Istiniti horrorični događaji

[Jack-Daniels]

zuni9 kaže:

Nisam dugo vremena pratio ovu temu, još otkako sam prvi put pisao o svojem neobičnom iskustvu. S vremena na vrijeme sjetim se ovih priča, osobito jedne koju bih volio opet pročitati, ali ne snalazim se u stotinama stranica. Zato pitanje. Zna li netko na kojoj se stranici nalazi priča o djevojkama koje su jednog ljeta, na nekom našem otoku doživjele progon od tajanstvene crne prikaze koja ih je slijedila do kuće na kraju mjesta?

Ukoliko se netko sjeća te priče, volio bih da mi pomogne u njenom pronalasku na ovoj temi. Hvala.

Uglavnom,malo se sićam 'kroz glavu' te priče ,nisam uspija naći na kojoj je strani,ali svakako ako ko zna neka nam kaže...

[Akash]

Istinita prica koju mi je pricala mama. U njenim mladim danima bila je sa svojom prijateljicom na jednom sportskom igralistu, na jednom dijelu ima atletska staza za trcanje oko velikog terena pa su njih dvije u kasnim satima odlucile trcati i trenirati. Sve je bilo dobro dok moja mama nije vidla zenu kako stoji nasred tog terena. Zena je imala dva metra, stajala je tocno na sredini terena, kako je moja mama to opisala zena bez glave, nosila je nekakvu crnu maramu kakva se nosila prije 100 god. I nije se micala, samo je nepomicno stajala. Naravno kao sto bi svi mi prepala se trknula prijateljicu i pitala je dali vidi isto, nakon sto je prijateljica potvrdila pobjegle su glavom bez obzira..Dan danas se nezna ko je ta zena i sto je htjela.. .

[krena]

zuni9 kaže:

Nisam dugo vremena pratio ovu temu, još otkako sam prvi put pisao o svojem neobičnom iskustvu. S vremena na vrijeme sjetim se ovih priča, osobito jedne koju bih volio opet pročitati, ali ne snalazim se u stotinama stranica. Zato pitanje. Zna li netko na kojoj se stranici nalazi priča o djevojkama koje su jednog ljeta, na nekom našem otoku doživjele progon od tajanstvene crne prikaze koja ih je slijedila do kuće na kraju mjesta?

Ukoliko se netko sjeća te priče, volio bih da mi pomogne u njenom pronalasku na ovoj temi. Hvala.

Možda ovo: https://www.forum.hr/showpost.php?p=6...&postcount=360

[Leteća]

Maloprije sam krenula pisati post o Željku Malnaru. Nešto u stilu... da je i dalje na putovanju, sad bi nam poslao razglednicu. I razmišljam jel da dopišem što o Crnoj ruži i.... nestade struje

[lipa007]

Leteća kaže:

Maloprije sam krenula pisati post o Željku Malnaru. Nešto u stilu... da je i dalje na putovanju, sad bi nam poslao razglednicu. I razmišljam jel da dopišem što o Crnoj ruži i.... nestade struje

Piši, iščekujemo željno...

Poslano sa mog HM NOTE 1LTE koristeći Tapatalk

[Verdadera]

Wow koje otkriće
Bacam se na čitanje

[Verdadera]

Uh, zanimljivo štivo nakon samo komadić čitanja.
Jedna priča me posebno dojmila, jako je tužna, o dječaku koji je vidio majku kako plače na podu u wc-u.

Imam dosta tih pričica, i tuđih i svojih, nisam im tokom godina pridavala previše važnosti mada sam "uživljena" u "nadnaravno".

Paraliza sna, nekoliko puta, žmiganje električne rasvjete (ugasila/upalila sam lampe na praznoj šetnici, kako sam kojoj prišla tako se ugasila i upalila). To su mi logički objašnjive stvari, pogotovo žmirkanje elektrike.

Ima nešto što pokušavam logički navući ali mi fali poprilično znanja iz fizike. Dakle, kad sam imala nekih 17 godina bila sam sama u kući. Upravo sam prala suđe, čaše sam direktno stavljala u kredencu čim bi se malo posušile. I tako sam stavila jednu staklenu čašu u kredencu i nastavila s pranjem kad se čaša počela pomicati. Klizila je po površini gotovo do ruba kad sam je uzela (nije mi baš bilo svejedno), pregledala i vratila nazad da bi čaša sekundu nakon toga, ovaj put čak i brže opet počela "putovati".

