Integrativna etika - pseudoznanost?

[Zoran Oštrić]

Moj fb prijatelj, astronom Dejan Vinković, objavio je povodom vijesti Hrvatska dobila sedam znanstvenih centara izvrsnosti status, u kojem poziva kolege na pobunu: »Dakle, kolege znanstvenici, hoćete li dignuti kuku i motiku što država "centrom izvrsnosti" proglašava i jednu pseudoznanstvenu disciplinu - "integrativnu bioetiku"?(...) pokažite kičmu i pobunite se protiv ovakve sramote«

Bio sam podržao njegove napise i inicijative protiv psedoznanosti prije 3-4 godine. Mislim i danas da bi emisiju "Na rubu znanosti" trebalo maknuti iz znanstvenog programa, jer je velik dio sadržaja s one strane ruba (vidi moje članke Rub znanosti... A što je s druge strane? iz svibnja 2010. i Na rubu znanosti: mudroljublje, a ne šarlatanstvo iz rujna 2010.).

Nažalost, pokazao se ideološki zagriženim i konačno i sam postao pseudoznanstvenik. Naime, lažno se poziva na znanost, implicirajući da postoji jedna i samo jedna "znanstvena etika" (koja, jelte, ne smije biti "integrativna"; apsolutizacija sustava ekspertske razdrobljenosti; cjelovitost, holizam, bljek...). To je ideološka proklamacija scijentizma: "znanstvenost" se pojavljuje kao ideološki konstrukt (ideologem, koji se povezuje s "znanstvenističkim" diskursom, u kojem kroz priču o znanju zapravo progovara borba za moć; vidi članak Diskusija o diskusiji).

U trivijalnim igricama u znanstvenim pješčenjacima dao je podršku jednoj grupi hrvatskih filozofa (među kojima je npr. i Jure Zovko, o kojem sam objavio jedan tekst u travnju o.g. ), koja bjesni protiv druge grupe hrvatskih filozofa, zbog ideoloških razlika, ali i zbog love za projekte. Ta se bitkica vodi već nekoliko godina; vidi članak Zagrebačko Sveučilište bogato financira pseudoznanost? na t-portalu, lipanj 2012..

Etika, eto, nije fizika ili medicina ili čak psihologija; nije, jelte, "egzaktna". Osobno malo cijenim filozofiju kao akademsku disciplinu (ni u analitičkoj ni u kontinentalnoj tradiciji), ali pseudoznanstveno je (i pokušaj ideološkog progona) pokušavati ju zamijeniti pukim pragmatizmom, u funkciji tržišta, tehnike, proizvodnje ili eventualno spoznaje prirode (i čovjeka svedenog na ono, što mogu proučavati biologija i neurologija). Striktno "znanstveno proučavanje svijeta kakav jest, daveći u kolijevci svako promišljanje o onome što bi trebalo biti.

S tugom se sjećam, kako su moji junaci u doba kad sam studirao fiziku bili velikani uma, koji su itekako bili svjesni važnosti etike, i njene očite samostalnosti u odnosu na fiziku, tehniku i ekonomiju (Einstein, Heissenberg, Oppenheimer... Ivan Supek, Vladimir Knapp...).

Danas okolo bjesne kapriciozni Sheldoni Cooperi, koji ogromna područja ljudskoga iskustva jednostavno ne razumiju i ne žele razumjeti - i taj svoj nedostatak proglašavaju vrlinom.

[Sigmund]

WTF is "integrativna bioetika"?

[Zoran Oštrić]

@Sigmund: Moje je osobno mišljenje da bi prije postavljanja pitanja trebalo posvetiti minutu ili dvije korištenju alata zvanog "google pretraživač".

Također mislim, da je dobro izbjegavati psovke u diskusiji o filozofiji. (Uostalom, i drugdje.)

[Druid]

Zoran je ovdje u par kratkih crta dobro ocrtao konture nekih trendova među onima koji stavljaju monopol na označitelj "znanost". Kao i na njihovu ograničenost, kao da je znanost jedina sfera društva koja je važna. Kod tzv. "integrativne bioetike" je upravo važan moment posredovanja između eksperata i onih koji to nisu. Posljedice koje na društvo imaju razne tehnologije itd. itd. A društvo okupljeno oko Hrvatskog bioetičkog društva radi dosta baš na tome.

Histerično vrištanje "to je pseudoznanost, to je pseudoznanost!" je smiješno i pogrešno na toliko razina u ovom slučaju, da je uopće suludo trošiti na to previše riječi.

