Korigirate li ponašanje tuđe djece?

[Flying Buttress]

Moja prva tema.

Budući da svjedočimo sve većem broju roditelja koji smatraju da su im djeca nepogrešiva, a i onima kojima se jednostavno „ne da“, zanima me korigirate li ponašanje tuđe djece?
Tipa, s frendicom ste na kavi, dijete vam se vješa po glavi/uzima mobitel/nešto treće, a roditelj se ponaša kao da se ništa ne događa. Reagirate li u takvim situacijama? Kažete li nešto roditelju ili djetetu?

-Za TL;DR varijantu sad skočite na zadnji odlomak.-

Da ne bude ovo jedan od onih „prvo se vi raspišite“ uvodnih topica, napisat ću nekoliko svojih primjera:

1. Djeca bliskih ljudi
U ovu kategoriju za sad spada samo jedno dijete (sestričnino) koje ponekad dođe na prespavanac.
Tu je znalo biti i suza jer neće pisati zadaću, inzistirala sam da se napiše. Kasnije je bilo sve ok.
Može duže nego doma igrati igrice na tabletu, gledati tv i sl., ali da se zna neki red, kad kažem dosta je dosta.
Dam joj da se raspištolji i pušta pjesme na yt, zajedno plešemo, ali ima zabranu cajki.

2. Djeca poznanika (u mom slučaju susjeda)
Neki će rolajzati na ovo - primijetila sam da većina te djece (od prvog osnovne do četvrtog srednje) ne pozdravlja (prva, a ponekad i uopće) starije. Ne mislim da se moramo držati nekakvog oldskul bontona, ali prestala sam prva pozdravljati djecu 10-20 godina mlađu od mene. Ajde, ovi stariji procjede pozdrav milisekundu prije nego se mimoiđemo, a mlađi ništa. Dakle, zaključavam vrata stana, preko puta se mala vraća iz škole i čeka da joj mama otvori, gledamo se - ona ništa. Ja se osmjehnem, ona se osmjehne i to je to. Ni kimanje, ni mahanje, ni verbalni pozdrav.
Ovo tek kratko traje, sumnjam da ću utjecat na njihov odgoj, ali trenutno mi je zanimljivo kao eksperiment.

3. Djeca nepoznatih ljudi
Često mi se u supermarketima/šoping centrima djeca obrate, uspostavimo neki kontakt od par minuta.A ako roditelj dozvoli, dam im nešto što sam sebi kupila, recimo u Mlinaru.
Tu još nisam imala prilike (nadam se da ni neću), ali palo mi je na pamet - ne znam bih li reagirala čak i da dijete nešto jako ružno napravi. Nikad ne znaš čije je i može li se s tom osobom racionalno razgovarati. :/


Gdje je granica - ako ne reagirate, što bi dijete moralo napraviti da dreknete?
Isto tako, ako reagirate, koliko daleko idete u korekciji tuđeg dijeteta? (Oduzimanje mobitela, time-out, nešto treće?)

[isadora w.]

ne družim se s ljudima s početka priče. tj. ljudi s kojima se družim nisu roditelji koji bi šutili da im dijete tlači nekoga.
ako ne želim da nešto diraju, tipa mobitel, jednostavno ga maknem.

ovo iz prvog primjera mi nije korigiranje odgoja.
imam malu susjedu koja ne pozdravlja, ne pozdravljam ni ja nju ostala djeca su normalna i s njima se normalno pozdravljam ili popričam.

djecu nepoznatih ljudi ne bih dirala u nikakvom pogledu. i mislim da je bezveze tuđu random djecu u takvim susretima učiti da se nešto radi ili ne radi.
nisam dosad bila u prilici da urlam na tuđe dijete dijelom jer sam tolerantna prema njima, a dijelom jer nisu divljaci. dreknula bih da su u opasnosti.

mislim da će ovo biti zanimljiva tema

[Flying Buttress]

isadora w. kaže:

ne družim se s ljudima s početka priče. tj. ljudi s kojima se družim nisu roditelji koji bi šutili da im dijete tlači nekoga.
ako ne želim da nešto diraju, tipa mobitel, jednostavno ga maknem.

