|
Eheeeej, zaš je zamrla zanimljiva tema?
Bila je spomenuta knjiga, "Anastazija zvonki sibirski cedar" ,o djevojci koja je rođena u ruskoj tajgi, odgojena u divljini, i živjela životom odvojenim od civilizacije, kao njeni roditelji, a i prapradjedovi i bake, prarusi.
Zašto sam odustao od čitanja.
Uz zanimljivu tematiku o životu Anastazije, njenih "nadljudskih" fiz. i mentalnih sposobnosti, priča o tome, kako je spavala u jazbini od grančica, te svom prijatelju kome je bilo hladno po noći na spavanju, dovela medvjeda da ga grije po noći, što je on shvatio tek ujutro.
Zatim , kako se ujutro utrkivala sa vukovima i igrala igre, i kako su joj vjeverice, kada bi ona pucnula prstima donosile hranu (orahe od cedra, i suhe pećurke) mi djeluje, čak i meni kao bajka, pretjerano.
Mislim, u svijetu životinja i zvjeri, baš to tako i ne funkcionira.
Zatim, mogla je čitati misli drugih ljudi, te čak preko njihovih misli vidjeti i upoznati na daljinu druge ljude, o kojima su oni razmišljali, te mentalno na daljinu djelovati na te druge ljude, mislim i to mi je pretjerano, ili nije, neznam, no ono sa životinjama je.
Smatrao sam u početku da je knjiga ozbiljna, no kako sam je počeo doživljavati kao bajku, onda ću radije uzeti neki dobar sf.
Tako da eto, previše bajkovita knjiga.
|
Razgranati mod