Sviđa mi se profesorica s faksa...

[warpedcat]

mrafica kaže:

A u životu bismo se trebali voditi vjerojatnostima kada su međuljudski odnosi (i emocije) u pitanju?

Slažem se s Gajtom.

Ma ne treba, ali opet, bolje je pripremiti se i na možebitno razočarenje.
Stoga drugi kutevi iz kojih se može sagledati ista situacija.
Ako je i pored svega navedenog spreman na nekakav korak prema tome, sretno mu.

[gajto gazdanov]

NiktaX kaže:

što to znači, da svijet iluzija ima svoje zakonitosti?

ako je već pitao, onda mora biti spreman na svakave odgovore, ne samo one koji mu podilaze i one zakukuljene, tipa krhko je znanje itd

ako se držimo teme, djevac nije baš ženska maštarija.

iluzije su mjesta bez istina. bez vremena. bez iskustava. praznine koje ne ispunjavaš stvarnošću. ispunjavaš ih onim što ne traži znanje nego imaginaciju i vjeru. a jedna hrani drugu. obje zajedno daju ti snagu kojom se suprotstavljaš konačnom (što je drugo ime za činjenice). u tim prazninama ne smije biti ničega osim njih.
nepoštovanje te zakonitosti vodi izgonu iz tog svijeta iluzija. i povratku među fakte.

jel dovoljno jasno?

[NiktaX]

gajto gazdanov kaže:

iluzije su mjesta bez istina. bez vremena. bez iskustava. praznine koje ne ispunjavaš stvarnošću. ispunjavaš ih onim što ne traži znanje nego imaginaciju i vjeru. a jedna hrani drugu. obje zajedno daju ti snagu kojom se suprotstavljaš konačnom (što je drugo ime za činjenice). u tim prazninama ne smije biti ničega osim njih.
nepoštovanje te zakonitosti vodi izgonu iz tog svijeta iluzija. i povratku među fakte.

jel dovoljno jasno?

odma mi je bilo jasno al sam morala pitat.

mogao si samo napisat študentu da samo mašta i drka bez poduzimanja bilo kakve akcije.

u svakom slučaju dao si mu savjet iako si napisao da nisi

[usernotinuse]

gajto gazdanov kaže:

iluzije su mjesta bez istina. bez vremena. bez iskustava. praznine koje ne ispunjavaš stvarnošću. ispunjavaš ih onim što ne traži znanje nego imaginaciju i vjeru. a jedna hrani drugu. obje zajedno daju ti snagu kojom se suprotstavljaš konačnom (što je drugo ime za činjenice). u tim prazninama ne smije biti ničega osim njih.
nepoštovanje te zakonitosti vodi izgonu iz tog svijeta iluzija. i povratku među fakte.

jel dovoljno jasno?

Hm, savršeno jasno.
Međutim, time se otvara još jednom potencijalnom razočaranju.

Ne onome da ga profa odbije
(jer, na uvjeravanje ostalih forumaša, pokušavam prihvatiti tezu da dečko "vježba" ulet na profi, a ona neka podnese teret tog "vježbanja" u ime njegove zrelosti i njenih pedagoških nagnuća - nisam zločesta, samo se pokušavam uvjeriti u nešto u što se nekako teško uspijevam uvjeriti, pa se moja muka jednostavno vidi )
nego govorim o razočaranju njom, jer bi ona, u tim paučinastim iluzijama satkanim od vjere i iluzija, trebala biti silfida. A ona to nije. Niti jedna žena nije.
Ne znam. Idealizacija mi se čini jednako pogubnom kao i ono da ostane s kopljem u ruci, sam i nesretan (što je muški dio populacije ovdje proglasio katastrofom).

Edit : Savjeti su glup žanr. I da se prisjetim jedne druge teme, osloni se na intuiciju

[violeta1980]

mrafica kaže:

A u životu bismo se trebali voditi vjerojatnostima kada su međuljudski odnosi (i emocije) u pitanju?

Slažem se s Gajtom.

Vodili se, ili ne, umišljali kolikogod koliko smo jedinstveni, nekako nas stvarnost uklopi, ogromnu većinu, baš u te dosadne statistike sasvim "običnih" ljudi. Mada, znam, za exkluzivne primjerke po svojoj procjeni to svakako jest velika nepravda....

