Jesu li psihopate moralno risponsibilni za sopstveno dejstvovanje?

[imanuel kant 1]

I onda umres.

Radiš za društvo i onda umreš.Isto ti je.To što će te se neko sjećati za hiljadu godina nema veze,ako ti nisi svjestan toga.Možeš ti i izvršiti masakr,pa biti popularan u istoriji,no to nije način.
A ti vjerovatno misliš na raj i pakao.Svejedno i tada radiš za sebe i svoju ličnost.Cilj ti je da se dodvoriš Bogu i da odeš u raj.

Perspektiva iz koje zivot covjeka (ili bilo kojeg bica) izgleda bezvrijedno nije objektivna perspektiva.

Zdrav covjek ne moze nastetiti okolini u mjeri u kojoj psihopat moze.

Ako si programiran i sve radiš radi sebe,bolje je totalno biti destruktivan po druge nego dadrugi budu destruktvini po tebe.Bolje je biti psihopata koji ubija nego da ti budeš onaj koga psihoapat ubija.To su dvije krajnosti ali se mogu prenjeti još na društvvo,do nekih 15-20% od umjerenosti i prosjeka.

Puno vise nego kad nastetis drustvu.

Biti zrtva nije jedina opcija.

Naravno da nije,ali ja govorim o mogućnosti dva izbora.Tada je po meni bolje izabrati psihoaptsku stranu ličnosti.

Mozda bi bilo korisno da prije te procjene prvo pitas za misljenje psihopate iza resetaka ili ljude cije zivote su promijenili.

Već sam rekao da to nije isto iz perspektive društva i samog pojedinca.Ne budu sve psihopate ubice,dosta ih ima kao uglednih članova društva,političara,koji uživaju u društvu.Pak o njihovoj unutrašnjoj sreći ne možemo govoriti,ni sa negativne niti pozitivne strane.

Ostvarile bi se.

Za uvidjeti bazicne i svakodnevne stvari i principe koji iz njih proizlaze nisu nuzni specificni eksperimenti.
Prezentirani su ispred nosa.

Dokaži.Ja ne tvrdim suprotno.Teret dokaza je na tebi.

Koristis jako pojednostavljivanje u ovoj tezi.

Elaboriraj.

Izuzev ekstrema, trazenje vecih vrijednosti i potreba za distinkcijom od zivotinje su prirodne i zdrave teznje Ljudskog Bica.

Da ali ne u apsolutnom nivou.Jedan je opšti nivo,nivo ovog svijeta.Ostalo su nijanse,manje ili više izražene.


PS:Šta mislite da li bi u nekoj drugoj vanzemaljskog inteligenciji ili u životinjama koje bi putem evolucije došle do nivoa čovjeka posotjali psihopati?

[addx]

shogun 218 kaže:

Ok, postujem vase pravo na misljenje. Iako se ne slazem, ne slazem se oko tvrdnje da norme nisu deo umetnuto razvojnog procesa. Norme prosto nisu deo urodjenog u coveku, vec su uslovljen izraz. Pravila su stvarali i stvaraju ljudi. Kao izraz razvojnog, saznajnog, svesnog, voljnog procesa, a ne samo instiktivno urodjenog. To prosto dokazuje nastanak i razvoj drzave i prava, u istoriji ljudske civilizacije, tako da se tu ni kao pravnik ne mogu saglasiti. Mozda komformizam na nametnuta pravila, mozda to i jeste urodjeno, al opet ne znaci da slobodnu volju treba ignorisati. Jer i ona je deo ljudskog razvoja, razvoja ljudske svesti.

Covjek se rodi sa urodjenim znanjem, koje je prilicno limitirano.

S tim urodjenim znanjem donosi odluke koje rezultiraju iskustvom.

Dakle

iteracija 1

Nagoni -> Urodjeno znanje o rjesavanju nagona -> odluke -> iskustvo br.1

Iteracija 2

Nagoni -> Urodjeno znanje o rjesavanju nagona + iskustvo br.1 -> odluke -> iskustvo br.2

Iteracija 3

Nagoni -> Urodjeno znanje o rjesavanju nagona + iskustvo br.1 + iskustvo br.2 -> odluke -> iskustvo br.3


Da li vidis kako "temelj za donosenje odluka" evoluira iz urodjenog znanja?

Da li vidis koji je pokretac te evolucije? Urodjeni nagoni.

Da li mozes zamisliti da nakon dovoljno iteracija odluke su potpuno razlicite i puno kompleksnije od one iz prve iteracije? Toliko kompleksne da vise nismo sigurni koja odluka je potekla iz kojeg nagona kada ih gledamo izvana.

