O povjerenju - u vezi, a i šire

[dire Dawn]

Ulfur kaže:

Povjerenje se zasluzuje, isto kao i integritet, cast, obraz, to su stvari koje se ne dobivaju niti se mogu kupiti, to se zasluzuje ili ne. A dok se to ne zasluzi malo biti na oprezu nije paranoja ili nestabilnost vec razboritost i mudrost jer ne znas s kim imas posla.

Ne trebas nakon 2 dana poznanstva prepisat svu imovinu na nju jer je ona "the One", ali sti je tocno zdravo u tome da nakon xy tjedana, mjeseci ili godina zenu smatras preljubnicom dok ti ne dokaze suprotno?
Iznova i iznova, a nebitno jel ima nepovjerenje temelje i dali ti je IKAD otkad se znate dala povod za takve sumnje.

Jedno je pocetni oprez spram stranca i mislim da ga svi u nekoj dozi imamo, a drugo je cisto nepovjerenje spram nekog za koga tvrdis da ga volis.

[little-big-one]

Pokušavam reći sljedeće: ja u svome životu ni u odnosima koji su bitno, bitno "slabiji" od partnerskoga ne želim imati posla s ljudima koji mi ne vjeruju.

Povjerenje je dinamican proces. Ono se gradi, varira, nekad je uzdrmano, nekad je dovoljno da das bubreg.
Covjek kojem prodajemo auto nema osnovice vjerovat nam na rijec, da su rijeci dovoljne, ne bi postojali poslovni ugovori. Ugovori za ovo-ono.

Da se nalazim na mjestu kupca, bez da mi prodavac prilozi neki dokaz o sredivanju tog brzinomjera (ili unaprijed veli da je sam to prckal), kod ovlastenog servisera, deal otpada.

Imam frenda, poznajemo se 20 godina. U slucaju da posudujem od njega novac, ne vidim problem da on od mene trazi ugovor u vezi tog novca. Ne vrijeda me njegovo nepovjerenje nego upravo suprotno. Drago mi je da nije naivac pa mu je dosta handshake.

Pričam ovu priču ne bih li objasnio zbog čega me, i nakon svih ovih silnih forumskih i životnih godina u guzici, i dalje zbunjuje spremnost i sklonost ljudi da ulaze u vezu i bivaju u vezi s drugim ljudima kojima ne samo što ne vjeruju, nego im posve mirno pripisuju sposobnost činjenja epskih gadarija.

Svi ljudi su spremni na sve, u odredenoj situaciji.
Stavi me u situaciju zivota i smrti, ja ili on, kaj mislis kaj bi se dogodilo?

..ili..

Posudil sam zadnjih 2000 kn frendu koje ce mi vratit sljedeci mjesec. Frend zbog neke nepredvidljive situacije ostane bez novca i nema tih 2k za vratit, nego taman nest malo da prehrani obitelj koja gladuje.
Jel mislis da bude on meni to vratil a svoje ostavil da zive na kruhu i vodi ostatak mjeseca?


Ljudi opcenito nisu povjerljivi, za zakljucit to dosta je procitat par postova na temi o "ok mjestu za upad". Ono, "upal mi je u pekari kad kupujem kruh, sigurno je manijak jer kaj ima upadat kad vidi da kupujem perec".

Fakat, zbog čega ulazite u veze u kojima ne vjerujete onome drugom ili je očito da taj drugi ne vjeruje vama? Jebat' se možete i bez veze, dakle nije to. Kino, kazalište, lajna... sve možete i bez veze, dakle, nije ni to.

Nismo simbiotski organizam pa da funkcioniramo kao jedan mozak.
U vezi prihvacam i njene zesce mane. Mora i ona moja. Svi imamo neke strahove i sulude ideje. Ispada da ovi kaj vole lizat blatne cizme nisu za vezu, jer mi forumasi to ne radimo. Fuj da lizem blato. Svaka veza do sad mi je funkcionirala odlicno.
Nekad meni ne pase, nekad njima ne pase, no boze moj, ima nas 7 milijardi. Necu valjda brinut o kristalu secera koji mi padne na pod a Konzum mi 10 metara od kuce. Trazit cu svoj kristal!

Dijagnoze, daj me nejmojte, pa pol foruma polozilo doktorat? Di se dijeli, i tata bi sine.
Nisam povjerljiv, nisam nesiguran, nisam ocajan, nisam usamljen, do seksa mogu brze nego do mog omiljenog pica Radler, veze mahom izbjegavam jer mi se trenutno ne da. Osim ako me netko ocara, level supernova izbliza, paradox jel?
S druge strane putoval sam 12000km zbog cure koju nikad nisam vidil jer sam se zatreskal, izgubil glavu zbog striptizete, prokockal imovinu X puta, prepisal svu imovinu na curu koju poznajem 2 mjeseca jer sam smatral da moramo dati sve pa i to... id do it, ill do it again, just to be sure!

