Natrag   Forum.hr > Društvo > Usamljena srca

Usamljena srca Lonely Hearts Club Band
Podforumi: Druženje forumaša

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.05.2016., 21:38   #1061
***
Leonidi je u početku bilo dosadno. Ostavljen sam u krevetu kojeg se bojao više od susjede koja ga je premlatila, s upaljenim televizorom kojemu nije mogao promijeniti program; a na kojem su u dva paralelna prizora Miro Ćosavac koji je komentirao prijenos metloboja, te Lepi Mile koji je opisivao užase finskog građanskog rata u govoru povjesničarima u Špičkovini Donjoj; Leonida se skoro bacio na bodljikavu žicu pod visokim naponom koja je zbog njegovog dobra okruživala krevet. No, iz tih suicidalnih misli vratilo ga je razmišljanje o Anki. Nakon što je još malo mahao Leonidinim repom*, konačno je zaspao s osmijehom na usnama i rupom među zubima.




***
Probudila ga je buka iz kuhinje. Anka nije bila vrsna kuharica, pa je u fotokopirnom stroju pokušala ispeći hamburger s hrskavim chips krumpirom i zeljem na salatu začinjenim s WD-40 i granulama sredstva za pranje posuđa u stroju za pranje posuđa. Nakon što je Leonida pojeo obilati obrok, pa iz sebe ispovraćao dušu i skoro umro, Anka ga je opet potapšala po leđima da se podrigne. Kad je Leonida iznenada prestao disati od njenog laganog tapšanja po leđima, dala mu je umjetno disanje usisavačem i izmasirala mu srce čekićem ga udarajući po prsima; te ga nekoliko puta piknula bodljikavom žicom pod naponom. Nakon što je Leonida od strujnih udara nekoliko puta izletio kroz prozor stana na devedeset i devetom katu i pao na hidrant ispod zgrade, ponovno je počeo disati i srce mu je ponovno počelo kucati. Razbijenih zuba, polomljen, pun šljiva od kojih je Anka opet pokušala ispeć rakiju i tako mu spalila dlake na leđima, Leonida se omamljen, jedva pri svijesti, smješkao, cereći se od uha do uha; zaljubljeno gledajući svoju Anku Partizanku koja se tako nježno o njemu brinula.




***
Kako je Leonida izgubio dar govora zbog svih proživljenih šokova u zadnjih par dana, Anka je bila ta koja je pričala. Leonida je napeto slušao priče o Petri koja je ostavila svog dečka kojeg je uhvatila u ljubavnom klinču sa susjedom Markom, te o Mirti koja sluša nekog čudnog pjevača nazvanog po nekoj američkoj kratkoj strojnici iz davno zaboravljenog rata; slušajući je i grickajući kolutiće mrkve koje mu Anka nacijepala sjekirom, Leonida se zaista zabavljao. Još od osvajanja Kasiopeje nije imao toliko ispunjen i zabavan život. Leonida se zaljubio u Anku. U jednoj od pauza njenog kratkog četverosatnog izlaganja tuđih života i problema, Leonida se približio Anki i poljubio je. Anka ga je iznenađeno pogledala i zanijemila, dok je Leonida pomislio kako će ponovno doživjeti lagano tapšanje po leđima od kojeg mu je stalo srce, a potom i oživljavanje čekićem i strujnim udarima. No, Anka mu je na njegovo iznenađenje uzvratila poljubac obgrlivši ga rukama i nogama. Sobom su letjeli komadi odjeće koje su oboje trgali poput gladnih zvijeri; Leonida je ponovno mahao Leonidinim repom**, a nakon što ga je Anka stisnula nogama toliko jako da je Leonida zapjevao visoki C, sobu su ispunili strastveni uzdasi i stenjanje. Kad je Leonida prestao stenjati i uzdisati, zaspao je Anki na prsima.



*Leonidin rep: Pimpek
**Isto što i ovo prvo
__________________
...Now, the only thing a rambler needs, is a suitcase and a gun. The only time he's satisfied, is when he's on the run...

