledati naše društvo. Svaki dan na meniju partizani, ustaše, di si bio 91., pa malo mamić i tako ukrug. Pokušavam to ne slušati i ne živcirati se zbog toga, al te stvari su tolko ušle u društvo da te jednostavno zakači. Oćeš ili nećeš. I mislim da kroz sljedećih godinu dana gibam i ja. Iskustva drugih?

Isto i kod mene. Imam prosjecnu placu, posao za stalno, netko bi rekao da trebam biti sretna, ali i decko i ja jednostavno osjecamo da trunemo. Nista nas ne veze ovdje osim kredita za stan, muka nam je od mediokriteta, lopovluka koje mi placamo, oboje radimo a sretni smo da odemo na more. Poceli smo ozbiljno razmisljati o presesljenju u neko uredjenije drustvo, decko nema faks ali programer je koji ce se sigurnolako zaposliti, od jezika znamo samo engleski ali ako treba poceli bi placati neke tecajeve ucenja jos jednog jezika i pripremati se na trazenje posla. Sto se mene tice, imam 38 g, sss, ekonomska struka, radim neke administrativne poslove dakle nista pametno sto mogu ponuditi na trzistu rada.
Ne znam da li je kasno krenuti od pocetka, i vjerovatno dna negdje vani, ali mislim da je ovo zadnji cas da odemo neggdje da ne ostanemo trunuci ovdje iducih 40 g.
Ako je netko bio u slicnoj situaciji, neka napise svoje iskustvo,da li je moguce uopce u ovim godinama, sa sss, sa znanjem samo eng, preseliti se, i pronaci posao a da zivimo normalno.

[ken parker]

Mi smo pošli prije dvi godine iz istih razloga, crnilo i svakodnevna depresija koju više nis moga trpiti. Razmišljali smo duže o odlasku i kad je došla prilika za Kanadu odlučili smo je iskoristiti i otišli smo s dvoje dice 1,5g i 3g. Starijem ni bilo lako dok nije naučija jezik, ali sad uživa. Sad ide u školu i baš voli biti tu.
Inače Kanada ni baš prijateljska zemlja za malu dicu i ako imate dicu mlađu od 4 godine čeka vas trošak vrtića od oko 1500$/mjesec za cjelodnevni vrtić po djetetu. Ako ima 4g more ići u JK, ali to traje od 8-15h i uglavnom morate platiti za produženi ostanak oko 35$/dan i onda more biti tamo do 7 do 18h. Naravno Qubec ima to drukčije rješeno i tamo je vrtić 7$/danu ili 14$/danu ovisno o primanjima, ali zato imaju najveće poreze na plaću. Ne znam kako je to rješeno u Alberti i BC ali sumnjam da je jeftino.
To je nešto na što triba paziti kad se gleda za otići jer djeca tu ne mogu biti sama dok ne napune 12g i dotada treba plaćati taj produženi ostanak.
O Kanadi je dosta rečeno pa neću ponavljati ima svoje prednosti i mane. Meni je najveća mana da je daleko od HR i ni jeftino ići doma, da je bliže bilo bi kou raju. Jebi ga ne moreš imati sve.

[Kymatica]

ken parker kaže:

Mi smo pošli prije dvi godine iz istih razloga, crnilo i svakodnevna depresija koju više nis moga trpiti. Razmišljali smo duže o odlasku i kad je došla prilika za Kanadu odlučili smo je iskoristiti i otišli smo s dvoje dice 1,5g i 3g. Starijem ni bilo lako dok nije naučija jezik, ali sad uživa. Sad ide u školu i baš voli biti tu.
Inače Kanada ni baš prijateljska zemlja za malu dicu i ako imate dicu mlađu od 4 godine čeka vas trošak vrtića od oko 1500$/mjesec za cjelodnevni vrtić po djetetu. Ako ima 4g more ići u JK, ali to traje od 8-15h i uglavnom morate platiti za produženi ostanak oko 35$/dan i onda more biti tamo do 7 do 18h. Naravno Qubec ima to drukčije rješeno i tamo je vrtić 7$/danu ili 14$/danu ovisno o primanjima, ali zato imaju najveće poreze na plaću. Ne znam kako je to rješeno u Alberti i BC ali sumnjam da je jeftino.
To je nešto na što triba paziti kad se gleda za otići jer djeca tu ne mogu biti sama dok ne napune 12g i dotada treba plaćati taj produženi ostanak.
O Kanadi je dosta rečeno pa neću ponavljati ima svoje prednosti i mane. Meni je najveća mana da je daleko od HR i ni jeftino ići doma, da je bliže bilo bi kou raju. Jebi ga ne moreš imati sve.

