O povjerenju - u vezi, a i šire

[Maria34]

little-big-one kaže:

Dijagnoze, daj me nejmojte, pa pol foruma polozilo doktorat? Di se dijeli, i tata bi sine.
Nisam povjerljiv, nisam nesiguran, nisam ocajan, nisam usamljen, do seksa mogu brze nego do mog omiljenog pica Radler, veze mahom izbjegavam jer mi se trenutno ne da. Osim ako me netko ocara, level supernova izbliza, paradox jel?
S druge strane putoval sam 12000km zbog cure koju nikad nisam vidil jer sam se zatreskal, izgubil glavu zbog striptizete, prokockal imovinu X puta, prepisal svu imovinu na curu koju poznajem 2 mjeseca jer sam smatral da moramo dati sve pa i to... id do it, ill do it again, just to be sure!

Koja je dijagnoza? Mali pimpac?

Da se trudiš ispasti frajer.

Sve nabrojano bi mi osobno bilo nepoželjno.
Iako jesi simpatičan.

Zivot je prekratak na razmisljanje dal neki forumas ima svemirsko povjerenje u svoju dragu (ili orbnuto) ili ne. Ljudi nisu IF 0 ELSE 1. "Ak je nesiguran sigurno mu je mali."

Prema toj logici je i prekratak za pisanje dugačkog posta kakav si napisao na ovu temu.

[Volimzivotne]

lurker312 kaže:

miki, mislim da se ovdje ne govori o tome treba li nakon tri dana veze prepisati nekretninu nego o ljudima koji i prije veze zaključuju da su svi muškarci kurviši koji će ih varati a žene kurve koje će im podvaliti tuđe dijete, ovisno već o kojem spolu govorimo.

Ja prvi put cujem za to povjerenje u vezi... kaj to ne bi trebalo biti ugrađeno samo od sebe u vezu. Pa što je veza nego međusobno povjerenje dvije osobe. Ak nema tog povjerenja onda je vezi došao kraj. O cem se tu razglaba?

Za mene pojam povjerenje je više prikladno za odnose između poslovnih partnera, eto kupca i prodavača, političara itd.

[Yuna]

Očito si sumnjiv, inače bi ti vjerovali.

[little-big-one]

Maria34 kaže:

Da se trudiš ispasti frajer.

Sve nabrojano bi mi osobno bilo nepoželjno.

Koje tocno? Da se osjecam ok u svojoj kozi? Nije da me muce brige koje se pisu po forumu..
Ili da sam se ponasal glupo? Glupost i glupe ideje, ukljucujuci i iracionalno nepovjerenje ili povjerenje su dio zivota. Ne radi se odmah o dijagnozi.

Maria34 kaže:

Prema toj logici je i prekratak za pisanje dugačkog posta kakav si napisao na ovu temu.

Indeed. Jebi ga, Tom se uvijek posklizne na bananu. Ja sam Tom.

[Maria34]

little-big-one kaže:

Koje tocno? Da se osjecam ok u svojoj kozi? Nije da me muce brige koje se pisu po forumu..
Ili da sam se ponasal glupo? Glupost i glupe ideje, ukljucujuci i iracionalno nepovjerenje ili povjerenje su dio zivota. Ne radi se odmah o dijagnozi.

To drugo i način na koji je opisano.

Nosi određen šarm i jamči uzbuđenje, ali malo bi koja žena htjela da joj partner posjeduje toliku impulzivnost.

[rocket86]

Krtek, nabijaš komplekse ljudima

[Difference]