Tako je i kod mene bilo do jedne nedavne grupne kave s novim ljudima.
Recimo da je dijete htjelo mobitel, ja ga maknem, i dalje tlači, ja lijepo objasnim - i dalje tlači. Kažem mami/tati, oni maloj kažu nešto u stilu "Ajde nemoj", ona se primiri minutu i onda opet počne.

isadora w. kaže:

ovo iz prvog primjera mi nije korigiranje odgoja.

Za to me inspirirala ista kava na kojoj je mala našla popustljivu osobu koja joj je dozvolila sve, iako joj nije bilo drago. Mislim da bi takva osoba popustila i na suze/pustila da dijete ne napiše zadaću, a možda i druge stvari, u konačnici štetne po dijete, zbog straha - ili da će djetetu prestat bit simpatična, ili da će ju roditelji iznapadat.

isadora w. kaže:

nisam dosad bila u prilici da urlam na tuđe dijete dijelom jer sam tolerantna prema njima, a dijelom jer nisu divljaci. dreknula bih da su u opasnosti.

petrunjela84 kaže:

Sve zavisi od situacije, ali mislim da je najvažnije postaviti jasne granice oko sebe. Nitko me, pa ni bilo koje dijete, nema pravo ugrožavati ili uznemiravati.

A što da vas dijete udari? Pljune? Nazove pogrdnim imenom?

Jack Daniel's kaže:

Ali, nekako čak mislim da je to i do udaljavanja općenito koje je danas prisutno. Zgradski život koji danas živim je desetljećima udaljen od nekadašnjeg zgradskog života kad su se susjedi međusobno pozdravljali i pomagali i puno više ulagali u tu malu zajednicu nego danas.

Kod mene je najsmješnije što se radi o minijaturnoj zgradi (jedva dvoznamenkasti broj stanova) i njihovi roditelji održavaju normalnu susjedsku komunikaciju.
Sad se sjetih, ima i jedan mali vrtićarac koji razgovara samo kad i kako on želi.

[petrunjela84]

Flying Buttress kaže:

A što da vas dijete udari? Pljune? Nazove pogrdnim imenom?

Pa reagirala bih, naravno.
Ljetos na moru je jedan klinjo u plićaku udario mog muža. On nije htio reagirati, ali ja jesam. Opomenula sam i malog i roditelje mu da pripaze na ponašanje svoje djece. Bili su na plaži s troje djece i nije se znalo koje više divlja, gazi po tuđim ručnicima, prska sve naokolo...

[isadora w.]

petrunjela84 kaže:

Ne, jedva smo skužili što se zapravo dogodilo, već je auto odlazio.

grozno.

Flying Buttress kaže:

Tako je i kod mene bilo do jedne nedavne grupne kave s novim ljudima.
Recimo da je dijete htjelo mobitel, ja ga maknem, i dalje tlači, ja lijepo objasnim - i dalje tlači. Kažem mami/tati, oni maloj kažu nešto u stilu "Ajde nemoj", ona se primiri minutu i onda opet počne.

Za to me inspirirala ista kava na kojoj je mala našla popustljivu osobu koja joj je dozvolila sve, iako joj nije bilo drago. Mislim da bi takva osoba popustila i na suze/pustila da dijete ne napiše zadaću, a možda i druge stvari, u konačnici štetne po dijete, zbog straha - ili da će djetetu prestat bit simpatična, ili da će ju roditelji iznapadat.

kužim. ja sam navikla da roditelji broje djetetu da se mobitel ne dira i meni paralelno govore da im ne dam dragoj djeci svejedno nekad stavim na avionski mod i dam da čačkaju, ionako je krntija. nepoznatoj djeci izmislim nešto i maknem.

jadna ta osoba ali mislim da je tu odgovornost na roditelju. valjda vidiš da nekome nije ugodno da mu razvlači stvari i gnjavi. jasno, ako su oni takvi ignoranti, nekako se moraš snaći.

