Josif Visarionovič Džugašvili-Koba-Staljin/ponosni sin Gruzije,sociopat ili oholi Sovjet

[marder]

zami98 kaže:

Gle, moguće je da je Staljin bio sociopat, ali da bi tako nešto utvrdio moraš znati kakvi su bili njegovi međuljudski odnosi. Ono, kakav je bio prema prijateljima, obitelji, poznanicima... ne kakav je bio u vođenju države. Ako je nebriga za žrtve vlastite politike dokaz sociopatije, onda je 90% vladara u povijesti bolovalo od nje.


Uh, nije nužno da ukupni broj stanovnika pada kako bi se dokazao genocid?


Baš je lako biti glup jelda

Ovu rečenicu "Uh, nije nužno da ukupni broj stanovnika pada kako bi se dokazao genocid?" zaista ne mogu shvatiti. Rusi nikad baš nisu bili jebežljivi i štancali djecu ko današnji Muslimani. Usput rečeno, broj stanovnika u SAD bio je u padu početkom tridestih godina, jer je u zemlji bilo 18 milijuna nezaposlenih i ljudi su zaista umirali od gladi, pogotovo je smrtnost dojenčadi i male dijece bio velik. Tada nije bio poznat sistem socijalne zaštite a pučke kuhinje su postojale samo u velikim gradovima. Smatra se da je u SAD pet miliona umrlo od gladi ili od bolesti induciranih glađu.

[oxydant]

Kakova je bila stvarnost i kako se živelo u pobjedničkoj imperiji SSSR za mladje (nedovoljno upoznate) generacije, evo nedavne bjesede Nobelovke Svjetlane Aleksijevič,prigodom prijema nagrade u Stockholmu:


http://pescanik.net/izgubljena-bitka/

[E-Absynthe]

Kako se živjelo za vrijeme g.Staljina?
Pa čovjek je izravno odgovoran za ubojstvo i smrt 23 milijuna svojih sunarodnjaka...?!!!

[Nosonja_]

Kako je i zašto Staljin postao Staljinom? Koliko znam kodno komunističko ime mu je bilo Koba? Kojim se imenom potpisiva ispod članaka koje bi napisa kao i koje je ime/ pseudonim koristio u svojim zbirkama pjesama?

[marder]

Nosonja_ kaže:

Kako je i zašto Staljin postao Staljinom? Koliko znam kodno komunističko ime mu je bilo Koba? Kojim se imenom potpisiva ispod članaka koje bi napisa kao i koje je ime/ pseudonim koristio u svojim zbirkama pjesama?

Koba mu je bio nadimak prvih nekoliko godina partijskog rada. Nadimak Staljin dolazi od ruske riječi stalj što u prevodu znači čelik, a aludira se na njegov čvrsti, nepokolebljivi karakter.
Pjesme, koje je napisao kao sjemeništarac izdane su pod njegovim punim imenom i prezimenom Iosif Visarionovič Đugašvili.

[marder]

E-Absynthe kaže:

Kako se živjelo za vrijeme g.Staljina?
Pa čovjek je izravno odgovoran za ubojstvo i smrt 23 milijuna svojih sunarodnjaka...?!!!

Tvoje brojke su fantastični brojevi iz drugorazrednih i propagandnih knjiga i filmova. Otvoreni su svi arhivi, koji kažu, da je u periodu od 1921 do 1954 na smrt osuđeno 642.980 državljana Rusije (SSSR-a), od kojih je streljano oko 300.000 budući da bi po žalbi smrtna kazna bila zamijenjena kaznom zatvora.
Tu spadaju i kriminalci i silovatelji i špijuni i diverzanti a i nešto političkih.
Napominjem da je Staljin postao prvi čovjek SSSR-a tek 1929 a umro je početkom 1953.
S obzirom na veliki broj stanovnika i vrijeme između dva svjetska rata broj nije velik. Veliki broj ljudi Staljin je spasio od smrti. Po čemu je on izravno, po tebi, odgovoran za smrt svojih sunarodnjaka. Staljin nije bio ni ministar unutarnjih poslova, niti premijer. To postaje tek uoči napada Hitlera na SSSR. On se je bavio ideologijom, vodio ekonomiju i vanjsku politiku, primao strane državnike i bio je tvorac najnaprednijeg Ustava na svijetu (1936).
Zašto bi on bio kriv za smrt nekog kriminalca koji bi počinio oružanu pljačku i bio osuđen od suda.