Pricu o sjebanim obiteljjma namjerno sam izvukla jer koliko vidim to je sada jako in, za puno previse toga svaliti krivicu na mater i cacu.
Ne kazem da ne postoje duboko sjebane obitelji, vidim to oko sebe, ali da je za sve i svasta izgovor postalo, znas mene su moji starci sjebali, nesretno djetinjstvo, svi me iskoristavaju, a ja sam tako dobar ili dobra.
Da svi upijaju obrazac videjenih od roditelja onda bi svako dijete alokoholicara bilo alkoholicar, dijete nasilnika nasilnik, dijete pristojne osobe pristojno. Ali nije.
Neke osobe su doista imale traume u obitelji, zivotu, kao dijete, kao roditelj. Ali imam sve jaci feeling da, karikiram, da sve vise ljudi kurje oci dozivljavaju kao tesku bolest, nesavrseno djetinjstvo i nesavrsene roditelje kao sjebano djetinjstvo i sjebane obitelji.
Vidim da ima ljudi kojjma su nepovjerenje i ljubomora sasvim legitimni u vezi. Pozeljni.Svakom svoje, al nemojte nas uvjeravati da je to pozeljno u svakoj vezi.
Moze li se izabrati biti ljubomoran ili ne? Prava osoba s pravom osobom, nije nemoguce. To je moja vjera u ljude, ali ja sam cijepljena protiv ljubomore pa je lako moguce da to nije realnost.
Vidim i da neki moje stavove dozivljavaju kao da sebe smatram savrsenom osobom. Daleko od toga. Samo sam osoba koja za svoja sranja ne trazi izlike i izgovore jer sam danas nesto napravila zato sto je prije 20 godina netko meni nesto napravio ili rekao.

[dire Dawn]

Difference kaže:

Pricu o sjebanim obiteljjma namjerno sam izvukla jer koliko vidim to je sada jako in, za puno previse toga svaliti krivicu na mater i cacu.

Krivicu za što?
Znaš li ti razliku između objašnjenja i opravdanja?

Ne kazem da ne postoje duboko sjebane obitelji, vidim to oko sebe, ali da je za sve i svasta izgovor postalo, znas mene su moji starci sjebali, nesretno djetinjstvo, svi me iskoristavaju, a ja sam tako dobar ili dobra.

I gdje to točno prolazi?
Tko puši te izlike i u kojim situacijama će se nekome oprostit pogreška ako ju zapakira u "sjebano djetinjstvo" šareni papir kako ti to imputiraš?

Da svi upijaju obrazac videjenih od roditelja onda bi svako dijete alokoholicara bilo alkoholicar, dijete nasilnika nasilnik, dijete pristojne osobe pristojno. Ali nije.

Ti stvarno ne razumiješ ljudsku psihu i kako to sve skupa funkcionira, jelda?

Tokom života na nas stvarno utječu drugi ljudi, fakat, proguglaj.

Počevši od hormona stresa koji nepovoljno utječe na fetus i na dijete, pa do one da su prve 3 godine djetetova života najvažnije.

I onda dijete raste.
Uz oca nasilnika ili majku alkoholičarku.

Ne mora nužno pobrati sklonost nasilju ili pak alkoholu da bi kao odrasla jedinka bio sjeban.

Dijete nasilnika može ostati u modeu žrtve cijeli život i završiti sa nasilnikom. Jer ga se od malih nogu uči da je šamar za mlaku juhu čist opravdan.

Ili može razviti totalnu averziju prema bilo kojem obliku opijata do mjere da ne može boraviti u istoj prostoriji sa ljudima koji konzumiraju alkohol.

I sve one varijante gdje ljudi iz takvih obitelji ne odrastu u neke ekstreme.

Ono što im je zajedničko je to da sjebana obitelj itekako ima utjecaj na njih, a samo zato što svoje rane i probleme ne nose "na izvolte" ne znači da su idealni i da je njima takvo odrastanje bilo lako.

Uostalom, da je nekoga i totalno bolio kurac što je tata nasilnik, a mama alkoholičarka, ne znači da netko drugi neće biti duboko pogođen time i cijeli život imat neke probleme.

Moj bivši muž je super primjer nekog tko je na van osoba svih mogućih idealnih osobina.
Unutar 4 zida je histerična zvjer.
Ponekad nije stvar u tome da patologije nema nego da ju netko samo jako dobro skriva.

Psihologija nije egzaktna znanost jer 2+2 mogu dati i 4 ili 67 ili 125458, a da su sva tri slučajna jednako validna.

Neke osobe su doista imale traume u obitelji, zivotu, kao dijete, kao roditelj. Ali imam sve jaci feeling da, karikiram, da sve vise ljudi kurje oci dozivljavaju kao tesku bolest, nesavrseno djetinjstvo i nesavrsene roditelje kao sjebano djetinjstvo i sjebane obitelji.