A što da vas dijete udari? Pljune? Nazove pogrdnim imenom?

kad sam bila u srednjoj, desilo mi se da sam vidjela jednog malog iz naselja koji je skoro pao s tobogana. točnije, visio je sa zadnje prečke. to je bio onaj tip djeteta kojeg su svi hejtali jer je bio divljak, a mama je stalno išla za njim i branila. moj marko ovo, moj marko ono, nemojte mog marka.
išla sam ga podići gore i mali me pljunuo uopće se nisam snašla, danas bih mu bukvicu očitala. iako mislim da je beskorisna, ali nisam ni ja sebe na cesti našla.

ovisi je li mi to dijete blisko ili nepoznato, rekla bih mu da se to ne radi i da me povrijedio i blablabla, samo bih prilagodila ton ovisi s kime pričam.

[lyrabelacqua]

isadora w. kaže:

kad sam bila u srednjoj, desilo mi se da sam vidjela jednog malog iz naselja koji je skoro pao s tobogana. točnije, visio je sa zadnje prečke. to je bio onaj tip djeteta kojeg su svi hejtali jer je bio divljak, a mama je stalno išla za njim i branila. moj marko ovo, moj marko ono, nemojte mog marka.
išla sam ga podići gore i mali me pljunuo uopće se nisam snašla, danas bih mu bukvicu očitala. iako mislim da je beskorisna, ali nisam ni ja sebe na cesti našla.

Sad sam vidjela ovo. Užas. Ja nisam sigurna da ga ne bih instinktivno pljunula nazad.

[Scarlett_O_Hara]

Flying Buttress kaže:

A što da vas dijete udari? Pljune? Nazove pogrdnim imenom?

Mene je mala s max. 5 godina htjela tući u jednom kafiću. Roditelji su bili tamo, nisu obraćali pažnju na nju. Ne sjećam se više što sam joj rekla, nešto vjerojatno jesam.

Ovo s nepozdravljanjem mi je posve nebitno i ide mi na živce to očekivanje da se svi moraju pozdravljati. Možda je dijete sramežljivo, umorno, loše volje...baš mu se pozdravlja nepoznate ljude po zgradi (da, susjede vodim kao nepoznate). A i ako se oboje pogledate i osmjehnete, to mi je kao i pozdrav.

Nedavno me susjeda prozvala sa "u ovoj zgradi se pozdravlja". A ja sam rekla dobar dan samo ona nije čula. Ideja da itko ikoga proziva za nepozdravljanje mi je idiotizam.

[Jack Daniel's]

isadora w. kaže:

kod mene je još gradić peyton na snazi, ali ta mala je jednostavno, božemioprosti, mutava.
ne znam što bih dobila s tim da joj glasno govorim BOK!!, zapravo sam je pozdravljala dok nisam skužila da šuti kao mula. sad je jednostavno ignoriram, svejedno mi je.

BondWannabe kaže:

Kad mene neko dijete ne pozdravi u haustoru ja se zaderem dobar dan.
Onda od šoka odzdrave.
I svaki put me poslije pozdravljaju.
Smatram se prosvjetiteljem

Ja sam pasivno agresivan samo s odraslima. Par njih je malo zblendalo kad sam ih pozdravio zericu napasno, ali počeli su konačno i oni mrmljati ispod glasa. Vidim da im nije drago, ali jebiga šta ću im ja kad su sa sela došli u (z)grad(u). Nek se uče kućnom redu.

Klince uglavnom ostavim pa se šutke vozimo u liftu iako su mi i dalje misterija situacije kad u lift uđu s roditeljima i mi se stariji se pozdravimo jer se znamo kao susjedi, a mališani ništa, niti roditelji reagiraju da bi bilo pristojno pozdraviti susjede.

Flying Buttress kaže:

Kod mene je najsmješnije što se radi o minijaturnoj zgradi (jedva dvoznamenkasti broj stanova) i njihovi roditelji održavaju normalnu susjedsku komunikaciju.

Ja sam u većoj zgradi. Samo u mojem ulazu ima pedesetak stanova tako da kužim da si nismo svi na 'dobar dan suseda, trebate šalicu šećera?', ali ono, viđamo se, znamo se i ne vidim razloga da pristojno ne uvažavamo međusobno bivanje u zajedničkom prostoru.