[marder]

oxydant kaže:

Kakova je bila stvarnost i kako se živelo u pobjedničkoj imperiji SSSR za mladje (nedovoljno upoznate) generacije, evo nedavne bjesede Nobelovke Svjetlane Aleksijevič,prigodom prijema nagrade u Stockholmu:


http://pescanik.net/izgubljena-bitka/

Ta loša novinarka dobila je Nobelovu nagradu jer mrzi socijalizam. A kako je Staljin uspješno vodio državu kazuju brojke. U prvih pet poslijeratnih godina (45-49) ind. proizvodnja je porasla za 123 % a u Italiji za usporedbu 34 % a u Francuskoj samo 4 %. Već 1948 SSSR iako potpuno razrušen u 2SR ima BND koji je imao 1941.
Za Staljina je stanovništvo raslo svake godine oko 3 milijuna a današnja Rusija svake godine gubi milijun stanovnika i prijeti joj izumiranje. Nema ni jednog prijatelja, dok je Staljina volio čitav progresivan svijet a unutar države su ga obožavali kao božanstvo. I s razlogom.

[oxydant]

Momak 90 kaže:

Pa Staljin je ipak žrtva Hitlerova napada. On nije očekivao rat 1941. kao ni Roosevelt. Vjerovao je Hitleru.

Staljinova najveća zasluga u ratu su bitka kod Moskve i bitka kod Kurska. Prvo zato jer je ostao i dao političku potporu ratnim naporima obrane glavnog grada. Da je pobjegao branitelji bi popustili. U drugom slučaju dao je generalima da prave 8 linija obrane, tj. duboku obranu i tako su zaustavili njemačku ofenzivu. Staljin je s vremenom slušao generale, Hitler nije.

Staljin je bio žrtva sopstvene opsednutosti, da Hitler neće otvoriti drugi front.Besmislica:"Staljin je vjerovao Hitleru", potiče iz AGITPROP-a nakon završetka WW2. Paranoik Staljin nije vjerovao ni Molotovu,(posebice njegovoj ženi!).Ako je Staljin "vjerovao" Hitleru,zašto se nije odazvao pozivu Hitlera da se njih dvojica sastanu?! Generalima je Staljin vjerovao tek na ivici katastrofe (Moskva-Žukov) Hitler je generalima itekako vjerovao dok su osvajanja bila uspješna...
Roosevelt je itekako očekivao rat Hitlera i Staljina,ali je lagao narod u predizbornoj kampanji,uoči
izbora 4.11.1940. obečavajući da: "Američki sinovi neće ni po koju cijenu ginuti u Europi!"

[oxydant]

marder kaže:

Ta loša novinarka dobila je Nobelovu nagradu jer mrzi socijalizam. A kako je Staljin uspješno vodio državu kazuju brojke. U prvih pet poslijeratnih godina (45-49) ind. proizvodnja je porasla za 123 % a u Italiji za usporedbu 34 % a u Francuskoj samo 4 %. Već 1948 SSSR iako potpuno razrušen u 2SR ima BND koji je imao 1941.
Za Staljina je stanovništvo raslo svake godine oko 3 milijuna a današnja Rusija svake godine gubi milijun stanovnika i prijeti joj izumiranje. Nema ni jednog prijatelja, dok je Staljina volio čitav progresivan svijet a unutar države su ga obožavali kao božanstvo. I s razlogom.

Nobelovka je možda loš novinar,ali je odličan pisac. I piše kako je živio NAROD u SSSR.Zajebeš ti porast proizvodnje, kad 26% BND ( i još poviše) ide u naoružanje koje ničemu nije služilo. A da je natalitet rastao nakon rata,u pravu si! Vratila se vojska doma, a čekaju ih žene u omjeru 1-4 .

Staljina je "obožavao" narod koji je živio unutar "Gvozdjene zavjese"?! Narod,kome je za odlazak u veće gradove bila potrebna putovnica?! Narod koji je na dan svoje pobjede (kada "čelični" išeta na Crveni trg) išao na groblja oplakivat svoju braću,muževe i očeve, izginule u ratu zbog Staljina.

