Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.02.2017., 15:33   #101
Quote:
cajna_mjesavina kaže: Pogledaj post
Ahhahahha

Nisam, imam 33 godine.

Govorim iz osobnog iskustva - ja sam odgajana na dosta "skandinavski" način.
Doduše, išla sam studirati u drugi grad, vjerojatno bih za vrijeme studiranja živjela s roditeljima da nisam.

Mama mi je davala dovoljno novca za pokriti stan i naj naj naj osnovnije, od prvog dana fakulteta sam morala raditi. Bila sam ljuta na nju radi toga, jer nije da nema novca, jednostavno njena odgojna metoda je bila da se moram naučiti snalaziti. Nakon 18. godine mi nije kupila komad robe, dala za more ili neki drugi trošak.
Živjela sam okružena Slavnocima, kojima su roditelji bili drugi ekstremi - svima su kupovali skuplju odjeću, davali za more, krivili profesore kad bi ovi pali godinu, nedjeljom bi doma dolazili lonaca punih hrane i povrća, dok sam ja vikendom radila da imam love za neki skromniji život. Nikad im nije padalo na pamet raditi studentske poslove, dok sam ja često žonglirala između faksa i 2 studentska posla. Uz to sam se i pošteno naizlazila i naljubovala, doduše studirala sam 7 godina.

Danas rezultat?

Imam svoj posao, s kojim zaradim skoro 3 hrvatske prosječne plaće, nedavno sam s partnerom kupila kuću s poslovnim prostorom ..Upisala sam još jedan faks vezan uz posao koji radim i rasturam ga - imam sve 4 i 5. Hrabra sam, sposobna i proaktivna. Rješavam brzo probleme na koje nailazim na poslovnom i privatnom planu. VIdim da sam sposobnija od skoro svih ljudi koje znam. E sad da li je to do odgoja ili bih bila takva da sam do 30. bila sa starcima, teško je reći. Trebalo bi naći neko istraživanje.

I tako planiram i odgajati svoje dijete, mislim da je to zdravo. Nije nama cilj djecu razmaziti, nego pripremiti da budu samostalni i spospobni funkcionirati bez nas.

Moji prijatelji? Em im je trebalo po 10 godina da završe fakultet, a i kad su ga završili nisu imali dana radnog iskustva i svi rade neke poslove van struke za 3000 - 4000 kn.

Dobro, ovo su možda i 2 ekstrema.
Recimo Grimko je ispao sasvim dobro, a nije s 18 bio prepušten sam sebi, sve to i ovisi o odgoju, tu mu dajem itekako za pravo.
To je to.
Nisi slučajno takva. Način odgoja dao ti je prostor da se razvijaš kao osoba, a ne da ovisiš o nekome. Sve kreće od kad smo maleni: mama će, nemoj tako... A onda ti maleni narastu, ali i dalje bude: mama će.
Sličan odgoj sam imala i ja. Znam samo da mi je nekako bilo lakše boriti se i ići kroz život nego onima koje mame još tetoše.
kokicha is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.03.2017., 00:49   #102
Quote:
shadowgirl kaže: Pogledaj post
S dečkom sam više od godinu dana, oboje smo u ranim dvadesetima.
Živjeli smo zajedno nekoliko mjeseci (rentali stan) nakon kojih sam ja dobila internship u inozemstvu koje će trajati pola godine.
Nakon toga je plan da nastavimo živjeti zajedno kad se ja vratim. U teoriji, on želi živjeti sa mnom. No, u stvarnosti je bilo jasno dok smo živjeli zajedno da se ne želi odvojiti od obitelji (jako su bliski) i da se ne osjeća da mu je ovaj stan dom.
Pola vremena je provodio kod svojih, pola u našem stanu, kao da živi na dva mjesta. Nije htio biti sam u stanu već bi me uvijek zvao da pita kad ću doći doma da zna kad će i on doći. Kad sam ga pitala zašto to radi rekao je 'pa što ću ja ovdje radit bez tebe'.