[Scarlett_O_Hara]

Meni je nevjerojatno koliko odrasli ljudi pate na ta pozdravljanja - u zgradi, na ulici, na poslu...

[Nevjerna]

Scarlett_O_Hara kaže:

Nedavno me susjeda prozvala sa "u ovoj zgradi se pozdravlja". .

Ti ljudi koji su smrtno uvrijeđeni kad ih neko ne pozdravi su mi misterij. Valjda se ničim drugim u životu ne mogu osjetiti bitnim nego time.

[zelena truba]

lyrabelacqua kaže:

Roditelji danas često imaju nekakav meni nerazumljiv stav da su djeca premala da bi "morala" nešto raditi, kao naprimjer, pozdravljati. Kao, pusti, dijete je, kasnije će. Hoće klinac kasnije, ako ga nisi na vrijeme počeo učiti.

Ne znam zašto ljudi misle da će im djeca sama od sebe naučiti neke stvari "kad dođe vrijeme".

Slažem se s ovim.

Djecu se dugo vremena smatra premalom za sve, ima vremena za ovo, ima vremena za ono i na kraju dobijemo desetogodišnjake koji u dućanima rade scene kao da su todleri, ne znaju se ponašati u običnom restoranu, da ne govorim u vlaku ili avionu.

Tuđu djecu korigiram isključivo kad rade nešto što mi direktno smeta, inače ne. I da, roditelji se najčešće uvrijede, jer njihovo zlato je budući direktor svemira koji smije sve.

[lyrabelacqua]

Scarlett_O_Hara kaže:

Mene je mala s max. 5 godina htjela tući u jednom kafiću. Roditelji su bili tamo, nisu obraćali pažnju na nju. Ne sjećam se više što sam joj rekla, nešto vjerojatno jesam.

Ovo s nepozdravljanjem mi je posve nebitno i ide mi na živce to očekivanje da se svi moraju pozdravljati. Možda je dijete sramežljivo, umorno, loše volje...baš mu se pozdravlja nepoznate ljude po zgradi (da, susjede vodim kao nepoznate). A i ako se oboje pogledate i osmjehnete, to mi je kao i pozdrav.

Nedavno me susjeda prozvala sa "u ovoj zgradi se pozdravlja". A ja sam rekla dobar dan samo ona nije čula. Ideja da itko ikoga proziva za nepozdravljanje mi je idiotizam.

Meni je bezveze ono kreveljenje "pozdravi teeetuuu" koje je u biti predstava za susjede. Ali bih si svakako sa djetetom porazgovarala kasnije ako bih primijetila da ne pozdravlja nikoga. I to ne jednom kad ima loš dan. Nisam nešto uvredljiva i ne mislim da klinci moraju pozdravljati prvi. Dapače, prva ću pozdraviti da time dam i nekakav primjer i da se osjećaju uvaženi kao moji mali susjedi, što i jesu. I što je i poanta pozdrava.

U redu je biti umoran, imati loš dan ili da ti se naprosto ne pozdravlja. Ali mislim da je velik dio odgoja i u tome da se djeca nauče nositi sa frustracijama. Stav "Ne moraš pozdravljati jer ti se to ne radi" nije način. Klinci moraju naučiti raditi puno toga što nije uvijek zabavno, recimo sjediti u školi 4-5 sati, ili biti mirno u čekaonici kod doktora. Nije svaki pokušaj da se dijete nauči da ne može raditi ama baš sve što mu se (ne) prohtije točno onda kad je ono to zamislilo nekakva indoktrinacija. Mislim, nije do susjeda koliko će njemu biti teže kasnije u životu.

[Jack Daniel's]

lyrabelacqua kaže:

U redu je biti umoran, imati loš dan ili da ti se naprosto ne pozdravlja. Ali mislim da je velik dio odgoja i u tome da se djeca nauče nositi sa frustracijama. Stav "Ne moraš pozdravljati jer ti se to ne radi" nije način. Klinci moraju naučiti raditi puno toga što nije uvijek zabavno, recimo sjediti u školi 4-5 sati, ili biti mirno u čekaonici kod doktora. Nije svaki pokušaj da se dijete nauči da ne može raditi ama baš sve što mu se (ne) prohtije točno onda kad je ono to zamislilo nekakva indoktrinacija. Mislim, nije do susjeda koliko će njemu biti teže kasnije u životu.