[marder]

oxydant kaže:

Nobelovka je možda loš novinar,ali je odličan pisac. I piše kako je živio NAROD u SSSR.Zajebeš ti porast proizvodnje, kad 26% BND ( i još poviše) ide u naoružanje koje ničemu nije služilo. A da je natalitet rastao nakon rata,u pravu si! Vratila se vojska doma, a čekaju ih žene u omjeru 1-4 .

Staljina je "obožavao" narod koji je živio unutar "Gvozdjene zavjese"?! Narod,kome je za odlazak u veće gradove bila potrebna putovnica?! Narod koji je na dan svoje pobjede (kada "čelični" išeta na Crveni trg) išao na groblja oplakivat svoju braću,muževe i očeve, izginule u ratu zbog Staljina.

Nobelovka nije književnica jer nije izdala ni jednu knjigu, tj. njene knjige su kompilacije novinskih članaka.
Veliki dio BND-a išao je na naoružanje jer se znalo da će SSSR biti napadnut. Država se ne brani najlon čarapama već tenkovima. Tvoja rečenica da naoružanje nije ničem služilo je besmislena.
Natalitet u Sovjetskom Savezu je rastao svake godine i o tome imaš statistike na tisuću mjesta.
Da Staljina je narod obožavao, jer je standard naglo porastao kad je on postao prvi čovjek u državi, poslije 17. kongresa, kada je njegov kurs na industrijalizaciju dobio nadmoćnu podršku. Narod je osjećao da je Staljin iznikao od naroda i tu ljubav prema njemu možeš vidjeti u nizu dokumentarnih snimaka.
Svršetak tvog komentara je isto tako besmislen. Ispada da je Staljin napao svoju vlastitu državu. Ako misliš da je bilo previše žrtava i u tome si kriv, jer je u ratu sa sovjetske strane smrtno stradalo 6,5 miliona stanovnika. Njemci su na Istočnom frontu imali daleko veće gubitke (9 miliona). Kasnije je Hruščov tu brojku napuhao na 20 miliona, a sad Putin na 26,5. Razlog je jasan- Staljina se želi prikazati kao nesposobnog vođu. Dapače, poslije 2. Svj. Rata Staljinova popularnost dostiže planetarne razmjere.
Vjerojatno je neko od vas gledao snimke Staljinovog pogreba. Ljudi nisu plakali, oni su ridali. Gorko su plakali i u svojim stanovima, na cesti, u metrou. Ne možeš ljude natjerati da plaču ako nekog nisu voljeli.

[Nosonja_]

marder kaže:

Koba mu je bio nadimak prvih nekoliko godina partijskog rada. Nadimak Staljin dolazi od ruske riječi stalj što u prevodu znači čelik, a aludira se na njegov čvrsti, nepokolebljivi karakter.
Pjesme, koje je napisao kao sjemeništarac izdane su pod njegovim punim imenom i prezimenom Iosif Visarionovič Đugašvili.

to sam i pretpostavio da je to asocijacija na njegovu čvrstinu, samo radi li se o njegovom vlastitom PR-u? Kad je bilo prvo spominjanje tog naziva?

Staljin se baš kao i Tito nazvao drugim imenom, Tito je bio Walter, Staljin Koba, iako je učinija posve istu stvar Staljin je negodavao i tražio da se Broz i dalje služi nazivom Walter što je bivši Walter, tada već Tito glatko odbio.

Kad smo kod Tita, zanimalo bi me što forumaš Marder misli o sukobu Staljin- Tito, i o Staljinovoj izjavi da je Josip Broz "Juda socijalizma"?

[marder]

Nosonja_ kaže:

to sam i pretpostavio da je to asocijacija na njegovu čvrstinu, samo radi li se o njegovom vlastitom PR-u? Kad je bilo prvo spominjanje tog naziva?

Staljin se baš kao i Tito nazvao drugim imenom, Tito je bio Walter, Staljin Koba, iako je učinija posve istu stvar Staljin je negodavao i tražio da se Broz i dalje služi nazivom Walter što je bivši Walter, tada već Tito glatko odbio.

Kad smo kod Tita, zanimalo bi me što forumaš Marder misli o sukobu Staljin- Tito, i o Staljinovoj izjavi da je Josip Broz "Juda socijalizma"?