[Šabović Adis]

Zorane, svaka čast!
Ne posustaješ...

[Ljubo]

Prvi put čujem za pojam «integrativna etika» i o tome znam samo toliko koliko je Zoran o tome rekao gore u postavljenoj temi. Ali naslućujem o čemu se tu radi i šta se iza toga krije – pokušaj da se pod imenom «etika» u znanost utrpaju kojekakva ideološka, filozofska i druga laprdanja koja bi mogla da posluže u nekakve manipulativne svrhe, a koja nikakve veze nemaju ni sa znanošću, ni etikom.

Ne znam da li je tako kako mislim i da li sam dobro shvatio temu, ali ako je tako, mislim da se te manipulativne tendencije mogu spriječiti, na taj način da «integrativna etika» ostane kao područje znanosti, ali pod uslovom da se ne može baviti ničim što izlazi iz okvira prirodnih znanosti i psihologije, jer u okviru njih već postoji jedan nereijšen problem, koji, itekako, ima veze sa i sa znanošću i etikom. Ali to je problem koji na neki način ipak izlazi iz znanstvenih metoda i okvira, što i jeste razlog što ovaj problem još uvek nije znanstveno riješen. To je, naravno problem postojanja svijesti, sa svojim širim značenjem pod nazivom «nagon samoodržanja». Nagon samoodržanja je prirodna sila i pojava koji ima svoje zakone i svoju etiku. Ovi zakoni i etika važe i za čovjeka i ljudsko društvo u cjelini, ali su još uvijek znanstveno neutvrđeni i nedifinisani, tako da u tom području nepoznavanja ovih zakona i etike mogu da se rađaju mnogobrojna proizvoljna mišljenja, ideologije, filozofije i religije, koje nikakve veze nemaju ni sa stvarnošću, ni znanošću ni prirodnom, tj. univerzalnom etikom.

Ja lično sam dobar dio svog života posvetio rješavanju problema postojanja «nagona samoodržanja», njegovoj etici i utvrđivanju njegovih zakona i ta moja rješenja sam objavio pod naslovom «Zakon postojanja», sa podnaslovom «Nauka o nagonu samoodržanja». To sam u više navrata već prezentirao na ovom forumu u raznim temama. Lično mislim da osim «nagona samoodržanja» ničeg drugog nema što je još uvijek izvan znanosti, a ipak zaslužuje da bude dio znanosti jer predstavlja suštinu sveukupne stvarnosti. Jer sve što je u vezi s «nagonom samoodržanja» iskustveno je provjerljivo, dokažljivo i logički objašnjivo i razumljivo. I mišljenja sam da bi «integrativna etika» mogla da ima svoje znanstveno opravdanje samo u slučaju ako bi «nagon samoodržanja» bio glavno znanstveno područje njenog interesovanja i bavljenja.

Ovo su linkovi «Zakona postojanja» ili «Nauke o nagonu samoodržanja». Drugi dio knjige pod naslovom «Prirodni sistem vrijednosti» bavi se upravo univerzalnim, etičkim problemima postojanja, materije, života i prirode, pa ako nekog zanima može da to pročita i dadne svoje mišljenje, ako smatra da to može da se uklopi u okvire postavljene teme.

http://ul.to/ebhuaye7 ehgl.
http://ul.to/tbhkjk85 hr.

[Druid]

Ljubo kaže:

Prvi put čujem za pojam «integrativna etika» i o tome znam samo toliko koliko je Zoran o tome rekao gore u postavljenoj temi. Ali naslućujem o čemu se tu radi i šta se iza toga krije – pokušaj da se pod imenom «etika» u znanost utrpaju kojekakva ideološka, filozofska i druga laprdanja koja bi mogla da posluže u nekakve manipulativne svrhe, a koja nikakve veze nemaju ni sa znanošću, ni etikom.

S obzirom na to da sad prvi put čuješ za to, previše naslućuješ.

Nadalje, ne radi se ni o kakvoj jednoj pozitivnoj znanosti, tako da su i optužbe za pseudoznanost potpuno pogrešno adresirane.

[Ljubo]

DRUID:

Nadalje, ne radi se ni o kakvoj jednoj pozitivnoj znanosti, tako da su i optužbe za pseudoznanost potpuno pogrešno adresirane.

Ne razumijem, onjasni mi!