E sad, recimo da dobijes dijete, da bi dijete evoluiralo dalje od tebe moras mu prenijeti svoje iskustvo u kracem roku nego li je tebi trebalo da ga dozivis.

Dakle za dijete vrijedi sljedece

Nagoni -> Urodjeno znanje o rjesavanju nagona + preneseno iskustvo br.1 + preneseno iskusvo br.2 + preneseno iskusvo br.3 -> odluke -> iskustvo br.4

I tako generacijama urodjeno znanje postaje sve manje relevantno u donosenju odluka u odnosu na hrpu iskustva koje se prenosi i raste kao nekakva lavina.

Iskustvo koje vise nije korisno nestaje, jer se ne pojavljuju okolnosti koje ga cine bitnim. I tako taj jedan fond znanja koji se prenosi evoluira i raste i "cisti se".

Taj fond znanja nije zapisan u genima ali to ne znaci da on nije dio tj. meta evolucije.
Zapisan je u mozgovima svih koji su zivi, u njihovim sinapsama. A geni su uredjeni tako da ti mozgovi imaju potrebu/nagon tocno onako gore opisano prenositi i evoluirati to znanje gonjeni drugim ugradjenim nagonima koji su zapisani u genima. Pri tome su oboruzani alatom koji je sposoban na temelju iskustva poboljsavati pristupe problemima koje stvaraju ti nagoni a taj alat se zove sisavacki mozak (reptilski to nije sposoban).

Da li se bar mozemo donekle nekako saglasiti, sporazumeti oko sledeceg: ljudi bez disanja ne mogu ziveti, Al bez raznoraznih pravila kao sto je pomenuto brisanje zadnjice levom rukom, ili bez ovisnosti o misljenju okoline o tome da li ce i ko ce s kim biti u braku...bez tih i slicnih pravila, mogu.

Slozio bi se bas tako - donekle. Mogu tocno reci i do kud - ljudi bez "kulture" kratkorocno(nekoliko generacija) mogu prezivjeti

Dugorocno ce izumrijeti jer ce ih istisnut organiziranija zajednica (s vise pravila, pa tako i brisanje lijevom rukom).

I da li se mozemo nekako saglasiti da takvo i slicna drustveno, najcesce obicajno umetnuta pravila(umetnuta su jer su rezultat ljudske volje, subjektivnog dozivljaja vecine o tome kako su im navodno 'takva pravila potrebna'), jednostavno nisu korisna. Cak vise, razna obicajna pravila, obaziranje na njih cesto sputava, pa i unesrecuje ljude.

Sputava im pravo na licni put, na licnu srecu. I da ljudi bez njih, bez tih pravila, bez misljenja okoline, ipak ne bi propali, objektivno. I da treba u njima, u postojanju tih raznoraznih pravila traziti problem, a ne u tome sto postoje ljudi koji ne zele da slede ta pravila, i da budu deo 'copora' po svaku cenu.

Ne kazem da psihopate ne postoje(na kraju krajeva nisam u tome strucan), vec da li individualizam sam po sebi treba smatrati psihopatijom. Smatram da ne bi trebalo.

No, nema veze. U svakom slucaju, tema je zanimljiva.

Pozdav i hvala na diskusiji.

Ne mozemo se sloziti da su obicaji posljedica slucajnosti ili "ljudske (slucajne) volje". Ispada da su obicaji nesto se netko tek tako sjetio da bi gnjavio ljude s tim.

Dosta njih je arhaicno i ne sluzi svojoj orginalnoj svrsi jer treba dugo da izumru. No to ne znaci da su nastali bez svrhe, vec ostali bez svrhe.

Ljudi danas uopce vise nemaju perspektivu vremena vec svi pate od urgentosti pa tako obicaj koji je do prije 30 godina imao smisla se mora isti cas izbrisati s lica zemlje danas odmah sada odmah jer uzasno opterecuju ljude koji se eto vole opterecivat s necim.

Tehnologija pa tako i dosta obicaja s njom, danas napreduje brze od izmjene generacija i to je definitivno postao problem.

[Beljki]

shogun 218 kaže:

Ok, postujem vase pravo na misljenje. Iako se ne slazem, ne slazem se oko tvrdnje da norme nisu deo umetnuto razvojnog procesa.

Ne znam sto neki razvojni proces cini umjetnim. Da li je razika izmedju amebine sposobnosti kontroliranja procesa u okolini i zivotinje koja se sluzi primitivnim orudjem (stap, kamen kod primata), gradi primitivna stanista i strukture (gnjezda, primitivne dabrovske brane) veca nego izmedju te zivotinje i covjeka sa svojom "umjetnom tehnologijom"?