Zadnje uređivanje Leonida : 11.05.2016. at 22:40.
Leonida is offline  
Old 11.05.2016., 21:39   #1062
***
Prolazili su mjeseci u kojima se Leonida oporavljao polako, da bi odmah po početku oporavka opet bio ozlijeđen. Dar govora mu se polako nazirao iza svih proživljenih šokova, a ljubav između njega i Anke je cvala. Posvojili su mačku, psa, te po Ankinoj želji, krokodila koji je u nekoliko navrata pokušao pojesti Leonidu. Anka je bila vrlo uvjerljiva, pa ga je uvjeravala da bi trebao pročitati "Kako dignuti revoluciju: priručnik za revolucionare i sve one koji se tako osjećaju"; što je Leonida na kraju i učinio. Anka je stalno govorila protiv cara Svetog Rimskog Carstva Hrvatske i svih hrvatskih narodnosti u cijelom svijetu i u Australiji, pa čak i Srba; pa je povremeno tonuo u beznađe, bojeći se što će biti kad Anka sazna da je on car kojeg toliko prezire. Povremeno bi Anka bila toliko uvjerljiva da bi i sam povjerovao njezinim riječima i počeo mrziti cara i carstvo, da bi se netom nakon toga prisjetio da je to on sam i potom ponovno potonuo u beznađe. Leonida je bio rastrgan između ljubavi i politike. A jednog dana, kad mu se vratio dar govora i kad se nakon više godina Ankine brige uspio oporaviti, priznao je Anki gorku istinu. Anka mu se nasmijala ne vjerujući mu, a kad ga je shvatila ozbiljno, otvorila je "Kako dignuti revoluciju: priručnik za revolucionare i sve one koji se tako osjećaju", te pogledala njegovu sliku ispod koje je pisalo: "neprijatelj diktature proletarijata i svih onih koji se osjećaju slobodno". Anka je briznula u plač. Plakala je tako dok nije skroz presušila; dok više niti jedna suza nije mogla kanuti iz njenih velikih plavih očiju. Leonida je smožden pokupio svoje stvari i napustio njezin stan.






***
I tako je Leonida nastavio sa svojim poslom cara Svetog Rimskog Carstva Hrvatske i svih hrvatskih narodnosti u cijelom svijetu i u Australiji, pa čak i Srba; dok jednog dana nije izbila općenarodna revolucija, pobuna proletera, robova i propelera koje su predvodili goniči robova iz Ministarstva Slobode. Leonida je uhićen dok je kopao nos i čitao forum, zarobljen u kuli iznad grada Zagreba gdje ga je sekta, koju je jednom analizirao u jednoj od svojih briljantnih forumskih analiza, pokušala žrtvovati svojim bogovima. Žrtvovanje je spriječeno u zadnji čas a Leonida je prognan na Kasiopeju 1, tada potpuno pust, zagađen i uništen planet kojeg je Leonida zvao svojim rajem, a svaki preživjeli Kasiopejac paklom.

Jednog ga je dana na Kasiopeji 1 posjetila crvenokosa žena plavih očiju, blijeda poput Sirela sira, dlačica na nogama tamnih poput pregorjele tave, komunistička, anarhistička, feministička i kapitalističko-patrijarhalna aktivistica; Anka Partizanka. Nakon prvotnog šoka ponovnim susretom, Leonida je uspio samo kratko zacviliti, a Anka mu se bacila u zagrljaj i strastveno ga poljubila. Proveli su u postelji dane, tjedne, godine; a nakon što bi se naizmjenično oživljavali čekićima i strujnim udarima nakon što bi umrli od iscrpljivanja; što se pokazalo najboljom metodom oživljavanja, nastavili bi svoje strastveno valjanje dok ponovno jednom od njih dvoje ne bi stalo srce. Najkritičniji trenutak se dogodio kad su oboje zamrli istovremeno, ali je bilo vrijeme redovnog premlaćivanja Leonide pa su ga njegovi zatvorski čuvari premlaćivanjem slučajno oživjeli; da bi on istom metodom oživio Anku. Anka je s vremenom zaboravila na revolucije i pobune, Leonida se odrekao svoje titule, a iz zatočeništva su oboje pobjegli na kometu gdje je Leonida ponovno počeo graditi svoje carstvo; sada uz podršku svoje mudre i vjerne žene Anke.