Ako "integrativna etika" nije znanost, a tamo ju je neko proglasio znanošću, a neko drugi to osuđuje i poziva na pobunu, zašto su onda moje optužbe upućene na pogrešnu adresu?

Mada, i nije mi bila namjera da nekoga optužim, već samo da ukažem na jednu široku oblast stvarnosti - nagon samoodržanja - koja nije obuhvaćena pozitivnom znanošću, a po svojoj prirodnosti, iskustvenoj proverljivosti i sveobuhvatnom dejstvu u prirodi, trebalo bi da bude.

Posebno kada je riječ o "etici", tj. o pitanju "dobra i zla", o kojem je nezamislivo raspravljati bez poznavanja zakona "nagona samoodržanja", koji su isključivo zakoni "dobra i zla". Jer suština "nagona samoodržanja" upravo je vječita težnja od nepostojanja sa značenjem nezadovoljstva i zla, ka postojanju, sa značenjem zadovoljstva i dobra. Hoću da kažem to, da je za mene nezamislivo da bi se neko mogao baviti etičkim pitanjima u okviru znanosti, a da se ne bavi jednim od, za ljudski rod, najznačajnijih prirodnih fenomena - fenomenom "svijesti", odnosno, fenomenom "nagona samoodržanja". Po meni, dakle, ništa što se podrazumijeva pod pojmom "etika", a ne temelji se na zakonu "dobra i zla", koji je isključovo prirodni zakon "nagona samoodržanja", ne može se svrstati u pozitivnu znanost, već u pseudoznanost. I ako to nije slučaj sa "integrativnom etikom" onda svaki pokšaj da se to proglasi znanošću zaslužuje osudu.

[Zoran Oštrić]

Ljubo kaže:

Prvi put čujem za pojam «integrativna etika» i o tome znam samo toliko koliko je Zoran o tome rekao gore u postavljenoj temi. Ali naslućujem o čemu se tu radi i šta se iza toga krije (...) Ne znam da li je tako kako mislim i da li sam dobro shvatio temu, ali ako je tako, mislim

Zanimljiva metoda. Smatraš li ovo svoje zaključivanje na osnovu naslućivanja o nečemu o čemu ništa ne znaš - znanstvenim?

Ne bi li ipak za diskusiju bilo plodonosnije da si jednostavno utipkao "integrativna bioetika" u google, pa pročitao par tekstova? Lako ćeš naći tekstove ljudi koji se na tu ideju pozivaju, i one koji ih kritiziraju.

pokušaj da se pod imenom «etika» u znanost utrpaju kojekakva ideološka, filozofska i druga laprdanja

Nema tu nikakvog "utrpavanja". Postoji etika, postoji bioetika, te jedna koncepcija bioetike, koju su njeni kreatori nazvali "integrativnom".

Neću ovdje ulaziti u diskusiju o tvojim "zakonima postojanja" ili "nauci o nagonu samoodržanja" (prvo sam pomislio da se pozivaš na Hobbesa, ali pogledao sam tvoju knjigu i vidim da ti je pristup posve različit). Ako želiš, lako možeš otvoriti poseban topic o tome - možda već i jesi, na pdf "Alternativa" gdje tematski spada - to ne pratim.

[Sigmund]

Zoran Oštrić kaže:

@Sigmund: Moje je osobno mišljenje da bi prije postavljanja pitanja trebalo posvetiti minutu ili dvije korištenju alata zvanog "google pretraživač".

Evo jesam, i koliko vidim, na wikipediji nema ničega o tome. Također ni u Stanford Encyclopedia of Philosophy, a ni u Ency. Britannici. To ukazuje da je "integrativna etika" irelevantan pojam.

Zoran Oštrić kaže:

Također mislim, da je dobro izbjegavati psovke u diskusiji o filozofiji. (Uostalom, i drugdje.)

Ja ne mislim.

[Ljubo]

.
ZORAN:

Zanimljiva metoda. Smatraš li ovo svoje zaključivanje na osnovu naslućivanja o nečemu o čemu ništa ne znaš - znanstvenim?