Isto je i sa drustvom. nije covjek jedino bice koje ima organiziranu zajednicu. nije jedino bice cak niti koje mjenja takvu zajednicu, imamo primjer jedne nadzirane/proucavane majmunske skupine koja je odbacila uobicajenu hijerarhiju i alfa muzjaka i uvela svojevrsnu demokraciju...

A cak i zivotinje pokazuju nekakve prekusore kulture, obicaja, rituala itd

Naravno da je specificna norma razlicita, ali je apsolutno univerzalno to da se drustvo povezuje i postize koheziju kroz takve drustvene norme. Iako je nekad vrlo tesko sebe vidjeti i ono sto smo interiorizirali cesto smatramo objektivno nrmalnim ili cak osobnim izborom, no nije bas tako i svi smo uvijek pod utjecajem usvojenih obrazaca. Takodjer i u tim razlikama postoje neke zapanjujuce univerzalne crte. Recimo prilicno je univerzalno da svaka kultura ia neke obrede vezane uz kljucne zivote trenutke poput rodjenja, smrti i drustveno definiranih medjuspolnih odnosa. Nacini na koje to rade mogu biti razliciti, ali gotovo svi to rade. A ako je tu gotovo svi, sama cinjenica da postoji konformizan i interiorizacija normi je apsolutna, da nije tako ljudska vrsta ne bi postajala ovakvom kakva jest, kao drustvena jedinka sa ovako kompliciranim sustavima i odnosima vec bi lovili samostalno po sumama i skupljali plodove viseci na granama osim kad nam se prijebe.

Mozda komformizam na nametnuta pravila, mozda to i jeste urodjeno, al opet ne znaci da slobodnu volju treba ignorisati. Jer i ona je deo ljudskog razvoja, razvoja ljudske svesti.

Ne treba ju ignorirati, ali je njena uloga u odnosu na drustvene mehanizme prilagodbe kod ovih procesa najcesce bitno manja nego sto si ljudi pripisuju u vjeruju. Opet nesto sto pokazuju desetljeca socio-bihevioralnih istrazivanja i nema neke potrebe za spekulacijama.

Da li se bar mozemo donekle nekako saglasiti, sporazumeti oko sledeceg: ljudi bez disanja ne mogu ziveti, Al bez raznoraznih pravila kao sto je pomenuto brisanje zadnjice levom rukom, ili bez ovisnosti o misljenju okoline o tome da li ce i ko ce s kim biti u braku...bez tih i slicnih pravila, mogu.

Nisam siguran da mogu i da bi i kao jedinka i kao vrsta prezivjeli bez toga. Jasno, ne bi onako brzo umrli kao bez zraka. Ne bi umrli jednako brzo kao ni bez vode ili hrane (iako je tu vec upitno i ovisi o snalazljivosti u prirodi), ali dugorocno gledano bio bi dovoljno veliki hendikep da ugorzi prezivljavanje vrste.
Ljudi su drustvena bica, nisu samostalne zivotinje i ne prezivljavaju kao takve. od najprimitivnijeg plemena do najkompleksnije zajednice njima je za funkcioniranje konformiranje u datoj okolini iznimno bitno. Mogu se ta pravila razlikovati, mogu se eticki sustavi razlokovati ali uvijek postoje i uvijek se izvana usvajaju.

I da li se mozemo nekako saglasiti da takvo i slicna drustveno, najcesce obicajno umetnuta pravila(umetnuta su jer su rezultat ljudske volje, subjektivnog dozivljaja vecine o tome kako su im navodno 'takva pravila potrebna'), jednostavno nisu korisna. Cak vise, razna obicajna pravila, obaziranje na njih cesto sputava, pa i unesrecuje ljude.

Da nisu korisna ne bi opstala. Koliko god je mana sto nas sputavaju toliko je puna veca prednost sto omogucavaju prosperitet sire skupine koja se definira i povezuje kroz njih.

Sputava im pravo na licni put, na licnu srecu. I da ljudi bez njih, bez tih pravila, bez misljenja okoline, ipak ne bi propali, objektivno. I da treba u njima, u postojanju tih raznoraznih pravila traziti problem, a ne u tome sto postoje ljudi koji ne zele da slede ta pravila, i da budu deo 'copora' po svaku cenu.