[mrafica]

violeta1980 kaže:

Vodili se, ili ne, umišljali kolikogod koliko smo jedinstveni, nekako nas stvarnost uklopi, ogromnu većinu, baš u te dosadne statistike sasvim "običnih" ljudi. Mada, znam, za exkluzivne primjerke po svojoj procjeni to svakako jest velika nepravda....

Nije ovdje pitanje gdje nas stvarnost na kraju uklopi, nego s kakvim stavom počnemo.
Ne znam za tebe, osobno ni u jednoj svojoj partnerskoj kombinaciji nisam razmišljala o vjerojatnostima i računala iste pa prema tome kalkulirala što i kako ću.
Ideš dok ide, probaš, pa nek te stvarnost uklopi na kraju gdje već treba.

[gajto gazdanov]

NiktaX kaže:

odma mi je bilo jasno al sam morala pitat.

mogao si samo napisat študentu da samo mašta i drka bez poduzimanja bilo kakve akcije.

u svakom slučaju dao si mu savjet iako si napisao da nisi

epifenomenalno se ne računa.

usernotinuse kaže:

Hm, savršeno jasno.
Međutim, time se otvara još jednom potencijalnom razočaranju.

Ne onome da ga profa odbije
(jer, na uvjeravanje ostalih forumaša, pokušavam prihvatiti tezu da dečko "vježba" ulet na profi, a ona neka podnese teret tog "vježbanja" u ime njegove zrelosti i njenih pedagoških nagnuća - nisam zločesta, samo se pokušavam uvjeriti u nešto u što se nekako teško uspijevam uvjeriti, pa se moja muka jednostavno vidi
nego govorim o razočaranju njom, jer bi ona, u tim paučinastim iluzijama satkanim od vjere i iluzija, trebala biti silfida. A ona to nije. Niti jedna žena nije.
Ne znam. Idealizacija mi se čini jednako pogubnom kao i ono da ostane s kopljem u ruci, sam i nesretan (što je muški dio populacije ovdje proglasio katastrofom).

Edit : Savjeti su glup žanr. I da se prisjetim jedne druge teme, osloni se na intuiciju

idemo redom.
šteta je kada sebi dozvoliš da ti vlastito mišljenje formiraju drugi. autonomija je daleko vrjednija pa i pod cijenu neuklapanja, podsmijeha ili neodobravanja. doduše, po prirodi stvari nikada i nismo potpuno autonomni jer mišljenje je zapravo neka vrsta kumulativne svesvačije baštine u kojoj se partikularno pronalazimo. međutim, mora mu biti imanentna naša osobna sila. moramo biti sadržani u njemu. esencijalno. što je nužan uvjet osobne opstojnosti.

drugo, mislim da si me pogrešno shvatila ili interpretirala. nijednom rječju nisam spomenuo a čak niti pomislio na idealizaciju. ideali i iluzije imaju različitu prirodu.
ideali su referentne točke koje ne služe dosezanju. oni pokazuju smjer kamo idemo. nietzsche ih naziva (u mojoj interpretaciji) mostovima kojima prelaziš na druge obale. te druge obale smo mi sami. bolji nego što smo bili prije. idealizam je dakle smjer i nema nikakve veze s pogubnošću. naprotiv, pomaže nam da ne zalutamo.

iluzije su drugačije, imaju drugu svrhu. a ta svrha je - da jednom prestanu biti da bi otvorile prostor za nove. i tako sve sve do kraja naše osobne vječnosti.

istine zahtijevaju laži da bi mogle biti to što jesu. s čim se naravno, ne trebaš složiti.
živjeti između opreka i proturječnosti,u životnom rašomonu, ne čini te slabijim. zapravo te drila i uči.
razočaranja, ljubavni jadi, i tuge, ili drkanje - to su domaće životinje koje te preko iluzija vode putem ideala.
preko drkanja do velikog sirijusa. najsjajnije zvijezde na nebu.

aneks: zapravo sam smetnuo s uma silfide koje si spomenula. zato što sam pisao o mom doživljaju ove situacije. a ti si o nečem drugom. osobnijem. što je skroz druga tema.

još jedan aneks a zanimljivo mi je da si se čak i tim primjerom solidarizirala, ne s tom ženom, nego s njim.