Evo, pročitao sam članak Ante Čovića pod naslovom «Integralna bioetika i problem istine» - (http://www.arhe.rs/sh/arhe-12/integr...problem-istine). I koliko sam shvatio, ničeg znanstvenog u tome nema. Znanstveno, po meni, je to kad i okviru prirodnih znanosti, znanstvenim metodama tragamo za istinom o postojanju stvarnosti, s ciljem da utvrdimo logiku i zakone koji omogućuju da stvarnost uopšte postoji i bude ovakva kakva jeste. Dok na drugoj strani, ideološko-političke, filozofske i teološke i druge rasprave o «problemu istine», na način koji je prikazan u članku Ante Čovića, nemaju nikakve veze sa znanošću. Znanost nije raspravljati o "problemu istine", već znanstvenim metodama tragati i otkrivati istinu o stvarnosti i tako odgovarati na pitanje šta istina o stvarnosti jeste?

Nema tu nikakvog "utrpavanja". Postoji etika, postoji bioetika, te jedna koncepcija bioetike, koju su njeni kreatori nazvali "integrativnom".

Shvatam ja da postoji «etika» i «bioetika», ali ne shvatam da sve to što danas spada u te dvije oblasti ljudskog znanja može da se stavi u okvire znanosti. Sve dok se ne spoznaju zakoni i logika «nagona samoodržanja», jer etička i bioetička pravila i zakoni su isklučivo pravila i zakoni «nagona samoodržanja» koji su nepromjenljivi i kao takvi su apsolutni i univerzalni. I neovisni su o tome šta ljudi u svom neznanju o etici i bioetici u okviru raznih ideologija, filozofija i teologija nagađaju. Jer «nagon samoodržanja» je jedinopostojeća prirodna sila i pojava i osim istine o pravilima i zakonima po kojima «nagon samoodržanja» postoji, nikakvih drugih istina nema. Otkrivanje, utvrđivanje i objašnjavanje logike ovih pravila i zakona isključivo je u domenu znanosti i njenih metoda i nema nikakve veze sa proizvoljnim ideološkim, filozofskim i teološkim, neznanstvenim mišljenjima. Nebitno što znanost još uvijek nije stavila u svoje okvire problem postojanja «nagona samoodržanja» i riješila. I sve dok se to ne desi, etičke i bioeičke istine se neće moći smatrati znanstvenim.

Neću ovdje ulaziti u diskusiju o tvojim "zakonima postojanja" ili "nauci o nagonu samoodržanja" (prvo sam pomislio da se pozivaš na Hobbesa, ali pogledao sam tvoju knjigu i vidim da ti je pristup posve različit). Ako želiš, lako možeš otvoriti poseban topic o tome - možda već i jesi, na pdf "Alternativa" gdje tematski spada - to ne pratim.

«Znanost o nagonu samoodržanja» ne može biti «alternativa», već glavna prirodna znanost, u kojoj fizika, hemija, biologija, psihologija, kao i društvene znanosti, treba da postanu samo specijalne grane ove znanosti. Dok se svetske ideologije, filozofije i teologije gase, jer pitanja i problemi kojima se one bave već su kroz «znanost o nagonu nsamoodržanja» riješena. Što je razumljivo, jer osim «nagona samoodržanja» ničeg drugog nema što bi se moglo otkriti i saznati da postoji i postane predmetom znanosti.

[Zoran Oštrić]

Sigmund kaže:

Evo jesam, i koliko vidim, na wikipediji nema ničega o tome. Također ni u Stanford Encyclopedia of Philosophy, a ni u Ency. Britannici. To ukazuje da je "integrativna etika" irelevantan pojam.

Aha. OK, potrudio si se oko NEČITANJA. S obzirom na tvoje priznanje:

Ja ne mislim

, shvatljivo mi je, da bi bio preveliki napor za tebe pročitati nešto od tekstova, koje google izbacuje, u kojima se "integrativna bioetika" spominje (u pozitivnom, ali i u negativnom kontekstu).

S obzirom da ne mislš, shvatljivo je i da nisi kadar shvatiti razliku između pitanja je li nešto "relevantno" i je li "pseudoznanost".

[Druid]

Druid kaže:

Nadalje, ne radi se ni o kakvoj jednoj pozitivnoj znanosti, tako da su i optužbe za pseudoznanost potpuno pogrešno adresirane.

Na što je Ljubo odgovorio:

Ljubo kaže:

Ne razumijem, onjasni mi!

Ako "integrativna etika" nije znanost, a tamo ju je neko proglasio znanošću, a neko drugi to osuđuje i poziva na pobunu, zašto su onda moje optužbe upućene na pogrešnu adresu?

