Peder si?

[happy_meal]

Sta je tebi? koji je tebi ku***? Koji je tvoj je*** problem? Dokle ti mislis tako?
Okej ti se moraš skulirat, stat na balun i reć dosta je ovog sranja! DOSTA! Znaci tebi se dogadja slijedeća situacija, trenutno si najjadniji na svijetu covjek sto postoji i ti ne znas zasto? Tvoj dan izgleda je**no otuzno, ponekad mi te zao, a uglavnom nije. Svi te vide, svi te znaju svi te citaju a ti se pravis lud? WTF bro?!? Ako nemas nikoga tko ce ti to reci evo ja ti sad govorim! Problem je tu da se rjesi, ne budi je**na pi**ica koja se boji vlastite sjene, boji se sebe u biti, ne budi idiot, kreni u zivot normalno, vrijeme ti je krajnje, ne boj se nikoga, nitko ti nista ne moze sve dok imas svoju glavu, nisi glup decko pametan si, ako si u stanju razmisljati onako kako trenutno mislim da razmisljas od tebe ce biti nesto, samo pokreni se, kreni s tim sto prije! ne budi je**na pi**etina koja se boji sebe! alo kralju sebe!! uglavnom kralju znam te, isti nas zanosi nose, to jest nosili su nas, ti si uz put negdje odustao, svladala te zabokrecina ovog jadnog zivota, najgore je pasti, najgore je vuci se po toj zabokrecini, najbolje je osjetis kralju. Trebas letit, letit iznas nje, u oblacima, na praxitenima ako treba. Vrijeme ide, ti ne djelujes stvari se samo kompliciraju, vodis dvostruke zivote i ne znas do kad ce to trajati. ja te volim i zelim ti pomoci, od sutra cemo drugacije, rjesavati cemo prvo manje probleme, skupa. Sve se moze.
Falit ce ti kralju komad zivota.
Peder si?
Otvori se, idi, kreni, uzivaj

[happy_meal]

Apsurdan dan u državi apsurdistan
Ma reko da mi se izvikati na nekoga spasio bi se. sutim u tom podrumu satima, pijem kavu satima, sutim sutim sutim.
Reko da mi se izvikati na nekoga spasio bi se. A nema ni neta u podrumu u piz** materinu... 14:15 odo ja doma ovo je za ispalit ode. U banka, mogao bi svratit u banku da mi daju pin za onu karticu sta je s njom sto cuda bilo.
Dobar dan-dobar dan, svi ljubazni dobro je, a u pi**u materinu reda. Pricekat cu sta cu kad sam vec dosao. sta samo 15 ljudi ispred mene.
15 ljudi je se opsluzivalo ni manje ni vise nego dva sata, svi ljudi imaju je**eno slovo A, na semaforu se samo je**no slovo E vrti. Ljudi koji uzmu E momentalno dolaze na red. 8 cigara sam popusio, izpsova svima cijelokupnu rodbinu i svojtu, pribrojio koliko djelatnica ima trenutno u poslovnici, snimio koja je lijepo obucena koja je ruzno obucena, koja je moze bit danas pod pms, ali mozda to i nisam dobro ocijenio E slovo je za**bano za radit s njim.
No dobro dodjem ja na red, treba meni pin. To vam je gospodine 60 hrvatskih kuna. Super, jer mojih nije sigurno?
Odma mi je proslo kroz glavu "da mi se na nekoga izvikati"
i samo sam krenuo nabrajati, nisam se derao bio sam skuliran ali je bilo olaksavajuce.
Kartica broj 1.0. poslana 22.02.2016 na kucnu adresu-NIJE DOSLA (prebivaliste)
Kartica broj 1.1. poslana 01.03.2016 na kucnu adresu-NIJE DOSLA (boraviste)
Kartica broj 1.2. poslana 01.03.2016 na kucnu adresu-NIJE DOSLA (prebivaliste)
Kartica broj 1.3. poslana 17.03.2016 na kucnu adresu-NIJE DOSLA (prebivaliste)
Kartica broj 1.4. poslana 23.04.2016 na kucnu adresu-NIJE DOSLA (poslana krivom covjeku)
u medjuvremenu 1.5. cca 1.4.2016. poslovnica izdala novu na adresu poslovnice -PONIŠTENA jer je krivi covjek javio da je poslao moju karticu na adresu banke
cca 23.04. 2016. moja kartica od krivog covjeka se sluzbeno smarta nestalom.
kartica 1.6. 11.05.2016. zatrezena u poslovnici na adresu poslovnice- DOSLA :klap::klap::klap:
keep up the good work!
i sad da ja platim pin 60 kn jer vi nista znali poslat karticu u koverti s pinom pa ste sad negdje i pin izgubili?
je**m vam mater, daj mi pin necu ga platit.
Tako ja nabavio pin, ona me pita jel stedim.
jel stedim? jel stedis ti kurvo?
OD CEGA DA JA STEDIM? i kako da stedim kad nisam imao karticu pola godine zbog takvih kao ti, lijepa a glupa pa saljes kartice bez koverte i pin?
kravo
nisam to rekao naravno. pustio sam je da mlije. mlila je prekrasno, onako kako samo one takve prekrasne i glupe mogu mliti. ispalo 50 kn mjesecno nije nista a skupi se na kraju toga puno! em oni poticu, em potice drzava! Lol
pa ja stanem i mislim zasto drzava potice stednju?
logicno drzava je na stani kapitala, na strani krupnih riba koje nas deru.
prica je da uplacujes "koliko mozes"
prica je da je sve super divno krasno
prica je da se ugovori ne mogu vjerojatno raskinuti
da svaki mjesec moras imat 50 kn, mladoj osobi poput mene koja nema jos uvijek siguran i stalan posao to je ponekad puno, a zaposlenima i sa dobrom placom vjerojatno uletavaju sa pricom "to vam je samo 380 kn mjesecno" i jos te napravi debilom u stilu kako si jadan jer nemas 50 kn.
Ukoliko ih nemas oni mjesec za mjesec sjedaju na tvoje racuna nabijaju ti nedozvoljene minuse na koje ti lupaju kamate i onda se gone ovrhama i vrte sebi lovu. banci je najbitnije da ima pare, promovira se razno razno karticno placanje, sve u svrhu toga da bi oni mogli imati pare kod sebe koje ce obrtati i davati ih za kredite kako bi oni mogli zaradjivati vise i vise i vise na kamatama. Prica je takva da drzava potice lihvare i robovlasnike ovog drustva koji ce na na kraju objesit na kriz koji cemo sami iztesati od drva iz nasega vrta, ruke ce nam pribiti sa cavlima iz greda naseg krova kuce a probosti ce nas svojim nozem u rukavicama. Savrseni zlocin.

