Žene koje ne žele djecu

[hasselbaink]

TincH kaže:

Kao i činjenica da ti imaš penis (ljepše mi zvuči od kurac u ovom kontekstu

o, definitivno je u pitanju kurac, nikakav intelektualni penis!

[vesnica]

Ovako:moj muž ne želi razvod,pričali smo mi o tome,ja mislim da ako nije sretan to treba mijenjati.Ne mislim da su veća djeca manja odgovornost,već ih volim,a manju ne.Odnosno kao što rekoh bojim se male djece.Ne znam kako da vam to objasnim.Mala djeca su mi nešto strašno,uopće mi nisu simpatična,ne osjećam se ugodno u njihovoj blizini.S većom djecom mi to nije problem.On ne želi posvojenje jer smatra da ću ja promijeniti mišljenje i roditi dijete,a ja mislim da je to nemoguće.Kako da rodim nešto što ne želim u svojoj blizini.Možda jesam djetinjasta,glupa ili što ja znam što,ali ne sviđaju mi se mala djeca.Nemam ja ništa protiv odgovornosti,štoviše jako sam odgovorna i mogu reći brižna i kao supruga i kao žena,ali kao majka...Ne znam

[mia99]

Kako biste opisali tu želju za majčinstvom ili očinstvom?
Kako se manifestira taj instinkt prije imanja samog djeteta?
Mene to zanima jer mi se to probudilo tek nakon rođenja djeteta.

[Fredrro]

TincH kaže:

Nemam dijete, ali imam i ja majku
Koja je savršena, nisam bolju mogla poželjeti.

Velika je tvoja sreća.

1. nisu sve žene majke

Iskreno, mislim da nisam nikada upoznao takvu. Zaista!
Osim možda par časnih sestara...

2. nisu sve žene DOBRE majke

Nisu svi ni dobri ljudi...Što bi nas onda sve trebalo uništiti?

3. nisu sve žene koje neće biti majke nužno egoistične i nesposobne za žrtvu

Ovisno o slučaju...

4. niti su sve žene-majke savršene samim time što su majke

ufff...daleko od toga.
Majčinstvo je poziv, a obnašanje istog je samo test zrelosti jedne osobe.
Težak poziv, no uveliko olakšava ako imaš nekoga s kime to možeš podjeliti. Zato tu postoji muž, otac.
No opet, postoje vrlo jake žene koje to uspjevaju i same uz druge obaveze.
Poznajem jednu samohranu majku čije je dijete teško bolesno i bez oca.
To je muka, no vjeruj mi ta osoba je vrlo, vrlo stabilna i sretna. Nevjerojatno i neshvatljivo svima nama.

[hasselbaink]

vesnica kaže:

Ovako:moj muž ne želi razvod,pričali smo mi o tome,ja mislim da ako nije sretan to treba mijenjati.Ne mislim da su veća djeca manja odgovornost,već ih volim,a manju ne.Odnosno kao što rekoh bojim se male djece.Ne znam kako da vam to objasnim.Mala djeca su mi nešto strašno,uopće mi nisu simpatična,ne osjećam se ugodno u njihovoj blizini.S većom djecom mi to nije problem.On ne želi posvojenje jer smatra da ću ja promijeniti mišljenje i roditi dijete,a ja mislim da je to nemoguće.Kako da rodim nešto što ne želim u svojoj blizini.Možda jesam djetinjasta,glupa ili što ja znam što,ali ne sviđaju mi se mala djeca.Nemam ja ništa protiv odgovornosti,štoviše jako sam odgovorna i mogu reći brižna i kao supruga i kao žena,ali kao majka...Ne znam

meni se cini da bi svakako trebala potraziti strucnu pomoc i savjetovanje, pokusati otkriti razloge tog straha od male djece i rijesiti ga se.

@ TincH - promijenio sam!

[vesnica]

Pokušavala sam sama riješiti neke stvari sa sobom.Tako sam znala uzet sestrinu djecu na dan-dva,ali na kraju ispadne da nakon 15 minuta moj muž mora mjenjati pelenu,hraniti ih,igrati se s njima,a ja se zatvorim u sobu ili odem nekamo van.Njemu to nije problem i čak je rekao da će on otići na porodiljni i brinuti se za bebu,ali kako da rodim dijete za koje se ne mogu brinuti???