Što se tiče sukoba Staljina i Tita, službeni razlog je da su Tito i bugarski komunista Dimitrov namjeravali stvoriti državu tzv Balkansku federaciju u čije bi okvire ušla Jugoslavija, Albanija i Bugarska. Staljin je to s pravom smatrao glupošću i zvao Tita u Moskvu da to razjasne, što je Tito odbio.
U isto vrijeme je Staljin saznao od engleskog obavještajca Kilbyja da je Tito bio Churchillov čovjek, a Churchill je bio Staljinov smrtni neprijatelj ako se izuzme kratka koalicija za vrijeme 2SR.
Ne znam točan datum od kada se Staljina prestalo zvati Kobom ali mogu pročeprkati, pa ću ti reći u nekom svom idućem komentaru. Uglavnom je nadimak Koba imao u periodu kad je djelovao u Tbilisiju i Baku-u, dakle na teritoriju Kavkaza.
Tekar kad se nastanjuje u Petrogradu dobiva nadimak Staljin. Ali on nije sam sebi nadjenuo taj nadimak. Uopće poimanje da je Staljin gradio kult ličnosti nije točan. Dapače, mrzio je to ulizivanje i sve te spomenike, nazive tvornica i svega i svačega svojim imenom.
Postoje i dokumenti o tome. Jedini način bio je da donese zakon o zloupotrebi svog imena a to bi isto tako bilo glupo. Naprosto ga je narod jako volio i na taj način je želio dokazati svoju ljubav iako je u vrhovima partije bilo ulizica, koji bi mu bili najrađe zarili nož u leđa.

[oxydant]

marder kaže:

Što se tiče sukoba Staljina i Tita, službeni razlog je da su Tito i bugarski komunista Dimitrov namjeravali stvoriti državu tzv Balkansku federaciju u čije bi okvire ušla Jugoslavija, Albanija i Bugarska. Staljin je to s pravom smatrao glupošću i zvao Tita u Moskvu da to razjasne, što je Tito odbio.
U isto vrijeme je Staljin saznao od engleskog obavještajca Kilbyja da je Tito bio Churchillov čovjek, a Churchill je bio Staljinov smrtni neprijatelj ako se izuzme kratka koalicija za vrijeme 2SR.
Ne znam točan datum od kada se Staljina prestalo zvati Kobom ali mogu pročeprkati, pa ću ti reći u nekom svom idućem komentaru. Uglavnom je nadimak Koba imao u periodu kad je djelovao u Tbilisiju i Baku-u, dakle na teritoriju Kavkaza.
Tekar kad se nastanjuje u Petrogradu dobiva nadimak Staljin. Ali on nije sam sebi nadjenuo taj nadimak. Uopće poimanje da je Staljin gradio kult ličnosti nije točan. Dapače, mrzio je to ulizivanje i sve te spomenike, nazive tvornica i svega i svačega svojim imenom.
Postoje i dokumenti o tome. Jedini način bio je da donese zakon o zloupotrebi svog imena a to bi isto tako bilo glupo. Naprosto ga je narod jako volio i na taj način je želio dokazati svoju ljubav iako je u vrhovima partije bilo ulizica, koji bi mu bili najrađe zarili nož u leđa.

"Djelovao na Kavkazu.." - misliš,dok je pljačkao banke ?! (Pljačka-sinonim za Marxsizam, Boljševizam,Komunizam) i tako stekao "ugled" u očima Lenjina....

[marder]

oxydant kaže:

"Djelovao na Kavkazu.." - misliš,dok je pljačkao banke ?! (Pljačka-sinonim za Marxsizam, Boljševizam,Komunizam) i tako stekao "ugled" u očima Lenjina....

Navodno je bio organizator jedne pljačke banke. Međutim poanta je bila, da je tim novcem financirao boljševičku partiju, dakle nije novac stavljao u svoj džep. Bio je jedan vrsta Robin Hooda.
Upravo sam danas na sajtu nstarikov.ru pročitao predivan članak pod naslovom, koji u prevodu glasi "Kako je Staljin od neprijatelja pravio prijatelje". U njemu autor govori o puku pod vodstvom Marka Mesića koji je Pavelić poslao u Staljingrad. To je bila jedina negermanska grupacija, koja se je borila u samom gradu. Onima koji nisu bili ubijeni, već su se predali, nije pala ni dlaka s glave. Dapače, formirana je jedna jedinica u okviru same Crvene Armije pod zapovjedništvom, vjerujete li ili ne, samog Marka Mesića. Crvenoarmejci su obožavali Hrvate zbog njihove hrabrosti i vojničkih vještina. Staljin je znao da su ti ljudi bili zavedeni. Mesić se kao pobjednik vraća u Hrvatsku. Kakav preokret i kakav divan završetak.