Eh, sad, gdje mi logika šteka? Jasno mi je da u doticaju s vlažnom glatkom površinom staklena čaša može se početi pomicati "sama od sebe", nema problema. Ali...ne u različitim smjerovima, različitim ritmom
Eto, taj dio me malo brka.

Što se tiče paralize sna, ono što mi je najjače ostalo u glavi.... Reći ću "samo" da nisam točno sigurna niti da sam spavala. Uvjerila sam se da jesam mada mi sjećanje govori suprotno, nisam bila ni blizu sna.

Nešto sam razmišljala u krevetu, sama, mobitel je bio kraj mene i pogledala sam na sat, bilo je ja mislim ponoć, prošla možda dvije minute kad sam se "sledila" i zgrčila a cijelim tijelom su mi počeli prolaziti trnci. Naravno, osjećaj prisutnosti nečega visokog,plošnog i oštrog je bio jasan, negdje iza mojih leđa, uz hladnoću. Nisam se mogla pomaknuti, ne iz straha nego...nemam pojma, bilo mi je savršeno jasno da moram ostati u tom položaju i da nema nikakvog smisla micati se dok ne prođe, dapače, ne bi bilo mudro.

Čula sam zvuk listanja novina u dnevnom boravku i "kroz zid" vidjela dnevni okupan nekom maglovitom, "prašnjavom" toplom svjetlošću, kao kad se sjećaš osobito mirnog trenutka u životu, kad si obavio sve obaveze i sad ćeš sjesti u fotelju i odmoriti u sunčano nedjeljno popodne.

E, pa u fotelji je bio netko, stara žena sijede čupave kose...koja je listala novine. Polako. Pedantno, ujednačeno. Bez čitanja.
I sve je bilo "super" dok mi se nije učinilo da me žena vidjela i nekako se....ružno nasmiješila. Zid se "vratio" onog trena kad sam osjetila iskonski strah, iz same srži strah za svoje biće nečega...što ne mogu niti početi razumijevati. I što nije prijateljski raspoloženo.

Zvuk listanja novina se nastavio još minutu ili dvije, onda sam čula korake kako prolaze pokraj vrata od sobe. Onda je sve utihnulo, "otkočila" sam se.
Sat je pokazivao ponoć i 10. Jesam li jednostavno zaspala a da nisam ni svjesna?

Kad sam bila jako mala, možda 4, 5 godina događalo mi se nešto također valjda blisko paralizi sna. Probudila bih se usred noći u mrklom mraku. Željela bih vrištati ili barem glas pustiti, bilo što. Otvarala sam usta i napinjala se iz petnih žila i ništa nije izlazilo, ni najmanji glas. Ne bih se mogla ni pomaknuti također. Postajala bih potpuno histerična u glavi kad bi se ispred mene dodatno još i počela formirati lica, treperava lica u fluorescentnim linijama koja mi se naglo približavaju i taman prije nego će "udariti" u mene se raspršuju. Šok za šokom, to sam osjećala svaki put kad bi se formiralo novo lice i nikako ne bih mogla vikati.
Uh, jako sam se toga bojala.
Danas u tami zvukove čujem popraćeno vizualnim bljeskovima, možda je to povezano iako tada nije bilo nikakvih zvukova?

Jednom sam čula disanje u kutu sobe na mjestu gdje u zidovima nije bilo niti jedne cijevi.

Pišem inače horor priče ali u ovim slučajevima ne dozvoljavam mozgu previše plutanja, mogao bi "krivo" postaviti pa se trudim ostati na činjenicama iz uspomena.

Većinski "ne vjerujem", prihvaćam da postoje stvari meni neobjašnjive i smatram kako nema neke magije nego samo našeg neznanja.

[Leteća]

lipa007 kaže:

Piši, iščekujemo željno...

Poslano sa mog HM NOTE 1LTE koristeći Tapatalk

Davno, davno, dok još nije bilo internetsa djecu se je plašilo na različite načine. Ako se igraš s vatrom, pišat ćeš u krevet. Ako piješ kavu, narast će ti rep. Ako ne poslušaš mamu odvest će te policija. Ako ideš predaleko od kuće ukrast će te Cigani. (Ne Romi, oni tada još nisu postojali.) Takav odgoj danas možda izgleda strašno i jezivo, ali imao je svoju svrhu. Naučiti djecu da budu pravi pioniri, a kasnije i zdravi omladinci kako ih ne bi pogodila najgora bolest jučerašnjice... ne, to nije bila variola vera, nego nešto mnogo opasnije i podmuklije...

