Prijatelji koji imaju malu djecu

[TincH]

Retra kaže:

Ovo je baš ružno od njih.
Mislim da je potpuno normalno posjetiti prijateljicu koja je rodila i kasnije imati interes za njeno dijete.

Normalno je, da. Ja sam prvu posjecivala citavu godinu, vozila 50km i nazad jer je tada bila daleko, nosila darove... stvarno sam se trudila posvetiti joj se i biti na raspolaganju.
Na kraju me ni ne vidi ni ne cuje, meni se dogadja dosta bitna stvar u zivotu, odlazim na dulje vrijeme iz zemlje, jedva da me ista pitala citavo moje druzenje prije mog odlaska. SVe do kad sam bila na vratima pred odlazak. Dobila sam 'e a kad si ti ono rekla da ides i kolko te nece biti?' (ponovila sam tri puta tijekom veceri!). Mali tada vise nije bio beba, imao je 2 godine i poveliku skrb i paznju tate i bake, ne samo njezinu.

Tu sam pukla i zarekla se da ju s djetetom vise ne zelim vidjeti, dok mi nije pocela cmuliti da joj fale nasa tulumarenja. Onda se desilo ono s njenim uvjeravanjem da bih ja trebala roditi, i od tada evo vec godinu dana, ne zovem ju. Skuzila je, pa je i ona prorijedila javljanja. Meni ok

Mislim, sve ok, ali brate u 2,5 godine da me ne mozes ni pitati kak sam, ne znam...
Vas tu hrpa ima djecu i nemrete mi reci da je to normalno.
Naravno, X puta sam cula - 'vidjet ces ti kako je to'

AL ok, pomirila sam se s time da ne mogu svakome biti vazna, pa tako ocito ni njoj. No biggie.

[Retra]

isadora w. kaže:

meni baš nije ok da se od tebe očekuje da dadiljaš na druženju. osim ako je to doslovno 'ajd mi pliz pričuvaj malu danas'.

ali s obzirom da se uvrijedila na opasku o mužu, nekako ne vidim da se ne bi i na ovo

Ovo za bejbisitanje nije toliko strašno, u smislu da me zamoli da pričuvam dijete da nešto obavi. Nema frke.
Frka je kada očekuje da ću dadiljati i na kavi ili općenito da mi je gušt kava na kojoj je s nama njeno malo dijete.

TincH kaže:

Normalno je, da. Ja sam prvu posjecivala citavu godinu, vozila 50km i nazad jer je tada bila daleko, nosila darove... stvarno sam se trudila posvetiti joj se i biti na raspolaganju.
Na kraju me ni ne vidi ni ne cuje, meni se dogadja dosta bitna stvar u zivotu, odlazim na dulje vrijeme iz zemlje, jedva da me ista pitala citavo moje druzenje prije mog odlaska. SVe do kad sam bila na vratima pred odlazak. Dobila sam 'e a kad si ti ono rekla da ides i kolko te nece biti?' (ponovila sam tri puta tijekom veceri!). Mali tada vise nije bio beba, imao je 2 godine i poveliku skrb i paznju tate i bake, ne samo njezinu.

Tu sam pukla i zarekla se da ju s djetetom vise ne zelim vidjeti, dok mi nije pocela cmuliti da joj fale nasa tulumarenja. Onda se desilo ono s njenim uvjeravanjem da bih ja trebala roditi, i od tada evo vec godinu dana, ne zovem ju. Skuzila je, pa je i ona prorijedila javljanja. Meni ok

Mislim, sve ok, ali brate u 2,5 godine da me ne mozes ni pitati kak sam, ne znam...
Vas tu hrpa ima djecu i nemrete mi reci da je to normalno.
Naravno, X puta sam cula - 'vidjet ces ti kako je to'

AL ok, pomirila sam se s time da ne mogu svakome biti vazna, pa tako ocito ni njoj. No biggie.