[usernotinuse]

gajto gazdanov kaže:

idemo redom.
šteta je kada sebi dozvoliš da ti vlastito mišljenje formiraju drugi. autonomija je daleko vrjednija pa i pod cijenu neuklapanja, podsmijeha ili neodobravanja. doduše, po prirodi stvari nikada i nismo potpuno autonomni jer mišljenje je zapravo neka vrsta kumulativne svesvačije baštine u kojoj se partikularno pronalazimo. međutim, mora mu biti imanentna naša osobna sila. moramo biti sadržani u njemu. esencijalno. što je nužan uvjet osobne opstojnosti.

drugo, mislim da si me pogrešno shvatila ili interpretirala. nijednom rječju nisam spomenuo a čak niti pomislio na idealizaciju. ideali i iluzije imaju različitu prirodu.
ideali su referentne točke koje ne služe dosezanju. oni pokazuju smjer kamo idemo. nietzsche ih naziva (u mojoj interpretaciji) mostovima kojima prelaziš na druge obale. te druge obale smo mi sami. bolji nego što smo bili prije. idealizam je dakle smjer i nema nikakve veze s pogubnošću. naprotiv, pomaže nam da ne zalutamo.

iluzije su drugačije, imaju drugu svrhu. a ta svrha je - da jednom prestanu biti da bi otvorile prostor za nove. i tako sve sve do kraja naše osobne vječnosti.

istine zahtijevaju laži da bi mogle biti to što jesu. s čim se naravno, ne trebaš složiti.
živjeti između opreka i proturječnosti,u životnom rašomonu, ne čini te slabijim. zapravo te drila i uči.
razočaranja, ljubavni jadi, i tuge, ili drkanje - to su domaće životinje koje te preko iluzija vode putem ideala.
preko drkanja do velikog sirijusa. najsjajnije zvijezde na nebu.

aneks: zapravo sam smetnuo s uma silfide koje si spomenula. zato što sam pisao o mom doživljaju ove situacije. a ti si o nečem drugom. osobnijem. što je skroz druga tema.

još jedan aneks a zanimljivo mi je da si se čak i tim primjerom solidarizirala, ne s tom ženom, nego s njim.

disclamer : na početku (sinoć) sam uredno rekla što mislim sa solidarne strane (i rodne i starosne ). Ah, ne možeš čitati knjigu (postove?) od kraja, to se radi samo s novinama i crnom kronikom A onda krenula, znaš već, antiteza, itd.
U ovom slučaju sam se nastojala referirati na opasnost idealizacije dotične žene i razbijanje iluzija na posve prizeman način
primjerice, idealizacija žene = iluzija koju neki gaje, a meni, kao ženi, pomalo smrducka.
Beatrice bi se možda složila s ovim potcrtanim, ali one djeve iz Vite Nove nikako ne bi. Otuda silfide.
S boldanim se slažem. Iliti, loš čovjek (knjiga, iskustvo, whatever) ti je "koristan" jer ti pomaže prepoznati dobroga. Što nije loše naučiti.

A koji bi bio tvoj konkretan savjet njemu ?

(Osobno pitam za savjet samo ljude koji su posve različiti od mene, jer će mi reći nešto što ja ne bih smislila. Što automatski znači da krećem od ironizacije žanra savjeta i njegove apsolutne neprimjeNJivosti.)

[violeta1980]

mrafica kaže:

Nije ovdje pitanje gdje nas stvarnost na kraju uklopi, nego s kakvim stavom počnemo.
Ne znam za tebe, osobno ni u jednoj svojoj partnerskoj kombinaciji nisam razmišljala o vjerojatnostima i računala iste pa prema tome kalkulirala što i kako ću.
Ideš dok ide, probaš, pa nek te stvarnost uklopi na kraju gdje već treba.

Tu smo očito jako različite. Poslije baš mladenačkih dana, uvijek sam bila vrlo oprezna i pokušavala sam se uvijek na vrijeme maknuti iz kombinacija koje su mi izgledale jako teške, s malo vjerojatnosti za uspjeh i s puno upitnika. Dok se ne bih previše emotivno i svakako zapetljala.
No, to je moj životni stil općenito, držim prvenstveno baziran na komformizmu i izvjesnoj vrsti lijenosti. Birala sam meni najlakši fakultet, ostavila najboljeg dečka jer je suprotno podrazumijevalo neizvjestan i nepripremljen odlazak preko Velike bare, došla raditi u grad porijekla, jer su mi starci tamo dali stan, eskivirala sve naporne ponude za drugi posao i napredovanje....
Tako sam tražila i životnog partnera, koji udovoljava bar većini onoga što želim. Skoro 8 godina i bez imalo panike, uvjerena da je to jedina vrijedna opcija. Dok nije naišao, a da nije, još bih tako, dokle treba.
Nikada nisam shvaćala ideju probavanja, lutrije sa zapravo sumnjivim šansama, a kada postoji sigurniji put. Ili naprosto nisam vjerovala nešto posebno u puku sreću.
Što bi bila opcija koja izgleda loše, načelno ima malo šansi, najčešće ne funkcionira, ali se čuda ipak događaju....

