|
Mnogo puta sam sanjao kad sam odlučio da ne napuštam školu u kojoj sam trenutno bio upisan i školovao se. Da sviram muzičke instrumente najčešće gitaru i harmoniku ono što sam svirao imalo je smislenu i lijepu melodiju te sam uživao u tome.
Kasnije sam se dvoumio da se prebacim iz elektrotehničke škole koja mi se nikako nije sviđala u građevinsku školu smijer likovni tehničar pa je nastala još jedna paralelna dimenzija sa kojom dolazim u dodir putem snova, često sanjam da slikam slike u posebnom stilu kojeg sam razvio koje prelijepo izgledaju imaju veliki smisao. Vjerovatno u toj dimenziji sam se posvetio slikarstvu u potpunosti.
Kasnije sam se dvoumio da upišem grafički dizajn jer mi ide crtanje i slikanje automobila iz mašte, uz pomoću izgleda nekog automobila koji postoji ja stvorim novi automobil sa posve drugačijim izgledom koji nigdje ne postoji. Htjeo sam da se školujem u smijeru modeliranja izgleda automobila. Kad sam odustao od toga i nastavio živiti životom kojeg sam trenutno živio ubrzo sam u snovima počeo sanjati automobile sa jedinstvenim izgledima koji nigdje ne postoje u ovoj dimenziji. Te je najvjerovatnije da dolazim opet u dodir sa tom paralelnom dimenzijom kroz snove.
A sad ću napisati nešto što me natjeralo na razmišljanje. Gledao sam seriju Sindibad u toj epizodi jedan lik je posjedovao kamen putem kojeg se vidi budućnost i sudbina ako čovjek dođe u dodir sa njim. Na kraju je Sindibad svojim mačem udario kamen i došao je u dodir sa njim. Vidio je u jednom momentu bezbroj sudbina u svakoj nešto različito doživio i bio je nešto različito. U jednoj je bio prosjak u drugoj kralj, u trećoj lopov, u četvrtoj zatvorenik, u jednoj je tragično završio itd. Ali jedna od sudbina se posebno isticala i ona ga najviše privlačila da krene tim putem, a to je da ode u zemlju mrtvih i da vrati u život svog brata za čiju smrt je bio on odgovoran.
Mislim da je sa tim onaj ko je pisao scenario htjeo da objasni pojam sudbine i paralelnih dimenzija.
|
Razgranati mod