[Fredrro]

vesnica kaže:

Ovako:moj muž ne želi razvod,pričali smo mi o tome,ja mislim da ako nije sretan to treba mijenjati.Ne mislim da su veća djeca manja odgovornost,već ih volim,a manju ne.Odnosno kao što rekoh bojim se male djece.Ne znam kako da vam to objasnim.Mala djeca su mi nešto strašno,uopće mi nisu simpatična,ne osjećam se ugodno u njihovoj blizini.S većom djecom mi to nije problem.On ne želi posvojenje jer smatra da ću ja promijeniti mišljenje i roditi dijete,a ja mislim da je to nemoguće.Kako da rodim nešto što ne želim u svojoj blizini.Možda jesam djetinjasta,glupa ili što ja znam što,ali ne sviđaju mi se mala djeca.Nemam ja ništa protiv odgovornosti,štoviše jako sam odgovorna i mogu reći brižna i kao supruga i kao žena,ali kao majka...Ne znam

Vrlo čudan problem...ne znam, pokušaj kod psihijatra.
To me podsječa kao na strah od miševa.

[TincH]

hasselbaink kaže:

o, definitivno je u pitanju kurac, nikakav intelektualni penis!

Hahahhahahaa, promijenio si detalje
Da, da, sad više djeluješ ko mačor

[iva2110]

kod mene je to naizmjence; malo hoću pa neću
a kaj ja znam, kad hoću onda su mi sva djeca predivna, osmijeh od uha do uha, a dane kada neću nemrem ih gledat, a još kad vidim svoju nećakinju od 7 godina koja je u preuranjenom pubertetu ,ma ne znam, očito da ne znam jel bi piškila ili kakila

[hasselbaink]

TincH kaže:

Hahahhahahaa, promijenio si detalje
Da, da, sad više djeluješ ko mačor

cuj, ozbiljna je to stvar. ne dopustam da se sumnja u moju muskost, cak ni u situacijama kad zvucim kao zensko!

sad dosta zachatavanja, na ozbiljnoj smo temi!

[TincH]

vesnica kaže:

Pokušavala sam sama riješiti neke stvari sa sobom.Tako sam znala uzet sestrinu djecu na dan-dva,ali na kraju ispadne da nakon 15 minuta moj muž mora mjenjati pelenu,hraniti ih,igrati se s njima,a ja se zatvorim u sobu ili odem nekamo van.Njemu to nije problem i čak je rekao da će on otići na porodiljni i brinuti se za bebu,ali kako da rodim dijete za koje se ne mogu brinuti???

Dobro, želiš li ti djecu ili ne želiš?
Onako istinski?

Fino nam sve tu ispiši na jednom mjestu crno na bijelom.

Potpitanja:
Ako ne želiš - u čemu je onda problem? Zašto nisi na miru s time što ih ne želiš? Što te muči? Što nedostaje?
Bi li htjela vlastitu djecu da nemaš taj strah od malih?
Odakle dolazi taj strah? Što je to u maloj djeci što te plaši?

Eh, ja bi sad tak tu ostala, al moram ić. Dammit.
Vratim se kasnije.

[Taroth]

jedini koji ovdje treba psihologa je njen muz...
jer ako nakon 5+4 godina zajednistva on i dalje misli da ce ona promijeniti misljenje, onda on nije okej...

jer kakva je osoba koja 9 godina na ovaj ili onaj nacin (aktivno/pasivno) nekog nagovara na nesto sto ona ne zeli?
koje je to samopostovanje (na njegovoj strani) ako on 9 god. ceka da ona pozeli imati djecu?

da li joj treba ostaviti vremena? ja bi joj (na njegovom mjestu) nakon 9 god. zajednistva ostavio jos 9 minuta da si razmisli..

[janna6]

ovo je slučaj za psihijatra fakat. kužim ljude koji ne žele djete al ona ne želi djete jer se boji male djece?!?!? po kojoj teoriji bi ona uopće mogla bit ok mama i prema djetetu od 10 godina, pa to je isto klinac kojeg trebaš usmjeravat i brinut se za njega. a i rečenica da si se nakon 15 min. bavljenja sa sestrinom djecom zatvorila u sobu nije normalna da ga jebeš ma kolko tolerantni i puni razumjevanja bili. bolje nemoj imat uopće djecu fakat fakat fakat

[vesnica]

TincH kaže:

Dobro, želiš li ti djecu ili ne želiš?
Onako istinski?