[happy_meal]

Pa što više laješ majketi?
Kakav je to slijed misliju koji te dovede do tih tema? Odakle izvlačiš te glupe pizda**je koje su se desila prije pola godine? Koliki je kapacitet tvojeg mozga da pamtiš takve stvari pola godine? Kako se sjećaš što sam ja rekao, što si ti rekla i di su točno te gaće na podu bile? Da li ti imaš nekakve usb-ove na koje pohranjuješ informacije? Kakvim kodom se pohranjuju informacije? Kako stvar funkcionira sa slikama? Da li se one pohranjuju drugacije od informacija? Možda je i slika informacija? Zbunjen sam.... Ona i dalje neštopriča, valjda ne očekuje da nešto kažem.... Moram se pravit da je slušam, kimam glavom. Skužila je da je ne slušam, moram nešto reći. JA NE MISLIM TAKO-reko. A NEGO KAKO TI MISLIS?-reče ona, REKAO SAM TI, JA NE MISLIM TAKO, NEĆU SE SVAĐATI. znao sam da će na to samo nastaviti pričati nešto što će dugo trajati jer ce obrazložavati zbog čega je ona u pravu, a ja se mogu udubiti u svoje mislis, razmišljati o njenom sklopu i životu dok ona završi. Njoj je najbitnije da je se "sluša" i da ona kaže što želi reći, ti se na kraju moraš složiti da je ona u svemu ipak na kraju u pravu, da ti je dokazala, da je ona nezamjenjiva, da takva nigdje više ne postoji.
Volite svoje žene i nemojte se svađati!
Voli i ona vas!

