Napisite vase misli, neki kratak tekst, neki vas ulomak...

[sods]

Umorna od lutanja, trazenja... ja se odvajam od elitnog gradjanina isto kao i od olosa. Zemlja je kaos. Grad plete mreze izvan koje si izgubljeno lice, broj, nitko i nista...

Sjene se presvlace pred noc. Kaplje ti svjetlo po kapcima umornim od vjecnosti. Nisi svoj. Ne.

Bubanj tisine udara neprestano. Treba se zaspati, ali kako?

Macke mijaucu... Mjesec razgrce svoje odijelo po zvijezdama padalicama, hvata ih pod mrezu svojih grana...

Ja... Ja ne spavam.
Ja... Ja nikako ne mogu zaspati.

[miroz]

pogledao sam put neba
pogledao sam gore
pogledao sam tamo gdje oblaci plove
zar sada taj famozni kraj dolazi
zar bas sad
sacekaj viteže noći
neka oštrica tvoja sačeka
dok ne mahnem suncu...

[manitusha]

ti slutiš
da sam mazna
kao ljeto
pa me dotičeš
morskim prstima
primiriš me
izmoriš me
uspavaš me
a ujutro se griješ
suncem
iz mog oka.

[frikuscha]

Kad bi riječi bile grumeni zemlje
ti bi ležao pod mojim prozorom
a ja bih satima na tebi sadila svoje cvijeće...

[swords]

Mrvice sna na kapcima,
plavo jutro me više ne doziva...
Reci ptico,čije nade nosiš
na krilima?

[ženica]

kad kao andjeo ovom baščom
pokraj mene prodješ
poželim da i do mene dodješ
želim da zamnom žudiš
da se kraj mene budiš

zar bi me srce trebalo peći
zbog par riječi

evo što ti imam reći
kao što je ova pjesma vedra i smjela
tako je moja ljubav
čista i bijela

[njuškalo]

"Dok sam ju viđao sasvim nedozvoljenu kako sa svojim istančanim grudima, prpošna i podatna u uvijek istoj kavani, socijalističkog ozračja, sjedi sama, sve je ispod stola nadstriješenog njom bilo nepostojeće. Njezina ispružena, uzkovrčana, hrđavoriđa, ruzinava kosa, tamne oči, lica pomalo na oblik kruške okrenute naopačke, ruku uzkovitlanih kojima je obavijala šalicu čaja bijelu gotovo kao i njena porculanska put, valjda se tako prigrijavajući od ježenja koje bi je obuzimalo nakon što bi skinula kaput, ili nakon što bi se vratila iz hladnoće zahoda, ili nakon što bi netko ušavši u kavanu donio hladan zrak izvana. Bila je neizbježna, nedaleka za tih nekoliko siječanjskih dana prije nego li ćemo se upoznati potpuno nenamjerno."

[ti si moj san]

javit cu ti se jos...

setala sam Gornjim gradom kad je stigla i ja sam znala da neces...
Osjetila sam. Sunce je taj dan i dalje normalno sjalo, zrake me nisu prestale grijat, samo je nada prestala. Prazno, bez tuge spustila sam se do trga , kraj izloga zastala i ucinilo mi se na trenutak da te vidim, bio je to trenutak potvrde. Znala sam, necu te zaboraviti.

[Leprechaun]

jedna nijema kretnja
tek jedan zaustavljeni tren
na mom obrazu
reče mi sve što bi netko
volio čuti
o mekoći ženske puti

[The DayWalker]

"...Mi muškarci smo, zapravo, velike papuče i to one čupave, sa zečekima. Naše shvaćanje je slijedeće. Jebe te šef na poslu, jebe te žena doma, jebe te keramičar, jebe te vodoinstalater, jebu te u općini, u dućanu... I uvijek se nekak povučeš. Koj buš se kurac kačil, navukel si probleme koji ti ne trebaju? Šef je tu da kenja, ženu i tak voliš više nego kaj si spreman ikad ikome priznat, na majstore si se već naučil, a kaj buš protiv sistema? Niš, moš se jebat. I tak gutaš, šutiš, živčan si. Onda dodješ doma, sjedneš se u fotelju i sve kaj si želiš je da ti niko ne dira tvoj daljinac, da se niko ne petlja i da te se bar malo pusti na miru. Sad si ti gazda i faca.
Jer kad upališ dnevnik i vidiš nacerenu facu nekog ministra koji objašnjava zakaj je sad opet nekaj poskupilo za dvadeset posto, ljutito dograbiš daljinski i prebaciš na drugi program.