Pa to. Imaš hrpu ljudi koji danas ne znaju pozdraviti prilikom ulaska u javne prostore. Ono, sitnica koja ukazuje na barem kakvo takvo uvažavanje i inicijalno poštovanje drugih ljudi.

A takav odgoj počinje od malih nogu. Jebiga, nisu ni meni ko klincu svi susjedi bili jednako dragi, ali ono, pozdraviš i ideš dalje svojim putem. Ja na to gledam kao osnovu osnove poštovanja drugih ljudi. Možda se kasnije ustanovi da neki od tih ljudi ne zaslužuju to poštovanje, ali što me košta inicijalno im iskazati tu sitnicu. Tim više što je i meni drago kad mi netko inicijalno iskaže poštovanje kao običnom ljudskom biću, a ne da ide odmah misliti da sam govno koje nije vrijedno niti pozdrava.

Scarlett_O_Hara kaže:

A trebali bi gledati tuđa posla?

Trebali bi uvažavati da nisu sami na svijetu. To ti je ono kad ne pogaziš čovjeka koji prelazi cestu, ne zato jer je on na pješačkom prijelazu pa je to protuzakonito, nego zato jer je čovjek.

Ili mu se malo umakneš ako ga vidiš da ide s punim vrećicama pa da mu bude lakše proći.

Ili mu pridržiš vrata zgrade otvorenima da ne mora vaditi ključ.

Onak - osnovni znak poštovanja i priznanja da su i drugi ljudi živa bića. Nije baš toliko komplicirano.

A takvo poštovanje se uči od malih nogu.

[petrunjela84]

Već sam ovdje pisala o tome, znalo se događati da s nekim bliskim sjedim na kavi u kafiću/restoranu, a dijete se u obući penje na stolicu. Kosa mi se dizala, ništa nisam rekla. Nikako ne znam što bih u takvoj situaciji trebala reći, a da ne ispadnem baba roga.

Nedavno u mojoj zgradi, u liftu sa mnom neki nepoznati ljudi s dvoje djece. Tijekom vožnje lifta djeca pritišću sve moguće gumbe. Rekla sam im da to ne rade, inače ćemo ostati zaglavljeni u liftu. Nakon moje opaske su se i roditelji uključili i opomenuli ih.

Sve zavisi od situacije, ali mislim da je najvažnije postaviti jasne granice oko sebe. Nitko me, pa ni bilo koje dijete, nema pravo ugrožavati ili uznemiravati. A sad što se tiče nepozdravljanja, skakanja po ugostiteljskom inventaru...opazim, ne lajkam i to je to...ne da mi se upuštati i popovati.

[Etta]

Kad se djeca nepoznatih ili poznatih ljudi ponašaju neprihvatljivo ili su naporna, nikad se ne miješam, niti pametujem, ništa.

Ali kad se drugo dijete dira u moje, maltretira ga, a ja to kojim slučajem otkrijem, umiješam se odmah i upozorim ga da nije lijepo to što čini te da ću, ako ne prestane, otići kod ravnateljice i porazgovarati s njegovim roditeljima.

Umiješam se i kad vidim da je tuđe dijete maltretirano.

Jer, nažalost, prosvjetni radnici, odgojitelji i psiholozi po školama ne reagiraju na takve slučajeve ili ja još nikad na takve nisam naišla.

[Jack Daniel's]

Flying Buttress kaže:

2. Djeca poznanika (u mom slučaju susjeda)
Neki će rolajzati na ovo - primjetila sam da većina te djece (od prvog osnovne do četvrtog srednje) ne pozdravlja (prva, a ponekad i uopće) starije. Ne mislim da se moramo držati nekakvog oldskul bontona, ali prestala sam prva pozdravljati djecu 10-20 godina mlađu od mene. Ajde, ovi stariji procjede pozdrav milisekundu prije nego se mimoiđemo, a mlađi ništa. Dakle, zaključavam vrata stana, preko puta se mala vraća iz škole i čeka da joj mama otvori, gledamo se - ona ništa. Ja se osmjehnem, ona se osmjehne i to je to. Ni kimanje, ni mahanje, ni verbalni pozdrav.
Ovo tek kratko traje, sumnjam da ću utjecat na njihov odgoj, ali trenutno mi je zanimljivo kao eksperiment.