[happy_meal]

Bila je hladna i bistra voda na čijem je rubu sjedila tada duboko u noci. Gledala je kako lelujavi pomaci svjetla plešu gore-dole, lijevo-desno tamo daleko gdje se spaja more crno kao noc i noc. U tom bunilu noci i noci ne znas po cemu plove pomaci svjetla. Dok je sjedila, obucena u najdeblju robu koju je nasla u svom podstanarskom slabo ugrijanom stanu razmisljala je, njoj iza ledja nje predivna je raspodija zvukova sto ih proizvodi vlak koji prolazi preko celicnog zeljeznickog mosta. Sto je ona tu radila?
Gledala je svijetla grada, svijetla grada kojeg je voljela. Uzitak za oci pruzen preko zaljeva oko kojeg se nalazio grad na mjestu gdje se najvece planine ruse u more, planine u moru.
Slušala je zvukove grada, vlakova, brodova sto ulaze u luku i galame ljudi, bure koje fijuce strovaljujuci se sa planine u more-grad je ziv.
Njusila je istovremeno miris morske soli i miris gorskih borova, planina u moru.
Voljela je svoj grad i sve u njemu.
Svoj grad je moorala napustit, jednom. Nikad se nije vratila za stalno. To je tiha patnja.
Sad je sama s njim i uzivaju.
Vole se i uvijek ce se voljeti.

VT grade moj,
zajedno smo rasli

[late bloomer]

Pratim, i dižem ulog. Napokon!

[happy_meal]

Kako je to izgledalo?
Izgledalo je prekrasno. Taj ti put ide između malih brežuljaka, sa obje strane sumarci niskih drveca, okolo po prebrezuljcima razbacane kucice, dolinom krivuda cesta. Kada dodjes do kraja puta, izmjeni ti se tisucita prekrasna slika u glavi dosao si do cilja. Tu se cuje galama, osjecas miris przene ribe, televizore sa vijestima pojacane previse, vidis bijelo objeseno na svom striku i skuro objeseno na svom striku, bacve vina ispod terasa, osjecas kako te prosinacko sunce lijepo grije i znas da je petak. petci su bili najljepsi, sva ova raspodija svega lijepoga spoji se u jedno, nekad malo oduzme ali uglavnom puno doda, djeca smo sve je lijepo, sve je prekrasno i petak je. U mojoj glavi tadasnjih petaka nema ne suncanog ili petka koji je bio los a ni petka koji je bio drugaciji, svi su bili isti, jednostavni i laki za probaviti. Djecija masta je ispred disneylanda, kako i jedan dan moze biti isti? Petak je, ucili smo dobro, pusteni smo na slobodni. Na selu, u brezuljcima, na proplancima, u suncanom danu, rastemo se i volimo se.
Voljeli smo se puno, bili smo djeca i nerazdvjni, prekasno krvno vezani i vezao nas zivot, godiste, brezuljci. Ona nas je razvezalo svasta nesto, ljudi, daljina; zivot. Ne vjerujem da bi na kavi falilo tema, puno tog se urezalo u pamcenje i sto je najbolje do razvezivanja, naglog, drugi mu krivi, pamtim samo lijepo.
Nakon svega ni petak vise nije bio svet, postao je obican dan u tjedna. Jos jedna pobjeda ako se prezivi bez sloma.
Jedan u nizu onog nekog tjedna tamo neke od onih godina.

Volim svoju obitelj, njene clanove i njihove zivotne borbe svaka na svoj nacin posebna.

[happy_meal]