Ukoliko ti nisi živjela to djetinjstvo, a nisi ni stručnjak na polju psihijatrije, nije baš da imaš neku pretjerano pravo umanjivati ičiju sjebanost djetinjstva.

Samo zato što tebi to izgleda ovako ili onako ne znači da si u pravu.
Misliš da tebe tako nešto nebi diralo - no ne možeš znati.
Čak i da znaš, samo zato što tebe nešto nebi diralo ne znači da na nekog drugog neće ostaviti traga.
Ono što je pak stvarno ružno je nekome tko se otvori oko svojih problema umanjivati značenje istih.

Zar ti stvarno misliš da bi se itko išao "pohvalit" time da mu je djetinjstvo sjebano? Da bi osjećao ponos ili što već jer je jedan od čega već?
Ne razumijem tvoju logiku po ovom pitanju.
Zar je super reći da te netko maltretirao i/ili zanemarivao i da su ti roditelji ustvari loši ljudi?

Zar ne želimo svi imati život koji je divan i bajan, a ne sami sebi stvarati materijal za tračeve znatiželjnim babama?

Vidim da ima ljudi kojjma su nepovjerenje i ljubomora sasvim legitimni u vezi. Pozeljni.Svakom svoje, al nemojte nas uvjeravati da je to pozeljno u svakoj vezi.

Nisam vidjela ikog tko je pisao da je to okej za sve.
Ili se to odnosi na testiranje očinstva?

Moze li se izabrati biti ljubomoran ili ne?

Najčešće ne.
Najčešće možeš izabrati da ne djeluješ po tome što ti se mota po glavi i da ne zamaraš partnera, ali ljubomora je instiktivni žalac koji se javi u nekim situacijama.
Možeš uz trud i vježbu smanjit efekt, ali ne poznajem nikog tko je od ljubomorne osobe postao sasvim kul i zen, a da nije na "samo ću prešutit" način.

Vidim i da neki moje stavove dozivljavaju kao da sebe smatram savrsenom osobom. Daleko od toga. Samo sam osoba koja za svoja sranja ne trazi izlike i izgovore jer sam danas nesto napravila zato sto je prije 20 godina netko meni nesto napravio ili rekao.

Dam se kladit da si danas oprala zube jer ti je netko prije xy godina rekao da to moraš radit triput dnevno.

I tu opet dolazimo do toga da se ne radi nužno o velikim stvarima koje mogu biti krive, već i do sitnih nijansi u ponašanju i navikama kojih nismo ni svjesni.

Sve što znamo nas je u nekom periodu netko (ili nešto) naučio.
Direktno ili indirektno.

[little-big-one]

Difference kaže:

Moze li se izabrati biti ljubomoran ili ne?

Mozes li izabrati dal ti se bude svidal sladoled s okusom vanilije ako imas ispred sebe 1001 okus?
Moze li gay osoba izabrat ne biti gay ak je okruzena 1001-om zenom/muskarcem?

Nije izbor.

Ali imam sve jaci feeling da, karikiram, da sve vise ljudi kurje oci dozivljavaju kao tesku bolest, nesavrseno djetinjstvo i nesavrsene roditelje kao sjebano djetinjstvo i sjebane obitelji.

S ovime se definitivno slazem.

dire Dawn kaže:

Najčešće možeš izabrati da djeluješ po tome što ti se mota po glavi i da ne zamaraš partnera, ali ljubomora je instiktivni žalac koji se javi u nekim situacijama.

Ljubomora se da sredit s partnerom, cesto kroz razgovor. Potiskivanje ljubomore smatram da ima suprotan efekt od zeljenog jer se ljubomorna strana povlaci u sebe i napravi "distancu" i pocinje sumnjat u sve i svasta. Tad to vise nije ona prihvaljiva ljubomora neko pataloska. Naravno, to je samo moje misljenje.

Ne kuzim zakaj se ljudske karakterne crte poput ljubomore i slicnih docekuju iskljucivo na noz uz neku dijagnozu vezano za djetinstvo. Ono, sigurno je osoba GAY jer se boji zena ili su ga mama i tata to naucili.

Mozda sam u krivo i ljubomora jest bolest, ima neki prirucnik "kak odgojit dijete da nije ljubomorno?"