Prvo i prvo, u gornjem postu gdje sam napisao gore citirani dio nisam ni mislio ni implicirao da si ti nekog optužio za išta. Ne tada. Govorio sam o ovim istupima i borbama oko mrvica koje MZOS izdvaja za znanost i tome slično. Te borbe su dijelom ideološke, a dijelom motivirane dobrom starom zavišću. Dakle, sada kada smo apsolvirali da nisu išle tebe i da nisam smatrao tvoje adresiranje pogrešnim (na tom mjestu, barem), možemo ići dalje.

Postoje najmanje dvije razine leksema "znanost" koje ljudi uporno brkaju. Ili, da budem precizniji, dva vrlo različita načina uporabe leksema "znanstveni". Jedan je institucionalne prirode i po tom kriteriju je i teologija znanost, a teologija naprosto ne može biti znanost. Barem ne u novovjekovnom i empirijskom značenju te riječi. Ne može ni u pozitivističkom. Ali bolji teološki časopisi u Hrvatskoj (čisto kao primjer, možeš ovdje staviti i neke druge ne-znanosti) se navode kao "znanstveni časopisi" jer je jednostavno takvo nazivlje. Zato što postoji postupak recenzije i neki kriteriji pri izboru članaka. OK, tako bi barem trebalo biti (pri čemu ne impliciram da nije, naprosto ne znam, jer nisam u uredništvu iste nikad bio niti sam trenutno), ali govorim o načelima. U tom smislu Bogoslovska smotra je "znanstveni časopis" jer je to bibliotekarska oznaka više nego sadržajna. U tom smislu se Bogoslovska smotra razlikuje od Modre laste, Glorije ili Zareza. To da je Bogoslovska smotra znanstveni časopis još ne znači da je teologija znanstvena disciplina u svojoj metodi. Ona to pak, ponovo naglašavam, može biti čisto nominalno, zbog pravničkih razloga i činjenice da teološki fakulteti, osim što su povezani s crkvom, povezani su i s MZOS-om jer su primarno visoko-obrazovne ustanove, što god o tome tko mislio i koliko god se dežurni sekularisti skanjivali nad time. To je jednostavno tako. Može li biti drugačije? Vjerojatno može, ali ja osobno ne vidim veliki problem u tome; jednostavno treba se biti idiotom (pri čemu ne impliciram da ti to jesi, da ne bi bilo) da se ne shvaća razlika između pridjeva "znanstveni" kad se radi o oznaci nekog npr. teološkog časopisa ili teologije kao nečeg što se čisto pravnički mora nekako klasificirati (dakle de iure) kad je u pitanju nešto što se poučava na državnim sveučilištima i istog tog pridjeva u značenju znanstvene metode kakva se razvija u novovjekovlju nadalje, znanosti u užem smislu te riječi, znanosti kao djelatnosti sa svojom strogom metodom kakvu npr. poznajemo u prirodnim znanostima itd.

No, čisto bih i jednu "fusnotu" dodao, manje važnu za ovu temu. Iako teologiju u načelu smatram ne-znanošću, činjenica je da se pod okriljem studija teologije (pogotovo na ozbiljnijim studijima) rade stvari koje svojom strogom metodom itekako spadaju pod znanost; dok dogmatska teologija po mom skromnom mišljenju to nije, neke pak stroge hermeneutičke tradicije imaju toliko rigorozne metode ispitivanja, istraživanja i provjeravanja da su u svojoj metodi rigidnije od mnogih famoznih "hard sciences". To može znati samo netko tko zna koliko je znanja povijesti, jezika i pretraživanja po različitim knjižnicama i arhivima potrebno da bi se samo malo pomaknuli u slaganju jedne velike slagalice. No, to je samo fusnota, idemo dalje.

"Integrativna bioetika" ne može biti pseudoznanost jer ona ni ne pretendira biti znanost u metodičkom smislu. Ona je "znanost" samo u ovom institucionalnom smislu. Pseudoznanost može biti samo nešto što imitira strogi prirodoznanstveni itsl. diskurs, ali na način koji nije znanstven, da bi se dokazalo nešto. Drugim riječima, pseudoznanost gotovo u pravilu kreće od nekog već gotovog "zaključka" (npr. - Zemlja je 6000 godina stara) i onda parazitira na znanstvenom vokabularu i misaplicira znanstvenu metodologiju ili simulira da koristi znanstvenu metodologiju da bi "potvrdila" tezu u koju je uvjerena prije ikakvog istraživanja. U znanosti se radi drugačije. Tamo istražuješ, bilježiš i gledaš kuda i kamo te to vodi. Skroz pojednostavljeno rečeno, naravno.