Odurna brutalnost, prezrelost za svoje godine i nepopravljiva agresivnost, netipicna za njezni spol. To su njene karakteristike. Derala se na koga god je stigla cijenio sam to, bilo mi je napeto.
Ne boji se nikoga. Vatra i kamen sastavljeni u jedno.
Imala je umjetnicku crtu, onu nebrusenu, valjda nedostatak obrazovanja u tom smjeru uzrokovan surovscu okoline u kojoj smo odrasli. Crta je bila lijepa i isticala se naglim naletima ljepote koje je ispucavala kroz objektiv prvih digitalnih aparata.
Bur, zima, brdo, jedan oveci kamen i nas troje skriveni iza kamena, od naleta bure, pusimo prve cigare, zabundani do krajnjih granica. Sjecam se bila je jesenska nedjelja, suncana i uzasno hladna zbog bure koja je cistila sve pred sobom. Prostorom izmedju brda letalo je burom noseno sareno opalo lisce, poentilizam na djelu, tockice sarenila razasute svud po krajoliku. Takve boje samo se tamo vidjaju u jesan, nije smedja, prekrasna je ta smedja toga kraja, smedja od koje ide paleta tonova obojanosti krajolika, od nje, smedje, ide se preko zute i narancaste do crvene od cije siline zara pucaju kapilare u ocima.
U takvim uvjetima, jesen je prekrasna, nikada teska, postojana je svojom ljepotom i silinom sarenila koje se rasulo poput puknute koraljne kolajne po krajoliku vlaovitom i pitomom. U takvom jeseni ucinila je klik na mom aparatu i napravila najljepsu fotografiju jeseni ikada, igdje.
Stabalce, oniski hrast medunac sa presuhom korom i liscem obojanim u crvenkaste tonove stoji u lijevom rubu slike, kroz obojenu krosnju nazire se planina, plava i gola osibana jakim vjetrovima, dominantna na slici a desni kut slike ispunjen je susjednim brezuljkom, jasno se vide manji osuncani proplanci brezuljka i nazire se trag uskog sumskog putica sto krivuda kroz ovu pravu sumu od viskih stabala. Sve to sjedinjeno pod nebom, sa oblacima poluprozirnim i bespomocnim pred burom, u gornjem dijelu rubu slike.
Volio bi da imam danas tu sliku,
iako je zivo pamtnim,
ostavljam je ovdje,
u ovom obliku,
da je nikad ne zaboravim,
neka zivi na mrezi,
zapamcena u binarnom zapisu,
nulama i jedinicama,
vise vrijedi tako,
nego nikako.
Ne zaboravljam,
kad krenem, pisem,
i tako ostane upamceno,
meni da se podsjetim prekrasnih prizora,
drugima masti na volju.
Davne 2004. godine.
Provincija Dalmacija.
Dan kada smo uhvaceni da pusimo,
ubilo boga u nama i dva metra oko nas.
Nismo prestali, samo smo nastavili, odvojeno
jer kao lose utjecemo svi jedni na druge medjusobno.
Ja sam ispao tako-tako,
drugi ne znam.
Zivili drugovi!

[happy_meal]

Zasto mi ni jedna prica nema kraj?
Prica mi nema kraj jer ne vjerujem u kraj. Svaka ona sa podvucenom crtom ima neizgovorenih recenica, svaka ona sa podvucenom crtom se mogla drugacije odviti. Nema kraj jer ne zelim da ima kraj. Biti na kraju price znaci spokojnost duha, moj nije spokojan, nije umiren i trazi se. Negdje izmedju redaka ponekad se pronadje, ovakav diljvi i neobuzdan. Kriv, na krivom mjestu u ne znam ni ja kakvom vremenu, za mjesto sam siguran. Vođen sam na krivo mjesto, krivo sam usmjeren.
Globalni kompas nikada nije bio moj. Masa me je sutirala i hvala joj na tome, povraca mi se od mase. Bivati smasen sa masom je bivati pregazen, smrskan, sumpresan, kako tako zivjeti? Ja nisam glina, glinamol, beton ni aluminiji da ce oblikujes u ono sto ti zelis. Nisam kockast, masa me nije oblikovala, nisam metar kvadratni.
Prihvacanje kraja znaci biti kockasti metar kvadratni koji ne misli, ta jedan metar kubni velika kocka dopusta da drugi misle za nju, elasticna je i podlozna promjenama. Biti kocka znaci kapitulaciju, prihvacanje kraja, biti kocka znaci biti broj u racunici koliko kocki stane na trg za vrijeme protesta u ime nekih drugih kockoglavih gospodara.
Ja nisam broj, ja nisam metar kvadratni, ja nisam kocka, ja nisam elastican.
Moje bice oblikujem ja, vode me valovi pozitivne energije, boje mi pituraju raspolozenje, energije su moji kompasi.
Kod mene kraj ne postoji,
kraj je kapitulacije,
kraj je kraj i to zvuci uzasno.

[happy_meal]

Hitac kao i svaki drugi

U komad premira naleti hitac...
Zvuk prodiranja ledi krv u žilama.
Lome se stakla a toga zvuk ne zvuči na dobro.
Dubine nesuvislo urlaju, gromoglasno ječu - tjeraju do ruba.
Dere se stotine glasova svaki od prošlog strašniji.
Znam da je tu...
Okolica više nije određena - carstvo užasa.
Strahovita vrućina tjelesnih tekućina uzrokovana je time.
Tamo komad ostavljen da leži a tu dio što ga ne mogu sastaviti.
Znam kad Ju kad stane, ne znam da li ikad prestaje.
Ogavna je.