Fino nam sve tu ispiši na jednom mjestu crno na bijelom.

Potpitanja:
Ako ne želiš - u čemu je onda problem? Zašto nisi na miru s time što ih ne želiš? Što te muči? Što nedostaje?
Bi li htjela vlastitu djecu da nemaš taj strah od malih?
Odakle dolazi taj strah? Što je to u maloj djeci što te plaši?

Eh, ja bi sad tak tu ostala, al moram ić. Dammit.
Vratim se kasnije.

Ne želim,a muči me to što je osoba koju volim nesretna i ja to vidim iako on to nikada nije rekao na glas.Što me plaši ne znam. Nadala sam se da će se želja za majčinstvom pojaviti s vremenom,ali nije.Bila sam najsretnija na svijetu kada je moja sestra prije 5 godina obznanila da je trudna jer sam pomislila da je to super i da ću,kad se rodi moj nećak shvatiti da su,kako to svi tvrde,djeca najljepše i najbolje što se nekome može dogoditi.Međutim on se rodio,a ja ga do godine dana nisam mogla niti primiti u naručje.Mislim da nešto stvarno nije u redu sa mnom,ali sam se nadala da je netko imao slično iskustvo i da mi može pomoći barem savjetom.Probala sam razgovarati sa majčinom prijateljicom (psiholog) koja mi je rekla da rodim dijete i da će me to proći kada vidim svoga potomka,ali ja se bojim da neće. Odraslija djeca su mi stvarno draža,ne mogu to objasniti,ali sigurna sam da bih djetetu s kojim mogu razgovarati i razumjeti ga bila dobra majka.Moj muž želi svoje dijete,ali vi koji mislite da mene prisiljava na nešto, varate se,razgovarali smo 100 puta i rekao je da me voli i da će ostati sa mnom bez obzira na sve.Ali ja vidim njega sa našim nećacima i znam da je nešto što najviše želi vlastiti potomak.Možda treba psihijatra jer je mislio da ću ja htjeti dijete,ne znam,ali znam da je sa mnom zato što me voli,a isto tako i da je nesretan jer bi htio nešto što zna da neće imati.Pokušavam se staviti u njegovu poziciju i stvarno ne znam kako bih se ja osjećala da sam on,vjerjatno bih otišla.

[hasselbaink]

oboje trebate psihijatra.

[proVINCI'jalka]

vesnica kaže:

Ne želim,a muči me to što je osoba koju volim nesretna i ja to vidim iako on to nikada nije rekao na glas.Što me plaši ne znam. Nadala sam se da će se želja za majčinstvom pojaviti s vremenom,ali nije.Bila sam najsretnija na svijetu kada je moja sestra prije 5 godina obznanila da je trudna jer sam pomislila da je to super i da ću,kad se rodi moj nećak shvatiti da su,kako to svi tvrde,djeca najljepše i najbolje što se nekome može dogoditi.Međutim on se rodio,a ja ga do godine dana nisam mogla niti primiti u naručje.Mislim da nešto stvarno nije u redu sa mnom,ali sam se nadala da je netko imao slično iskustvo i da mi može pomoći barem savjetom.Probala sam razgovarati sa majčinom prijateljicom (psiholog) koja mi je rekla da rodim dijete i da će me to proći kada vidim svoga potomka,ali ja se bojim da neće. Odraslija djeca su mi stvarno draža,ne mogu to objasniti,ali sigurna sam da bih djetetu s kojim mogu razgovarati i razumjeti ga bila dobra majka.Moj muž želi svoje dijete,ali vi koji mislite da mene prisiljava na nešto, varate se,razgovarali smo 100 puta i rekao je da me voli i da će ostati sa mnom bez obzira na sve.Ali ja vidim njega sa našim nećacima i znam da je nešto što najviše želi vlastiti potomak.Možda treba psihijatra jer je mislio da ću ja htjeti dijete,ne znam,ali znam da je sa mnom zato što me voli,a isto tako i da je nesretan jer bi htio nešto što zna da neće imati.Pokušavam se staviti u njegovu poziciju i stvarno ne znam kako bih se ja osjećala da sam on,vjerjatno bih otišla.

vjerujem da ti nije lako, zbunjena si sama sobom i zaista mislim da ti treba psihijatar. tko zna, možda zbilja nisi materijal za majku? a možda samo imaš neku unutrašnju blokadu koju trebaš razbiti, ali uz pomoć stručnjaka. sve je to za ljude.