[gajto gazdanov]

usernotinuse kaže:

disclamer : na početku (sinoć) sam uredno rekla što mislim sa solidarne strane (i rodne i starosne ). Ah, ne možeš čitati knjigu (postove?) od kraja, to se radi samo s novinama i crnom kronikom A onda krenula, znaš već, antiteza, itd.
U ovom slučaju sam se nastojala referirati na opasnost idealizacije dotične žene i razbijanje iluzija na posve prizeman način
primjerice, idealizacija žene = iluzija koju neki gaje, a meni, kao ženi, pomalo smrducka.
Beatrice bi se možda složila s ovim potcrtanim, ali one djeve iz Vite Nove nikako ne bi. Otuda silfide.
S boldanim se slažem. Iliti, loš čovjek (knjiga, iskustvo, whatever) ti je "koristan" jer ti pomaže prepoznati dobroga. Što nije loše naučiti.

A koji bi bio tvoj konkretan savjet njemu ?

(Osobno pitam za savjet samo ljude koji su posve različiti od mene, jer će mi reći nešto što ja ne bih smislila. Što automatski znači da krećem od ironizacije žanra savjeta i njegove apsolutne neprimjeNJivosti.)

pročitao sam cijelu temu.
da, napisala jesi. ali ukupan kontekst tvog pisanja mi ne pokazuje solidarnost. nego povlađivanje drugima. djeluje mi više deklarativnim. nema popuštanja 'neprijatelju'.

već sam napisao da ne dajem savjete takve vrste. bolje da sam malo pati, nego da ih pati nekoliko zajedno s njim.
postaviti svoju profesoricu kao objekt i predmet forumskih opservacija i tražiti savjete kako bi je zbario? nekako mi to nije zazvučalo simpa.
tebi možda je, ne znam.
misliš da on 'možda' idealizira' svoju profesoricu i tu vidiš opasnost? ja ne vidim. da je idealizira sigurno ne bi smišljao strategiju zavođenja na forumu. nego bi to napravio drugačije. s više poštovanja. bez obzira što je ovo i virtualan medij. ali nije samo to. on je objektificira. u običan predmet požude. što je daleko od idealiziranja
zaista me čudi da tako pametna i obrazovana, istančana žena poput tebe, pokazuje sljepilo za takve detalje.

[mirandola]

gajto gazdanov kaže:

već sam napisao da ne dajem savjete takve vrste. bolje da sam malo pati, nego da ih pati nekoliko zajedno s njim.
postaviti svoju profesoricu kao objekt i predmet forumskih opservacija i tražiti savjete kako bi je zbario? nekako mi to nije zazvučalo simpa.
tebi možda je, ne znam.
misliš da on 'možda' idealizira' svoju profesoricu i tu vidiš opasnost? ja ne vidim. da je idealizira sigurno ne bi smišljao strategiju zavođenja na forumu. nego bi to napravio drugačije. s više poštovanja. bez obzira što je ovo i virtualan medij. ali nije samo to. on je objektificira. u običan predmet požude. što je daleko od idealiziranja
zaista me čudi da tako pametna i obrazovana, istančana žena poput tebe, pokazuje sljepilo za takve detalje.

Zar nije idealist kao apstraktni limes: ići, ići, a ne stići. Baš zato ne vidim ništa što mi nije simpa. Kao da se bori da sve što mu se događa napokon postavi na noge lagane. Mislim da kada poštujemo 'neprijatelja' radimo i temeljitu pripremu, a ne obrnuto. Strategija, planiranje, itd. zvuče dosta nategnuto i perfidno. Kada se govori o tome, radije bih govorio o blaženoj igri, ala Tom Sawyer.