[oxydant]

Lirska poezija tavariš Kobe.,

[marder]

S obzirom da dolazi Božić napomenuo bih da je u SSSR-u podzakonskim uredbama 1936, neposredno pred donošenja Ustava, dozvoljeno slavljenje Božića i postavljanje jelke. To je do tada bilo strogo zabranjeno. To je isključivo zasluga Staljina. Do tada on to nije mogao provesti budući da je većina vodećih komunista bila isključivo antireligiozna i militantno ateistička.
Ujedno želim svim sudionicima rasprave o Staljinu, pa i onima s kojima se ne slažem i koji me znaju naljutiti, čestit Božić i sretnu Novu godinu.

[Nosonja_]

marder kaže:

Što se tiče sukoba Staljina i Tita, službeni razlog je da su Tito i bugarski komunista Dimitrov namjeravali stvoriti državu tzv Balkansku federaciju u čije bi okvire ušla Jugoslavija, Albanija i Bugarska. Staljin je to s pravom smatrao glupošću i zvao Tita u Moskvu da to razjasne, što je Tito odbio.
U isto vrijeme je Staljin saznao od engleskog obavještajca Kilbyja da je Tito bio Churchillov čovjek, a Churchill je bio Staljinov smrtni neprijatelj ako se izuzme kratka koalicija za vrijeme 2SR.
Ne znam točan datum od kada se Staljina prestalo zvati Kobom ali mogu pročeprkati, pa ću ti reći u nekom svom idućem komentaru. Uglavnom je nadimak Koba imao u periodu kad je djelovao u Tbilisiju i Baku-u, dakle na teritoriju Kavkaza.
Tekar kad se nastanjuje u Petrogradu dobiva nadimak Staljin. Ali on nije sam sebi nadjenuo taj nadimak. Uopće poimanje da je Staljin gradio kult ličnosti nije točan. Dapače, mrzio je to ulizivanje i sve te spomenike, nazive tvornica i svega i svačega svojim imenom.
Postoje i dokumenti o tome. Jedini način bio je da donese zakon o zloupotrebi svog imena a to bi isto tako bilo glupo. Naprosto ga je narod jako volio i na taj način je želio dokazati svoju ljubav iako je u vrhovima partije bilo ulizica, koji bi mu bili najrađe zarili nož u leđa.

Zašto je Staljin "s pravom smatrao glupošću" stvaranje te recimo proširene Jugoslavije? Da li su Bugari Južni Slaveni? Naravno da jesu, i zašto im bi se kao takvima ne bi ponudio ulazak u južnoslavensku državu, pa sam naziv "Jugoslavija", jasno kazuje da se radi o državi južnih Slavena

Ja bi prije reko da se Staljin prepa moguće snage nove velike države što njemu ne bi odgovaralo, a što se tiče veze Tita i Čerčila moram napisat da sam i ja dojma da je takvo nešto postojalo, mada nikako ne mogu shvatiti kako, zašto, jer je taj odnos posve besmislen ali činjenica je da je tu nešto bilo...

Što se tiče kulta ličnosti, moram ustvrditi da je Staljin djelovao kao skroman čovjek, zapravo više kao čovjek koji se ne želi isticati i želi biti što dalje od medija, ali jedna stvar bode oči, a to je Staljingrad!!!!!

Pa kako je moguće da se jedan grad nazove po još živom čovjeku?!?

Doduše grad je tako nazvan dok još Staljin nije bija broj 1 u zemlji, i gradu se moralo minjati ime zbog naziva jasno povezanog s carom, i Staljin je imao nekog udjela u toj golemoj bitci s bijelom armijom i kozacima u gradu koji će ponijeti njegovo ime, ali ostaje činjenica da se grad zvao po živom čovjeku!!!