To je lijepa ideja iz sigurnosti, zastite i udobonosti doma viskoko razvijene civilizacije.
Da se slucajno nadjemo sami u djungli ne bi dugo razmisljali o vlastitoj slobodi i licnom putu vec bi se uvukli u supak prvom plemenu na koje naidjemo, izbusili usi, nabili kosti u usnice i skakali ko retaji oko totema.

[nešto-trece]

Psihopata nije lišen morala kao takvog, moral nije nešto što imamo u sebi već ga učimo.
Psihopati su lišeni empatije, osjećaja ili ih jako malo imaju, uži spektar tj.

Psihopati imaju drugi problem, a to je totalno zanemarivanje drugih ljudi kao bića.
Mi smo njima predmeti i ne predstavljamo im ništa. Stoga se oni na neki način uzdižu iznad nas.

Moral je ono što se može učiti i može poštovati, ali ako se na osobe gleda kao objekte onda je moralnost samo sugestija za njega ne pravilo.

Psihopat zna što je dobro i loše, ali nije ga briga.

Ovo mogu govoriti iz vlastitog iskustva pošto imam sličan poremećaj.
Razlika između psihopata i mene je u upravo u tome što ja na ljude ne gledam kao na predmete ali i dalje sam lišen svega ostaloga.

[Rendolf]

neznamkojeime kaže:

Zar nije psihopat sam po sebi već u banani, odnosno kako netko može biti moralno svjestan, a opet..što ja znam..iskorištavati malu djecu ili oteti ljude? Što nije to kontradiktorno?

Psihopati su u potpunosti svjesni svojih djela kao i posljedica istih. Jedin razlika je nepostojanje osjećaja krivnje. Isto tako svjestan je i pitanja morala. Zna da ubojstvo je moralno neprihvatljivi čin, no njega za to nije briga. Zna i da je loša stvar oteti čovjeka. Ne radi se o tome da psihopat to ne razumije. On to naprosto razumije, ali ga jednostavno nije briga.

Po meni bi svatko onaj tko napravi gnjusan čin trebao biti psihopata...i bez da ga moramo testirati dali razumije moralne odrednice.... jer da ih je razumio..onda ih valjda nebi ni prekršio

Razlika je u kajanju. Ako postoji imalo žaljenja zbog učinjenoga, ako shvaćaš da si učinio nešto loše i osjetiš trunku krivnje zbog počinjenja nekog djela, tada se izdvajaš iz definicije psihopata bez obzira koliko gnjusan čin bio.

Ukoliko u svome djelu ne vidiš ništa loše, ne osjećaš krivnju već naprotiv, ono u tebi potiče divljenje, tada imaš osobine psihopata.

Dakle, radi se o ljudima gotovo identičnim normalnim i mentalno zdravim osobama, koje razumiju svoja djela, razumiju posljedice, znaju što rade (ne čine to u transu ili napadaju, tj. nekakvom mentalnom deliriju), samo što ne osjećaju krivnju. Ne smatraju da čine nešto loše i često se vide kao nadljudi. Ponekad javno izražavaju zgražanje nad čovjekom i životom općenito.

[brif]

imanuel kant 1 kaže:

Radiš za društvo i onda umreš.Isto ti je.To što će te se neko sjećati za hiljadu godina nema veze,ako ti nisi svjestan toga.Možeš ti i izvršiti masakr,pa biti popularan u istoriji,no to nije način.
A ti vjerovatno misliš na raj i pakao.Svejedno i tada radiš za sebe i svoju ličnost.Cilj ti je da se dodvoriš Bogu i da odeš u raj.




Ako si programiran i sve radiš radi sebe,bolje je totalno biti destruktivan po druge nego dadrugi budu destruktvini po tebe.Bolje je biti psihopata koji ubija nego da ti budeš onaj koga psihoapat ubija.To su dvije krajnosti ali se mogu prenjeti još na društvvo,do nekih 15-20% od umjerenosti i prosjeka.




Naravno da nije,ali ja govorim o mogućnosti dva izbora.Tada je po meni bolje izabrati psihoaptsku stranu ličnosti.




Već sam rekao da to nije isto iz perspektive društva i samog pojedinca.Ne budu sve psihopate ubice,dosta ih ima kao uglednih članova društva,političara,koji uživaju u društvu.Pak o njihovoj unutrašnjoj sreći ne možemo govoriti,ni sa negativne niti pozitivne strane.




Dokaži.Ja ne tvrdim suprotno.Teret dokaza je na tebi.




Elaboriraj.


Da ali ne u apsolutnom nivou.Jedan je opšti nivo,nivo ovog svijeta.Ostalo su nijanse,manje ili više izražene.


