Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.10.2015., 15:59   #41
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Jedan događaj iz moje mladosti neću nikada zaboraviti. Jedne večeri navratio sam u knjižaru da kupim neku knjigu. Odlučio sam se za zbirku pjesama "Slap" od Dobriše Cesarića, jer nisam našao 'ništa bolje'. Poslije toga sam šetao korzom dok nije pao mrak. Navratio sam u jednu gostionicu. Bila je gužva. Za jednim stolom sjedio je moj školski drug. Sjeo sam pored njega. Malo smo popričali, a onda sam mu pokazao knjigu. On je bio oduševljen. Počeo je naglas čitati neku pjesmu, pa drugu, pa treću. Sjedili smo tako satima i naizmjenično čitali pjesme. Pročitali smo najmanje pola knjige. Na putu do kuće, pa i kada sam već legao u krevet, skroz sam se prisjećao tih pjesama. Znao sam ih najmanje desetak napamet, iako sam prvi put čitao.
Nedugo nakon toga u moje mjesto je navratio Pjesnik (bio je još živ). Na nekoj školskoj priredbi čitao je svoje pjesme. Ja sam ponio svoju knjigu i još danas je čuvam s njegovim potpisom.

Nema ovo baš puno veze s filozofijom, ali nakon čitanja gomile postova o besmislu života, o besmislu svega postojećeg, jednostavno nisam mogao da ne spomenem ovaj događaj.


Pitala sam jednog starijeg člana moje obitelji: "Kako ono ide priča o Desanki Maksimović, kad je onaj put kupovala na pijaci? ..."
Odgovor i začuđen pogled: "Zezaš me?"
"Ne, zašto?"
"Pa deset godina nisam nikome to spomenuo a jutros sam pričao o tome svojim kolegama, kad me razgovor s njima podsjetio te pričice a sad me i ti pitaš - mora da si se čula s nekim od njih?"
"Ma nisam, to je čista koincidencija, iako jest čudno."

Uglavnom, pričica ide ovako.

U Zaostrogu, nekih davnih, davnih '70ih godina, održavao se mjesec dječje knjige. U sklopu te manifestacije bili su pozvani i stigli neki od poznatih dječjih pisaca i pjesnika iz bivše nam zajedničke države ali i iz inozemstva, a među njima i Desanka Maksimović (stigla su i djeca odasvud, razmještena i smještena po kampovima).
Pjesnikinja o kojoj je ovdje riječ, bila je smještena privatno, u obiteljskoj kući čovjeka kojeg sam pitala o toj priči, tada momčića.
Zaslugom njenog boravka tu, u njihovoj kući okupljali su se i drugi pjesnici i pisci, na terasi kuće sjedili i vodili razgovore koje je bilo divno slušati.
Jedan dan on je krenuo s Desankom na pijacu da ona nešto kupi. Kako je i inače živjela sama, imala je svoj osobeni (netko bi rekao i "osobenjački") pristup svemu i navike, pa kada su došli na pijacu, za jednu tezgu, ona je u namjeri da kupi jedan paradajz (jer je uvijek i uzimala samo onoliko koliko joj je bilo potrebno), počela izabirati, uzimajući u ruku poneki, okrećući ga i razgledajući, za koje vrijeme je za tezgom vladala velika gužva - prodavač je vagao, ljudi su kupovali. U jednom trenutku, prodavač se izderao na nju: "Hajde ženo, što hoćeš više?!!!"
A ona podigne glavu i začuđeno ga gledajući, najtišim glasom upita: "A što se Vi na mene derete?"
Prodavač ostao bez teksta, skroz se izgubio, zbunio. Očekivao je da će i ona burno reagirati, podviknuti na njega, buniti se, nešto.... A ona samo tiho; "a što se Vi derete na mene".
Isti tren, on je potpuno promijenio svoje držanje, uljudno je pitajući: "Izvolite gospođo, što ste trebali? ..." )
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.10.2015., 16:24   #42
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Nema ovo baš puno veze s filozofijom, ali nakon čitanja gomile postova o besmislu života, o besmislu svega postojećeg, jednostavno nisam mogao da ne spomenem ovaj događaj.
Ali to nije sve. Kako pročitah negdje, treba što manje uživati u životu kako ti ne bi bilo žao umrijeti. Valjda bi trebalo da je, ipak, obratno.

)
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.10.2015., 21:01   #43
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Ali to nije sve. Kako pročitah negdje, treba što manje uživati u životu kako ti ne bi bilo žao umrijeti. Valjda bi trebalo da je, ipak, obratno.