"Integrativna bioetika" je tako prije teorijsko-praktički okvir nego nekakva znanstvena disciplina, barem kako ja to vidim. Dodatni ne-znanstveni element koji se u njoj ističe je upravo dijalog s ljudima koji nisu znanstvenici, filozofi, stručnjaci i ono što je Gadamer naglašavao kao jednu od temeljnjih uloga filozofije - posredovanje između eksperata i laika. U vrijeme kada visokospecijalizirani eksperti na jednom području npr. fizike ili biologije više nemaju dovoljno znanja da u potpunosti razumiju što im najbliži kolega radi jer su im kolege visokospecijalizirane na drugom području i gdje ni fizičar ne može razumjeti "cijelu" raspoloživu fiziku, trebamo se zapitati što i kako može neku suštinu u cijeloj priči doživjeti "laik". Ili poslovnični "porezni obveznik" kojeg svi vole upotrebljavati kada su takve priče u pitanju. Cinik će reći da "laik" ne može tu ništa razumjeti, ali to naprosto nije točno. Laik možda ne može razumjeti stroge tehničke detalje (a i ne mora) nekog procesa, ali može razumjeti kako se neka tehnologija može upotrijebiti i zloupotrijebiti, kao što i može donijeti odluku i svoj stav u vezi određenih stvari. S obzirom na to da živimo u demokraciji, što su ljudi informiraniji, to možemo računati da će bolje stavove donositi. Prije svega da neće biti nasamareni ili da će šansa za to biti manja.

Na ostalo se u tvom postu, možda osvrnem kasnije/nekom drugom prilikom/itd., tj. ne obvezujem se na to, ali ostavljam tu opciju otvorenom.

[Druid]

Što se tiče etike kao etike (ne kao bioetike, a pogotovo ne kao "integrativne" ili bilo kakve druge bioetike), etika također nije znanost nego jedna od fundamentalnih filozofijskih disciplina. Etika je u tom smislu normativna dok recimo neke znanosti koje se mogu baviti "biološkim temeljima morala" i sličnim, pa hajmo reći pizdarijama, su deskriptivne i jesu znanosti. To što ti neki znanstvenik objašnjava da se ti ponašaš tako i tako jer je neki tvoj predak od prije 200 000 godina morao raditi to i to ne bi li preživio ti sigurno neće pomoći u nekoj moralnoj refleksiji ili nedajbože u radu na tome da budeš bolja osoba. Ako i hoće, to je samo zato jer je taj "impuls" (da se bude boljom osobom, naime) postojao već i ranije. O tome odakle dolazi taj "impuls" također se lome mnoga koplja. Ali nijedna od tih spoznaja te sama po sebi neće učiniti boljom osobom.

Jasno, suvremena instrumentalistička znanost nema fajde od bavljenja "konceptima" kao što su "dobro" i "zlo", za nju je to tlapnja. Pa dobro, s obzirom na svoju metodu i ne može biti drugo. Ne može se automobilom putovati na mjesec. Problem je kad netko misli da je prirodna znanost jedini mogući pristup uvidu u razne aspekte stvarnosti i da sve što se ne može na ovaj ili onaj način izmjeriti - ne postoji. Takav pogled je naivan ni više ni manje nego kad malo dijete pokušava obuhvatiti prstima mjesec. S time da se dijete barem igra. A postoje "ozbiljni znanstvenici", kad si već spomenuo svijest, koji se desetljećima trude dokazati kako svijest ne postoji jer im predstavlja probleme u njihovim modelima i iz raznih drugih razloga. U tom smislu oni zapravo predstavljaju ono što se obično uzima kao karikatura Hegela - ako nešto iz stvarnosti ne ulazi u naš model, tim gore po stvarnost.

[Druid]

"Dobro" i "zlo" nisu nikakvi pozitivni objektivni entiteti (jesu li "objektivni", o tome se može sporiti, neki bi možda i s pravom rekli da jesu) pa kao takvi niti ne mogu biti predmet neke pozitivne znanosti u smislu svakodnevnog života.

Mogu, kažem, na razini nekih znanstvenih pričica koje i mogu biti točne, ali za tzv. svakodnevni život ti je važnija moralna refleksija i vlastito razmišljanje nego znanstveno ili čak "filozofsko" objašnjenje zašto je nešto tako kako je. Sve to može biti zanimljivo i nerijetko jest, ali bojim se da takvi pak impulsi dolaze od strane određenih umova čiji je modus operandi u najmanju ruku ograničen, čak i za ljudske pojmove (u smislu da su ljudi per definitionem ograničena bića, a drugačije ne može ni biti, ne bi mogla ni postojati da nisu).