Crna ruža.

Šuškalo se da je tu boleštinu donio Željko Malnar i da ju je pokupio u dalekoj Indiji, među štovateljima boginje Kali. Ondje su se ljudi okupljali na krematorijima i vodili ljubav među pepelom i kostima kako bi dobili nadnaravne moći...bar se tako pričalo.

[Zombie_666]

Urbana legenda ili ne ali lično samo znao momka koji je tvrdio da je u toj sekti, par dana prije nego je izvršio samoubistvo bombom...Jbte kad je to bilo, 1999. godine čini mi se.

[Leteća]

Zombie_666 kaže:

Urbana legenda ili ne ali lično samo znao momka koji je tvrdio da je u toj sekti, par dana prije nego je izvršio samoubistvo bombom...Jbte kad je to bilo, 1999. godine čini mi se.

O sekti se počelo pričati mnogo kasnije. Sredinom osamdesetih smatralo se da se radi o virusu koji se prenosi spolnim putem i preko igle (slično kao HIV) te koji potom izjeda moždane stanice i tjera mlade na samoubojstvo. Budući da nikakvi organski uzročnici nisu otkriveni (ili ta informacija nije puštena u javnost) krenule su priče i pričice. I tu je bilo svega.

Najpopularnija verzija bila je ona da se klinci okupe na groblju, zapale svijeće, zazivaju Sotonu i onaj čija se svijeća prva ugasi se mora ubiti. To mi nije imalo smisla jer sam kao dijete bila prilično skeptična. Zašto bi se netko išao ubiti, kada vrag ne postoji. Mislila sam da sve treba pomno istražiti kao što su činili dečki iz Ghostbustersa.

Danima sam, skrivena u grmlju, motrila napuštenu kuću u kojoj su se, navodno, svake večeri okupljala grozna, demonskim silama izobličena bića...

Narkomani!

No, poznato je da narkomani izlaze iz svojih nastambi tek kad padne mrak, a ja sam morala biti kod kuće prije 19. 15. jer tada bi na televiziji počinjala jedna edukativna emisija koju sam redovito pratila. I moji bi se roditelji jako zabrinuli kad se ne bih pojavila na vrijeme...

[muzički tobogan]

Leteća, koliko se sjećam, a izgleda mi po onoj emisiji da sam pet - šest godina stariji od tebe, i onda se spominjala sekta. Koju je navodno vodio Malnar. Tada, imao sam nekih trinaestak i bio navučen na avanture, tako da mi je blaćenje Malnara padalo teže od omladinskih radnih akcija. Čovjek se naravno ograđivao od toga, ali smiješni časopisi poput arene i dalje su ga gurale u to. U to vrijeme taman su se pojavili darkeri, polako se mogao ćuti i speed metal, a raji je trebala zabava i odmor od inflacije, nestašica i unutarnjeg neprijatelja.
Što je na kraju ispalo sa Crnom ružom ne znam, osim da se doista oformila sekta. I da pokojni Malnar nije imao ništa s njom.

[muzički tobogan]

Verdadera, idem redom: Ne, gibanje čaše na glatkoj vlažnoj površini NE može se predvidjeti. Zbog svojstva kohezije vode, stvara se tanki film u udubljenju čaše i ona, uslijed nedostatka trenja počinje kliziti.
Vezano uz babu što se ceri; naš mozak se uživa zabavljati sa nama a naš racio sve treba staviti u ladicu. Tako da zvukove ili mirise koje ne prepoznaje na prvu loptu, protumači slijedećim mogućim objašnjenjem. Pa ti u polusnu još stvori i priču. Mislim da je baba ipak bila san. Sa naglaskom na ipak, možda je IPAK bio i uvid u astral.
I moram priznat, ono sa rasvjetom, baš taj događaj kojeg si sama sebi objasnila, e baš to ti spada u paranormalno. Vjerojatno si svojom emecionalnom energijom utjecala na rasvjetu.
Uživaj...