Ovo sam i ja primijetio. Živim u zgradi s liftom i nerijetko se nađemo zajedno u liftu. Klinci niti kad su s roditeljima niti kad su sami ne pozdravljaju.

Kad sam ja bio klinjo ako dijete ne bi samostalno pozdravilo susjeda iz zgrade automatski je roditelj napomenuo nešto tipa 'a ne bi susjedu rekao 'dobar dan'?' ili nešto slično. Uglavnom, nije bilo šanse da ne pozdraviš susjede.

Ovo danas mi malo... bezobrazno djeluje, ali tko sam ja da drugima odgajam djecu. Srednjoškolska balavurdija još pozdravi, ali mališani ništa.

Ali, nekako čak mislim da je to i do udaljavanja općenito koje je danas prisutno. Zgradski život koji danas živim je desetljećima udaljen od nekadašnjeg zgradskog života kad su se susjedi međusobno pozdravljali i pomagali i puno više ulagali u tu malu zajednicu nego danas.

[isadora w.]

Jack Daniel's kaže:

Ali, nekako čak mislim da je to i do udaljavanja općenito koje je danas prisutno. Zgradski život koji danas živim je desetljećima udaljen od nekadašnjeg zgradskog života kad su se susjedi međusobno pozdravljali i pomagali i puno više ulagali u tu malu zajednicu nego danas.

kod mene je još gradić peyton na snazi, ali ta mala je jednostavno, božemioprosti, mutava.
ne znam što bih dobila s tim da joj glasno govorim BOK!!, zapravo sam je pozdravljala dok nisam skužila da šuti kao mula. sad je jednostavno ignoriram, svejedno mi je.

i skužila sam da sam lagala da ne bacam komentare nepoznatoj djeci , pa ću se korigirati i reći da ovisi o situaciji.
kumčetu bacam 'odgojne' naputke kad smo solo ili su mu roditelji zauzeti, ali to su iste stvari koje bi mu oni rekli pa nikome nije bed.

[tiluriumm]

Jack Daniel's kaže:

Ovo sam i ja primijetio. Živim u zgradi s liftom i nerijetko se nađemo zajedno u liftu. Klinci niti kad su s roditeljima niti kad su sami ne pozdravljaju.
...
Ali, nekako čak mislim da je to i do udaljavanja općenito koje je danas prisutno. Zgradski život koji danas živim je desetljećima udaljen od nekadašnjeg zgradskog života kad su se susjedi međusobno pozdravljali i pomagali i puno više ulagali u tu malu zajednicu nego danas.

Ovo

Ne zamjeram ne pozdravljanje nikom jer danas uglavnom više nismo susjedi nego u krajnju ruku sustanari... Individue na istoj adresi. Moj kat je igrom slučaja ostao nastanjen stanarima koje znam od djetinjstva (sad su to već stariji ljudi), u jedan stan se doselio unuk i cura susjede, i već oni pozdrave čisto pro forme... Nema tu interakcije, druženja, kava, razmjene kolača, čestitanja. Uglavnom kad sretnem nekog u liftu to je kao kad srećem nasumične ljude na ulici pa ih pozdravljam. Nemaš pojma više tko je stanar, tko je kupio stan, tko je podstanar, tko je kod nekoga u posjeti, tko je samo u prolazu...
Kimnem glavom ili kratko pozdravim, pitam koji kat da pritisne ako sam bliže i ne zamjeram djeci koja se uglavnom malo zasrame, pognu glavice, sakriju se iza mame ili s kim su već... Ako znam starije onda im se nasmiješim, pohvalim odjeću ili igračku isl. pa se opuste malo i odmah je drugačija atmosfera. To su jednostavno djeca i mislim da su danas dosta sramežljivija nego smo mi bili iz čistog razloga što se manje druže i međusobno i s ljudima, uglavnom su s roditeljima i bližom rodbinom i naravno da na svako strano lice reagiraju strahom i sramežljivošću. Svrati susjedima na kavu, poigraj se a djetetom, daj mu bombon kad su roditelji tu, nasmiješi se, odnesi im kolača, pa ćeš vidjet kako ćeš biti teta ta i ta, kako će ti se javiti i pozdravljati.
Nas se učilo da se svakom javimo, da svakog pozdravimo, da bombon prihvatimo i zahvalimo... Danas djecu uče da se nikom ne javljaju, da ne razgovaraju sa nepoznatima, da se ne zaustavljaju na ulici, a Bože sačuvaj da dijete prihvati poklon od osobe koja nije roditelj ili bliska rodbina, a da to nije za rođendan isl...