To je baš bezobrazno, nije normalno.
Stoji da kada postaneš roditelj fakat nemaš vremena kao prije, ne stigneš tulumariti, teško ti je održati neki kontinuitet u druženju jer imaš novonastalo stanje s povremenim neplaniranim situacijama (viroze, faze...).
Ali sve to skupa nije argumenat koji bi opravdao takvo ponašanje. Kada ti je stalo do ljudi, stalo ti je i do toga da znaš što im se u životu događa, ako već ne možeš biti dio toga, želiš znati sve o tome i participirati što god bilo i gdje god bilo.

[My time]

Zašto se žene uopće trude imati prijateljice kad se na kraju ipak pokaže da su sve (barem njih 90 posto) dvolične?
Dok su cure još koliko toliko glume neka prijateljstva, ali to je uglavnom samo da bi imale nekoga za izlaske i beskonačna naklapanja tj. ogovaranja. Kad nađu ozbiljnog dečka, to se prorijedi i onda počne spika čiji je dečko bolji i tko više uživa u svojoj vezi. Kad se udaju i dođu djeca onda se uglavnom prijateljstva raspadaju, ne nužno na početku, nego s vremenom.
Problem je u tome što se žene previše otvaraju prema prijateljici i pričaju o svemu. Za mnoge stvari kasnije zažale što su rekle tj. što su 'otvorile dušu' tzv. prijateljici.
Muškarci su puno jednostavniji, ne ulaze u dubinu razgovora. Uglavnom pričaju o sportu, seksu i općenito. Upravo to je razlog zašto muškarci imaju više prijatelja od žena.

[mrafica]

My time kaže:

Zašto se žene uopće trude imati prijateljice kad se na kraju ipak pokaže da su sve (barem njih 90 posto) dvolične?
Dok su cure još koliko toliko glume neka prijateljstva, ali to je uglavnom samo da bi imale nekoga za izlaske i beskonačna naklapanja tj. ogovaranja. Kad nađu ozbiljnog dečka, to se prorijedi i onda počne spika čiji je dečko bolji i tko više uživa u svojoj vezi. Kad se udaju i dođu djeca onda se uglavnom prijateljstva raspadaju, ne nužno na početku, nego s vremenom.
Problem je u tome što se žene previše otvaraju prema prijateljici i pričaju o svemu. Za mnoge stvari kasnije zažale što su rekle tj. što su 'otvorile dušu' tzv. prijateljici.
Muškarci su puno jednostavniji, ne ulaze u dubinu razgovora. Uglavnom pričaju o sportu, seksu i općenito. Upravo to je razlog zašto muškarci imaju više prijatelja od žena.

U mojoj ekipi dijametralno suprotno, malo malo se počnu 'nadmetati' čiji dečko/muž je 'gori', koji jače hrče, koji više gnjavi oko seksa ili odjebava seks i koji češće sere.

Primijetila sam da imaš negativan stav o životu općenito, zašto je to tako? O vezama, brakovima, roditeljstvu, prijateljstvima...
Nisam još naišla na tvoj post da pozitivno pišeš o ičemu.

Oprosti za ovo svođenje na osobno, nije sa zlom namjerom, samo mi je žao da si prema svemu skeptična ako su te osobna iskustva do toga dovela.

[TincH]

Retra kaže:

To je baš bezobrazno, nije normalno.
Stoji da kada postaneš roditelj fakat nemaš vremena kao prije, ne stigneš tulumariti, teško ti je održati neki kontinuitet u druženju jer imaš novonastalo stanje s povremenim neplaniranim situacijama (viroze, faze...).
Ali sve to skupa nije argumenat koji bi opravdao takvo ponašanje. Kada ti je stalo do ljudi, stalo ti je i do toga da znaš što im se u životu događa, ako već ne možeš biti dio toga, želiš znati sve o tome i participirati što god bilo i gdje god bilo.