[vesnica]

Zapravo se sada smijem samoj sebi jer sam se uvjerila da svi misle da sam luda.Moja okolina,vi ovdje,a ironija je jedino što moj muž tvrdi da nisam.Istovremeno,on želi nešto što ja ne želim,volimo se,ali nešto nedostaje za potpunu sreću,ja ne mogu biti blizu klinaca jer ih se bojim,gade mi se ili što već.S druge strane klinci me obožavaju jer kamo god da dođem gdje ima djece svi su odmah kraj mene,traže da im čitam,pričam ili što već.Ponekad uspijem izdržati 15-20 minuta s njima,ponekad ne,ali oni mene vole...Ja njih ne.Ne znam imam osjećaj da sam stvarno luda.Možda mi je to trebalo,spoznaja da ne postoje ljudi poput mene.Razmišljala sam već o psihijatru i mislim da je to vjerojatno najbolje rješenje,iako stvarno ne vidim kako bi mi on mogao pomoći jer ja sigurno neću odjednom dobiti volju da imam 5 djece.Zaključak:cijeli svijet je lud,oni koji imaju djecu,a ne brinu se kako se spada za njih,oni koji ne žele djecu,oni koji imaju puno djece,oni koji imaju jedno dijete...

[proVINCI'jalka]

vesnica kaže:

Zapravo se sada smijem samoj sebi jer sam se uvjerila da svi misle da sam luda.Moja okolina,vi ovdje,a ironija je jedino što moj muž tvrdi da nisam.Istovremeno,on želi nešto što ja ne želim,volimo se,ali nešto nedostaje za potpunu sreću,ja ne mogu biti blizu klinaca jer ih se bojim,gade mi se ili što već.S druge strane klinci me obožavaju jer kamo god da dođem gdje ima djece svi su odmah kraj mene,traže da im čitam,pričam ili što već.Ponekad uspijem izdržati 15-20 minuta s njima,ponekad ne,ali oni mene vole...Ja njih ne.Ne znam imam osjećaj da sam stvarno luda.Možda mi je to trebalo,spoznaja da ne postoje ljudi poput mene.Razmišljala sam već o psihijatru i mislim da je to vjerojatno najbolje rješenje,iako stvarno ne vidim kako bi mi on mogao pomoći jer ja sigurno neću odjednom dobiti volju da imam 5 djece.Zaključak:cijeli svijet je lud,oni koji imaju djecu,a ne brinu se kako se spada za njih,oni koji ne žele djecu,oni koji imaju puno djece,oni koji imaju jedno dijete...

gle, nećeš ići psihijatru zato da ti on odmah instalira volju za imanjem djece. psihijatru ćeš prije svega ići zato da otkrije zašto se tako bojiš djece, jer, kao što vidimo ni samoj ti nije jasno zašto. djeluješ prilično zdrmano i treba ti pomoć.

[hasselbaink]

vesnica kaže:

Možda mi je to trebalo,spoznaja da ne postoje ljudi poput mene.Razmišljala sam već o psihijatru i mislim da je to vjerojatno najbolje rješenje,iako stvarno ne vidim kako bi mi on mogao pomoći jer ja sigurno neću odjednom dobiti volju da imam 5 djece.

ma kako ne bi postojali ljudi poput tebe!? ne umisljaj si da si nesto posebno i jedinstveno.

ali to sto ti se mala djeca gade i bojis ih se, to je svakako slucaj za psihijatra.
nitko ne garantira da ce ti odlazak njemu pomoci, ali ako zaista volis muza i zelis uciniti nesto po tom pitanju, potrudit ces se, pokusati si pomoci, rijesiti taj problem.

a prvi korak u rjesavanju problema jest taj da si priznas da imas problem.

[Taroth]

ona nema problem, ona ima sebicnost...
jer joj djeca smanjuju komoditet, pa su bolja ona od 10 god. koja vec hrpu toga rade sama