***
Leonida i Anka živjeli su eonima. Umjetno si produžujući život drevnom kasiopejskom metodom, nadživjeli su revolucionare i revolucije, pobunjenike i pobune, proletere i robove. Njih dvoje, ako ništa drugo, najeklatantniji su primjer kozmički nerazdvojne ljubavi. Istina, oboje su poludjeli od predugog života, ali nitko ne može reći da ludi nisu bili i ranije. Jer kad čovjek pogleda što je u životu najbitnije; to nisu revolucije, religije, ideologije, porijekla niti etnička, rasna ili bilo kakva druga pripadnost; nisu bitne ideje koje čovjeku usađuju drugi ljudi, društvo, država, carstvo ili sustav. Bitna je jedino ljubav između vlasnika Leonidinog repa* i žene. Čista, iskrena i vječna ljubav između dvoje ljudi spremnih se odreći svega u ime najčistijeg u svemiru; ljubavi.


*Leonidin rep: Pimpek


*Isprike na namjernim i slucajnim pogreškama; tekst namjerno nije lektoriran.
__________________
...Now, the only thing a rambler needs, is a suitcase and a gun. The only time he's satisfied, is when he's on the run...
Leonida is offline  
Old 12.06.2016., 13:12   #1063
Zadaćnice - sto pedeset i treća - Društveni tabu / Murphyjev zakon

Nove teme su nam pripremili Leonida i Fitcher:



Quote:
Leonida kaže: Pogledaj post

Društveni tabu

Ostavljam vam siroki prostor doticaja s drustvenim tabuima.

Nije bitno da li su u igri ljubav, seks, musko-zenski odnosi, odnos pojedinca i mase; drzave, drzava ili nesto deseto.

Zelim da srusite tabue.
Zelim da iznesete ono sto biste rekli ali vas lazna "politicka korektnost" tjera na autocenzuru.

Slomite inhibicije i izrazite svoj stav. Budite ljudi!
Ovaj put, nudi se stvarno širok spektar tematike, gdje se svatko može u nečemu prepoznati.

Možda vas ljute društveni tabui u pogledu nametnutih pravila u muško-ženskim odnosima? Ili se osjećate nezadovoljno društvenom klimom u pogledu odnosa društva/sustava spram pojedinca i njegovih osobnih potreba?

Znate da nešto nije u redu, ali osjećate da se o tome ne smije javno govoriti?
Podijelite to s nama.






Quote:
Fitcher kaže: Pogledaj post

Murphyjev zakon


Zašto se to baš meni događa?

Murphyjev zakon je jedini zakon kojeg poznajete.

Nemate sreće u životu i događaju vam se uglavnom loše stvari.
Je li je to vaša krivica ili stvarno nemate sreće u životu?

Ispričajte neku priču na koju bi i sam Murphy bio ponosan. Tko zna možda i ne pobjedite.

Sigurno ste upoznati s Murphyjevim zakonom, koji u suštini glasi: "Ako nešto može poći naopako, poći će naopako", no u slučaju da niste, evo mali podsjetnik: https://hr.wikipedia.org/wiki/Murphyjev_zakon

Možda se radilo o ljubavi, novom poslu, prijateljstvu, slučajnom događaju ili (ne)zgodi? Možda se radi o nizu loših, nepredviđenih iskustava?

Ako ste se našli u ulozi "žrtve" Murphyjevog zakona, onda je ovo tema za vas.



















Teme su otvorene do nedjelje navečer, 10. srpnja.
Meadow is offline  
Old 13.06.2016., 09:38   #1064
Društveni tabu..


On je vec bio nekome djed,imao je unuke i kci koja je moja vrsnjakinja..
Ja nisam tada imala konkretno ikoga za koga bih rejla da je moja vrijednost..
Pricali smo putem sms-a nocima o knjigama..
Onda o zivotu..vezama..

Imso je on,imala ja strasnu zelju da mozemo neke stvari reci u lice,kao znanci,kao prijatelji..
Ili vise?