U Jugoslaviji su se neki gradovi nazvali Titovim imenom nkon njegove smrti, ali to je bilo nakon njegove smrti i ne možemo tvrditi da je Tito za života tražio da se po njegovom imenu zovu gradovi..

[Schlange86]

Nosonja_ kaže:

U Jugoslaviji su se neki gradovi nazvali Titovim imenom nkon njegove smrti, ali to je bilo nakon njegove smrti i ne možemo tvrditi da je Tito za života tražio da se po njegovom imenu zovu gradovi.

Podgorica je 1946. godine preimenovana u Titograd.

[marder]

Odgovor Nosonji;
Staljin se nije bojao neke nove velike države, već je kao izuzetno obrazovana osoba, unapred znao da takva država ne bi imala smisla. Ni Bugari (to malo tko zna), ni Albanci nisu genetski Slaveni, a i mi sami u Jugoslaviji se nismo baš trpili. Isto tako Titu se malo previše podiglo perje, poslije nesumnjivo izvrsno vođenog gerilskog partizanskog rata za vrijeme 2.SR i želio je istisnuti Staljina kao vođu svjetskog komunističkog pokreta.
Poslije slizavanja s Churchillom i engleskom kraljicom imao je zadatak da stvori nesvrstani pokret kako zemlje koje su se oslobodile od kolonijalizma ne bi prešli na rusku stranu.
Što se tiče preimenovanju Caricina u Staljingrad postoji pismeni dokument, gdje se Staljin izričito protivi imenovanju grada njegovim imenom, ali u socijalizmu je odlučivala većina partijskih članova. Međutim i mnogi drugi gradovi su bili nazvani po živim političarima boljševicima. Postojao je na pr. grad Trocki.
Caricin nije mijenjan zato što sadrži riječ car, budući da je ostalo na pr. Carskoe Selo, već zato što se je Staljin istaknuo baš u Caricinu u građanskom ratu, kada je izvrsno organizirao obranu grada i opskrbu grada živežnim namirnicama.

[Nomen Nescio]

marder kaže:

Koba mu je bio nadimak prvih nekoliko godina partijskog rada.

Kao i skoro svi politički disidenti, odnosno sovjetski revolucionari (ilegalci) pre revolucije 1917, tako je i Staljin koristio pseudonime, Koba mu nije jedini. Zapravo, ovaj nadimak je dobio još za vreme školovanja. Koba znači nesavladivi. Staljin je tokom svog školovanja inspiraciju pronalazio u romantičnim književnim junacima koji su prikazivali borbu za pravdu. Posebno u gruzijskoj literaturi. Jedna novela od Alexandra Kazbegija, gruzijskog pisca čije je najpoznatije delo novela The Patricide (na engl., na ruskom Отцеубийца), a upravo u tom delu se spominje neustrašivi i plemeniti osvetnik Koba, koji se borio protiv ruske okupacije i aristokratije, Robin Hud gruzijskih nacionalista - najverovatnije njegov prvi pseudonim (kog su kasnije uglavnom koristili samo njemu najbliži saradnici), pored mnogih drugih. Negde između 1899 - 1913 je bio najpoznatiji pod ovim nadimkom, iako je ponekad koristio još neke druge (Tarakan, Besošvili, Čižikov, Ivanovič...), a negde između 1911 - 1913 je počeo da koristi nadimak "Staljin," po čemu je i ostao najpoznatiji do današnjeg dana.

Što se tiče njegovog prezimena Džugašvili...Postoji teorija po kojoj "Džugašvili" nije gruzijskog, već osetskog porekla. Ovo je tvrdio Staljinov školski drug Iremašvili, a objavio je u memoarima u nemačkoj 1932 godine (Stalin und die Tragödie Georgiens - Staljin i tragedija Gruzije). Takođe neki smatraju da je prezime Džugajev bilo poznato u Osetiji, a pre revolucije u Južnoj Osetiji je bilo normalno dodavati gruzijski sufix, pa otuda Džugašvili. Džugašvili doslovno znači "sin Džuge," ali Džuga kao ime ne postoji u Gruziji, tj., kod Gruzijaca. Još je gruzijski akademik Džavahišvili 1939 smatrao da su Staljinovi preci živeli u nekom selu (u istočnoj gruzijskoj pokrajini Kahetiji) koje se zvalo Džugavani, i odatle, sa gruzijskim sufixom, prezime Džugašvili.

