Koja je granica između sretnog i nesretnog braka?

[satisamba]

nisamtoja kaže:

Ljudi često za sebe kažu da su u sretnom braku, pa kad krenu isplivavati detalji ispadne da je to sve samo ne sretan brak....i obrnuto, ljudi koji su vječno čangrizavi a objektivno im ništa ne fali....
Je li moguće da jedan partner brak percipira njihovu zajednicu kao nesretnu i bolnu, dok je drugi zadovoljan postojećim stanjem?

Je li to samo stanje uma?

Moj doživljaj i s moje perspektive je - da. Definitivno da.

Pogotovo ako su moje potrebe jedne, a partnerove druge. I dok možda ja njemu ispunjavam sve njegove /ili on meni, ja njemu ne /ili on meni moje ne baš. Sve ovisi koliko i na koji način smo svjesni toga, ja, on, koliko i na koji način komuniciramo i koliko i na koji način zajednički gledamo u istom smjeru.

I onda, kad pažnja skrene, s bilo koje strane... dolazi do istovremenog skretanja s zajedničkog puta (pa makar fizički bili stalno u istoj prostoriji)

Za mene kao prvo, nešto kao sreća ili nesreća je okultizam. Šta je to, nešto šta dolazi od Boga, od neke nevidljive ruke? Hm.
Koliko sam se trudila i voljela i vjerovala, toliko sam dobila natrag. Da budem iskrena prema sebi, nikad nisam baš toliko. Uvijek je falila jedna od komponenti ili sastojaka s moje strane. U ono kratko vrijeme kad su sve tri postojale, veza je uvijek bila idealna. Pa se u mom slučaju i nije baš radilo o nikakvoj sreći, već o omjeru uloženo/dobiveno.

I na kraju krajeva, ljubav je davanje. S time da bez samopoštovanja je velika riječ pričati o davanju ljubavi, kad ljubavi nema ni za sebe.

[violeta1980]

Mislim da zapravo svatko od nas u iskrenom razgovoru sa samim sobom može prilično točno odrediti je li sretan sa svojim životom, u njemu. A brak i partner su na vrhu niza razloga koji naš život čine nekakvim. Pa dakle možemo dosta precizno odrediti kvalitetu braka, odnosno zapravo svi jako dobro znamo jesmo li sretni i zadovoljni, zadovoljenih bar većine potreba. Ili ne.
Međutim, sasvim je individualno, zbog iskustva, odgoja i karakternih crta, koja je to linija ispod koje postajemo motivirani nešto mijenjati, dovoditi stvarno u pitanje, odnosno zaključiti da smo nesretni svojim životom, pa dakle i brakom. Stoga nije lako definirati univerzalno što je sretan, a što nesretan brak.

[Carpe Diem!!!]

Mislim da tu nema mnogo racionalisanja.

Prosto ti kaže intuicija. Svojevremeno sam ovo pitanje postavila ženama (poznanicama) koje su sada razvedene kako su znale da to nije to. Svaka je rekla da su to znale mnog prije nego su osvijestile i glasno rekle. Intuicijom.

Bile su nemirne, rastresene, čak i kada nije postojao vidljiv razlog. Nakupi se to iz nekvalitetnog odnosa i manjka poštovanja i komunikacije.

Onda progovori intuicija.

[hardy]

satisamba kaže:

I na kraju krajeva, ljubav je davanje. S time da bez samopoštovanja je velika riječ pričati o davanju ljubavi, kad ljubavi nema ni za sebe.

Zašto ja nikako ne mogu probaviti ovu definiciju

[satisamba]

harderfaster kaže:

Zašto ja nikako ne mogu probaviti ovu definiciju

To bi valjalo upitati sebe. Iskreno meni je nekad bila patetičan bullshit. Dok nisam opet zavoljela sebe.

[My time]

Sreća u braku ovisi od osobe do osobe. Netko je sretan da sa drugom polovicom provede mirnu večer uz tv, a nekome je to zamorno i dosadno, pa se osjeća nesretno.
To je samo kap u moru braka. O ostalim sferama ne treba ni raspravljati. Možda bi bio bolji naslov - jesmo li previše zahtjevni u braku?

[gajto gazdanov]

satisamba kaže:

I na kraju krajeva, ljubav je davanje. S time da bez samopoštovanja je velika riječ pričati o davanju ljubavi, kad ljubavi nema ni za sebe.

harderfaster kaže:

Zašto ja nikako ne mogu probaviti ovu definiciju

davanje i primanje su problematične riječi. one u tom obliku vezanim uz ovaj kontekst 'ljubavi', dolaze iz kabale, za koju pretpostavljaju da je 3000 godina starija od biblije. prihvaća ih kršćanstvo, a to spominjem zato što su dio učenja. dio naučenog reda. čak i hijerarhije. stavljaju nas na određeno mjesto.
i stoga su pogrešne. oduzimaju autentičnost i individualnost. nove mogućnosti učenja i stjecanja iskustva iz svog vlastitog mjesta i reda stvari.
davanje i primanje eufemizmi su za lijenost promišljanja i otkrivanja svog reda. premda se mogu upotrijebiti cum grano salis.