Vec sam naisla na osudu,prijateljica kojoj sam se povjerila: "Sto ti je?Nisi li ti u sretnoj vezi? Pa volis L,on voli tebe,u cemu je problem?"..
Nisam imala volje da joj pojasnjavam kako sam s L duhovno prazna,kako je njegov stav nezreo,nije na mojoj razini i da ga planiram ostaviti..
Ne bi ni shvatila da sam u ovom drugom covjeku vidjela puno jednakosti..

Jedne veceri,zvono..
"Donio sam ti Ranjeni Orao..procitaj,pa cemo.zajednicku recenziju uz casu vina.."

Knjig sam jos s 11g,citala bar tri puta jer je bila u majcinoj kolekciji..

Ohrabrila sam se,padao je vec prvi snjeg,sve utihnulo..
Donjela sam knjigu,kod njega je svirala instrumentalna glazba..
Kao da dolazim stoti put,izula sam papuce,uzela jastukic boje visnje i naslonila pod ruku..
Pijuckala vino i pricali smo o knjizi..
Gledao me tim plavim ocima,kao dva modra jezera i pomislila sam u jednom trenu da zelim biti kraj njega..da me dodiruje..da me ljubi..

Onda je onaj andelcic usutkao vrazicka govoreci mom razumu i savjestin ima 55g,ti tek 22g..

Nije prihvatljivo..Previse je godina izmedju nas..
Nije drustveno prihvatljivo..
Nemoj,on ima djevojku godinama,koja mu odgovara,po dobi,vjerojatno ga voli i zeli zivot s njim..
Ti imas L.
Doslovce sam pobjegla i sve manje sam pisala,kad mi salje sms..

Oko Bozića sam nasla poruku u sanducicu "Nemoj me izbjegavati molim te.Samo te zelim vidjeti.Cega se bojis?"

Cega se bojim?
Sebe..njega..nas..
To nije ispravno,to se ne smije..

Nije odustajao,pisao mi je pjesme nocu i slao..
Ujutro i navecer pozelio ugodno jutro,miran san..
Pratio je kad dolazim,izlazim..i prolszko..
S njom ili.sam..

Borila sam se u sebi,a moja zelja je bila sve jaca,sto sam vise bjezala i izbjegavala..

Dosla sam u jeku zime,usred noci,iznenada..
Ruke su mi drhtale,tjelo..
I ono moje "dobro vecer" je drhtalo u glasu..

Nije me nista pitao,samo je rekao sretno " Dosla si.."i ljubio me kao da sam voda,a on zedan..

"Da,dosla sam..."
__________________
"Gledam te kako stojiš,ljubiš me i zvijezde brojiš,kako kažeš da su naše sve.."
plavi-safir is offline  
Old 01.07.2016., 00:23   #1065
Društveni tabu

Jednom davno. U nekoj dimenziji postojanja dodijeljena mi je uloga kojoj se nisam nadala i jednako tako mi je oduzeta. Posljedica tog gubitka bila je napuklina u tektonskoj ploči mojih unutarnjih struktura. Sve i da sam od tog režisera bilo kakvu drugu ulogu prizeljkivala, onog dana kad mi je bez tona govorio da vise ne vidi ono sto je vidjeo ranije, da je red da mi kaze u oci, dok sam se ogledala u njegovim metalik naočalama, jasno sam vidjela da me vise ne vidi u svojim predstavama.

Želio je da o tome razgovaramo proglasom, ali ja nisam. Moje napukline nisu bile igralište, zato sam prihvatila i primila na znanje vremensku prognozu koja je govorila zasićenje u zraku. Napravila sam ono sto mi je bilo najlakše, na zatvorena vrata okrenula sam leđa i otišla drugim putevima. Dogodile su se neke druge predstave, postala sam i glavna glumica.

Proslo je vrijeme, ohladili su se vulkani, tektonske ploče pronašle su neka nova mjesta, isparila je ljutnja, upitnici su se davno preoblikovali u tocke. I desilo se to da sam gostovala na predstavi u gradu gdje je režiser s početka price slavio nagradu za životno djelo.
Zatecena sto sam se uopce našla na tom mjestu, nisam stigla ni zauzdati ohladeni vulkan, a vec sam shvatila da mi nije ni bitno zasto sam tamo jednom ostala bez uloge koja mi se svidjela, poanta je da mi je oduzeo dodijeljenu ulogu i da je na to imao pravo jer ju je on sam dodijelio. Nacin na koji je to učinio govori o (ne)važnosti moje uloge i postoji puno opravdanje za to, a to je njegova percepcija.