)
Logično.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2015., 15:39   #44
Jučer, dječačić (1. osnovne) koji je s mamom došao k meni u posjet.

"Volim te napamet (ne moram čitati iz knjige)", kaže svojoj mami, u jednom trenutku, kad joj je pritrčao zagrliti je.
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2015., 11:49   #45
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Jučer, dječačić (1. osnovne) koji je s mamom došao k meni u posjet.

"Volim te napamet (ne moram čitati iz knjige)", kaže svojoj mami, u jednom trenutku, kad joj je pritrčao zagrliti je.
Kad sam ovo pročitao pomislio sam kako se može i misliti napamet. Nije to poruka: nemojte čitati (dapače), ali ako ne 'mislimo napamet' onda je sve to samo učenost i vještina.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2015., 11:57   #46
Quote:
jin18 kaže: Pogledaj post
Jako mi se svida ideja ovih prica...
imam i ja par svojih opazanja...

Svaki dan vozim se istim autobusom. Promatram ljude. Jednom sam prilikom tako opazio da je na jednoj stanicu usla veca skupina ljudi razlicite dobi, izgleda, spola... no nesto im je ipak bilo zajednicko. Svi su nastojali izgledati smireno i nicim se ne odvajati od okoline i ostalih suputnika. Cvrsto su se drzali za sipke autobusa i gledali kroz prozore. No zapravo izgledali su kao da bi najrade iskocili iz koze, iskocili iz autobusa. To drzanje i pokusaj djelovanja smireno i strpljivo davalo je potpuni kotra efekt.
bila je to stanica nadomak psihijatrijske bolnice. U jednom filmu kojem se ne sjecam imena niti je bitno majka djevojcice bila je u psihijatrijskoj bolnici, a kad bi je netko pitao gdje je majka ona bi odgovorila da je u bolnici za tuzne ljude. Meni se nekako svidio taj naziv.
Zato i tu stanicu od tog dana zovem stanica za tuzne ljude.
Mozda netko i prepozna o kojem autobusu i stanici radi. Cesto se sjetim tog tuznog prizora kad prolazim tamo.. iza svakog tog lica stajala tko zna kakva tuzna prica...
Evo i jednog mog opažanja... sebe.

Prije godinu-dvije razgovarao sam s jednom meni dragom osobom nešto o politici i slično. Zatim smo prešli na predviđanje budućnosti. U žaru diskusije izjavio sam: "Ja mislim da ovaj svijet nema šanse!". Tada sam u izrazu lica svog sugovornika odjednom ugledao veliku tugu koja je htjela biti nevidljiva. Obuzeo me nevjerojatan osjećaj i pomisao koji su snagom i sadržajem bili u potpunom nesrazmjeru s tom situacijom. Izgledalo mi je kao da kroz to lice protiče sva patnja ovoga svijeta i istovremeno pomislio kako sva ta patnja ima neku neobjašnjivu svrhu. Nikada nisam uspio sebi rastumačiti ima li to istinsko značenje ili je samo jedan čudan osjećaj.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2015., 23:10   #47
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Kad sam ovo pročitao pomislio sam kako se može i misliti napamet. Nije to poruka: nemojte čitati (dapače), ali ako ne 'mislimo napamet' onda je sve to samo učenost i vještina.
A meni je zadivljujuće i začudno da si nakon čitanja pjesama po prvi put zapamtio i znao napamet njih najmanje desetak! To mi je, baš ono, fantastično kao mogućnost; takva memorija.
Ja, možda bih uspjela jednu, i inače, od pjesama spontano upamtim pojedini dio ili djelić, ostane u pamćenju tako da prisjećajući se bilo kada znam gdje tražiti ostalo (kao neki mali bookmark) kada poželim naći ili mi ustreba.
Ali možda su ti trenuci koje opisuješ posebni upravo i u tome (toj lakoći i neposrednosti u pamćenju pjesama).
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2015., 23:31   #48
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
A meni je zadivljujuće i začudno da si nakon čitanja pjesama po prvi put zapamtio i znao napamet njih najmanje desetak!
I meni samom je to bilo vrlo čudno. Tim više što u tome nije bilo nikakve namjere da se zapamti. Inače nemam takvu memoriju.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2015., 23:37   #49
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
I meni samom je to bilo vrlo čudno. Tim više što u tome nije bilo nikakve namjere da se zapamti. Inače nemam takvu memoriju.
Neobično baš (govori o mogućnostima).
Katkad nam se takve mogućnosti otvore i pokažu, kao da nam samo otkrivaju što sve možemo, što sve um, duh, duša mogu...