Iako, blisko mi je ovo što tipkaš, Gajto. Kako da tražim savjet na forumu? Kako da uopće tražim savjet kada nitko nikada nije susreo Nju. Eeej, Nju, halo!
Tuđa iskustva ne dolaze u obzir, dakle! Neki savjeti temeljeni na znanju? Eventualno theolozi.

[usernotinuse]

gajto gazdanov kaže:

pročitao sam cijelu temu.
da, napisala jesi. ali ukupan kontekst tvog pisanja mi ne pokazuje solidarnost. nego povlađivanje drugima. djeluje mi više deklarativnim. nema popuštanja 'neprijatelju'.

već sam napisao da ne dajem savjete takve vrste. bolje da sam malo pati, nego da ih pati nekoliko zajedno s njim.
postaviti svoju profesoricu kao objekt i predmet forumskih opservacija i tražiti savjete kako bi je zbario? nekako mi to nije zazvučalo simpa.
tebi možda je, ne znam.
misliš da on 'možda' idealizira' svoju profesoricu i tu vidiš opasnost? ja ne vidim. da je idealizira sigurno ne bi smišljao strategiju zavođenja na forumu. nego bi to napravio drugačije. s više poštovanja. bez obzira što je ovo i virtualan medij. ali nije samo to. on je objektificira. u običan predmet požude. što je daleko od idealiziranja
zaista me čudi da tako pametna i obrazovana, istančana žena poput tebe, pokazuje sljepilo za takve detalje.

Sigurno sam u nekim stvarima, i zbog nekih stvari, "drvena". To pokazuje prvi post. Onda sam pokušala suprotnu tezu.

U osnovi jednostavno ne vjerujem u savjete; i tako će čovjek napraviti što želi. I svatko je svoja odgovornost, hvala Bogu. Pedagoške pretenzije nemam. Ni moralne. Prema drugima. Pogotovo ne na forumu gdje ljude ni ne poznajem.

Profesorica kao objekt : dakle, dečko je najprije mlad i neiskusan. Nije to meni "simpa", ali tako nešto od te dobi i očekujem. Pa ne osuđujem. A možda i previše vjerujem u profu, njene sposobnosti da se s tim nosi. Sigurno nije jedini, ni prvi ni zadnji.
Osim toga, ti i ja drugačije shvaćamo objektivizaciju. "Objektivizacija u običan predmet požude" meni nije negativna stvar. Vjerujem da je ona prisutnija u okviru želje/žudnje/seksa nego što neki žele priznati. Nisam rekla da je jedina opcija.
Idealizacija je došla u 2. koraku, kada sam se pokušala prebaciti na suprotno mišljenje. Iz njegove perspektive neiskusnog koji traži "upute za uporabu". I nije mi odgovorio kada sam ga pitala što bi točno on s njom (spominjao je dijete kao "prepreku" jer onda sigurno mora biti negdje i muž, itd. U svakom slučaju, iz takvih rečenica vidiš da racionalizacija problema koju pokušava nije dosljedno provedena. Zato mu ne zamjeram.)
On je, po meni, na neki način idealizira, jer s njom razgovara "kako ne može s vršnjakinjama", itd.
E sad, ako se osmjeli, i proba (odluka je i tako samo na njemu), i ako i realizira stvar, na kraju će ili biti jako zadovoljan sobom (iako mi nije djelovao kao neki "bucket list" mladac), ili će, kada napokon ostvari tu svoju maštariju, vjerojatno vidjeti što je sve imaginarno i upisano, a što sve uistinu jest njihova priča (povratak na moj prvi post).
Edit : Hm, možda si malo preozbiljan A ja silno pokušavam sve prebaciti na "korisnu" mudrost starijih, pa opet...

[mrafica]

violeta1980 kaže:

Tu smo očito jako različite. Poslije baš mladenačkih dana, uvijek sam bila vrlo oprezna i pokušavala sam se uvijek na vrijeme maknuti iz kombinacija koje su mi izgledale jako teške, s malo vjerojatnosti za uspjeh i s puno upitnika. Dok se ne bih previše emotivno i svakako zapetljala.
No, to je moj životni stil općenito, držim prvenstveno baziran na komformizmu i izvjesnoj vrsti lijenosti. Birala sam meni najlakši fakultet, ostavila najboljeg dečka jer je suprotno podrazumijevalo neizvjestan i nepripremljen odlazak preko Velike bare, došla raditi u grad porijekla, jer su mi starci tamo dali stan, eskivirala sve naporne ponude za drugi posao i napredovanje....
Tako sam tražila i životnog partnera, koji udovoljava bar većini onoga što želim. Skoro 8 godina i bez imalo panike, uvjerena da je to jedina vrijedna opcija. Dok nije naišao, a da nije, još bih tako, dokle treba.
Nikada nisam shvaćala ideju probavanja, lutrije sa zapravo sumnjivim šansama, a kada postoji sigurniji put. Ili naprosto nisam vjerovala nešto posebno u puku sreću.
Što bi bila opcija koja izgleda loše, načelno ima malo šansi, najčešće ne funkcionira, ali se čuda ipak događaju....