[Gaissa]

muzički tobogan kaže:

.
Što je na kraju ispalo sa Crnom ružom ne znam, osim da se doista oformila sekta. I da pokojni Malnar nije imao ništa s njom.

sjećam se kada sam ja usla u svoju dark fazu da se stara bojala da cu se ubit jer slušam eminema i mansona i da cu uci u tu nekakvu crnu ruzu,nikad cula za njih....eto sad se vise izvana ne cinim darkerom,al zato sto sam iznutra sva pocrnila

[muzički tobogan]

Ja sam se koristio Floydima za držat mater daleko od sobe. Jedanput nije htjela niti otvorit vrata nakon kucanja. Da ju je strah. One of thease days je sviralo.

[Leteća]

muzički tobogan kaže:

Leteća, koliko se sjećam, a izgleda mi po onoj emisiji da sam pet - šest godina stariji od tebe, i onda se spominjala sekta. Koju je navodno vodio Malnar. Tada, imao sam nekih trinaestak i bio navučen na avanture, tako da mi je blaćenje Malnara padalo teže od omladinskih radnih akcija. Čovjek se naravno ograđivao od toga, ali smiješni časopisi poput arene i dalje su ga gurale u to. U to vrijeme taman su se pojavili darkeri, polako se mogao ćuti i speed metal, a raji je trebala zabava i odmor od inflacije, nestašica i unutarnjeg neprijatelja.
Što je na kraju ispalo sa Crnom ružom ne znam, osim da se doista oformila sekta. I da pokojni Malnar nije imao ništa s njom.

Lako moguće da sam čula lokalnu inačicu te urbane legende. Onda sam još bila uzorna pionirka i nisam čitala smeće poput Arene. Taman sam sa enciklopedije "Svijet oko nas" prelazila na onu Leksikografskog zavoda, a potajice sam čitala "Tajnu nauku" i pjesme Williama Blakea. Tako da me se ta prizemna demonologija nije pretjerano dojmila.

Zato sam jedne večeri navukla majicu na Ghostbusterse, u ruksak strpala Geigerov brojač (koji je moj otac ukrao s posla), gas-masku (nemam pojma kako je i gdje nju uspio maznut), par svijeća za groblje, upaljač, šibice, kutiju filtera 57 (za podmićivanje milicajaca), tubu OHO ljepila (za podmićivanje narkomana) i onu veliku četvrtastu plavu bateriju...

[muzički tobogan]

Da oho ljepilo!? Zaklao sam se od smijeha... Svijet oko nas? Ako napravim polukorak i pružim ruku oba toma su mi na dohvatu.Dan danas.
Pa jesi i ubasterirala kojeg ghousta?

[Verdadera]

muzički tobogan kaže:

Verdadera, idem redom: Ne, gibanje čaše na glatkoj vlažnoj površini NE može se predvidjeti. Zbog svojstva kohezije vode, stvara se tanki film u udubljenju čaše i ona, uslijed nedostatka trenja počinje kliziti.
Vezano uz babu što se ceri; naš mozak se uživa zabavljati sa nama a naš racio sve treba staviti u ladicu. Tako da zvukove ili mirise koje ne prepoznaje na prvu loptu, protumači slijedećim mogućim objašnjenjem. Pa ti u polusnu još stvori i priču. Mislim da je baba ipak bila san. Sa naglaskom na ipak, možda je IPAK bio i uvid u astral.
I moram priznat, ono sa rasvjetom, baš taj događaj kojeg si sama sebi objasnila, e baš to ti spada u paranormalno. Vjerojatno si svojom emecionalnom energijom utjecala na rasvjetu.
Uživaj...

Hej, wow wow wow, sa mnom moraš polako
Prvo....što je svojstvo kohezije vode?

Čaša je bila okrenuta dnom prema gore, ima li to kakve veze?

Za staricu ne mogu ništa garantirati ni tvrditi osim svog sjećanja. A kako od toga ima nekoliko godina, bez obzira što sva takva sjećanja stalno ponavljam (većinu sjećanja) i opisujem, postoje "izgubljeni" dijelovi kao i "nadodani".

Ali, meni to nije paranormalno s rasvjetom jer mi je energija nekako "opipljivo" i vrlo normalno, najviše njen utjecaj na stvari, tako i elektriku.
Kako misliš da je paranormalno?