Nemamo djecu, eng znamo, partner je programer, veze nas ovdje samo kredit za stan. To mozemo rjesiti prodajom stana, ali pocinjemo u canadi od nule, i nema nam povratka nazad,i ja nista ne znam raditi, odnosno ovdje sam sluzbenik. Moze na pm, koliko vam je potrebno bilo da nadjete posao, da li imate nekog tamo, i koliko je potrebno imati ustedjevine kako bi normalno zapoceli potraznju za posao, mozda upisati neko doskolovanje obzirom da bi se ja teze zaposlila?
Da li je to izvedivo na ovakav nacin uopce?

[nekak]

Kymatica kaže:

Nemamo djecu, eng znamo, partner je programer, veze nas ovdje samo kredit za stan. To mozemo rjesiti prodajom stana, ali pocinjemo u canadi od nule, i nema nam povratka nazad,i ja nista ne znam raditi, odnosno ovdje sam sluzbenik. Moze na pm, koliko vam je potrebno bilo da nadjete posao, da li imate nekog tamo, i koliko je potrebno imati ustedjevine kako bi normalno zapoceli potraznju za posao, mozda upisati neko doskolovanje obzirom da bi se ja teze zaposlila?
Da li je to izvedivo na ovakav nacin uopce?

Nisam shvatio jeste li već u Kanadi, ili ste spremni otići tamo i početi od nule?

Dobijanje papira za Kanadu i USA je užasno teško za programere. Išlo bi ako tvoj dragi pozna nekog poslodavca za kojeg radi već duže vrijeme, a ovaj tamo može dokazati da ne može naći takvog zaposlenika. Drugim riječima, ako ti je dragi neki web developer, mobile phone developer i slično, onda jako teško, jer takvih ima koliko hoćeš. Ako je guru za izradu drivera i drugu egzotiku, onda ima šanse, ali mu isto treba poslodavac za kojeg telecommuta i koji bi sponzorirao nešto ekvivalentno L-1 vizi u USA.

Možda lakša opcija je ako se prijavi na oglas firme poput Google, Amazon, Bloomberg, itd... Oni obično imaju određeni broj viza koje mogu podijeliti, a nekad pokrivaju i selidbu. Međutim, na te oglase se javlja ekipa iz cijelog svijeta i konkurenacija je strahovita.

Ako imaš druga iskustva po pitanju dobijanja papira, slobodno podijeli.


Od EU mislim da je jedina realna šansa Irska i možda Nizozemska. Međutim, da bi netko ozbiljno razmatrao njegovu prijavu za Irsku, mora u trenutku prijave imati adresu u Irskoj.
Od ostalog dijela Evrope... ako ima neka deficitarna znanja/iskustva, onda Švicarska.

Koliko ti novaca treba, to možeš relativno lako procijeniti. Odeš na web gdje se renta tip nekretnine na koji ciljaš, odabereš grad/mjesto, veličinu i vidiš kako se kreću cijene. Također na webu možeš pronaći cijene hrane, režija itd... Obično moraš ostaviti polog za 2-3 mjeseca kod rentanja stana. Ako ideš preko agencije, i njima ide njihov harač.

[Kymatica]

nekak kaže:

Nisam shvatio jeste li već u Kanadi, ili ste spremni otići tamo i početi od nule?

