15. siječnja 1998. i 15. siječnja 1992. (da se ne zaboravi)

[Cuka]

Na današnji dan prije 20 godina završena je mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja, kojom su Hrvatskoj vraćena okupirana područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a ustanovilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji, započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998., kada je hrvatsko Podunavlje konačno vraćeno u sastav Republike Hrvatske.


Na današnji dan (15. siječnja) prije 26 godina neovisnost Republike Hrvatske zajedno su priznale tadašnje članice Europske unije (EU).

Da se ne zaboravi.

[all_or_nothing]

evo mala anegdota: pripadnicima hrvatske specijalne policije, koji su odradili tu mirnu reintegraciju, u erdutu su obroke kuhali - srbi s okupiranog područja, netom amnestirani. jedeš i sve se gledaš hoće li netko preokrenuti očima.

ali što je, je. kuhale su bez greške.

[tezga]

Što mislite, što smo postigli u međuvremenu kao društvo, koje su najveće greške i koje su najveće najhitnije stvari ostale da ih napravimo?

[Michael Collins]

Neću negirati da nam je tog 15.01.1992. puno značilo međunarodno priznanje i da ono jest itekako olakšalo stanje u Republici Hrvatskoj, ali nemojmo se previše ni zanositi.

Rat sa JNA je de facto završio Sarajevskim primirjem na dan 03.01.1992. tako da je ovo priznanje samo potvrdilo stanje na terenu.
Niti je Hrvatskoj dopušteno legalno naoružavanje, niti smo imali neku potporu u oslobađanju okupiranog teritorija, niti je ovime promjenjeno ama baš išta na terenu.
Što je okupirano 1991. već je okupirano, što nije okupirano, nije ni moglo biti te 1992. godine.
Hrvatska je naprosto postala vojnički prejaka i već je krenula u neke male oslobodilačke akcije u zapadnoj Slavoniji.

No jedna stvar se danas prešućuje. Zašto nas zemlje Europe nisu priznale odmah nakon 08.10.1991. kada smo se legalno odvojili?
Tada bi priznanje i imalo neku težinu, možda bi čak obeshrabrili JNA u okupaciji nekih dijelova u iduća dva mjeseca.
Dakle nam se tu što posebno romantizirati ili slaviti.

PS
Mirna reintegracija jest pozitivna obljetnica, ali opet se ide nekom čudnom logikom kao "evo vidite kako se moglo bez ispaljenog metka osloboditi Hrvatska".
To je ponovo nelogičnost i mit. Do 1995. nije bilo nikakvog govora o mirnoj reintegraciji, tek nakon Oluje tih preostalih 4% okupiranih teritorija pristaje na mirnu reintegraciju.

Nemojte me krivo shvatiti, bilo bi idealno da je 1994. se cijelo područje od Knina do Belog Manastira mirno reintegriralo, ali nije bilo tako.
Dakle mirna reintegracija je svakako pozitivan ishod, ali ono je samo logični slijed nakon 1995. i nije bilo nikakve šanse da to područje na ovaj ili onaj način ne bude vraćeno.

[Wikiceha]

Michael Collins kaže:

Neću negirati da nam je tog 15.01.1992. puno značilo međunarodno priznanje i da ono jest itekako olakšalo stanje u Republici Hrvatskoj, ali nemojmo se previše ni zanositi.
Rat sa JNA je de facto završio Sarajevskim primirjem na dan 03.01.1992. tako da je ovo priznanje samo potvrdilo stanje na terenu.
Niti je Hrvatskoj dopušteno legalno naoružavanje, niti smo imali neku potporu u oslobađanju okupiranog teritorija, niti je ovime promjenjeno ama baš išta na terenu.
Što je okupirano 1991. već je okupirano, što nije okupirano, nije ni moglo biti te 1992. godine.
Hrvatska je naprosto postala vojnički prejaka i već je krenula u neke male oslobodilačke akcije u zapadnoj Slavoniji.
No jedna stvar se danas prešućuje. Zašto nas zemlje Europe nisu priznale odmah nakon 08.10.1991. kada smo se legalno odvojili?
Tada bi priznanje i imalo neku težinu, možda bi čak obeshrabrili JNA u okupaciji nekih dijelova u iduća dva mjeseca.
Dakle nam se tu što posebno romantizirati ili slaviti.
PS
Mirna reintegracija jest pozitivna obljetnica, ali opet se ide nekom čudnom logikom kao "evo vidite kako se moglo bez ispaljenog metka osloboditi Hrvatska".
To je ponovo nelogičnost i mit. Do 1995. nije bilo nikakvog govora o mirnoj reintegraciji, tek nakon Oluje tih preostalih 4% okupiranih teritorija pristaje na mirnu reintegraciju.
Nemojte me krivo shvatiti, bilo bi idealno da je 1994. se cijelo područje od Knina do Belog Manastira mirno reintegriralo, ali nije bilo tako.
Dakle mirna reintegracija je svakako pozitivan ishod, ali ono je samo logični slijed nakon 1995. i nije bilo nikakve šanse da to područje na ovaj ili onaj način ne bude vraćeno.

Primirjem 92. je prekinuta hr. akcija oslobađanja Zapadne Slavonije (iako se i tu šuškalo o planiranom srpskom kontraudaru).