Da, jesmo, jako.
Birala sam fakultet kojim radim posao koji me istinski inspirira i ispunjava (koji je ujedno i jedan od težih i zahtijeva cjeloživotno učenje), zbog Njega bih vjerojatno otišla na kraj svijeta , životnog partnera nisam tražila, 'dogodio se', a uz njega sam osvještavala zašto je on moj odabir iz dana u dan...

Ili sam rođena pod nekom vraški sretnom zvijezdom ili i moj životni stil ipak nije tek lutrija sa sumnjivim šansama.

[usernotinuse]

Autore, nadam se da ti je kolega forumaš koji ima konkretna iskustva napisao konkretnije stvari.

[gajto gazdanov]

mirandola kaže:

Zar nije idealist kao apstraktni limes: ići, ići, a ne stići. Baš zato ne vidim ništa što mi nije simpa. Kao da se bori da sve što mu se događa napokon postavi na noge lagane. Mislim da kada poštujemo 'neprijatelja' radimo i temeljitu pripremu, a ne obrnuto. Strategija, planiranje, itd. zvuče dosta nategnuto i perfidno. Kada se govori o tome, radije bih govorio o blaženoj igri, ala Tom Sawyer.

Iako, blisko mi je ovo što tipkaš, Gajto. Kako da tražim savjet na forumu? Kako da uopće tražim savjet kada nitko nikada nije susreo Nju. Eeej, Nju, halo!
Tuđa iskustva ne dolaze u obzir, dakle! Neki savjeti temeljeni na znanju? Eventualno theolozi.

mirandola, pozdrav.

gle, ne volim moralizirati jer se pritom osjećam licemjernim. znam koliko griješim i koliko sam griješio u životu i bivao neispravnim. i sav potencijalni moralni kredibilitet mi pada u vodu takvom izjavom.
ali ipak, ne odolijevam iskušenju.

res publica povećava entropiju i propadanje ideala.
ne licitiraš njima na tržnici riječi. a ja vjerojatno nisam trebao čitati o starogrčkim mistima.
idealist je onaj koji ne postavlja pitanja jer zna gdje ide. i zna da cilj nije svrha. ako imaš cilj zbariti profesoricu onda nisi idealist.

ja volim slučaj. premda me paul valery opominje da to nije dobro.

kako tražiti nešto što se nalazi samo u tebi? što je opet vulgarna inačica jedne pascalove sentence kojoj ovdje nije mjesto.

zato su savjeti pogrešni i nikada te pravo ne diraju. oni dopiru do površine kože. a mi se nalazimo malo dublje, ipak. negdje oko debelog crijeva. izvora svih metafizika.

[gajto gazdanov]

usernotinuse kaže:

Sigurno sam u nekim stvarima, i zbog nekih stvari, "drvena". To pokazuje prvi post. Onda sam pokušala suprotnu tezu.

U osnovi jednostavno ne vjerujem u savjete; i tako će čovjek napraviti što želi. I svatko je svoja odgovornost, hvala Bogu. Pedagoške pretenzije nemam. Ni moralne. Prema drugima. Pogotovo ne na forumu gdje ljude ni ne poznajem.