Dobijanje papira za Kanadu i USA je užasno teško za programere. Išlo bi ako tvoj dragi pozna nekog poslodavca za kojeg radi već duže vrijeme, a ovaj tamo može dokazati da ne može naći takvog zaposlenika. Drugim riječima, ako ti je dragi neki web developer, mobile phone developer i slično, onda jako teško, jer takvih ima koliko hoćeš. Ako je guru za izradu drivera i drugu egzotiku, onda ima šanse, ali mu isto treba poslodavac za kojeg telecommuta i koji bi sponzorirao nešto ekvivalentno L-1 vizi u USA.

Možda lakša opcija je ako se prijavi na oglas firme poput Google, Amazon, Bloomberg, itd... Oni obično imaju određeni broj viza koje mogu podijeliti, a nekad pokrivaju i selidbu. Međutim, na te oglase se javlja ekipa iz cijelog svijeta i konkurenacija je strahovita.

Ako imaš druga iskustva po pitanju dobijanja papira, slobodno podijeli.


Od EU mislim da je jedina realna šansa Irska i možda Nizozemska. Međutim, da bi netko ozbiljno razmatrao njegovu prijavu za Irsku, mora u trenutku prijave imati adresu u Irskoj.
Od ostalog dijela Evrope... ako ima neka deficitarna znanja/iskustva, onda Švicarska.

Koliko ti novaca treba, to možeš relativno lako procijeniti. Odeš na web gdje se renta tip nekretnine na koji ciljaš, odabereš grad/mjesto, veličinu i vidiš kako se kreću cijene. Također na webu možeš pronaći cijene hrane, režija itd... Obično moraš ostaviti polog za 2-3 mjeseca kod rentanja stana. Ako ideš preko agencije, i njima ide njihov harač.

Hvala na trudu. Nismo jos u kanadi, vec pokusavam dobiti info da li je uopce realno zapocinjati tu pricu o preseljenju iz hr, u obzir nam dolaze sve zemlje.znaci jedino ako bi on nasao unaprijed posao u nekoj zemlji mozemo krenuti skupljanje dokumentacijje i sl? Za svicarsku sam citala na temi, da je nemoguce dobiti papire ikada osim zenidbom ili ako si neki visoko obrazovani trazeni strucnjak tako da mislim da tamo nemamo nikakve sanse.
Da li uopce ima smisla npr krenuti sa ucenjem svedskog ili sl, i stediti novce neki period, zatim slati iz hr molbe za poslove pa tako doci do posla a ja kasnije tamo neki nkv posao dok ne stanem na noge ili ni to nema smisla?

[nekak]

Kymatica kaže:

Hvala na trudu. Nismo jos u kanadi, vec pokusavam dobiti info da li je uopce realno zapocinjati tu pricu o preseljenju iz hr, u obzir nam dolaze sve zemlje.znaci jedino ako bi on nasao unaprijed posao u nekoj zemlji mozemo krenuti skupljanje dokumentacijje i sl? Za svicarsku sam citala na temi, da je nemoguce dobiti papire ikada osim zenidbom ili ako si neki visoko obrazovani trazeni strucnjak tako da mislim da tamo nemamo nikakve sanse.
Da li uopce ima smisla npr krenuti sa ucenjem svedskog ili sl, i stediti novce neki period, zatim slati iz hr molbe za poslove pa tako doci do posla a ja kasnije tamo neki nkv posao dok ne stanem na noge ili ni to nema smisla?

Mislim da je lakše prvo naći posao, pa sređivati papire, nego obrnuto. Ja sam imao jednu priliku za Kanadu, ali sam odustao, jer je ponuđena plaća bila premala. Živio bi tamo kao socijala. Ali je poslodavac bio voljan isposlovati radnu dozvolu.

Švicarska je slična po tom pitanju. Ako on nađe posao, poslodavac će mu srediti papire (naravno, ne svaki, ali ima ih). Manje-više ti je ista priča i za ostatak Evrope. Izuzetak je možda UK. Tamo je teško otići kao IT-ovac. Posla ima, ali svi poslodavci traže da imaš radnu dozvolu koju je skoro pa nemoguće dobiti.