PS:Šta mislite da li bi u nekoj drugoj vanzemaljskog inteligenciji ili u životinjama koje bi putem evolucije došle do nivoa čovjeka posotjali psihopati?

Cilj je imati posla sa civiliziranim ljudima.

[žaccko]

Pročitah samo uvod teme i da odmah kažem, kako pokretač teme brka pojmove,naime možeš biti psihopata i okorjeli robijaš,ali isto tako i ugledni liječnik.
Ono što ih karakterizira su nedostatak empatije, imaju velike ego apetite, nakon počinjena nedjela ne samo da je prisutna empatija,več i nedostatak i kajanja,jer su izraziti manipulatori,za njih vrijedi neki zakon koji samo njima odgovara ,odlikuje ih i blagoglagoljivost te su vrlo opasni jer ih je teško prozrijeti.
Ako autor priča o nekakoj neuračunljivosti ili uračunljivosti, to se sve vidi kroz krivično djelo načinjeno. npr. ako je lik unaprijed već isplanirao dobru otmicu malenog djeteta, pa ne može biti nikako nit smanjeno ubrojiv ,jer je to planirano, a nije na mah, kao kod bolesnih šizofreničara i psihotičara.
Psihopate inače u današnjici nalazimo u svim strukturama društva,ima ih među doktorima, pa i psihijatrima, među političarima (tični su bili Hitler i Staljin),nastavnicima isl...
pozdrav!

[NEMA SANSE]

nešto-trece kaže:

Psihopata nije lišen morala kao takvog, moral nije nešto što imamo u sebi već ga učimo.
Psihopati su lišeni empatije, osjećaja ili ih jako malo imaju, uži spektar tj.

Psihopati imaju drugi problem, a to je totalno zanemarivanje drugih ljudi kao bića.
Mi smo njima predmeti i ne predstavljamo im ništa. Stoga se oni na neki način uzdižu iznad nas.

Moral je ono što se može učiti i može poštovati, ali ako se na osobe gleda kao objekte onda je moralnost samo sugestija za njega ne pravilo.

Psihopat zna što je dobro i loše, ali nije ga briga.

Ovo mogu govoriti iz vlastitog iskustva pošto imam sličan poremećaj.
Razlika između psihopata i mene je u upravo u tome što ja na ljude ne gledam kao na predmete ali i dalje sam lišen svega ostaloga.

totalno krivo. Moral je upravo nesto sto nije nauceno, to nije preuzeto. Moral je nesto sto se nalazi u samoj srzi ljudskog bica a sa odrastanjem se samo jos vise produbljuje,ispoljava. Jednom moralan, uvijek moralan. Jednom nemoralan, uvijek nemoralan. Stvari nisu u svim segmentima crne ili bijele, ali u onim koje se ticu ljudske prirode, e tu su stvari apsolutno crne ili bijele. Nema izmedju. Jedna od njih je i moral.

A psihopati su neempaticni manijaci koji kladim se su toliko prepredeni i manipulatorski nastrojeni da su u stanju skrivati svoju psihopatiju od drugih ljudi.bolesni su u glavu i nemam o njima nijednu pozitivnu rijec.

[nešto-trece]

NEMA SANSE kaže:

totalno krivo. Moral je upravo nesto sto nije nauceno, to nije preuzeto. Moral je nesto sto se nalazi u samoj srzi ljudskog bica a sa odrastanjem se samo jos vise produbljuje,ispoljava. Jednom moralan, uvijek moralan. Jednom nemoralan, uvijek nemoralan. Stvari nisu u svim segmentima crne ili bijele, ali u onim koje se ticu ljudske prirode, e tu su stvari apsolutno crne ili bijele. Nema izmedju. Jedna od njih je i moral.

A psihopati su neempaticni manijaci koji kladim se su toliko prepredeni i manipulatorski nastrojeni da su u stanju skrivati svoju psihopatiju od drugih ljudi.bolesni su u glavu i nemam o njima nijednu pozitivnu rijec.

Moral je naučen, on su skup pravila koji se uće, nemaš ti u sebi moral.
Učiš ga, od rođenja.
U nekim kulturama je moralno ubiti i pojesti ljudsko biće, a tu je nemoralno i krivično gonjeno.

Stoga da moral se uči, ništa nije to u nama.

[NEMA SANSE]

Ma nema sanse. Ti brkas osnovne pojmove. Jedno je moral, a drugo je zakon vanjski. Moral je unutarnji zakon, nepropisan, ono sto netko ima u sebi ili nema. Vanjski zakon, kazem vanjski zato da skuzis da je moral unutarnji, je nesto sto je propisano.