Koja je dijagnoza? Mali pimpac?

Zivot je prekratak na razmisljanje dal neki forumas ima svemirsko povjerenje u svoju dragu (ili orbnuto) ili ne. Ljudi nisu IF 0 ELSE 1. "Ak je nesiguran sigurno mu je mali."

Boli me glava, dijagnozu i tretman molim. Pijuckam Pan, jel to lose u ovom slucaju?

https://www.youtube.com/watch?v=p47fEXGabaY

[Lord Byron]

poison.Ivy kaže:

treba pronaći čovjekicu među ljudima, to je izazov.

U zemaljskom vrtu svakojako cvijeće:
naći u njem' možeš mnogokoju boju,
ni korov ni trnje spriječiti me neće
da uberem ružu. Krhku. Vitku. Moju.

[Tox]

Difference kaže:

Postoji li negdje definicija što su to točno sjebane obitelji?

Može se svesti na to da je disfunkcionalna obitelj ona u kojemu pojedinci nemaju psihofizičkog mira, ne postoji emocionalna stabilnost i toplina te povjerenje među članovima obitelji. Samim time djeca iz takvih obitelji dobivaju krivu sliku o sebi, odnosu među ljudima i svijetu.
I sad da se poslužim Lordovim načinom izražavanja: Ako nekome treba objašnjavati što znači neimanje emocionalne stabilnosti i topline te mira u kući ... onda je*bi ga...

Dire je lijepo naglasila ulogu odnosa primarnih skrbnika a.k.a. roditelja prema djeci i karakteru daljnjih odnosa sa drugim ljudima kada ona odrastu. U velikoj većini literature iz domene psihologije je jasno opisana i vrlo poznata ta poveznica.

I sad, ljudi iz takvih obitelji odrastu sa svojim nerazriješenim traumama ... manji broj pojedinaca ih razriješi i radi na tome da im one što manje negativno utječu na kvalitetu života. Ostali sa njima idu dalje kroz život, osnuju svoju obitelj.
Pa tako Pero iz svoje primarne obitelji sa roditeljem alkoholičarem cuga u svojemu braku i nasrće na ženu ... jer ne zna drugačije kako se nositi sa konfliktima i problemima, a nažalost "ne vidi" da takvo ponašanje gadno ne štima.

[Lord Byron]

Ulfur kaže:

Povjerenje se zasluzuje, isto kao i integritet, cast, obraz, to su stvari koje se ne dobivaju niti se mogu kupiti, to se zasluzuje ili ne. A dok se to ne zasluzi malo biti na oprezu nije paranoja ili nestabilnost vec razboritost i mudrost jer ne znas s kim imas posla.

Možeš li navesti nekoliko konkretnih načina na koje se povjerenje može/mora zaslužiti?

Volimzivotne kaže:

(..)

I dalje ne razumijem opasku o punome inboxu.

[rocket86]

Coeli kaže:

Ljudi se jako boje da ne ispadnu budale, kao da je ispasti budala najgora stvar na svijetu. Nije. Jer ako te netko vara to će se inako saznati, prije ili kasnije. Nitko to ne može dovijeka skrivati.
Osobno, ako mi nešto nije jasno, pitam. Dobijem odgovor kakav dobijem. Pokaže li se se da to nije bila istina (jer ako nije, saznat će se; uvijek se sazna), bez puno priče završavam priču.
Isto tako, ako netko meni ne vjeruje. Kraj priče. Nijedan kvalitetan ljudski odnos ne može se graditi ako si ne vjerujemo.
Po meni, povjerenje je najbitnija stavka bliskih odnosa. Ako toga nema, nema unutarnjeg mira. A ako nema unutarnjeg mira ... čemu bilo što?

Ima nas naivnih koji vjerujemo u ono što čujemo i kojima se može skrivati

Moja naivnost i vjera je tolika da nisam vidio ništa sporno kada sam rekao jednoj djevojci da sam joj zabunom poslao poruku upućenu frendici. Na razgovor o tome, kasnije, rekao sam da bih ja povjerovao da je ona(ili bilo koja druga) rekla da se dopisuje s frendom. Frend me pitao vjerujem li i u djeda Božićnjaka

[Lord Byron]

rocket86 kaže:

Moja naivnost i vjera je tolika da nisam vidio ništa sporno kada sam rekao jednoj djevojci da sam joj zabunom poslao poruku upućenu frendici. Na razgovor o tome, kasnije, rekao sam da bih ja povjerovao da je ona(ili bilo koja druga) rekla da se dopisuje s frendom. Frend me pitao vjerujem li i u djeda Božićnjaka

Ajd' sad pliz prevedi ovu priču na hrvatski pa da i mi znamo što se zapravo dogodilo .