Meni je totalno jasno ovo o manjku vremena, pa ni ja nemam vremena otkako sam promijenila posao i prioritete i statijaznam sta.
Nemam dakle problem s time da oko klinca ima obveze, falabogu, naravno da mora biti.
Nije mi bed ni da se vidimo cak samo 1-2 godisnje, ali preferiram da to onda bude kak se spada, ako se vec nalazimo jel.
Ok, ponekad moze i s klincem, ali opet ... ovisi i kakvo je dijete i kakva je mama.
Kao sto sam rekla, s nekim mamama nema problema. S jednom sam trenirala dok je mali u kolicima skupljo krpelje, uspjele i popricati i sve

Dakle, stvar je tih roditelja i nemre me nitko uvjerit u kontra.

[Retra]

My time kaže:

Zašto se žene uopće trude imati prijateljice kad se na kraju ipak pokaže da su sve (barem njih 90 posto) dvolične?
Dok su cure još koliko toliko glume neka prijateljstva, ali to je uglavnom samo da bi imale nekoga za izlaske i beskonačna naklapanja tj. ogovaranja. Kad nađu ozbiljnog dečka, to se prorijedi i onda počne spika čiji je dečko bolji i tko više uživa u svojoj vezi. Kad se udaju i dođu djeca onda se uglavnom prijateljstva raspadaju, ne nužno na početku, nego s vremenom.
Problem je u tome što se žene previše otvaraju prema prijateljici i pričaju o svemu. Za mnoge stvari kasnije zažale što su rekle tj. što su 'otvorile dušu' tzv. prijateljici.
Muškarci su puno jednostavniji, ne ulaze u dubinu razgovora. Uglavnom pričaju o sportu, seksu i općenito. Upravo to je razlog zašto muškarci imaju više prijatelja od žena.

Pa i ne bih se baš složila.
Uglavnom se dugo družim s jednim te istim ljudima, povremeno intenzitet druženja opadne, intenzivnije se družimo s nekim novim ljudima, pa se ponovo vratimo jedni drugima. Dese se novi poslovi, preseljenja, djeca... život.
Naravno, dese se i potpuni prekidi odnosa, ljudi rastu i mijenjaju se cijeli život, neki prijatelji prerastu nas, neke prerastemo mi.

Glede muškaraca, zabluda je da ne idu u dubioze i da ne tračaju. Radim većinom s muškarcima i nisu nimalo drugačiji od žena. Vole se povjeriti i bogme si vole potračati.

[My time]

mrafica kaže:

U mojoj ekipi dijametralno suprotno, malo malo se počnu 'nadmetati' čiji dečko/muž je 'gori', koji jače hrče, koji više gnjavi oko seksa ili odjebava seks i koji češće sere.

Primijetila sam da imaš negativan stav o životu općenito, zašto je to tako? O vezama, brakovima, roditeljstvu, prijateljstvima...
Nisam još naišla na tvoj post da pozitivno pišeš o ičemu.

Oprosti za ovo svođenje na osobno, nije sa zlom namjerom, samo mi je žao da si prema svemu skeptična ako su te osobna iskustva do toga dovela.

Jako loše procjenjuješ ljude, između ostalog i mene.
Ja sam tip osobe koja oko sebe ima samo one koje voli, one druge sam davno odjebala i ne želim se više zamarati sa njima, što ti očito nisi i još uvijek se trudiš oko pogrešnih ljudi. MOžda si nepopravljivi optimista koji će jednoga samo 'tresnuti o zemlju' i shvatiti o čemu sam ja pričala.
Ja sam realista - bila i uvijek ću biti. Ne zanosim se onim što znam da je neostvarivo, za razliku od tebe. Ali zato uživam u onome što imam i ne tražim spas u lažnim prijateljima.
Možda ćeš i ti jednoga dana znati procijeniti ljude, a možda i nećeš.
Nije to za svakoga.