Moral cesto ide ruku pod ruku sa vanjskim zakonima. Ali ne uvijek. To je srz ovoga pitanja , da ne uvijek i to je nepobitno. Primjer koji navodis samo govori da si u krivu. Nigdje nije moralno nastetiti drugome cak ni u nekim zaostalim plemenima o kojim ti govoris. Ako netko smatra da je ovo sto ti navodis moralno, taj nema morala. To sto su nekome nemoralne stvari moralne il je imbecil, il ne zna sto je moral il je nemoralan do bola. Nemoralne stvari nisu uvijek zakonom zabranjene, tu mislim pod vanjske zakone. S druge strane osoba moze bit gnjusno nemoralna, a da nije uopce prekrsila zakon. Vanjski, naravno. Moralni zakoni su po meni puno bitniji od vanjskih zakona.

[nešto-trece]

NEMA SANSE kaže:

Ma nema sanse. Ti brkas osnovne pojmove. Jedno je moral, a drugo je zakon vanjski. Moral je unutarnji zakon, nepropisan, ono sto netko ima u sebi ili nema. Vanjski zakon, kazem vanjski zato da skuzis da je moral unutarnji, je nesto sto je propisano.

Moral cesto ide ruku pod ruku sa vanjskim zakonima. Ali ne uvijek. To je srz ovoga pitanja , da ne uvijek i to je nepobitno. Primjer koji navodis samo govori da si u krivu. Nigdje nije moralno nastetiti drugome cak ni u nekim zaostalim plemenima o kojim ti govoris. Ako netko smatra da je ovo sto ti navodis moralno, taj nema morala. To sto su nekome nemoralne stvari moralne il je imbecil, il ne zna sto je moral il je nemoralan do bola. Nemoralne stvari nisu uvijek zakonom zabranjene, tu mislim pod vanjske zakone. S druge strane osoba moze bit gnjusno nemoralna, a da nije uopce prekrsila zakon. Vanjski, naravno. Moralni zakoni su po meni puno bitniji od vanjskih zakona.

Hmmm, moral nije nešto što imaš, već nešto što učiš.

Moralno nije pojesti čovijeka premda je i mrtav,
A opet pleme Wari su upravo to činili.
http://en.wikipedia.org/wiki/Wari%E2%80%99_people

Moral nije nešto što svi imamo jednako zato i postoje moralna pitanja kojih je ljudska pisana povijest prepuna.

Definicija morala je:
Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice.

Na moral utječu: svijest ljudi, odgoj u obitelji, Crkva, tradicija, životno iskustvo i politika. Pravni propisi imaju svoj izvor u moralnim zakonima. Moralni zakoni i pravni propisi jaki su obrambeni mehanizam društvene zajednice, pogotovo u slučaju opasnosti.

[NEMA SANSE]

Nisi u pravu covjece. Pises, kopi pejstas i opet tupis svoje.

Nemaju svi ljudi morala, psihopati ga nisu imali urodjenog, pa da ih je i neznam tjko i u kojim okolnostima odgajao ne bi ga stekli. Ili ti mozda hoces reci da su eto psihopati slucajno psihopati zato sto ih nije odgajala prava osoba, i nisu se poklopile okolnosti da se osoba ne pretvori u manijaka. Ti govoris da je psihopat slucajno psihopat. Ma daj.

Vrlo je jednostavno ljudi se radjaju posebni, odgoj moze oblikovati osobu u drugim segmentima, ali po pitanjima morala nikako. odgoj moze vjerovatno malo ucvrstiti taj moral koji je vec usadjen u srz osobe. Ali ako je netko moralan, pa cak i da se nadje na pustom otoku bez hrane nece pojesti covjeka nego radje gladovati do kraja. Ako netko nema moral usadjen bit ce nemoralan pa makar ga sveci odgajali, jer ga nema odakle produbirt i ucvrstiti.

[descender]

NEMA SANSE kaže:

Vrlo je jednostavno ljudi se radjaju posebni, odgoj moze oblikovati osobu u drugim segmentima, ali po pitanjima morala nikako.

A što je moral nego intelektualna konstrukcija.
Osoba koja odrasta među ljudima gdje je npr seksualna granica 10-12 godina..
Nema uopće pojma kako o tome misle tamo neki ljudi kojima moral nalaže da to nije dobro, prihvatljivo..
Ljudi od kad se rode.. i prije.. usvajaju uvjetovanje. Formiraju se po istome, percipiraju se po istome, sude se po istome.....
Zakoni su konstrukt za pripitomljavanje životinje.. A "duhovnost" nametanje fiktivnih vrijednosti kojih ako malo bolje..
ili ako samo.. pogledaš realno/ije, opširnije.. u zadanom vremenu nema kao takvih.