Profesorica kao objekt : dakle, dečko je najprije mlad i neiskusan. Nije to meni "simpa", ali tako nešto od te dobi i očekujem. Pa ne osuđujem. A možda i previše vjerujem u profu, njene sposobnosti da se s tim nosi. Sigurno nije jedini, ni prvi ni zadnji.
Osim toga, ti i ja drugačije shvaćamo objektivizaciju. "Objektivizacija u običan predmet požude" meni nije negativna stvar. Vjerujem da je ona prisutnija u okviru želje/žudnje/seksa nego što neki žele priznati. Nisam rekla da je jedina opcija.
Idealizacija je došla u 2. koraku, kada sam se pokušala prebaciti na suprotno mišljenje. Iz njegove perspektive neiskusnog koji traži "upute za uporabu". I nije mi odgovorio kada sam ga pitala što bi točno on s njom (spominjao je dijete kao "prepreku" jer onda sigurno mora biti negdje i muž, itd. U svakom slučaju, iz takvih rečenica vidiš da racionalizacija problema koju pokušava nije dosljedno provedena. Zato mu ne zamjeram.)
On je, po meni, na neki način idealizira, jer s njom razgovara "kako ne može s vršnjakinjama", itd.
E sad, ako se osmjeli, i proba (odluka je i tako samo na njemu), i ako i realizira stvar, na kraju će ili biti jako zadovoljan sobom (iako mi nije djelovao kao neki "bucket list" mladac), ili će, kada napokon ostvari tu svoju maštariju, vjerojatno vidjeti što je sve imaginarno i upisano, a što sve uistinu jest njihova priča (povratak na moj prvi post).
Edit : Hm, možda si malo preozbiljan A ja silno pokušavam sve prebaciti na "korisnu" mudrost starijih, pa opet...

e vidiš, sada si pokazala suptilitet. prvo sam te morao malo bocnuti. što nije u redu. ti to sama sebi moraš raditi, bez mene.

mislim da je ispravnije reći objektifikacija jer objektivizacija znači nešto drugo. čini mi se da judith butler tako izvorno naziva taj fenomen. no nije važno. i slažem se s tobom. to svi radimo i to je jedan od seksualnih modusa borbe protiv neprijatelja. međutim, ovo je bio drugačiji kontekst.

ali, vjerojatno sam preozbiljan. moram se paziti utjecaja zidova.

[usernotinuse]

gajto gazdanov kaže:

mirandola, pozdrav.

gle, ne volim moralizirati jer se pritom osjećam licemjernim. znam koliko griješim i koliko sam griješio u životu i bivao neispravnim. i sav potencijalni moralni kredibilitet mi pada u vodu takvom izjavom.
ali ipak, ne odolijevam iskušenju.

res publica povećava entropiju i propadanje ideala.
ne licitiraš njima na tržnici riječi. a ja vjerojatno nisam trebao čitati o starogrčkim mistima.
idealist je onaj koji ne postavlja pitanja jer zna gdje ide. i zna da cilj nije svrha. ako imaš cilj zbariti profesoricu onda nisi idealist.

ja volim slučaj. premda me paul valery opominje da to nije dobro.

kako tražiti nešto što se nalazi samo u tebi? što je opet vulgarna inačica jedne pascalove sentence kojoj ovdje nije mjesto.

zato su savjeti pogrešni i nikada te pravo ne diraju. oni dopiru do površine kože. a mi se nalazimo malo dublje, ipak. negdje oko debelog crijeva. izvora svih metafizika.

I sad se opet slažem s tobom, pa ću prisvojiti odgovor mirandoli. Valjda se deda neće ljutiti On je sinoć bio zadužen za savjete
Hm, ako ćemo o slučaju, tu bi i Mallarmé mogao reći riječ, dvije, prije svog nasljednika. Ja ću, pak, spomenuti jednu drugu Valéryjevu, koju je jako jako teško "prisvojiti" : "Glupost nije moja jača strana" :klap:

[gajto gazdanov]

usernotinuse kaže:

I sad se opet slažem s tobom, pa ću prisvojiti odgovor mirandoli. Valjda se deda neće ljutiti On je sinoć bio zadužen za savjete
Hm, ako ćemo o slučaju, tu bi i Mallarmé mogao reći riječ, dvije, prije svog nasljednika. Ja ću, pak, spomenuti jednu drugu Valéryjevu, koju je jako jako teško "prisvojiti" : "Glupost nije moja jača strana" :klap:

sad bih trebao biti lažno skroman?
glupost je također put. mislim, slijepi put.