To je predivno iskustvo i s takve strane.
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2015., 00:44   #50
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Neobično baš (govori o mogućnostima).
Katkad nam se takve mogućnosti otvore i pokažu, kao da nam samo otkrivaju što sve možemo, što sve um, duh, duša mogu...

To je predivno iskustvo i s takve strane.
Upravo tako. Rekao bih da mnogi ljudi podcjenjuju svoje mogućnosti. To je zato što smo pretjerano ukalupljeni. Postavljamo unaprijed granice dokle se može ići. Što se tiče filozofije, pa, sve je već rečeno, zar ne?
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2015., 03:46   #51
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Upravo tako. Rekao bih da mnogi ljudi podcjenjuju svoje mogućnosti. To je zato što smo pretjerano ukalupljeni. Postavljamo unaprijed granice dokle se može ići. Što se tiče filozofije, pa, sve je već rečeno, zar ne?
I doba pjesnika je dovršeno, reći će Badiou u svom Manifestu za filozofiju, a za ovo što se tiče filozofije, pitao bi: treba li onda obustaviti ili nastaviti promišljanje?

Ja mislim da treba brisati granice a i moći se nekako skućiti.
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2015., 10:27   #52
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
I doba pjesnika je dovršeno, reći će Badiou u svom Manifestu za filozofiju, a za ovo što se tiče filozofije, pitao bi: treba li onda obustaviti ili nastaviti promišljanje?

Ja mislim da treba brisati granice a i moći se nekako skućiti.
Ja svakako neću obustaviti promišljanje. Citirat ću ti ovdje jednu rečenicu koju sam si prepisao iz nedavnog omen4k-ovog posta:

Čovjek ima tendenciju crtanja stvarnosti shodno limitacijama vlastitog poimanja, gdje se ugnijezdi u sigurnosti svog pješčanika spoznaje i projicira ponor na kraju horizonta. U tom ponoru su "ništa", "kraj", "smrt", "slučajnost", "kaos" i ostale ljudske iluzije kreirane kao zamjenski koncepti za nepoznato.

Nepoznato je zov za promišljanje, a ne Baba Roga.

Ali u pravu si, treba se moći i skućiti - ako to znači prepoznati svijet kao svoj.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2015., 15:35   #53
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Ja svakako neću obustaviti promišljanje. Citirat ću ti ovdje jednu rečenicu koju sam si prepisao iz nedavnog omen4k-ovog posta:

Čovjek ima tendenciju crtanja stvarnosti shodno limitacijama vlastitog poimanja, gdje se ugnijezdi u sigurnosti svog pješčanika spoznaje i projicira ponor na kraju horizonta. U tom ponoru su "ništa", "kraj", "smrt", "slučajnost", "kaos" i ostale ljudske iluzije kreirane kao zamjenski koncepti za nepoznato.

Nepoznato je zov za promišljanje, a ne Baba Roga.

Ali u pravu si, treba se moći i skućiti - ako to znači prepoznati svijet kao svoj.
Svakako, prepoznati svijet kao svoj, ali to "skućiti" (kao i "brisati granice") je izraz što smo ga koristili na onoj drugoj temi pa sam ga upotrijebila ovdje, kada je bilo riječi o odbacivanju nečeg i o prihvaćanju nečeg, pri raspravi.... (ono što je uzajamno djelovanje pri razmjeni mišljenja ako je čovjek otvoren za promjenu - nešto odbaciti a nešto prihvatiti)

Napamet sam to rekla, nisam se vraćala na temu da bih točno vidjela i kontekst (pa možeš shvatiti i kao šalu).



omen4k ima jako dobre i jako pametne postove, čitajući (kad naiđem), nisam nikada našla ništa za što se nisam uglavnom potpuno složila ili otkrila nešto novo s čime se slažem, vrlo je logičan, piše jednostavno i razumljivo (pročišćava, uvodi red, ...). I ova rečenica koju si citirao je predivna, i odvodi upravo ongdje gdje si to i naznačio: Nepoznato je zov za promišljanje...
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2015., 23:17   #54
Ne bih htjela tvoju temu Zen-priče, odvući dalje od njih, pa još samo ovo:

Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Evo i jednog mog opažanja... sebe.