NIsi "unique snowflake"; ma koliko god želio/ljela misiti da je tako....
Lako je iz komformizma, sitosti..... trkeljati o nikad iskušanoj gladi.
"Pitaj "Staljina"".. što misli o tome.......

"Neka jedu kolaće.."

[NEMA SANSE]

Joj covjece, trabunjas kao na bunici. Intelektualna konstrukcija nema veze s moralom. Ne znam zasto, a i ne zanima me , postoje ljudi koji smatraju da su ljudi tabula rasa, nista, prazni, a onda im se na mozdane vijuge pocne lijepiti oponasanje, i onda izraste klon kojeg je drustvo stvorilo kao takvog i dalo mu mjesto u drustvu koje mu je odredilo ili koje je sam izabrao, ali po obrazcu koji je opet to drustvo stvorilo, i sve tako u nedogled.

Ljudi su razliciti, radjaju se razliciti, svatko u sebi nosi osobnost koja je postojala od zacetka a kasnije se razvija,produbljuje. Tu spada i moral. Ne moze se moral stvoriti samo jer ti je netko rekao, e vidi to je moralno.

Postoje stvari koje ne spadaju u sferu teorije. Ti trabunjas o nekakvoj teoriji, i to povrsno. To je kao da kazes e sve su bebe iste, kasnije vidis tek da nisu, imaju drugaciju, kosu, oci bla bla. A kad bolje pogledas , vidis da bebe uopce nisu slicne jedna drugog.

Iskljuciva teorija je zatupljujuca. Zivot ima i dublju sferu, osobnost nije tako plitka kako je ti prikazujes i ne moze je stvoriti par glupih drustvenih pravila.

Moralni zakon je u osobi, to sto romi imaju djecu s 12 godina ima veze s time da su kulturno nazadni. A vjerovatno nekome od njih moral nalaze da nisu spremni za takve podhvate. Generalizacija je debilana. .

A ovo da sit trabunja o tome da glad ne postoji, ne drzi vodu. To sto je fraza o kolacima postala slavna ima veze s time da je doticna koja je bila sita kolaca ocito bila prezderana, pa joj je osim zeluca, bio stao i mozak.

[nešto-trece]

NEMA SANSE kaže:

Joj covjece, trabunjas kao na bunici. Intelektualna konstrukcija nema veze s moralom. Ne znam zasto, a i ne zanima me , postoje ljudi koji smatraju da su ljudi tabula rasa, nista, prazni, a onda im se na mozdane vijuge pocne lijepiti oponasanje, i onda izraste klon kojeg je drustvo stvorilo kao takvog i dalo mu mjesto u drustvu koje mu je odredilo ili koje je sam izabrao, ali po obrazcu koji je opet to drustvo stvorilo, i sve tako u nedogled.

Ljudi su razliciti, radjaju se razliciti, svatko u sebi nosi osobnost koja je postojala od zacetka a kasnije se razvija,produbljuje. Tu spada i moral. Ne moze se moral stvoriti samo jer ti je netko rekao, e vidi to je moralno.

Postoje stvari koje ne spadaju u sferu teorije. Ti trabunjas o nekakvoj teoriji, i to povrsno. To je kao da kazes e sve su bebe iste, kasnije vidis tek da nisu, imaju drugaciju, kosu, oci bla bla. A kad bolje pogledas , vidis da bebe uopce nisu slicne jedna drugog.

Iskljuciva teorija je zatupljujuca. Zivot ima i dublju sferu, osobnost nije tako plitka kako je ti prikazujes i ne moze je stvoriti par glupih drustvenih pravila.

Moralni zakon je u osobi, to sto romi imaju djecu s 12 godina ima veze s time da su kulturno nazadni. A vjerovatno nekome od njih moral nalaze da nisu spremni za takve podhvate. Generalizacija je debilana. .

A ovo da sit trabunja o tome da glad ne postoji, ne drzi vodu. To sto je fraza o kolacima postala slavna ima veze s time da je doticna koja je bila sita kolaca ocito bila prezderana, pa joj je osim zeluca, bio stao i mozak.

Skrenuli smo s teme, ja sam vam dao nekoliko izvora.
I opet ja sam taj koji tupi po svome.

Sama definicija morala je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju šta je dobro, a šta zlo.