[Aphex]

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22708689
Tomislav Bracanović (2012). From integrative bioethics to pseudoscience

Integrative bioethics is a brand of bioethics conceived and propagated by a group of Croatian philosophers and other scholars. This article discusses and shows that the approach encounters several serious difficulties. In criticizing certain standard views on bioethics and in presenting their own, the advocates of integrative bioethics fall into various conceptual confusions and inconsistencies. Although presented as a project that promises to deal with moral dilemmas created by modern science and technology, integrative bioethics does not contain the slightest normativity or action-guiding capacity. Portrayed as a scientific and interdisciplinary enterprise, integrative bioethics displays a large number of pseudoscientific features that throw into doubt its overall credibility.


Gore je samo sažetak. Ako ima negdje cijeli članak, molio bih link.

[Druid]

Svrbe me prsti, ali mislim da je pametnije da ovu prešutim. Ogromna ti je to sapunica moj Aphexe... Napisao sam jedan oveći post pa rekoh, radije neću... Ionako oni koji već imaju formirano mišljenje, imat će to mišljenje i dalje, a ostali, ne znam, neka samo malo bolje pročitaju što sam gore napisao, razmisle o tome i donesu svoj sud. Mene ni na koji način ne dotiče "IE", ali znam kolege koji su povezani s time pa sam upoznat oko nekih stvari. I već mi se gadi ta sapunica koja se provlači godinama, a kako se čini, provlačit će se još.

Ako te što baš zanima detaljnije ili taj konkretan post, mogu ti poslati i na private.

[Sigmund]

Zoran Oštrić kaže:

Aha. OK, potrudio si se oko NEČITANJA. S obzirom na tvoje priznanje:
, shvatljivo mi je, da bi bio preveliki napor za tebe pročitati nešto od tekstova, koje google izbacuje, u kojima se "integrativna bioetika" spominje (u pozitivnom, ali i u negativnom kontekstu).

S obzirom da ne mislš, shvatljivo je i da nisi kadar shvatiti razliku između pitanja je li nešto "relevantno" i je li "pseudoznanost".

Čemu bahatost? Nisam čitao jer me nisi zainteresirao. Vidim da tebe to zanima, ali u uvodnom postu nisi napisao, kao što bi inače bio red, neki kratki uvod u problematiku. Mogao si, recimo, napisati neku definiciju integrativne bioetike i što ti misliš o tome. Iz tvog uvodnog posta nije čak ni jasno jesi li ti za ili protiv te "integrativne bioetike". Čovjek koji o tome ne zna ništa, kao npr. ja, može zaključiti samo da se neke male interesne grupe društvenjaka svađaju oko neke sitne love i svojih položaja. A za to me zabole ona stvar...
Nakon što sam pročitao ovaj citat koji je Aphex postao, znam da me i dalje ne zanima.

[Druid]

Sigmund kaže:

Čovjek koji o tome ne zna ništa, kao npr. ja, može zaključiti samo da se neke male interesne grupe društvenjaka svađaju oko neke sitne love i svojih položaja. A za to me zabole ona stvar...
Nakon što sam pročitao ovaj citat koji je Aphex postao, znam da me i dalje ne zanima.

Taj tekst je dio te svađe.
Nazvati nekoga u akademskom svijetu "pseudoznanstvenikom" je određena psovka i retorička taktika. Kao u političkom svijetu nazvati nekoga anti-semitom.

Radi se o tome "kme, kme, oni su dobili novac za svoj projekt, mi nismo". I još mnogo drugih stvari. Dakle, ništa novo u Hrvatskoj i sličnim zemljama. Ali se radi i o tome da je mnogima lakše destruirati nego graditi pa ako još od toga imamo koristi, udri. Osim para za projekt, radi se i o ideološkim razlikama pa umjesto da se bore da se izdvaja više za znanost pa da bude za sve, radije udri po bližnjem svom. Znaš kako to rade slabići...