Na kraju tog slavlja prisao mi je i rekao mi da za raskid nase suradnje postoje debeli razlozi i da ma koliko meni ti razlozi djelovali neshvatljivi ili cudni, zapravo su bili za mene, a ne protiv mene.. Da jedino za cim je isao jest da pronađem putove postovanja prije svega prema sebi, pa onda i ulogama koje igram i da gledajući iza sebe vidim odraze svojih dijela (a ne njegovih).
Slušajući ga, punila sam svoje didaskalije skeniranjem njegovih unutarnjih monologa.
Kada mi je bilo dovoljno, otišla sam bez rijeci.

Morala sam to isto napraviti, da shvati da ne postoji problem s onim sto je uradio, da ja od suocavanja s njegovim istinama, ne pokrećem lavinu pitanja i sumnji vlastitog bivanja.

Taj režiser u svom tehniciranju vidi jedini ispravan nacin bivanja, poslije razilaženja moj nacin bivanja ga kako kaze žalosti do te mjere da misli da sam izgubljena jer da me je toliko zakinuo sto mi je odbio dati šansu da zaigram u daljnjim njegovim predstavama. Taj gorak ukus u ustima radi izmaknute jedne uloge nije znacio propast mog umjetničkog bivanja, no on uzima da to je tako. Pere ga nesto, te on poslije tog susreta na slavlju kao da ima potrebu opravdati se za nesto o čemu ja vec dugo nemam pitanja.

Neobičan mi je na neki cudan nacin njegov pristup i interpretacija tog našeg odnosa koji je bio sve vrijeme strogo profesionalan s iznimkom jednog momenta kad je on pomislio da mu je moja uloga nesto draža i zato je učinio glavnom, sto sam ja prihvatila bas jednako onako kao sto sam prihvatila da to nije slučaj.

Njegove predstave i uloge koje dodjeljuje nisu nesto o čemu razmišljam, međutim ono sto se pitam jest zasto on razmišlja o glumici kojoj je dodijelio kartu drugog razreda i zasto ga zanimaju odredišta na koja je ona stigla. Ne postoje nikakva zamjeranja niti izgubljena nadanja. Zasto neki ljudi misle da od njihovih biljega mi dalje nismo u stanju vidjeti ostale znakove po putu ?

Dugo uopce nisam razmišljala o njemu, ali tad prilikom susreta probudila se u meni crta surovog realiteta. Poželjela sam ga pitati - zar zaista mislis da bas svatko zeli biti dio tvojih predstava? Da li ti je jasno da se ja nisam prijavila na audiciju kod tebe nego da si ti tražio i zvao mene i da sam ti se u jednom momentu odazvala čisto tko zna zasto, mozda i zato jer nije bilo bolje uloge na vidiku? Da o tvojim predstavama nisam imala nikakvo posebno mišljenje, da me nisi fascinirao ni stavom ni djelom, da nikad nisam poželjela biti dio tvoje družine ? I da jedino sto je istina da sam u jednom momentu u tvojim ocima vidjela odraz svog talenta i da sam slijedila to nesto sto sam mislila da je neočekivani dar? Kad si mi ga uzeo da te nisam nista pitala, jer sam znala da ga vise nema na mjestu gdje sam ga prepoznala.
Ostalo je visjeti u zraku, ovog puta moja šutnja njegova pitanja nije preoblikovala u tocke.

Na svakome je da pronađe svoje istine, dozivi iskustva i oblikuje sebe po mjeri ovog ili vlastitog svijeta. Činjenica me me ovaj režiser žali radi mojih zivotnih uloga, da mi dodjeljuje kartu drugog razreda, s nadom da cu eto nekako presjesti u prvi i da ce me on u takvom vidjeti da bi mu srce bilo puno, izaziva u meni čudnu mješavinu osjećaja koji se međusobno poništavaju do te mjere da mogu samo konstatirati da horizont odakle ga ja gledam cini toliko kristalnom spoznaju da smo dva različita svijeta, koja ne mogu spoznati jedan drugi.
Klitija is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:28.