Prije godinu-dvije razgovarao sam s jednom meni dragom osobom nešto o politici i slično. Zatim smo prešli na predviđanje budućnosti. U žaru diskusije izjavio sam: "Ja mislim da ovaj svijet nema šanse!". Tada sam u izrazu lica svog sugovornika odjednom ugledao veliku tugu koja je htjela biti nevidljiva. Obuzeo me nevjerojatan osjećaj i pomisao koji su snagom i sadržajem bili u potpunom nesrazmjeru s tom situacijom. Izgledalo mi je kao da kroz to lice protiče sva patnja ovoga svijeta i istovremeno pomislio kako sva ta patnja ima neku neobjašnjivu svrhu. Nikada nisam uspio sebi rastumačiti ima li to istinsko značenje ili je samo jedan čudan osjećaj.
Izgleda mi da ima istinsko značenje, što si ti osjetio, opažajući u njegovom izraz lica, kao u zrcalu duboke tuge, ne samo ono izviruće kroz njega već i sebe i svoj osjećaj kojeg se sve to taknulo razvijajući svoju veliku snagu...

Čini se kao da je neka riječ ili ovaj sklop riječi, značenje, zvučnost - trenutak kad su pale - otprlo, kao ključ, neposredno, trenutno, "vrata" za kojima su iskustva i toliko toga čovjekovog življenog i osjetnog u njegovoj osami, toliko toga neizrecivog... što se razotkrilo iako je htjelo biti nevidljivo, kroz lice tebi drage osobe i sugovornika.

Postoje neki životi koji u sebi nose toliko toga spregnutog, nevidljivog drugima izvana. Sjetih se i jedne pjesničke slike Sylvie Plath: More, ta velika suspregnutost.
To se jedna kap iz tog mora razlila licem što si ga vidio naspram sebe.
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2015., 00:14   #55
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Ne bih htjela tvoju temu Zen-priče, odvući dalje od njih...
Pa nije baš ispalo onako kako sam zamislio. Malo smo proširili s nekim osobnim uspomenama i zapažanjima. Malo komentirali... Meni se sviđa i tako. Ne treba se previše 'skućiti' u temu. Čudno je kako ova riječ ima razna značenja. Npr. udomiti se, sustezati se, ograničiti se, osjećati se kao kod kuće, razotuđiti se...

Ovaj tvoj komentar moje 'priče' vrlo je blizak onome što sam i sam osjećao i mislio nakon toga, ali se više ne sjećam tako dobro. Mene još uvijek progoni ona pomisao ima li patnja neku svrhu. Je li to neko proćišćenje duše ili samo brutalna činjenica? Spomenuo sam 'dušu'. Tko se danas tako zražava? To smiješ koristiti samo kao pjesničku sliku - inače si neki čudak. Evo, pišem svašta po malo pa se i sam udaljavam od teme. Obuzela me neka sjeta.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2015., 00:39   #56
Quote:
volver kaže: Pogledaj post


Pitala sam jednog starijeg člana moje obitelji: "Kako ono ide priča o Desanki Maksimović, kad je onaj put kupovala na pijaci? ..."
Odgovor i začuđen pogled: "Zezaš me?"
"Ne, zašto?"
"Pa deset godina nisam nikome to spomenuo a jutros sam pričao o tome svojim kolegama, kad me razgovor s njima podsjetio te pričice a sad me i ti pitaš - mora da si se čula s nekim od njih?"
"Ma nisam, to je čista koincidencija, iako jest čudno."

Uglavnom, pričica ide ovako.

U Zaostrogu, nekih davnih, davnih '70ih godina, održavao se mjesec dječje knjige. U sklopu te manifestacije bili su pozvani i stigli neki od poznatih dječjih pisaca i pjesnika iz bivše nam zajedničke države ali i iz inozemstva, a među njima i Desanka Maksimović (stigla su i djeca odasvud, razmještena i smještena po kampovima).
Pjesnikinja o kojoj je ovdje riječ, bila je smještena privatno, u obiteljskoj kući čovjeka kojeg sam pitala o toj priči, tada momčića.
Zaslugom njenog boravka tu, u njihovoj kući okupljali su se i drugi pjesnici i pisci, na terasi kuće sjedili i vodili razgovore koje je bilo divno slušati.
Jedan dan on je krenuo s Desankom na pijacu da ona nešto kupi. Kako je i inače živjela sama, imala je svoj osobeni (netko bi rekao i "osobenjački") pristup svemu i navike, pa kada su došli na pijacu, za jednu tezgu, ona je u namjeri da kupi jedan paradajz (jer je uvijek i uzimala samo onoliko koliko joj je bilo potrebno), počela izabirati, uzimajući u ruku poneki, okrećući ga i razgledajući, za koje vrijeme je za tezgom vladala velika gužva - prodavač je vagao, ljudi su kupovali. U jednom trenutku, prodavač se izderao na nju: "Hajde ženo, što hoćeš više?!!!"
A ona podigne glavu i začuđeno ga gledajući, najtišim glasom upita: "A što se Vi na mene derete?"
Prodavač ostao bez teksta, skroz se izgubio, zbunio. Očekivao je da će i ona burno reagirati, podviknuti na njega, buniti se, nešto.... A ona samo tiho; "a što se Vi derete na mene".
Isti tren, on je potpuno promijenio svoje držanje, uljudno je pitajući: "Izvolite gospođo, što ste trebali? ..." )