Meni osobno ljubomora ne smeta, osim ak mi prebrojava broj vlasi da se uvjeri da nisam izgubil koju kad sam vodil divlji seks s njenom frendicom koju sam slucajno srel u Konzumu kad sam kupoval jaja.
Da smo realni, i pretjerano konzumiranje vode ubija. Car je u umjerenosti. :klap:


Ponekad ljubomoran, and proud!

[dire Dawn]

little-big-one kaže:

Ljubomora se da sredit s partnerom, cesto kroz razgovor. Potiskivanje ljubomore smatram da ima suprotan efekt od zeljenog jer se ljubomorna strana povlaci u sebe i napravi "distancu" i pocinje sumnjat u sve i svasta. Tad to vise nije ona prihvaljiva ljubomora neko pataloska. Naravno, to je samo moje misljenje.

Opravdavaš svoju posesivnost, a onda pokušaš drugima progurat patologiju? :klap:

Ukoliko možeš ljubomoru sredit sa partnerom zašto ti to nikad nisi uspio? Ili je tebi fora biti ljubomoran?

Ono o čemu ja pričam su stanja kad si svjestan da pretjeruješ i da nema smisla vrtiti istu priču tisućiti put jer neće imat novi efekt.
Nije stvar u potiskivanju na način da ti i dalje jednako pizdiš oko toga, već da pokušaš sam sebi polako objasnit da fakat nema smisla svaki put nakon što se ona vrati iz trgovine pitat jel na blagajni radio lik ili ženska. Cilj je da dođeš do toga da te ekšli boli kurac jel radio lik ili ženska, a ne da se preznojavaš i kipiš iznutra, samo ju ne želiš to pitat.

Ukoliko nepotrebno i u glupim situacijama iznova i iznova sumnjaš u partnera time ga samo odguruješ od sebe i u toj situaciji nitko nije sretan.

Na ovaj način pokušaš sam sebi izbit naviku pižđenja oko sitnica do trenutka kad ti stvarno iste neće biti bitne.

Mene su sa exM neke stvari smetale jako, a razgovori o njima nisu ništa pomagali jer bi ja ionako slagala u glavi scenarije po vlastitom nahođenju.
I onda sam jedan dan odlučila da ne želim više i njemu kvarit raspoloženje sa uvijek istim glupostima, ako ga već moj mozak odluči pokvarit meni.

Trebalo je puno truda i vremena i nije mi bilo baš jednostavno, da dođem na ovo gdje sam danas, a to bi bila neka sitna doza ljubomore u pojedinim (i ne čestim) situacijama. Uostalom, da sam bila onakva kakva sam bila onda veza na daljinu mi nebi trajala valjda 3 dana sve skupa.
Nemam potrebu sumnjati i razmišljati gdje je i šta radi ukoliko se npr ne javi par sati jer ću radije sama sebi reći da uči/radi/spava (što je najčešće i točno) nego da smišljam kod koje je sad... Ionak ne mogu spriječit nekog da me vara osim ako ga ne zavežem lancima u podrumu, pa zašto onda trošit vrijeme na razmišljanje o tome uopće?

Nekad mi možda pobjegne neka ne baš pretjerano kul i zen opaska, ali trudim se ne biti histerična jer se on iz trgovine vratio sa sumnjivim osmjehom.
(karikiram, ne opisujem neku stvarnu situaciju)

[little-big-one]

dire Dawn kaže:

Opravdavaš svoju posesivnost, a onda pokušaš drugima progurat patologiju?

Ukoliko možeš ljubomoru sredit sa partnerom zašto ti to nikad nisi uspio? Ili je tebi fora biti ljubomoran?

Nigdje nisam napisal da moja ljubomora ima nekakvog negativnog utjecaja na mene ili bilo koju moju vezu. Imala bi, da svaki njen izlazak docekujem ko kraj svemira.
Ne docekujem, na temelju rijeci "ljubomora" tesko da se to moze zakljucit (seen last nights episode: neki definitivno jesu). Stovise, nakon iljadu veza, ljubomora me uhvatila jedino sa zadnjom curom.

Nisam posesivan, suprotnost sam tome. Cak ne zelim ni previse razglabat sa curom kad me pita o misljenju na neku odluku koja znatnije moze utjecat na njen zivot. Jer je to njeno da odluci. Nisam joj tata.