Od akcija nakon Primirja;
(pred kraj stranice je kronologija DRa);
https://hr.wikipedia.org/wiki/Domovinski_rat
su sve bile pod "paskom" MZa;

*Miljevci (21.6.1992) su prošli bez ičega, ali to je bio jedan dan i "par sela"
*Maslenica (22.1.1993) je zaustavljena radi MZa (originalni plan je bio ulazak u Obrovac i Benkovac, a radi zaustavljanja su Srbi skoro na nekim mjestima izbacili nas u more)
*Peruča (27.1.1993) je prošla u sjeni Maslenice (i srpskog pokušaja ekocida i pomora ljudi)
*Medački džep (9.9.1993) je dobio kontorverzu s Kanađanima, a imali smo i uplovljavanje britanskog ratnog broda u Jadran

Onda ide Bljesak gdje je Karl Bilt (čovjek danas ima vikendicu na Korčuli, ako se ne varam) tražio povlačenje hrvatskih snaga, prijetio sankcijama, pa Oluja prije koje su Britanci i Francuzi željeli postaviti svoje specijalce na Dinaru i Kupres.

Mirna reintegracija je uspijeh, iako...
Kolegica s posla je iz Vukovara.
Kaže da su tamo u javnim službama ostali svi koji su bili zaposleni za vrijeme okupacije.
Kaže da je gomila zločina abolicijom (dakle zaboravom, ne oprostom/amnestijom) jednostavno prebrisana.
Super je što tu nije bilo mrtvih (jedan čovjek vrijedi cijeli svijet), ali opet, bilo je i tu grešaka.
I to velikih, nažalost...

[John_Wayne]

Vukovar i istocnu Slavoniju je trebalo vojno oslobodit. Jest da bi bilo zrtava, puno vecih nego u Oluji, ali barem se ne bi dogadjale ovakve situacije da u Vukovaru u javnim sluzbama rade pripadnici organa SAO Krajine, da u policiji rade Marticevi milicajci (jer je Erdutskim sporazumom morao jedan dio Srba ostat zaposlen u policiji) ili da zene zrtve silovanja na ulici srecu svoje silovatelje koji im se smiju u lice.

Jednostavno, stanje bi bilo kao u Kninu gdje svega toga nema. A nema zato sto je Knin vojno oslobodjen uslijed cega su svi oni koji su sudjelovali u oruzanoj pobuni od straha pred nadolazecom Hrvatskom vojskom pobjegli. Ovdje nisu imali taj strah, pa su ostali. To je nazalost cijena mirne reintegracije.

Ponekad su zrtve potrebne radi mira u narednim desetljecima. Ovdje nije bilo zrtava, ali pravog mira nece biti, jer su ostali mnogi koji su sudjelovali u ratu protiv Hrvatske. Uvijek ce radi toga biti tenzija, prijekih pogleda, dobacivanja, hrvatskih i srpskih kafica i slicno. Stoga, steta sto Vukovar nije vojno oslobodjen, bila bi to najvelicanstveniji zavrsetak Domovinskog rata. Porazena vojska bi napustila Hrvatsku, kao sto se to i dogodilo u Oluji.

[antilles]

podunavlje je prošlo bez žrtava. jedino bitno, najvažnije.

al to vrijeme, od 1992-1998., svakako treba ostat kao opomena mladim generacijama. da nikad ne zaborave.

[John_Wayne]

Slazem se, bilo je bez zrtava, a to je najvaznije. Iako ostaje žal sto porazena vojska, marticevci i oni koji su sudjelovali u pobuni ili ju podrzavali nisu napustili Hrvatsku.

[babunovich]

tog 15 sjećnja 1992 nikad prije ni kasnije nisam doživio toliko ushićenje a da uspjeh nije bio osobne naravi

kasnije sam se jedno vrijeme sramio te uspomene

Hvala ti Njemačka (Danke Schön) - Mate Kolakušić
https://www.youtube.com/watch?v=XKpSvGRvvbI&t=97s

[Wikiceha]

John_Wayne kaže:

Vukovar i istocnu Slavoniju je trebalo vojno oslobodit. Jest da bi bilo zrtava, puno vecih nego u Oluji, ali barem se ne bi dogadjale ovakve situacije da u Vukovaru u javnim sluzbama rade pripadnici organa SAO Krajine, da u policiji rade Marticevi milicajci (jer je Erdutskim sporazumom morao jedan dio Srba ostat zaposlen u policiji) ili da zene zrtve silovanja na ulici srecu svoje silovatelje koji im se smiju u lice.
Jednostavno, stanje bi bilo kao u Kninu gdje svega toga nema. A nema zato sto je Knin vojno oslobodjen uslijed cega su svi oni koji su sudjelovali u oruzanoj pobuni od straha pred nadolazecom Hrvatskom vojskom pobjegli. Ovdje nisu imali taj strah, pa su ostali. To je nazalost cijena mirne reintegracije.
Ponekad su zrtve potrebne radi mira u narednim desetljecima. Ovdje nije bilo zrtava, ali pravog mira nece biti, jer su ostali mnogi koji su sudjelovali u ratu protiv Hrvatske. Uvijek ce radi toga biti tenzija, prijekih pogleda, dobacivanja, hrvatskih i srpskih kafica i slicno. Stoga, steta sto Vukovar nije vojno oslobodjen, bila bi to najvelicanstveniji zavrsetak Domovinskog rata. Porazena vojska bi napustila Hrvatsku, kao sto se to i dogodilo u Oluji.

Nažalost, da