[AnyOtherName]

Rekla bih da je manja proporcija nepovjerenja objašnjiva traumama iz djetinjstva nego što se ovdje može pročitati. Štoviše, rekla bih da je to donekle društvena (ovisi, dakako, kako definiramo "društvo") norma, socijalni konstrukt. Bazirano jest jednim dijelom u ličnosti, ali ne bih dala ruku u vatru da to u nekim krugovima - pa, evo, i forumskim - nije mainstream.

Lord Byron kaže:

I dalje ne razumijem opasku o punome inboxu.

Pa svi znaju da pičići padaju na lovu, a da bi prodao nekoliko automobila, istih si tih nekoliko, valjda, morao i kupiti basnoslovnim ciframa na koje se, prema forumskom kanonu, vlaži i najsuhlja gaćica.

[Ufur]

Lord Byron kaže:

Možeš li navesti nekoliko konkretnih načina na koje se povjerenje može/mora zaslužiti?

Pa kada za nekoga mozes reci da mozes staviti ruku u vatru da to nesto bi ili ne bi napravio, steklo se povjerenje.

Dok to ne mozes reci sam sebi, za bilo koju situaciju za tu neku X osobu, nemas povjerenja u tu osobu, iz ovog ili onog razloga.

A kako se stjece povjerenje, djelima, znaci da kako pricas, mislis, tako i radis, sto ce reci da imas integritet, jer stojis iza toga, pa onda nadalje.

Mislim tak jasno kako se stjece povjerenje, ili se ne stjece, pa nema tu velike filozofije.

[Lord Byron]

Ulfur kaže:

A kako se stjece povjerenje, djelima, znaci da kako pricas, mislis, tako i radis, sto ce reci da imas integritet, jer stojis iza toga, pa onda nadalje.

Mislim tak jasno kako se stjece povjerenje, ili se ne stjece, pa nema tu velike filozofije.

Koliko dugo traje to stjecanje? Koliko dugo promatraš partnera i analiziraš usklađenost njegovih riječi s djelima? Mjesec, dva, godinu, dvije?

I ono najvažnije: kako znaš da te sve to vrijeme partner ne vuče za nos? Kako doznaš što partner doista misli - a to je nužno znati da bi se misli usporedile s djelima?

[Lord Byron]

AnyOtherName kaže:

Pa svi znaju da pičići padaju na lovu, a da bi prodao nekoliko automobila, istih si tih nekoliko, valjda, morao i kupiti basnoslovnim ciframa na koje se, prema forumskom kanonu, vlaži i najsuhlja gaćica.

Ojebote

Ja mislio da se iz moga plurala prodanih automobila može zaključiti samo i jedino da sam - star. Kad ono, vidme, superstar .

[Miki-Liki]

prodaja auta nije odgovarajuca prispodoba

ti, prodavac, i on, kupac, ne ulazite u ravnopravan odnos

on tebi daje cvrste pare, ti njemu, s njegovog gledista, macka u vreci (koliko god ti bio posten, taj auto je i za tebe macak u vreci jer mu ne mozes predvijeti sljedeci kvar, zato ga i prodajes, ne?)

tako da kupac nema nikakvog apriori razloga da ti vjeruje, prvo, zbog podle ljudske prirode, drugo, zbog macka u vreci

ali zato ti mozes njemu pokazati sto je povjerenje i kako se u odnos ulazi s povjerenjem - das mu auto da ga vozi 2 tjedna, pa ako nista ne crkne, on tebi da pare

onTopic

nepovjerenje nas - u zdravoj dozi - stiti od propasti, to je prirodan refleks, i tko ga nema na putu je da, sav u cudu, bude jeben sa svih strana

suludo je uci u vezu s nepoznatom osobom s potpunim povjerenjem...
u vezu ulazis (i) da tu osobu upoznas... usput mozes naici na svakojake pizdarije, njene, a i vlastite, pa je logicno da se povjernje razvija ukorak s vezom, za sto je neophodno imati barem namjeru uspostavljanja povjerenja, i meni se cini da bi pitanje trebalo ici u tom smjeru - koliko ste spremni i pod kojim uvjetima nepoznatoj osobi ukazati povjerenje i u kojem stupnju

ovo - "zasto ulazite u vezu nepovjerjivi" je na razini petparacke samopomocne psihologije

"znamo se skoro vec deset dana, daj mi svoj auto i kljuc od stana....."

