sudjelovat u zivotu

[Sigmund]

Prototype21c kaže:

Jesi imao kakvu teorijsku podlogu otprije, te misliš li ostati na Hegelu ili nastaviti s drugim filozofima, i ako da, koji te ponajviše privlače?

Ne privlače me filozofi nego istina. Imao sam neku podlogu, ali može se čitati Hegela i bez podloge. Dobro, moraš znati neke osnovne termine i tako... Ali neki popularni uvod u Hegela bi svakako dobro došao. Kažu da je Erdmann jedan od boljih. A os ostalih, već duže vrijeme planiram čitati Spinozi Heideggera, što će me vjerojatno vratiti predsokratovcima, i tako to ide...

[Sigmund]

Druid kaže:

Valjda ga parafrazira. Ali ne znam zašto bi to pripisivao Hegelu tako dosljedno najkasnije od 1989. do barem 2012. ako Hegel to nije napisao, makar "implicitno". Ipak bi valjalo to istražiti. Mada sad nemam vremena za to. Negdje sam naletio da bi se moglo raditi o jenskim predavanjima iz 1804/05. Ako imaš to negdje na njemačkom ili engleskom i da ti se pretražiti (u PDF-u npr.), probaj, ja sad ne stignem.

Pretražio sam jenska predavanja, veliku i malu logiku i fenomenologiju sa "sickness" i "death" i nigdje nema ništa slično.

Druid kaže:

Ma jasno mi je to, naravno, samo nemojmo misliti da Hegel nije bio nekakav strukturalist, makar se ta riječ još tada nije upotrebljavala. Ja bih za Hegela bez problema mogao reći da je strukturalist i stajati čvrsto iza toga.

Slažem se, moglo bi se reći da je bio strukturalist. Ili da je bio postmodernist jednako tako. Ako napustiš mistiku preostaje ti samo struktura.

Druid kaže:

Schleiermacher je bio Steinthalov učitelj, a ovaj potonji de Saussuerov. Sve je to jedna kontinuirana tradicija, više manje.

Da. bilo bi zanimljivo istraživati te intelektualne veze. Bila je davno jedna BBC-jeva TV serija koja je to radila sa znanstvenicima; zvala se "Connections". Mislim da je autor te serije kasnije nastavio o tome pisati kolumnu u "New scientistu".

Druid kaže:

Hegel je puno govorio o jeziku. A semiotičnost se ne tiče nipošto samo slika nego upravo jezika i jezičnosti, i zapravo gotovo svake komunikacijske medijacije (ili medijativne komunikacije?), rekao bih. A upravo Hegel puno razmatra medijaciju. Utoliko kod Hegela postoji nešto što bismo mogli nazvati "semiotičkom epistemologijom" (to kod nas npr. radi Borislav Mikulić), a ako maksimalno pojednostavnimo stvar možemo reći da se za Hegela radi o tome da prije jezika postoji samo jedna vrste neorganiziranih zorova koji tek s jezikom dobivaju svoj pojam i na tom tragu su tek moguće "stvari" - tek kada za njih dobijemo pojam, one nam se javljaju u nekoj "zasebnosti", kao stvari, tek tada ih možemo pojmiti. Tako je spoznaja moguća samo putem jezika, ako sam dobro shvatio, za Hegela. To je ta medijacija, jezik je medij između stvarnosti i spoznavatelja.
Prije jezičnosti (i samim time semiotičnosti), sve što imamo jest određena "čorba" neorganiziranih zorova.
Ne moramo se slagati s time što Hegel tvrdi, ali mislim da je ova interpretacija Hegela sasvim validna, na temelju onoga što znam o tome.

To si lijepo primijetio. Kategorije su ono što organizira iskustvo prije pojmova. Kant je pisao o tome. Bez kategorija imamo samo zbrku osjetilnih podražaja. A Hegel je ukazao na to da ne možemo ništa spoznavati neposredno, nego samo preko pojmova. Možda možemo doživljavati ali ne i spoznavati. Jer kategorije nisu pojmovi:

“the categories are only instinctively active. Consequently they afford to mind only a fragmentary and uncertain actuality; the loftier business of logic therefore is to clarify these categories and in them to raise mind to freedom and truth”

Kad čovjek prvi put postane svjestan kontradikcije da "sada" i "ovdje" nije ništa neponovljivo i neposredno, nego je univerzalno jer je posredovano pojmovima (ima mnogo tih "sada" i "ovdje") onda kreće na "put očaja" koji može završiti u apsolutnom znanju ili pak zapeti negdje usput (recimo u religiji). Nesumnjivo bi Hegelova doktrina o pojmu, kad bi je pisao danas stavila veći naglasak na jezik i lingvistiku, kao što ju stavlja recimo hegelijanac Derrida. Ali, kao što kaže sam Hegel, svaka filozofija mora biti u duhu svog vremena.