[mrafica]

My time kaže:

Jako loše procjenjuješ ljude, između ostalog i mene.
Ja sam tip osobe koja oko sebe ima samo one koje voli, one druge sam davno odjebala i ne želim se više zamarati sa njima, što ti očito nisi i još uvijek se trudiš oko pogrešnih ljudi. MOžda si nepopravljivi optimista koji će jednoga samo 'tresnuti o zemlju' i shvatiti o čemu sam ja pričala.
Ja sam realista - bila i uvijek ću biti. Ne zanosim se onim što znam da je neostvarivo, za razliku od tebe. Ali zato uživam u onome što imam i ne tražim spas u lažnim prijateljima.
Možda ćeš i ti jednoga dana znati procijeniti ljude, a možda i nećeš.
Nije to za svakoga.

Uf koja emotivno nabrijana reakcija.
Uzivaj u tom lijepom oko sebe, zanemari moje krive procjene.
Laka noc.

[Retra]

TincH kaže:

Meni je totalno jasno ovo o manjku vremena, pa ni ja nemam vremena otkako sam promijenila posao i prioritete i statijaznam sta.
Nemam dakle problem s time da oko klinca ima obveze, falabogu, naravno da mora biti.
Nije mi bed ni da se vidimo cak samo 1-2 godisnje, ali preferiram da to onda bude kak se spada, ako se vec nalazimo jel.
Ok, ponekad moze i s klincem, ali opet ... ovisi i kakvo je dijete i kakva je mama.
Kao sto sam rekla, s nekim mamama nema problema. S jednom sam trenirala dok je mali u kolicima skupljo krpelje, uspjele i popricati i sve

Dakle, stvar je tih roditelja i nemre me nitko uvjerit u kontra.

Pa da. Ni ne trebaš imati dijete da bi ti nedostatak vremena za druženje bio poznat.
Nekad si ljudima od pomoći i nekima se čini da si i dalje dužan biti na raspolaganju kada te trebaju i ograničiti druženje samo na to. Onaj tip ljudi koji će ti kroz godinu - dvije nafureno reći da nije ok od tebe što nijednom nisi nazvala i pitala kako su.
I nece im ni pasti na pamet da su oni mogli nazvati tebe i pitati kako si...

My time kaže:

Jako loše procjenjuješ ljude, između ostalog i mene.
Ja sam tip osobe koja oko sebe ima samo one koje voli, one druge sam davno odjebala i ne želim se više zamarati sa njima, što ti očito nisi i još uvijek se trudiš oko pogrešnih ljudi. MOžda si nepopravljivi optimista koji će jednoga samo 'tresnuti o zemlju' i shvatiti o čemu sam ja pričala.
Ja sam realista - bila i uvijek ću biti. Ne zanosim se onim što znam da je neostvarivo, za razliku od tebe. Ali zato uživam u onome što imam i ne tražim spas u lažnim prijateljima.
Možda ćeš i ti jednoga dana znati procijeniti ljude, a možda i nećeš.
Nije to za svakoga.

Davno sam čitala zanimljivu sociološku studiju. Usporedba života i stavova dviju žena jednake naobrazbe, jednake dobi, koje su radile u istom poduzeću, umirovljene obje.
Jedna je rekla da joj je drago što je konačno umirovljena i da je jedva dočekala da ode iz tog otrovnog poduzeća u kojem su vladali loši međuljudski odnosi. S nikim nije bila u kontaktu, općenito se slabo družila. Bila je nezadovoljna životom općenito.
Druga pak je ispričala kako iz tog poduzeća nosi samo lijepe uspomene, kako je upoznala ljude koji su joj i danas najbolji prijatelji, kako se viđaju još uvijek. Bila je društveno aktivna i generalno zadovoljna životom.

To ti je tako, češće je do nas, rjeđe do onoga oko nas.