Čisti primjer je paljenje vještica na lomači.
To je u srednjem vijeku bilo potpuno moralno, jer su one bile nemoralne i u paktu s vragom.

Moral je primjenjiv kao i društvo, običaji, razmišljanje....

Recimo osobi a su homoseksualci nemoralni, a osobi b moralni...

Od te dvije osobe koja je u pravu?

[Garys]

nešto-trece kaže:

Psihopata nije lišen morala kao takvog, moral nije nešto što imamo u sebi već ga učimo.
Psihopati su lišeni empatije, osjećaja ili ih jako malo imaju, uži spektar tj.

Psihopati imaju drugi problem, a to je totalno zanemarivanje drugih ljudi kao bića.
Mi smo njima predmeti i ne predstavljamo im ništa. Stoga se oni na neki način uzdižu iznad nas.

Moral je ono što se može učiti i može poštovati, ali ako se na osobe gleda kao objekte onda je moralnost samo sugestija za njega ne pravilo.

Psihopat zna što je dobro i loše, ali nije ga briga.

Ovo mogu govoriti iz vlastitog iskustva pošto imam sličan poremećaj.
Razlika između psihopata i mene je u upravo u tome što ja na ljude ne gledam kao na predmete ali i dalje sam lišen svega ostaloga.

A dobro, ako si svjestan tog stanja, ne zelis ga mijenjati, ugodno ti je u vlastitoj kozi tako, ne osjecas da ranjavas druge, ulazis kao takav u vezu, npr. u vezu sa predumisljajem da ces lagati i manipulirati, jeli tako? Jednostavno nije te briga za drugu osobu uopce, svejedno ti je dali lazes, dali spletkaris, muljas, igras zakulisne igre, uglavnom svejedno ti je. A da li se pritom (dakle bez uvrede ja te samo pitam) i zabavljas sa svojom zrtvom?

Naime citam jednu knjigu pa mi je tesko razumjeti da netko moze biti bezosjecajan do te mjere kako sam ja takva stanja shvatio, jos sam u procesu potpunog shvacanja dakako. . .

Od kada se obrazujem po tom pitanju psihopatije i slicnih stvari unutar samog 'poremecaja', moram priznati da sam zabezeknut stvarima koje su mi sada puno jasnije.

Dakle moje pitanje tebi je - dali promatras osobu s kojom stupas u bilo kakav kontakt nuzno kao zrtvu, kao nekoga koga ces prevariti, izlagati, nasamariti, obescastiti, izmanipulirati, zavesti, iscrpiti, itd, ili to radis posve spontano u smislu ostvarivanja nekih od svojih postavljenih kriterija korisnosti od iste, ma kakvi oni bili ne mareci pritom na osjecaje kod te osobe uopce?

Shvacam da si napomenuo da ti ne gledas na ljude kao predmete ali imas "slican poremecaj" kao sto i sam kazes. Zato te ovo sve i pitam. Dakle nisam okarakterizirao tebe kao tebe kao takvog, nego cisto me zanima misljenje pa onako generalno pitam.

Zahvaljujem unaprijed

[Angela1990]

neznamkojeime kaže:

Zar nije psihopat sam po sebi već u banani, odnosno kako netko može biti moralno svjestan, a opet.. što ja znam..iskorištavati malu djecu ili oteti ljude? Što nije to kontradiktorno?

Po meni bi svatko onaj tko napravi gnjusan čin trebao biti psihopata...i bez da ga moramo testirati dali razumije moralne odrednice.... jer da ih je razumio..onda ih valjda nebi ni prekršio

:

Psihopate su kao diode,poluprovodnici,provodnici u jednom smijeru: ono.... znam što je dobro za mene i da je nasilje loše ako se prema meni događa ali briga mene što sam ja nasilan prema drugima ako na taj način mogu postići za sebe neki poželjan cilj.

[Angela1990]

neznamkojeime kaže:

Zar nije psihopat sam po sebi već u banani, odnosno kako netko može biti moralno svjestan, a opet.. što ja znam..iskorištavati malu djecu ili oteti ljude? Što nije to kontradiktorno?

Po meni bi svatko onaj tko napravi gnjusan čin trebao biti psihopata...i bez da ga moramo testirati dali razumije moralne odrednice.... jer da ih je razumio..onda ih valjda nebi ni prekršio

:

Psihopate su kao diode,poluprovodnici,provodnici u jednom smijeru: ono.... znam što je dobro za mene i da je nasilje loše ako se prema meni događa ali briga mene što sam ja nasilan prema drugima ako na taj način mogu postići za sebe neki poželjan cilj.