Zašto ne proba Irsku? Za Irsku mu ne trebaju nikakvi papiri, a kad se zaposli, ti odeš k njemu. S time da po informacijama koje ja imam je lakše ako je fizički u Irskoj. U protivnom neka proba naglasiti u prijavi da je voljan unutar dan-dva na vlastiti trošak putovati u Irsku na intervju ili testiranje. I da je voljan na vlastiti trošak preseliti u Irsku unutar par tjedana.

Švedska... teško je tamo. Oni baš ne obožavaju strance. Ali opet, ništa ne košta probati. Slanje prijave ne košta ništa, osim malo vremena za sastaviti cover letter i urediti CV.

Općenito, mislim da jedino što nema smisla je ne pokušati. Generalno, ako cilja veće firme, ili firme koje su prvi vrhu u svom tipu posla, šanse su veće. Pitanje je samo što tvoj frajer konkretno zna i koliko je to traženo tamo gdje vi želite otići.

[Galaktik]

zaggyy kaže:

Meni zanimljiva tema. Iako imam prosječnu hrvatsku plaću i ugovor za stalno, nemogu više biti u hr. Želja za odlaskom nije vezana samo za financije, nego jednostavno nemogu više slušati i gledati naše društvo. Svaki dan na meniju partizani, ustaše, di si bio 91., pa malo mamić i tako ukrug. Pokušavam to ne slušati i ne živcirati se zbog toga, al te stvari su tolko ušle u društvo da te jednostavno zakači. Oćeš ili nećeš. I mislim da kroz sljedećih godinu dana gibam i ja. Iskustva drugih?

Zbog ovog ( većinom ) sam i ja na ovom forumu i uvijek pokušavam između redaka saznati o nekoj državi više mada sam i sam osobno bio u zbilja puno država ( vjerovatno preko 50..nisam ni brojao...) ali to se većinom svodilo ili na turizam ili na posao od 15-20 dana. Tu je teško steći realnu sliku.

I taj dio me kopka.Što bi bilo kad bi bilo. Jel.

[La_LuNa]

ja sam ostavila posao za stalno u javnom sektru (vrtic GZ), muzeva frima je u medjuvremenu propala al kad smo odlucili da idemo jos je bila prilicno solidna i on je imao posao na neodredjeno.
brojimo tek 8 dana u dijaspori, al za sad nam je preodlicno, imali smo ustedjevine (digli kredit) pa nam nista ne fali, imamo vec i stan, i auto, i dobar dio namjestaja, muz ima razgovor za posao sutra, ja planiram biti mj -dva doma s djetetom. nasa je jos mala, tek ce 4 godine pa jos nije kindergarten dijete, u daycare cemo je dati radila ja ili ne na dan - dva tjedno zbog jezika, al to polako.
za sad ne zalimo ni tren oduku da odemo, vec sad,nakon samo 8 dana, su nam neke stvari bolje nego sto su HR bile u 5+ godina stvaranja, al dobro, polako, friski smo
sve u svemu, u ovih 8 dana nemamo ni jednu zamjerku.dosli smo jako dobro pripremljeni na sve (pa i na cinjenicu da nam izgube prtljagu, bili smo 2 dana bez cargo kofera i prezivjeli normalno jer sam rucne mudro pakirala). Dijete nam ne zna jezik i nismo forsirali prije odlaska, no sad tu jako pokazuje zanimanje,pita nas kako se nesto kaze, savladava boje, pozdrave..
s nasom prijateljicom Brazilkom je kliknula u roku par minuta i obozava je skroz iako se medjusobno ne razumiju, a igraju se bez greske (radi se o zeni, ne djetetu, s djecom po parkovima nema nikakvih zadrski ni problema, njima jezik nikad nije prepreka za igru i trcanje).