[pozitivax]

Posjet prijateljima ne služi za besplatni bebi siting i tuđi stan nije dječja igraonica. Ajmo osobno:
Nisam fan pozivanja nikoga doma na redovnoj bazi ali...volim djecu.
Odgojenu, živahnu, veselu, radoznalu djecu obožavam ali ne volim neodgojene roditelje, čija se djeca ponašaju kada dođu negdje kao da ih se pustilo sa lanca. Onda takvi roditelji svojoj djeci koja rovare, skaču gdje ne treba, uzimaju stvari samo kažu " Nemoj Lanice...teta će se ljutiti. Laaana nemoj inače idemo doma"
Jednom su bile u posjeti mam ai njene tri cure od 5, 6 i 9 godina. Jednom i nikada više. Još uvijek mi trza oko na tu uspomenu.
Ne fensam ni onu djecu koja bi vodila glavnu riječ za stolom, koja kenjkaju i ometaju razgovor odraslih. Iako za to su sve krivi roditelji a ne djeca.
Ni roditelje koji smatraju da njihova djeca trebaju biti centar zabave i pažnje svih u društvu.
Moja je mama bila stroga a kako me je svuda sa sobom vodila (nisam imala bake kraj sebe) red se trebao znati.
Bome se je znao.
Kaj vodiš klinca nekuda ako inače nemaš inače kontrolu nad njim...pa neću ga ja čuvati a zanemariti druge goste.
Ma koliko bio mali Mirko sladak.
Takve bi trut roditelje najradije poslala doma instant.
Zato je dobro imati neke igračke, kocke, poseban tepih za njih, slagalice i bojanke, zamijesiti im tijesto i poslati u kuhinju da se igraju za stolom.
Kada je lijepo vrijeme (bitno da ne pada kiša) malo veće klince poslati u dvorište na igranje.
Sa djecom od godinu, dvije ne ide se nikada u goste odraslim ljudima, mislim dulje od sat vremena.
Inače klinci me vole i često od svih gostiju kada idem nekome, ja završim u igri sa njima. Netko mora biti dadilja ako je puno klinaca i roditelja bez pameti. Sladak posao. Bolji nego slušati kukanje odraslih i isprazne priče.
Zato da ne dođe do ovoga objasnite svome savršenom sunčeku neka socijalna pravila i bonton :

[radical change]

Retra kaže:

Kako vi to rješavate?

Rješavam tako da sa ljudima nemam volje pričati uz kavu dok im djeca tumaraju okolo i rade nered. Naročito mi je drago kada vidim roditelje koji su si razmazili djecu pa se onako deru i lupaju u hrpetini igračaka na podu zahtjevajući još nešto. Odmah mi osmjeh skoči na lice dok mi neuroni crtaju nove putanje po mozgu vodeći se mantrom "nemoj razmaziti dijete".
Inače, obožavam djecu nakon što prestanu baliti i puzati po podu, onda kada su u stanju sastaviti suvisle rečenice i iskazati svoje misli i potrebe. Inače kada mi netko pokuša staviti ono balavo stvorenje u naručje refleksna radnja mi je da se odmaknem uz uzvik !makni to od mene!. Iskreno...
Mislim da ja nisam ničija budala da bi me maltretirala nečija tuđa djeca. A inače prema djeci treba znati postaviti granicu jer ako si slab namirišu te na kilometar...

[radical change]

pozitivax kaže:

Inače klinci me vole i često od svih gostiju kada idem nekome, ja završim u igri sa njima. Netko mora biti dadilja ako je puno klinaca i roditelja bez pameti. Sladak posao.Bolji nego slušati kukanje odraslih i isprazne priče.

Kad dobijem svoje zaposlim te, može..
Posebno mi se sviđa taj princip da ih zaposliš igračkama i kockicama na posebnom tapetu da se zabavljaju tamo negdje u kutu...
Ja sam rekao da ću sveoje držati na dva metra uzice zaveane za nogu od stola (masivnog) i bacit pokoju igračku da se zabavljaju dok ja odradim svoj posao...

[pozitivax]

radical change kaže:

Kad dobijem svoje zaposlim te, može..
Posebno mi se sviđa taj princip da ih zaposliš igračkama i kockicama na posebnom tapetu da se zabavljaju tamo negdje u kutu...
Ja sam rekao da ću sveoje držati na dva metra uzice zaveane za nogu od stola (masivnog) i bacit pokoju igračku da se zabavljaju dok ja odradim svoj posao...