S time da ekipa oko tzv. "IE" ili "IB" ili kako god, za razliku od ovih drugih i radi nešto što nije strogo elitistički, organizira posvuda tribine za ljude koji nisu u akademskim vodama, dok bi ovi drugi pisali stručnu filozofiju za filozofe i umišljali si da rade neku "znanost", jer kao što je u srednjem vijeku filozofija bila sluškinja teologije, danas ovi razni mainstreamovci pokušavaju da postane sluškinja prirodnih znanosti. Filozofija se, jasno, ne može reducirati ni na kakvu teologiju ili prirodnu znanost, pa kao što je preživjela srednji vijek, preživjet će i ova pomodna naturalističko-analitička trkeljanja kojoj će se ljudi za par stoljeća, ako ljudska rasa poživi, tada smijati kao danas apokrifnim anegdotama o skolastičkim raspravama o tome koliko kobila ima zubi na temelju tumačenja svetog pisma.

"IE" ili "IB" nije nikakav filozofski sustav ili skup doktrina ili ne znam što. Nije ni znanost. Ako je išta, onda je regionalna varijanta transdiciplinarne bioetike koja čak i deklarativno ide izvan područja znanosti pa ide na spajanje akademskog (poslovična "kula od slonovače") svijeta s ne-akademskim svijetom. Zato se tu može naći i pokoji pseudoznanstvenik, siguran sam, ali to je mala cijena za to koliko je ljudi dobilo priliku pričati o stvarima javno gdje inače ne bi dobili priliku. Primjerice članovi udruženja za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama s jedne strane; pa organiziranje javnih tribina na temu nanotehnologije, mikročipiranja ljudi, robotizacije u industriji i utjecaja na nezaposlenost, 3D printinga u medicini i gomilu drugih stvari. I sam sam bio na par tribina i naučio nešto jer mi je mnogo toga bilo špansko selo. I još mi je, ali nešto manje. Zlobnici će uvijek nešto prigovoriti, ali ako jedna od najvažnijih zadaća filozofije danas nije posredovati između eksperata i laika, hajmo onda financirati autistične štreberčiće koji pišu "filozofiju" isključivo za akademske filozofe i koju ne razumije nitko osim tih par ljudi koji to pišu, a vjerojatno i oni sami shvaćaju, ako su dovoljno iskreni sami sa sobom, da su vjerojatno zalutali u fah. Pa kako se za tradicionalne metafizičare često kaže da su "loši glazbenici" (Carnap je to prvi rekao ako se ne varam), tako se za ove analitičare može reći da su matematičari koji su bili preslabi u matematici da bi upisali/završili matematiku. Ali stanoviti autizam i nedostatak socijalne inteligencije su prezentni. Ili naprosto ljudi koji su zalutali u filozofiju, a traže izvjesnost prirodnih znanosti za koje pak nisu dovoljno stručni, a za filozofiju nemaju senzibiliteta pa onda sve što ne razumiju proglase "opskurantizmom". Pa su sad između jednog (prirodnih znanosti) i drugog (filozofije), a zapravo nigdje pa im je odlično utočište nekakva sociobiologija i tome slične pričice za malu djecu. Ti i takvi "filozofi" ne samo da se ne srame da nikad nisu čitali Hegela, nego će ti reći da se tu nema što razumjeti i ponosit će se svojim neznanjem.

[Druid]

Ukratko, ako je "IE" ili "IB" - jednostavno "pseudoznanost", onda to možemo reći i za vožnju biciklom, pečenje pizze, skupljanje salveta, razgovor s prijateljima, slušanje Čajkovskog i tome slično.

Ne znam zapravo, iskreno, Zorane, ni koja ti je bila primarna intencija otvaranja ovog topica. Ovo je više za neku "sociologiju znanosti" čak nego za samu filozofiju. Naravno da se radi o različitim interesnim skupinama kao i u svim drugim sektorima društva i da nitko od predstavnika dotičnih ne djeluje iz nekog vakuuma. Međutim, uvijek ću radije dati podršku onima koji nešto grade, umjesto da destruiraju. A riječ "pseudoznanost" je postala toliko popularna u zadnjih par godina da je već svaka piljarica na placu upotrebljava. Ne trebaš ni razmišljati, samo nalijepi etiketu - misaona milicija će napraviti posao za tebe. Ono što je označeno kao "pseudoznanost", that's a corporate no-no.

Uostalom, neka svatko radi kako najbolje zna i umije. Dokle god će biti društva, bit će i sukoba ovakvih vrsta pa eto.

"Što je bilo, opet će biti, što se je dogodilo, opet će se dogoditi i ništa novo nema pod suncem."

Ne bih više komentirao na ovoj temi jer me mnogo smara.