Jedna zanimljivost koju sam već citirao. Ekatarina Geladze, njegova majka, čistila je kuću i prala rublje jednom židovu, trgovcu iz Gorija, koji se zvao David Papismedov. Papismedov je Staljinu (koji je pomagao majci u čišćenju i sređivanju) davao novac i knjige na čitanje, bio mu je velika podrška u tome. Decenijama kasnije Papismedov je došao u Kremlj ne bi li se lično uverio u ono što je Staljin postao. Na veliko iznenađenje Staljinovih saradnika, on ne samo da je primio u posetu sada već starog židovskog gospodina, nego se i zadržao u srdačnom razgovoru sa njime.

E-Absynthe kaže:

Kako se živjelo za vrijeme g.Staljina?
Pa čovjek je izravno odgovoran za ubojstvo i smrt 23 milijuna svojih sunarodnjaka...?!!!

Ovo se smatra jednim od mitova u vezi sa Staljinom. NKVD je za vreme Staljina u gulazima smestio mnogo manje ljudi nego što mu se to pripisuje. Nikada nije bilo više od 2 760 000 ljudi istovremeno u gulazima, kolonijama i zatvorima, ovo je gornja cifra i to iz 1950 godine. Januara 1935 je zabeleženo oko 742 000 u kampovima NKVD (njih 17). Januara 1939 godine u 43 NKVD kampova nije bilo više od 1 350 000 osoba. Bibliografija o svemu ovome je jako opširna, posebno su informacije dostupne javnosti nakon raspada SSSR-a. Ja sam ovde podatke našao u knjizi na ruskom jeziku Время Сталина - факты против мифов (iz 2007) - Vreme Staljina - činjenice protiv mitova. U toj knjizi prilično detaljno se iznose brojke. Naravno, to ne umanjuje činjenicu da je Staljin bio diktatori koji je svoje neistomišljenike slao u gulazima, ali ne treba preterivati sa nekim ciframa od nekoliko desetina miliona progonjenih i ubijenih.

Stopa smrtnosti u gulazima, kolonijama i zatvorima nije bila tako velika kako se pretpostavlja. Najviša stopa smrtnosti u gulazima (od 1931-1952, izuzev 1948, ne postoje zvanični podaci za ovu godinu, ne znam zašto) bila je 1942, iznosila je 20.74%. Ne više od 250 000 na 1 200 000 zatvorenika. Najniža stopa je bila 1952, 0.8 ili 13 806 umrlih na 1 719 000 zatvorenih. 3-4% je neka srednja cifra, izuzev te 1942, te 1943, kada je 20.27% umrlo, odnosno 167 000 od 823 000 zatvorenika. 1933-a je takođe imala visoku stopu smrtnosti, oko 15-ak % (67 000 od 422 000). Sve ovo je daleko manje čak i od onog što sam ja pretpostavljao dok nisam pročitao. Ovo su statistike samo za gulage. Zatvori su imali otprilike duplo manju stopu smrtnosti. Tako je najveća stopa bila za vreme rata, 1942 i 1943 (kao u gulazima), iznosila je oko 10-11%, odnosno 20 000- 30 000 od 194 000 - 253 000. Kolonije gulaga su imale daleko manje umrlih u odnosu na zatvore. Postoje istoričari koji sumnjaju da su gulazi bili logori smrti ili da su tu ljudi masovno ubijani, premda je tačno da je tokom istorije u njima u pojedinim momentima dosta ljudi umrlo.

Nije na odmet napomenuti činjenicu da su Sovjeti postali svesni slabog oficirskog kadra još pre nego što je Hitler napao SSSR. Rokosovski je čudom preživeo Staljinovu čistku (šta je preživeo...no comment), a vraćen je u službu još 1940. Nije bio u Sibiru, nego u Lenjingradskom zatvoru NKVD-a (koji i dan-danas postoji) od svog hapšenja (kolovoz 1937) pa sve do oslobađanja, marta/aprila 1940. Tu je i Lenjin proveo 2 godine (1895-1897, ćelija broj 193). Više od godinu dana pre nego što je Hitler napao SSSR, Rokosovski je službovao. Čak je unapređen u general-majora Crvene armije. Valja reći da su Sovjeti postali svesni slabog oficirskog kadra zbog debakla u ratu protiv Finaca.