[jelena1777]

harderfaster kaže:

Zašto ja nikako ne mogu probaviti ovu definiciju

Zato što je neprobavljiva

[Carpe Diem!!!]

harderfaster kaže:

Zašto ja nikako ne mogu probaviti ovu definiciju

Zato sto nisi dosao do tako visokog stepena percepcije, odnosno mozda i nije tako visok samo ljudi zakljucuju na prvu. Kada neko napise "ljubav je davanje" vecina odmah pomisli na neke jadnike koji pruzaju bez pogovora i dopustaju da ih se gazi.

Ne misli se na to. Misli se na krug ljubavi prema sebi i prema drugima, odnosno zivotu koji je neraskidiv i uvjetovan. Kada volis sebe volis i pruzas i oko sebe, volis zivot. To ne znaci da se ne znas odbraniti kada te napadnu ali ne vazes koliko ti ko pruzi kao prije sto si u svaki detalj. Tvoje je da budes zadovoljan sobom i pokusas pruziti, a ukoliko to neko ne cijeni i ne ide maknes se i to je to, ali ljubav i motiv za istom ostaje tebi.

To te ne cini jadnikom niti nizom vrstom.

[satisamba]

Carpe Diem!!! kaže:

Zato sto nisi dosao do tako visokog stepena percepcije, odnosno mozda i nije tako visok samo ljudi zakljucuju na prvu. Kada neko napise "ljubav je davanje" vecina odmah pomisli na neke jadnike koji pruzaju bez pogovora i dopustaju da ih se gazi.

Ne misli se na to. Misli se na krug ljubavi prema sebi i prema drugima, odnosno zivotu koji je neraskidiv i uvjetovan. Kada volis sebe volis i pruzas i oko sebe, volis zivot. To ne znaci da se ne znas odbraniti kada te napadnu ali ne vazes koliko ti ko pruzi kao prije sto si u svaki detalj. Tvoje je da budes zadovoljan sobom i pokusas pruziti, a ukoliko to neko ne cijeni i ne ide maknes se i to je to, ali ljubav i motiv za istom ostaje tebi.

To te ne cini jadnikom niti nizom vrstom.

Svaka čast na ovakvom opisu, ja to ne bi uspijela tako lijepo prenijeti.
Upravo se o tome radi. Samo konceptualiziranje riječi "davanje" je vrlo subjektivno.
Ja kažem davanje u mojem kontekstu, i to je upravo ono to što ti opisuješ.

Jer, postoji razlika između filozofije o životu i proživljavanja samog života.

Cum grano salis bi tada vrijedilo za svih, a ne samo za one "suprotne mojem mišljenju o njihovom mišljenju".

I dodala bi da je riječ "pogrešno" na istoj razini kao i riječ "davanje", odnosno stvorena u religijskom kontekstu.
Jedina točna perspektiva bila bi onda - zajednička perspektiva.

[Carpe Diem!!!]

Drago mi je da se razumijemo

Pružanje zaista daje jednu širinu duši i doprinosi optimizmu i pozitivnoj energiji. Stvari su povezane na mnogo dubljoj razini.

Zato uvijek kažem da treba pružati, ali da treba uključiti i mozak. Ne zato što je emocija tu da se racionalizira nego zato što nas um zaustavlja u ulaženju u neke toksične odnose u kojima se gušimo.

[satisamba]

Carpe Diem!!! kaže:

Drago mi je da se razumijemo

Pružanje zaista daje jednu širinu duši i doprinosi optimizmu i pozitivnoj energiji. Stvari su povezane na mnogo dubljoj razini.

Zato uvijek kažem da treba pružati, ali da treba uključiti i mozak. Ne zato što je emocija tu da se racionalizira nego zato što nas um zaustavlja u ulaženju u neke toksične odnose u kojima se gušimo.

Točno tako, um je tu da služi nama, odnosno da mi upravljamo njime, a ne on nama.

To znači da u nekom odnosu dajem/pružim jer je to dobro za mene, i tek tada mogu dotaknuti apex ljubavne interakcije, tada kad je to dobro za mene i kad je to uzajamno, dok ako me to vodi u ponor i autodestrukciju, dobro je za mene da to davanje preusmjerim na neku drugu 'metu'

I upravo je tu potreban "um", on je taj koji može služiti kao kanal da dođem do "sretnog" braka.

Inače smatram da se vrh ljubavi može dotaknuti jedino uzajamnim pružanjem. Jer uzajamno 'traženje' "siše dušu"...u davanju se (paradoksalno) međusobno ispunjavamo. U smislu - to je igra pozitivne sume, gdje svi dobivaju upravo takvim, nesebičnim davanjem.