Druid kaže:

Misliš otporan je na kritiku izvana? Jer ako je samokritičan, onda ne može biti otporan na kritiku. Ne znam. Nije mi potpuno jasan tvoj ovaj dio, ali mislim da te razumijem. No nisam siguran da se slažem. "Problem" kod Hegelove Znanosti logike je onaj koji sam napisao u nekom od ranijih postova na ovoj temi. To bi bila neka kritika Hegela sa stajališta suvremene simboličke/matematičke/formalne logike.

E da, to je pravi izraz - otporan na kritiku izvana. To je filozofija bez ikakvih pretpostavki. Čak ni o mišljenju. Kaže Houlgate:

But what exactly does it mean to philosophize “without presuppositions”? It means that we do not take for granted any particular conception of thought and its categories at the outset of philosophy or assume (with Kant) that concepts are “predicates of possible judgments” . It also means, however, that we do not assume that thought should be governed by the rules of Aristotelian logic or that the law of noncontradiction holds, or that thought is regulated by any principles or laws whatsoever. In short, it means that we give up everything we have learned about thought from Plato, Aristotle, Leibniz, or Kant (or twentieth-century symbolic logic)—that we “abstract from everything” . This is not to say that we ourselves assume that the principles of Aristotelian (or post-Fregean) formal logic are simply wrong (Hegel maintains that the rules of syllogizing will eventually be shown in the Logic to be valid.

Druid kaže:

No nisam najsigurniji da su Hegelove trijade baš najživotnija stvar na svijetu.

Ma trijade su naknadna konstrukcija, kao i teza/antiteza. To je pretvaranje dijalektike u formule, što je apsurdno jer dijalektika je upravo otpor prema formulaičnom mišljenju. Štoviše, dijalektika nije metoda koju je Hegel "odlučio" primijeniti na ovaj ili onaj predmet (sjetimo se da nema pretpostavki), nego je to način na koji se sami pojmovi razvijaju i "zahtijevaju" da budu mišljeni. Dijalektika je dakle imanentna ili inherentna mišljenju bez prepostavki. Ili kako kaže H: "narav samog sadržaja spontano razvija samog sebe u znanstvenu metodu spoznaje". Sadržaj "Znanosti logike" je ujedno i metoda i obrnuto.
Opet Houlgate:

"Hegel’s Logic is not some relic from a bygone age of naive metaphysical speculation or grandiose system-building but the quintessentially modern philosophy and the model for all post-Hegelian thinkers. It is the openminded, thoroughly self-critical enquiry into the nature of thought that seeks to discover, without prejudging the issue, what it is to think. The radicality of the challenge posed by Hegel’s Logic to modern philosophers has, however, all too often been obscured by interpreters."

Druid kaže:

Neki interpreti vide analogon Hegelovoj ideji "svjetske povijesti" u ideji globalizacije.

Da, Francis Fukuyama. Pitam se zna li Fukuyama koliko je temelj, ako ne i sadržaj njegovih ideja blizak marksizmu?

[Druid]

Sigmund kaže:

već duže vrijeme planiram čitati Spinozi Heideggera, što će me vjerojatno vratiti predsokratovcima, i tako to ide...

Spinoza ti je cimer pa ćeš njemu čitati Heideggera i tako ga uspavljivati?
(sorry, rečenica je to tražila; idem tek sada tj. malo kasnije ostalo pročitati)

[Sigmund]

Druid kaže:

Spinoza ti je cimer pa ćeš njemu čitati Heideggera i tako ga uspavljivati?
(sorry, rečenica je to tražila; idem tek sada tj. malo kasnije ostalo pročitati)

Sad tek vidim što sam u brzini nadrobio... Kako sad ne pomisliti na frojdovske omaške? Ipak se ne događaju nekom drugom!