Ne zamjeram djeci ni bezobrazluk ni divljanje ni neodgoj, samo žalim roditelje i činjenicu da "svatko" može postati roditelj.

Ne preodgajam tuđu djecu, odgajam samo onu na koju imam trajni utjecaj, tj. onu koju stalno viđam i sudjelujem u njihovom životu, ali ni to ne bih nazvala preodgojem jer su ta djeca već učena od svojih roditelja nekim principima s kojima se i sama slažem, dobri su, nisu razmaženi, koriste tri magične riječi...

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[Nykas]

Ovo me sad podsjetilo, davno sam u igraonici svjedocila izderavanju neke random mame na tude dijete. Ta mama je bila sa svojim djetetom u "bazenu" s lopticama, s drugo dijete se spustilo niz toboga u taj bazen pa skoro sletilo na glavu djetetu od te mame. Isuse kaj mu je ova izgovorila. Djelatnici igraonice se nisu umijesali.
Definitivno je ta zena prekoracila granicu. Na njenom mjestu ja bi opomenula to dijete da gleda i pazi na drugu djecu, ali bilo kakva deracina je nedopustiva.
Svog malog pratim pogledom i u blizini sam. Nemam problem s tim da ga netko opomene ako je blize, a on radi nesto sto nije okej, ali da mi se netko dere na malog, to ne bi proslo.

Edit: sad vidim da sam na ZK, zabrijala sam da sam na RID-u pa gledam kolko novih nickova zainteresirano za temu

Poslano sa mog HUAWEI LYO-L21 koristeći Tapatalk

[petrunjela84]

Nykas kaže:

Ovo me sad podsjetilo, davno sam u igraonici svjedocila izderavanju neke random mame na tude dijete. Ta mama je bila sa svojim djetetom u "bazenu" s lopticama, s drugo dijete se spustilo niz toboga u taj bazen pa skoro sletilo na glavu djetetu od te mame. Isuse kaj mu je ova izgovorila. Djelatnici igraonice se nisu umijesali.
Definitivno je ta zena prekoracila granicu. Na njenom mjestu ja bi opomenula to dijete da gleda i pazi na drugu djecu, ali bilo kakva deracina je nedopustiva.
Svog malog pratim pogledom i u blizini sam. Nemam problem s tim da ga netko opomene ako je blize, a on radi nesto sto nije okej, ali da mi se netko dere na malog, to ne bi proslo.

Edit: sad vidim da sam na ZK, zabrijala sam da sam na RID-u pa gledam kolko novih nickova zainteresirano za temu

Poslano sa mog HUAWEI LYO-L21 koristeći Tapatalk

Užas...
Ovo me podsjetilo nečega čega se sjećam još u magli...
Ispred kuće smo kao djeca s tatom jeli orahe i tata je rekao sestri da mu donese kamen koji je stajao tu blizu kuće. Ona je tada imala nekih 4-5 godina. U trenutku kad je uzimala kamen ulicom je prošao neki automobil i zaustavio se. Izletjela je žena koja joj je bacila kamen iz ruke i opalila joj šamar, sve se odvilo nekako prebrzo...
Jer je mislila da uzima kamen da gađa auto. Kad se prisjetim toga još uvijek me bijes obuzme...