Može.
Klinci su divni gosti ali im nakon 5-10 minuta dosadi čubiti za stolom sa odraslima. Posebno nakon večere npr.
Ne znam zakaj ali ih ne zanima hdz, Milanović, cijene kredita, ljetovanje, posao stričeka Štefa i svekrva od tete Maje.

Onda se unaprijed složi neki njihov kutak gdje ima svih čuda od igračaka. Plastelin (knjige ne) kocke, slagalice, glazba za njih itd. Nabave se crtići, krokići, čips i keksi.
To ili se tako mali zabavljaju sa našim knjigama, porculanom, namještajem, kupaonom, zavjesama (skrivača) vešom, pentranjem po policama ili npr. mačkom ili psom, ribicama na ovaj hm neprimjeren način (čupanje, guranje, gnjavljenje životinje).
Moj mačak Šus zvan Međed ima nultu toleranciju na zabavu vučenja njegovog repa i grubog draganja po glavi. Tada se voli poigrati pandžama.

Bolje spriječiti nego liječiti.

[Lutkina kuća]

radical change kaže:

Inače, obožavam djecu nakon što prestanu baliti i puzati po podu, onda kada su u stanju sastaviti suvisle rečenice i iskazati svoje misli i potrebe. Inače kada mi netko pokuša staviti ono balavo stvorenje u naručje refleksna radnja mi je da se odmaknem uz uzvik !makni to od mene!. Iskreno...

Bitno da se svi žale kako su njihovi roditelji bili neviđena strahota. Budemo vidjeli vaše potomke za tridesetak godina. Želite da vam djeca budu tiha u kutu? Nadam se da su neki od ovih upisa šale ili bar polu istine.

[radical change]

pozitivax kaže:

Može.
Klinci su divni gosti ali im nakon 5-10 minuta dosadi čubiti za stolom sa odraslima. Posebno nakon večere npr.
Ne znam zakaj ali ih ne zanima hdz, Milanović, cijene kredita, ljetovanje, posao stričeka Štefa i svekrva od tete Maje.

Onda se unaprijed složi neki njihov kutak gdje ima svih čuda od igračaka. Plastelin (knjige ne) kocke, slagalice, glazba za njih itd. Nabave se crtići, krokići, čips i keksi.
To ili se tako mali zabavljaju sa našim knjigama, porculanom, namještajem, kupaonom, zavjesama (skrivača) vešom, pentranjem po policama ili npr. mačkom ili psom, ribicama na ovaj hm neprimjeren način (čupanje, guranje, gnjavljenje životinje).
Moj mačak Šus zvan Međed ima nultu toleranciju na zabavu vučenja njegovog repa i grubog draganja po glavi. Tada se voli poigrati pandžama.

Bolje spriječiti nego liječiti.

Kažeš bolje spriječiti.. pa se mislim da djecu šaljem u kaznu baš kada dođu gosti... hajde lijepo klečiti u drugu sobu na kukuruzu za ono što si napravio jučer dok si mi spijemo kavicu...
Cigo istuče dijete prije nego ode po vodu, da slučajno ne razbije vrč:
https://www.youtube.com/watch?v=yT4j4TXdhR0


Naravno da se zezam, ja ću biti krasan tata...

[radical change]

Lutkina kuća kaže:

Bitno da se svi žale kako su njihovi roditelji bili neviđena strahota. Budemo vidjeli vaše potomke za tridesetak godina. Želite da vam djeca budu tiha u kutu? Nadam se da su neki od ovih upisa šale ili bar polu istine.

Ako treba birati bolje i da sjedi u kutu nego da bude aždaja koja maltretira sve ostale... no ja ću se pobrinuti da ne bude ni jedno ni drugo..

[pozitivax]

Lutkina kuća kaže:

Bitno da se svi žale kako su njihovi roditelji bili neviđena strahota. Budemo vidjeli vaše potomke za tridesetak godina. Želite da vam djeca budu tiha u kutu? Nadam se da su neki od ovih upisa šale ili bar polu istine.