Ja ga potpuno razumijem jer da sam i ja na njegovom mjestu ne bih se željela odseliti od roditelja. Bliski su, sviđa mu se s njima, tek je u ranim dvadesetima i naravno da bi radije trošio novac na zabavu, putovanja itd. nego na stanarinu i račune.
Kod mene je potpuno suprotno, djetinjstvo mi je bilo pakao (pročitajte temu otrovni roditelji na psihologiji i bit će vam jasno) i nisam se nikad osjećala kao da imam obitelj, osjećala sam se potpuno sama. Kad se vratim u Hrvatsku ja mogu naći cimericu s kojom ću živjeti, ali želim živjeti s njim jer se želim osjećati kao da smo mi jedna mala obitelj, želim se budit svako jutro kraj njega, želim da kad dođem kući navečer me čeka on s večerom koju mi je skuhao... Ali nije to napravio nijednom u tih nekoliko mjeseci kojih smo živjeli skupa. Svaku večer bih se vraćala u prazan stan kao da živim sama jer on u tom stanu nije želio bit bez mene i osjećala bi se jako usamljeno.

Mislim da on jednostavno nije spreman za zajednički život i ne krivim ga, mislim da većina ljudi u ranim dvadesetima nije spremna za to, ali ne znam šta da radim kad se vratim. Ne želim živjet s cimericom nego s njim, a ne želim živjet s njim ako će to značit da ću se opet osjećat kao da živim sama i kao da on ne želi tu biti.

Rekla sam mu sve ovo što sam ovdje napisala, njegov odgovor je bio da je njemu stalo do njegove obitelji i da želi provodit vrijeme s njima. Ja sam mu rekla da to potpuno razumijem da želi provodit vrijeme s njima, ali da ako ne živi s njima ne može pola dana provodit tamo, to tako ne ide, ne možeš živjeti na dva mjesta. Na to me je on optužio da ga pokušavam razdvojit od obitelji?! Ne znam odakle mu uopće takva glupost pada na pamet jer ga ja uvijek podržavam da da se druži s obitelji, ali postoji razlika između obiteljskog druženja i provođenja 8 sati dnevno u stanu u kojem više ne živiš. Što da radim?
Mislim da su rane 20-e prerane za zajednički život. Pogotovo za muškarce, koji kasnije sazrijevaju od žena. Inzistiranjem na zajedničkom životu samo ga možeš udaljiti od sebe. On za sada želi živjeti s obitelji, a na tebi je da to poštuješ. A ti sebi unajmi neku garsonjericu, mali stančić i imaj svoja 4 zida, a on može prespavat kod tebe kad god vam se tako hoće.
Delfines is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2017., 00:26   #103
Quote:
Zek0slav kaže: Pogledaj post
Eto, odgovor si dobila.
On ne želi tebe čekati u stanu i praviti ti večere nego biti kod svojih gdje mu je dobro i nije usamljen. Iskreno, zavidim mu. Tvoja varijanta mi se čini jako dosadna ako ću biti iskren.
Zavidiš dečku koji nije sposoban dočekati curu koju voli u zajedničkom stanu? Pa da joj grah iz konzerve podgrije za večeru, napravio je posao. A kamoli malo truda... Čime si Ti osvojio svoju djevojku i kako održavaš vezu s njom?

Quote:
Zek0slav kaže: Pogledaj post
A da ti odeš do njegove familije pa tamo večerate i družite se pa onda poslije zajedno natrag u stan? Možda bi to bilo rješenje.
Najbolje da se mladi ljude usele kod njihovih roditelja, pa da igraju društvene igre poslje obiteljskih ručkova... stari moj... daj ajde....

shadowgirl - pusti dečka neka bude blizu obitelji, očito nije spreman i sposoban za odrasli život i ozbiljnu vezu. Nađi si normalnog frajera...
Koji će te buditi poljupcima, kavom i doručkom... ove klošare odkantaj
__________________
...intelligence is the ability to understand...
project is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:53.