Na ovaj način pokušaš sam sebi izbit naviku pižđenja oko sitnica do trenutka kad ti stvarno iste neće biti bitne.

Ne volim papriku. Stvarno je mrzim. Punim znacajem te rijeci. Dal to znaci da svaki put pizdim ak se, kad odem nekome u goste, na stolu nade paprika?

Da ne bi bilo zabune, ljubomora koja je tolerantna s obje strane je ok. Ok je cak i ak su oni oboje ok sa time da odgovaraju tko je radil na blagajni. Nije ok kad ista ugrozava stabilnost te veze. Ili nedaj boze zavrsava s agresivom.

Mene su sa exM neke stvari smetale jako, a razgovori o njima nisu ništa pomagali jer bi ja ionako slagala u glavi scenarije po vlastitom nahođenju.
I onda sam jedan dan odlučila da ne želim više i njemu kvarit raspoloženje sa uvijek istim glupostima, ako ga već moj mozak odluči pokvarit meni.

Do kud seze tvoja ljubomora? Imas detektor lazi?

Nemam potrebu sumnjati i razmišljati gdje je i šta radi ukoliko se npr ne javi par sati jer ću radije sama sebi reći da uči/radi/spava (što je najčešće i točno) nego da smišljam kod koje je sad...

Drugi put kad te to pukne posalji mu poruku "poslikaj se na radnom mjestu s zlicom za caj nasred glave".

Ionak ne mogu spriječit nekog da me vara osim ako ga ne zavežem lancima u podrumu, pa zašto onda trošit vrijeme na razmišljanje o tome uopće?

Ovo me podsjeca na pitanje "ne mogu sprijecit svoju smrt, cemu onda zivjet i jesti?"
Jebi ga, ak si osoba koja puno analizira i promislja (a iz toga se rade scenariji u glavi), naucis izpolirat to i izvuci najbolje iz toga. Nije moguce izbrisat ili promijenit nacin na koji osoba razmislja.

Nekad mi možda pobjegne neka ne baš pretjerano kul i zen opaska, ali trudim se ne biti histerična jer se on iz trgovine vratio sa sumnjivim osmjehom.

Karikiram:
Da se cura vrati iz ducana sa sumnjivim osmjehom moj odgovor na to bi bil. "Ok idem i ja ducan po osmjeh, ima kakva zgodna blagajnica? :", nakon cega, ona najcesce prihvati moje bedarenje/salu i uz smijeh ljubomora nestane. Za mene funkcionira odlicno, jer iako sam svjestan i vjerujem joj da me ne vara i da se nije pojebala s prodavacem (glupa misao, u tom slucaju ne bi bio s njom), NE MOGU sprijecit nacin na koji razmisljam, bilo to pozitivno, bilo negativno.

Prvo kaj mi se stvori u glavi kad vidim neku stvar ili websajt ili aplikaciju je nacin kak to rastavit i sastavit. U mladim danima sam sve rastavil i nisam znal sastavit natrag. Danas rastavim, modificiram, sastavim. Iskoristavanje i prihvacanje nacina razmisljanja na najbolji nacin. Nisam zakopal to nakon kaj sam sjebal 1001 stvar.

Dakle, ono kaj pisem je to da je kljuc u umjerenosti, prihvacanju i pronalasku naseg mira u odredenim situacijama bez da to zakopamo.
I da, ponekad u vezi, ukljucujuci i sa ljubomorom, trebamo partnerovu podrsku i razumijevanje. U suprotnom.. s krivom smo osobom.

Po napisanome vidim da si napredovala u vezi svoje ljubomore, i to je

[Zapp1]

Povjerenje je velika rijec.
U slucaju prodaje automobila,naravno da se tu zeli prodati sve i svasta.Na kupcu je da li ce povjerovati ili ne,al iskreno prodavac je onaj koji ce htjeti prodati smece u cilju ostvarivanja dobiti i da tako kazem moralne ili osobne pobjede.Kao prodao sam smece nekome.No dobro,poanta mog upisa je sljedece.Sto kod povjerenja u posudivanju novca?
Koilko vas je puta netko pitao za posuditi novac.Ako ne posudis nisi prijatelj,odmah padas u ocima i nekako se osjeti distanca.
Ja uvijek kazem,posudit cu samo onima kojima mogu vjerovati 101%,a to su oni ljudi jako bliski meni.Imao sam situacija kada me pitaju ljudi koji ne rade,doduse nije veliki novac u pitanju,pa posudim i tu,da ne ispadnem to govno poslije.Ali moj novi pocetak je u 2018,da ne posudujem vise nikome.To je cvrsta odluka.Moj novac moje odluke.Svi te gledaju kroz novac a ne neka dobra djela,iako je i posudba ili davanje novca jedna vrst dobrog djela.Ali kod mene od 1.1 vise to ne pali!