Opiši Tjeskobu II

[sveusvemu28]

happy_meal kaže:

Kako je to izgledalo?

Izgledalo je prekrasno. Taj ti put ide između malih brežuljaka, sa obje strane sumarci niskih drveca, okolo po prebrezuljcima razbacane kucice, dolinom krivuda cesta. Kada dodjes do kraja puta, izmjeni ti se tisucita prekrasna slika u glavi dosao si do cilja. Tu se cuje galama, osjecas miris przene ribe, televizore sa vijestima pojacane previse, vidis bijelo objeseno na svom striku i skuro objeseno na svom striku, bacve vina ispod terasa, osjecas kako te prosinacko sunce lijepo grije i znas da je petak. petci su bili najljepsi, sva ova raspodija svega lijepoga spoji se u jedno, nekad malo oduzme ali uglavnom puno doda, djeca smo sve je lijepo, sve je prekrasno i petak je. U mojoj glavi tadasnjih petaka nema ne suncanog ili petka koji je bio los a ni petka koji je bio drugaciji, svi su bili isti, jednostavni i laki za probaviti. Djecija masta je ispred disneylanda, kako i jedan dan moze biti isti? Petak je, ucili smo dobro, pusteni smo na slobodni. Na selu, u brezuljcima, na proplancima, u suncanom danu, rastemo se i volimo se.

Voljeli smo se puno, bili smo djeca i nerazdvjni, prekasno krvno vezani i vezao nas zivot, godiste, brezuljci. Ona nas je razvezalo svasta nesto, ljudi, daljina; zivot. Ne vjerujem da bi na kavi falilo tema, puno tog se urezalo u pamcenje i sto je najbolje do razvezivanja, naglog, drugi mu krivi, pamtim samo lijepo.

Nakon svega ni petak vise nije bio svet, postao je obican dan u tjedna. Jos jedna pobjeda ako se prezivi bez sloma.

Jedan u nizu onog nekog tjedna tamo neke od onih godina.



Volim svoju obitelj, njene clanove i njihove zivotne borbe svaka na svoj nacin posebna.

Ova sestricna se uskoro udaje i sreca pa sam imao ovaj trenutak inspiracije, dobar dio posvete imam posto me mogu u svatove.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[sveusvemu28]

Dupli post

[sveusvemu28]

ASFALT

Slomilo me toga dana 100 bura, kuci sam se vukao kao mrtvo tijelo, pola sam slinavog jesenskog grada pregazio. Sava je kod pjesackog mosta na okretistu tutnjala a ja se u toj buki volim izgubiti, stat da sred mosta I bacit pogled nizvodno, trenutak, moment kada se svijetla grada preslikaju na Divlju savu I onda kad to ucini svaka obala za sebe pa se iskrizaju- magija.

Novi zagreb onako gol i brutalan doveo me do skretanja u trnsko , proveo kroz kvart, uspeo me do sedmog kata I osvjetlio mracni Stan, kroz otvoren prozor svirala je gradaska glazba sa Zile kucavice juzno od save, tramvaji, automobili, busevi. Gradska vreva me umirila. slijedece Cega se Sjecam je zvono sa ulaznih vrata.

Dosla je ona. Vrana. Mokra do koze, ramazane sminke i uplakanih ociju u krznenoj bundi.

“Propuh je udji, nisu jos grijanje upalili.”

Vani lijeva I sijeva, da sam vani mrzio bi ovo ovako uz pogled i tri vostane svijece se da. Opet je pala, opet zivi nocu i opet je sama. Opet je se nadala da je on taj, opet nije bio, opet je jedan obicni kriminalni dosje iz ladice sto ga ne diraju jer nekad posluzi svrsi. Pala je na zrelost izbrusenu ozbiljnim poslovima utjerivanja Pravde po vlastitom nahodjenju. Sarm te zrelosti je osjetila u Tom jebenom stanu bez kreveta, samo s tri madraca i kupaonicom punom sminke i kuhinjom punom provokativne obleke, taj sarm je osjetila s jos dvije koje su pale na isti as iz rukava s iste one dvije s koje je prije pola sata istrcala iz zgrade i poderane robe i razmazane sminke utrcala u bus 109.

Isto ju je slinavi i balavi jesenski Zagreb pratio do stanice trnsko, proveo je kroz kvart, uspeo je na sedmi kat i osvjetlio put.


Sent from my iPhone using Tapatalk