[Lord Byron]

Miki-Liki kaže:

tako da kupac nema nikakvog apriori razloga da ti vjeruje

Lijepo sam i jasno rekao da mi je potpuno jasno da čovjek ne zna ni tko sam ni što sam. Moj odjeb nije lansiran jer se on drznuo ne vjerovati mi - njegovo je puno pravo vjerovati, ne vjerovati, whatever - nego zato što ja ne želim komunicirati s nekim tko mi ne vjeruje.

Jebiga, to je, pak, moje pravo.

[Ufur]

Lord Byron kaže:

Koliko dugo traje to stjecanje? Koliko dugo promatraš partnera i analiziraš usklađenost njegovih riječi s djelima? Mjesec, dva, godinu, dvije?

I ono najvažnije: kako znaš da te sve to vrijeme partner ne vuče za nos? Kako doznaš što partner doista misli?

Sigurno da ne mozes znati sa sigurnoscu da te netko ne vuce za nos, kao sto pises, iako ako da, saznat ces kad tad da nesto nije u redu, (ako se referiras na ljubavne odnose). Mislim ima nacina da saznas ako te nesto ajmo rec "proganja" i nesto njusis da nije u redu. Pa nisi bespomocan, a sad da bas mozes totalno krivo zabrijat, tesko ako si normalan.

A ako te to jako brine onda ne ides u veze, to je legitimno i imas mir, posvetis se nekim drugim produktivinijim stvarima.

[Lord Byron]

Ulfur kaže:

Mislim ima nacina da saznas ako te nesto ajmo rec "proganja" i nesto njusis da nije u redu.

Pristojno sam pitao za konkretne primjere tih načina.

[lurker312]

miki, mislim da se ovdje ne govori o tome treba li nakon tri dana veze prepisati nekretninu nego o ljudima koji i prije veze zaključuju da su svi muškarci kurviši koji će ih varati a žene kurve koje će im podvaliti tuđe dijete, ovisno već o kojem spolu govorimo.

[Volimzivotne]

Lord Byron kaže:

I dalje ne razumijem opasku o punome inboxu.

Pa ljudi koji traže savjete za skidanje kilometraže. Kaj je tak teško skužit bogte hahahhaa

[Coeli]

rocket86 kaže:

Ima nas naivnih koji vjerujemo u ono što čujemo i kojima se može skrivati

Moja naivnost i vjera je tolika da nisam vidio ništa sporno kada sam rekao jednoj djevojci da sam joj zabunom poslao poruku upućenu frendici. Na razgovor o tome, kasnije, rekao sam da bih ja povjerovao da je ona(ili bilo koja druga) rekla da se dopisuje s frendom. Frend me pitao vjerujem li i u djeda Božićnjaka

Meni je skroz normalno početi od toga da nekome vjerujem. Uostalom, brzo se skuži kad netko mulja (po nekim čak nevažnim stvarima) i s takvima se jednostavno ne zbližavaš.
Isto tako ni s onima koji tebi ne vjeruju. Osjeti se to sumnjičenje, nije ga teško prepoznati.
No problem je u tome što ljudi ne gledaju i ne slušaju nego stvaraju nekakve kombinatorike u glavi. S takvim projekcijama, predrasudama i konstrukcijama se ništa ne može čuti i vidjeti kako treba.
Nikoga ne možemo spriječiti da nas smulja ili prevari. Dakle, može ako hoće. I s tim treba biti načisto. I što se onda uopće postiže nepovjerenjem?
Ljudi se ponašaju kao da će ih to zaštititi od nečega.
A neće. U tome je stvar. Tko će te prevariti, prevarit će te tak i tak, vjerovao ti njemu ili ne.

Tako da se zapravo ne smatram ni glupom ni naivnom ako me je netko prevario ili smuljao. To je njegov problem, nije moj.

[Volimzivotne]

Lord Byron kaže:

Ojebote

Ja mislio da se iz moga plurala prodanih automobila može zaključiti samo i jedino da sam - star. Kad ono, vidme, superstar .

Ma daj pusti ove očajnice, nije valjda da si od njih dobio poruke

Evo ja trebam servo ugradit aaaaaaaaaaa. Pun mi je k rolanja

[rocket86]

Lord Byron kaže:

Ajd' sad pliz prevedi ovu priču na hrvatski pa da i mi znamo što se zapravo dogodilo .

Slao sam poruku frendici. Zabunom poslao djevojci koju sam snubio. Rekao sam joj da sam greškom poslao poruku namijenjenu frendici i nisam vidio ništa sporno u tome, naivno

Naivno bih povjerovao i njoj, u obrnutoj situaciji, da mi kaže za nekog da joj je frend. Nakon te izjave, moj frend je mene pitao vjerujem li još u d.Mraza, jer sam naivan.