A tamo Clint Eastwood dijeli pravdu gomili kretena, držeći u ruci omanju haubicu, pa ti se usta razvuku u smiješak. To, majstore jebi im mater pokvarenu. "

[manitusha]

[-gloria-]

"Hodala sam, hodala neumorno, a sunce je pržilo i vrućina je bila teško podnošljiva. Već sam se skoro navikla na znoj kojim se natopilo cijelo moje tijelo, čak mi je i odgovarala pokoja kap koja mi se lagano slijevala niz leđa ili između grudi, ali ono što mi je najteže padalo bila je suhoća usta, toliko sam vapila za pokojom kapljicom, da sam čak i pomišljala i da poližem vlastiti znoj.
Znala sam samo da je pitanje vremena kada ću pokleknuti pod slabosti tijela i napraviti neku glupost, ali bilo mi je prevruće da bih ulazila u bilo kakve autoanalize, te sam samo odbacila nepotrebne misli i nastavila dalje, gledajući u svoj cilj koji se nalazio tako daleko...."

[melena]

Znate kako se ponekad zabuljite u jednu točku tako da postanete nesvjesni ljudi oko sebe i događaja koji se događaju? Sjetite se onda zbunjenih lica koji vas pitaju da li ste dobro i da li ih čujete, a vi nerazumijete ni slova što vam govore. Tada ste u nekom drugom svijetu, daleko od svega. No ako često tako odlazite u «svoj svijet» okolina se počinje pitati da li je s vama sve uredu. No što kada ste usamljeni? Tada vam taj «vaš svijet» postaje jedino utočište u kojem se osjećate sjajno. U kojem vas svi vole i život vam ide kako vi želite. Zapravo vi ga vodite. Vi zapovijedate, kako će se i što dogoditi. Mogli bi to na neki način nazvati i svijet mašte, svijet u kojem vam nitko nemože ništa. Svijet koji je bez gladi, rata, bolesti i ostalih katastrofa koje se događaju. Svijet u kojem nemorate brinuti za plaću i za režije. Idealan svijet. Pa ako je tako idealan kako nebi u njega ja, ili vi, odlazili stalno? Jer što ja za stvarno imam od života? Ne samo ja a vi? Što imate od života? Apsolutno ništa. Zašto se uopće rađamo kada ćemo umrijeti? Svojom smrću uvijek ražalostiš nekoga. Pa zar nebi bilo bolje da nas nema jer koja je svrha nešto graditi i imati od života kad ćemo to ionako sve na kraju izgubiti? Koja je svrha školovanja tolike godine, kad za par godina postanemo senilni i zaboravljivi. Koliko god se trudila da to shvatim, nikada neću.

[DeviantLilith]

(oprostite na dužini.hvala!)

+Gothic dream+

U daleki svijet, svijet tuge
Odnesite me misli,
Gdje sreće nema, ni sunca,
ni blještavih osmijeha grešnika prokletih...

Tamo daleko
Gdje osjećaji gomilaju srca nam probodena,
Kapljući i zadnju krv nade,
Krv, što nekad tako vrelom biva
topeći ti usne uvijek tako ledene...

Gdje milosti nema, i samo bol,
Bol, što uništava sliku tijela tvog...
Iskrivljujući je do savršenstva ružnoće,
Ružnoće, što nekad tako lijepom biva...

I vrijedno li je ispustiti
I zadnju suzu krvi,
One krvi
Kojom smo zauvijek povezani bili?...

(to Lord L.)
by: DeviantLilith

[DeviantLilith]

Ljubav (?)