[ken parker]

La_LuNa kaže:

ja sam ostavila posao za stalno u javnom sektru (vrtic GZ), muzeva frima je u medjuvremenu propala al kad smo odlucili da idemo jos je bila prilicno solidna i on je imao posao na neodredjeno.
brojimo tek 8 dana u dijaspori, al za sad nam je preodlicno, imali smo ustedjevine (digli kredit) pa nam nista ne fali, imamo vec i stan, i auto, i dobar dio namjestaja, muz ima razgovor za posao sutra, ja planiram biti mj -dva doma s djetetom. nasa je jos mala, tek ce 4 godine pa jos nije kindergarten dijete, u daycare cemo je dati radila ja ili ne na dan - dva tjedno zbog jezika, al to polako.
za sad ne zalimo ni tren oduku da odemo, vec sad,nakon samo 8 dana, su nam neke stvari bolje nego sto su HR bile u 5+ godina stvaranja, al dobro, polako, friski smo
sve u svemu, u ovih 8 dana nemamo ni jednu zamjerku.dosli smo jako dobro pripremljeni na sve (pa i na cinjenicu da nam izgube prtljagu, bili smo 2 dana bez cargo kofera i prezivjeli normalno jer sam rucne mudro pakirala). Dijete nam ne zna jezik i nismo forsirali prije odlaska, no sad tu jako pokazuje zanimanje,pita nas kako se nesto kaze, savladava boje, pozdrave..
s nasom prijateljicom Brazilkom je kliknula u roku par minuta i obozava je skroz iako se medjusobno ne razumiju, a igraju se bez greske (radi se o zeni, ne djetetu, s djecom po parkovima nema nikakvih zadrski ni problema, njima jezik nikad nije prepreka za igru i trcanje).

Ako će napuniti 4g u ovoj godini može u 9om u JK. PRijavi je u školu čim prije da uvati mjesto. Za jezik se ne boj, moji nisu znali ni beknuti a sad sin priča bolje nego što ću ja ikad.
JK ti sad ionako završava pa se ni ne trudi ali nek krene u 9om svakako.

[La_LuNa]

ken parker kaže:

Ako će napuniti 4g u ovoj godini može u 9om u JK. PRijavi je u školu čim prije da uvati mjesto. Za jezik se ne boj, moji nisu znali ni beknuti a sad sin priča bolje nego što ću ja ikad.
JK ti sad ionako završava pa se ni ne trudi ali nek krene u 9om svakako.

tnx, provjerit cu, al mislim da kod nas nema JK

[Padrone]

mi smo se preselili na maltu kad sam ja izganjao posao ovdje, vjerojatno smo imali laksi pocetak od vecine jer mi je firma platila i preseljenje i prvih 6 stanarina

klinci su imali 6g i 9 mj., i stariji je morao odmah uskolu , cak i drugi razred al obzirom da nije znao engleski isao je u prvi

danas zlabra engleski super, dapace tesko mu je pricat s bakama na hrvatskom jer ga puno manje koristi (i doma pricamo dosta na engleskom)
najfrendovi su mu madar i venecuelanac (se to tak kaze ? lol)
malteski kuzi, al ne prica jos jer jer je dosta tezak jezik

ugl. on se asimilirao potpuno

manji je tek sa 2g krenuo u vrtic pa jos ne prica onoliko koliko bi trebao, al to je razumljivo s obzirom da je izlozen trima jezicima

nijednog trenutka nisam pozalio sto smo otisli iz HR, planovi za dalje postoje, ali nijedan od njih ne ukljucuje povratak u HR

[Mortiis]

kako ti je tamo na malti?
bio sam tamo prije mjesec na nekih tjedan dana...nije me se nimalo dojmilo,pogotovo ne da bih tamo ikako mogao zivjet :/

[Padrone]

malta ima svojih mana, ali za sada vrline pobjeduju
nama je super, klima je odlicna, stopa kriminala mizerna, nema depresije u zraku, psihicki sam drugi covjek od kad sam tu

dobra stvar je sto je malta odlicno povezana zrakoplovnim linijama, i to dosta niskobudetnih letova pa fakat mozes otputovati nekamo za malu lovu (osim u HR jer nema direktnog leta, al to mi nije ni bitno )

zapravo je fluktacija ljudi velika, velik broj useljenika ne izdrzi dugo i ode dalje, pogotovo samci