Neeee.
Želimo da djeca sjede za stolom i raspravljaju sa nama o političkom reformi i cijenama kukuruza. Da vode razgovor i sjede na stolici 3 sata. To je super za njih.Djeca inače to jako vole. Posebno ispitivanje o školi. Inače odrasli vole kada djeca vode glavnu riječ za stolom i kenjkaju...
A mame sa skroz malom djecom? Želimo da svih 3 sata ljudi za stolom jedino razgovaraju o pelenama, kako Sven spava, što je Sven papao, kada je kakio i koliko, o cjepivima, zubićima, slinjenju Svena, njegovim benkicama i bljuckanju.O tome kaj je pedijatrica rekla o Svenu itd.Svih npr. 6 odraslih za stolom samo o tome žele razgovarati cijelo vrijeme...da je mali Sven centar pažnje.
Inače smo zli i šaljemo djecu u kut na kuruzu klečati. Nu.

[radical change]

pozitivax kaže:

Neeee.
Želimo da djeca sjede za stolom i raspravljaju sa nama o političkom reformi i cijenama kukuruza. Da vode razgovor i sjede na stolici 3 sata. To je super za njih.Djeca inače to jako vole. Posebno ispitivanje o školi. Inače odrasli vole kada djeca vode glavnu riječ za stolom i kenjkaju...
A mame sa skroz malom djecom? Želimo da svih 3 sata ljudi za stolom jedino razgovaraju o pelenama, kako Sven spava, što je Sven papao, kada je kakio i koliko, o cjepivima, zubićima, slinjenju Svena, njegovim benkicama i bljuckanju.O tome kaj je pedijatrica rekla o Svenu itd.Svih npr. 6 odraslih za stolom samo o tome žele razgovarati cijelo vrijeme...da je mali Sven centar pažnje.
Inače smo zli i šaljemo djecu u kut na kuruzu klečati. Nu.

Slušaj, ako ih naviknemo na odrasle priče, možda brže odrastu...

[Nykas]

Osim u periodu kad sam bila na porodiljnom, svog malog ne vodim po kavama. Nema sanse da bi ti ikako funkcioniralo. Jednom smo frendica i ja prvo otisle s malim i park i nakon toga se malo sjele s njim na terasu birca na kavu. Kao - malac bu umoran od parka pa cemo ga zabaviti nekako...nemam pojma kaj sam ja tocno mislila. Uglavnom, nikad vise.

Cuge i tak dogovaram navecer kad muz moze uspavati klinca, a ja sam odradila svoje majcinske duznosti. Jos sam u fazi kad me pece savjest ako odem pa gledam da mi dogovori budu u vremenu kad malac spava ili je pred spavanje.
Ako se trefi neko vikend druzenje s bezdjecnom frendicom, a nema muza ili baka servisa na raspolaganju, onda se za svoje mladunce brinem ja. Frendica eventualno tih par min dok se odem popisati. Ali najcesce ni to.
Al uglavnom na druzenja s bezdjecnim frendicama ne vucem malog.
Meni je to naporno. Ocem i ja malo klafranja u miru o temama koje nisu vezane uz djecu.

Dok ja nisam imala klinca, znala sam otici u setnju s frendicom koja je imala tad dijete - i zapravo se to nekako svelo da sam se ja bavila djetetom dok je ona u miru pila kavu. To mi je smetalo. Rekla sam joj par puta da bi mogle solo na kavu al nije proslo... sad se druzimo isto samo u prisustvu djece.


Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

[hardy]

Djecu po defaultu ne volim...i to svi moji prijatelji znaju.
Nema druženja sa klincima i još uvijek maštam da otvorim kafić u koji ne mogu dolaziti mame sa dječicom koji razulareno trče po kafiću dok one klafraju. I restoran isto tako.
Moj sin nikad nije visio sa mnom po kafićima...druženja sa djecom sam strogo odvajala od naših druženja sa odraslima. I super je prošlo.
Ovo danas što ljudi nazivaju odgojom ...za mene nema nikakvih dodirnih točaka sa mojim pojmom i zato se i ne dovodim u situacije da kipim