Je li to osjećaj?
Il' je to prazna riječ izrečena puna grehote i požude,
Riječ puna strasti
Što otima se za poljupcem?

Je li to duša,
Dah što za blijedim tijelom žudi?
Il' je to dodir,
Onaj pun ludila
Što čitavim golim tijelom prolazi?

Il' je to vjetar
Što puhne kako mu se prohtje?
Miluje te blago,ispuni te drogom
Dok te već sljedećeg dana ubija?
Ubija tako dugo,
dok ti se tijelo ne podari
Onom strašću obavijenom velom toplih uzdisaja....

Je li to jecaj,
Što u kutku sobe traži dušu izgubljenja?
Il' je to tek lucidan san
Iz kojeg probuditi se ne možeš?

Il' je to zabranjena duša
Pred vratima Sodome i Gomore,
Olako pružajući im ruke,
da dodirne i najbijedniju sliku,
Sliku punu nerazjašnjelih događaja
Što gomilaju se u očima grešnika?

Je li to korak nesiguran
Približujući se svojoj boli?
Onoj boli za kojom i duša žudi,
I tijelo...Čitavo tijelo...
Dok ne stigne k svojoj propasti,
Propasti, što nekad ljubavlju se zove...


(Posvećeno duši mi bijednoj)
by: DeviantLilith

[tamala]

Pratio si me kao sjena gdje god sam pošla, nekada tako tiho, posve nečujno i tada bih osjetila radost misleći da sam se oslobodila, bivalo bi to u nekim zamračenim glasnim noćima u gužvi nevažnih pijuna čiji sam dio i sama željela biti.
Ipak,dani su nosiili susrete sa sobom, manje ispunjene ili više zadovoljne, jedino neminovno tvoju sjenu koja mi je bila društvo baš onda kad sam imala potrebu biti sama.
Jesenske šetnje, gotovo svakodnevna tišina prirode pomiješana slučajnim šuštanjem pod mojim nogama i tvoja sjena.. Utjeha,kazna ili samo podsjetnik da sam otkinula dio sebe, nisam pronalazila odgovor.
Nemir u tebi postao je dio mog nemira i mozda spoznaja da nije bila slucajnost da se dotaknu bila je dokaz mene. Svega onog sto sam cinila i prije, na svoju ruku, ljudima nerazumljivo, blize povrijedjivala bez razloga, zblizavala duboko i hladno udaljavala, sve po svom osjecaju. Nemiri povezani, ti na svoju ruku, ja na svoju, sa razlicitih strana noseni,u trenutku povezani..Ne zelim umirit tvoj,ne znam ni svoj. Mozda je to bio smisao.

[Obješeni čovjek]

Pišem jer mi je dosadno. Dosadno mi je jer pišem. A ipak nizam riječi kao ljudi grobove ili koljevke. Saznao sam da se može iz ispraznosti života stvoriti nešto, možda vrijedno novca, možda vrijedno ljubavi, tko zna. Jedna dobr odluka je dovoljna da me digne iz depresije i uzvisi k anđelima... jedna kriva pomisao i ostajem gdje jesam, istodobno šaljući sve koje volim u pakao. Da bar moje odluke to rade. Možda ako se dovoljno snažno koncentriram i ako to dovoljno želim, Bog će postojati i na smrti mi pokazati svojeg anđela sa šest tisuća krila i reći mi čemu je moj život služio. Dok me još srce drži, ja i dalje nizam rečenice dok me neki smisao svega ne pogodi u glavu...

[dataX]

zaspao sam sinoć sretan (mislim da sam bio najsretnija osoba na svijetu). rekla mi je ono. i znao sam kako joj je teško to reći. sve je bilo kako treba biti. i sanjao sam ju, opet. njenu kosu. tako je lijepa. bila je moja. predivan san.

Mrtav sam sad

[Antibacterial]

...i bez obzira što mi srce krvari i što toliko patim ....zahvalim se Bogu i pozivah andjele da paze na moje najdraže....

[Antibacterial]

U jačini osjetih slabost,a u slabosti prepoznah jačinu!