[muzički tobogan]

U redu, polako, pa redom.
Kohezija, međumolekularna privlačna sila koja djeluje među susjednim česticama iste tvari. Tako si dobila tanki film (sloj) na rubu čaše, taj sloj je ukinuo djelovanje trenja pa je čaša uslijed pritiska vlastite težine na taj sloj počela randomizirano plesati. To što je bila okrenuta naopako i nema neke veze, osim što je manja površina trenja nego da je stajala na dnu. I ako si je eventualno prala toplom vodom pa se u čaši našao zarobljen balon toplog zraka, koji bi ju još malo podignuo, tj olakšao. Ima tu još malo filozofije, ali u osnovi ovo objašnjenje ti je dovoljno za shvatit kako i zašto se čaša miče.

Nacerena baba, slažem se s tobom. Statistički, puno je veća šansa da se tvoj mozak igra s tobom nego da je to neko astralno biće. Ali, to je samo statistika.

Paranormalno? Paranormalno je konsenzus. Ljudi se, s obzirom na trenutačni položaj znanosti, dogovorilo. W. Raich je otkrio i dokazao postojanje bioenergije, znači od 1927 negdje, energetski rad ne bi trebao spadati u paranormalno, ali eto jest. Za mene baš kao i za tebe, to paljenje i gašenje rasvjete nije paranormalno, ali za ostatak društva jest. Pišem da me se razumije, pa se slažem odnosno pokoravam konsenzusu.

[Frayerica]

Željela bih s vama podijeliti događaj koji nisam doživjela samo ja, već i ljudi oko mene (točnije, mama , tata i rođak).

Dakle, dogodilo se to prije otprilike desetak godina. Prvu večer ja, moja mama i moj rođak sjedili smo na kauču u dnevnoj sobi i gledali TV. Vani je bio sumrak i odjednom smo svi počeli okretati glavu u smjeru prozora, ne odjednom nego povremeno (napomena, prozor gleda prema šumi). Neko vrijeme smo šutjeli i nastavili gledati TV, da bismo u jednom trenu svo troje okrenuli glavu i pogledali van.

Naime, svo troje krajičkom oka vidjeli smo tamnu sjenu (tamniju od sumraka vani), odnosno čovjekoliku figuru koja prolazi pokraj prozora i čini se da stoji i gleda u nas, ali naravno kad smo izašli van, nikoga nije bilo. Kako je napomenuto da prozor gleda prema šumi, nema šanse da bi to bio odsjaj od automobila ili nečeg. Nikad o tome nismo više pričali, ali je bilo zaista nemoguće objasniti. Kasnije sam čitala o tzv. "shadow people" i zaista počela vjerovati u to.

Drugi događaj dogodio se par dana kasnije, ali samo mojoj majci.
Naime, tu večer ja sam izašla s društvom van, a moja mama me čekala. Kako nije mogla zaspati, čitala je novine ili neku knjigu, nebitno.
Bilo je oko ponoći i mama je čula korake po stepenicama (stepenice vode do naših ulaznih vrata) i jednostavno je čekala kad ću pokucati na vrata da mi ih otključa. Kako mene nije bilo, a koraci su stali, ali je čula "meškoljenje" pred ulaznim vratima, izašla je van da bi vidjela da nema nikoga. Kasnije mi je rekla da je mislila da joj se učinilo te je legla spavati. Nakon sat vremena probudio ju je zvuk otvaranja vrata, odnosno primanja za kvaku i pokušaja otvaranja.

To je ovaj put čuo i moj otac, koji je prvi događaj prespavao, ali ovo ga je probudilo te su sada oboje izašli van i ovaj put se dobrano uplašili.
Od tih događaja zaista vjerujem u afterlife i fascinirana sam paranormalnim.

Međutim, kako mi je nedugo prije toga umro djed, povezala sam te događaje sa njegovim pokušajem oprosta, jer se nismo stigli oprostiti prije nego što je umro.

Otišli smo na groblje, pomolili i oprostili se s njim i slični događaji se više nisu ponavljali.

[JAYE]

Frayerica,uuuu,odlična priča,obožavam takve,ima nešto itekako u svemu tome,puno neobjašnjivih stvari,sama sam također pisala par svojih doživljenih jezivih priča ovdje pa uvijek volim pročitati nove priče koje ljudi ovdje pišu.