[Éowyn]

rocket86 kaže:

Slao sam poruku frendici. Zabunom poslao djevojci koju sam snubio. Rekao sam joj da sam greškom poslao poruku namijenjenu frendici i nisam vidio ništa sporno u tome, naivno

Naivno bih povjerovao i njoj, u obrnutoj situaciji, da mi kaže za nekog da joj je frend. Nakon te izjave, moj frend je mene pitao vjerujem li još u d.Mraza, jer sam naivan.

Zašto bi bilo išta sporno u tome što si poslao poruku prijateljici?

[Lord Byron]

Ne vidim nijedan spomenuti razlog za tvoju deklaraciju. Koliko te to ljudi zajebalo i za kolike iznose? Ili je to stvar famoznog principa...

Posuđivao sam. OK, ne tisuće milijuna, ali sasvim pristojne svote (ako se Ferratum banka reklamira za kredite od šest tisuća kuna, onda su ovo definitivno bile pristojne svite).

Ne pridjeljujem ljudima postotak povjerenja, pa da bi mi Pero imao 92%, a Marina bijednih 46.2% moga povjerenja. Ako si "moj" i inače, dobit ćeš. Ako nisi, vjerojatno nećeš ni doći u prigodu pitati me.

[Coeli]

Nije nikakav problem posuditi novac prijatelju. No valjda se zna tko je prijatelj? Jer ako se ne zna ...

[Zapp1]

Novac je svima bitan,nitko te ne gleda kroz druge stvari.Jesi nekome dopustio da prespava,jesi nekog ponudio ruckom i slicno.Samo novac...kako bi rekao Bare,sve za novac,prljavi novac!!!

[little-big-one]

Coeli kaže:

Nije nikakav problem posuditi novac prijatelju. No valjda se zna tko je prijatelj? Jer ako se ne zna ...

Svi ljudi, koji su u mogucnosti vratit novac bez da si ugroze odredene potrebe, vratit ce. No kaj, kad on ne bude u mogucnosti vratit te novce?

Mislim, mos jebat Agrokor, love nema.

Zena, novac, bicikla.. ide iskljucivo na papir.

[Joshua]

Coeli kaže:

Nije nikakav problem posuditi novac prijatelju. No valjda se zna tko je prijatelj? Jer ako se ne zna ...

Onda prijatelj postane neprijatelj.

[Coeli]

little-big-one kaže:

Svi ljudi, koji su u mogucnosti vratit novac bez da si ugroze odredene potrebe, vratit ce. No kaj, kad on ne bude u mogucnosti vratit te novce?

Mislim, mos jebat Agrokor, love nema.

Zena, novac, bicikla.. ide iskljucivo na papir.

Ako se radi o prijatelju, ne bih od toga radila problem. Razumjela bih, dapače, još bih i pomogla ako bih mogla. Nek vrati kad bude mogao. Ako je neka velika frka, i ne mora. Zato i jesmo prijatelji.
A što se veze tiče, pogotovo. Tu je pomoć i potpora neupitna. U bilo čemu.

[Zapp1]

Nemas 100 najboljih prijatelja,nego par.
Ovo drugo su prijatelji ili poznanici.I danas nekome posuditi novac je jako tesko.Opet svi gledaju kroz novac,nitko kroz druge stvari.Jesi li ucinio neku uslugu,jesi li pocastio sa par pica,jesi li ponudio ruckom,vecerom,jesi li na kraju krajeva platio kartu za koncert,kino.I nakon toga opet nisi dobar.Znam iz iskustva.Kad jednom steknes etiketu,tesko je izbrisat,makar dao milijune!