Prodavač izgleda nije poznavao Zen:

Stvar stava: SVE JE NALJBOLJE

Kada je jednom zgodom šetao tržnicom, zen majstor začu razgovor mesara i kupca što je k njemu svratio. "Daj mi najbolji komad mesa što ga imaš u trgovini", tako reče kupac. "Sve je u mojoj trgovini najbolje", odvrati mesar. Ne može se ovdje naći ni jedan komad mesa koji nije najbolji.
krena is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2015., 13:49   #57
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Pa nije baš ispalo onako kako sam zamislio. Malo smo proširili s nekim osobnim uspomenama i zapažanjima. Malo komentirali... Meni se sviđa i tako. Ne treba se previše 'skućiti' u temu. Čudno je kako ova riječ ima razna značenja. Npr. udomiti se, sustezati se, ograničiti se, osjećati se kao kod kuće, razotuđiti se...
Ako hoćeš, možemo pitati, zamoliti moderatora da izdvoji sve komentare odavde otvarajući novi topic samo za tu svrhu a ostaviti na ovoj temi čisto priče?

Quote:
Ovaj tvoj komentar moje 'priče' vrlo je blizak onome što sam i sam osjećao i mislio nakon toga, ali se više ne sjećam tako dobro. Mene još uvijek progoni ona pomisao ima li patnja neku svrhu.
Moja prijateljica je jednom kazala da je bol, patnja, "prečica". Ali ne mogu se sjetiti da li je imenovala i k čemu, pa vjerojatno i nije, inače ne bih zaboravila. A opet sam intuitivno razumjela na što pod tim misli i hoće reći. Možda bih mogla pokušati tumačiti pa reći, prečica, kao brži, kraći (iako teži) put k nečemu vrijednosno višeg reda (ne mogu izraziti, ali nečemu što svakako ima svrhu).
Iz patnje, boli, može proizići i jedna nova estetika, etika, senzibilitet, moć uvida, mudrost...
(fragment iz jednog romana
Kaže se: lud od sreće. Trebalo bi reći: mudar od boli)

Quote:
Izgledalo mi je kao da kroz to lice protiče sva patnja ovoga svijeta i istovremeno pomislio kako sva ta patnja ima neku neobjašnjivu svrhu.
Znaš na što me ovo sad asociralo? Na Isusa.
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2015., 14:28   #58
Nadam se da neće biti shvaćeno pogrešno, govorim o fenomenu...
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2015., 15:18   #59
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Ako hoćeš, možemo pitati, zamoliti moderatora da izdvoji sve komentare odavde otvarajući novi topic samo za tu svrhu a ostaviti na ovoj temi čisto priče?
Nema potrebe. Meni izgleda da je čak i bolje ovako, jer je povezanije.

Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Iz patnje, boli, može proizići i jedna nova estetika, etika, senzibilitet, moć uvida, mudrost...
(fragment iz jednog romana
Kaže se: lud od sreće. Trebalo bi reći: mudar od boli)
Može ali ne mora. Bol nekome otvara a nekome zatvara vrata.

Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Znaš na što me ovo sad asociralo? Na Isusa.
I mene. Upravo upadljivo. Ali namjerno o tome ne govorim da netko ne kaže 'ovo je pdf filozofija!'. Želim izbjeći prepucavanja i nadmudrivanja.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2015., 19:45   #60
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Može ali ne mora. Bol nekome otvara a nekome zatvara vrata.
Naravno...

Quote:
I mene. Upravo upadljivo. Ali namjerno o tome ne govorim da netko ne kaže 'ovo je pdf filozofija!'. Želim izbjeći prepucavanja i nadmudrivanja.


Onda neka bude Zen
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:16.