[usernotinuse]

gajto gazdanov kaže:

e vidiš, sada si pokazala suptilitet. prvo sam te morao malo bocnuti. što nije u redu. ti to sama sebi moraš raditi, bez mene.

mislim da je ispravnije reći objektifikacija jer objektivizacija znači nešto drugo. čini mi se da judith butler tako izvorno naziva taj fenomen. no nije važno. i slažem se s tobom. to svi radimo i to je jedan od seksualnih modusa borbe protiv neprijatelja. međutim, ovo je bio drugačiji kontekst.

ali, vjerojatno sam preozbiljan. moram se paziti utjecaja zidova.

ma ja se ubih od pokušaja vraćanja u zemaljske vode (altruizam nakon kasne večere), a ti niš'. bockanje s bockama u svrhu strogosti mišljenja.

jest, my bad - preuzeh stvar iz druge tradicije koja kaže ne objectiFIcation nego objectivation, a pokušavam umaknuti od Lacana, pa krenem vrdati/sprdati termine Srećom, neću sada u "omaške" i "slučaj".

Posljednji prijedlog : možda da mladić jednostavno isprinta ovu temu s foruma, i da pokaže profi koliko se oznojio čitajući ova seciranja

[mirandola]

gajto gazdanov kaže:

mirandola, pozdrav.

gle, ne volim moralizirati jer se pritom osjećam licemjernim. znam koliko griješim i koliko sam griješio u životu i bivao neispravnim. i sav potencijalni moralni kredibilitet mi pada u vodu takvom izjavom.
ali ipak, ne odolijevam iskušenju.

res publica povećava entropiju i propadanje ideala.
ne licitiraš njima na tržnici riječi. a ja vjerojatno nisam trebao čitati o starogrčkim mistima.
idealist je onaj koji ne postavlja pitanja jer zna gdje ide. i zna da cilj nije svrha. ako imaš cilj zbariti profesoricu onda nisi idealist.

ja volim slučaj. premda me paul valery opominje da to nije dobro.

kako tražiti nešto što se nalazi samo u tebi? što je opet vulgarna inačica jedne pascalove sentence kojoj ovdje nije mjesto.

zato su savjeti pogrešni i nikada te pravo ne diraju. oni dopiru do površine kože. a mi se nalazimo malo dublje, ipak. negdje oko debelog crijeva. izvora svih metafizika.

Moj naklon.

Imam nekoliko asocijacija uzrokovanih spominjanjem debeloga crijeva.
Vani zbilja ima više mjesta i trudim se osloboditi stisnutog sfinktera, ali to ne znači da to mogu uvijek. Moram znati kada, kako, gdje. Osim što bi me trebalo biti strah da ne dobijem kamen u glavu, mogao bih samoga sebe utopiti. Bez sfinktera bih se rasplinuo, prolupao bih. Ali tako je lijepo biti vani, naravno, ima više mjesta. Sa zidom sfinktera sam se rodio, prihvatio sam dio svoga tijela, inače bih otišao u madness. Tanke su granice.

E sad. Kako ćemo pristupiti onome što je "izašlo"? Sjećam se zanimljive priče o arhitektonici wc školjki. Francuzi, Englezi ili Nijemci? Francuzima je odvod vode u školjki pozicioniran straga - tako da kada se pokakim, izlučeno dobiva nalog: Bjež' da te moje oči ne vide. Ne postojiš. Kada isto napravim s engleskom školjkom koja je puna vode - puštam da pluta. I tu je i nije. Vidim ga, ali ga blažim. Nijemci kažu ovako: pozicija odvoda je naprijed, tako da mi bude jasno dano do znanja s čime se moram nositi. Trebam ispitati, vidjeti, udahnuti. Moram se nositi s tim. Sve je metafizika.

Ako i jesmo licemjeri, kada upućujemo na moral, a ja tvrdim za sebe da jesam, to mi je nekada biti bolje nego tašt. Žmiriti i praviti se kako nije. Ne vidim da si upućivanjem na moral stup, nego kako pretendiramo to biti. Pa valjda napadamo sami sebe. "Prema sebi srce sudačko, prema drugima majčinsko". Rekao bi jedan deda.

Slažem se s tobom samo bih malo drugačije izrazio. Cilj je svrha, a svrha je put. Ako se put već utire u hodu, onda neka protegne noge. To je sve. Ako je netko igrao Texas Holdem zna kako se igrači klasično dijele na "Loose" i "Tight". Nema krivog tipa, ima krivo upotrijebljenih predispozicija. "Loose" može biti to što je jer nema puno za izgubit, a ne može biti "Tight" jer nema iskustvo i znanje. Vice versa.

Dok ne budemo znali kada karte treba foldat, a kada holdat, možemo (i moramo) igrati i bez asova. Dok volja curi, možemo slušati.