Pozz svima
ja sam Nat. Ovo je drugi nick nemogu novi otvorit budem tražila promjenu.
Nego dosta čitam forum... I evo naletila sam na ovu temu. Uh znam i previše o tome. Malo je teško sada ovdje opisati cijeli moj život i moju priču....budem jednom čisto da možda drugima pomogne.
Jako sam imala težak život. Ali ovdje je riječ o prijateljima pa evo voljela bih bas čuti vaša mišljenja. Na brzinu cu proći crtice svoga života.
Kao mala sam imala adhd i mučila drugu dijecu nitko se nije htio druzit samnom...odrasla sam sama roditelji su puno radili... a ja sa ženama koje su kuhale i čuvale me. Prošla sam pola svijeta kao mala i to je jedino čega se ljepoga sjećam iz djetinjstva. Jedva sam čekala svaku novu godinu da idemo negdje ja i moji roditelju
Tako je došla osnovna..... u osnovnoj sam mucala užas jedan i djeca okrutna kakva jesu prema drugima su me ubijala u pojam. Zato nisam na fax išla jer samo sam živjela za to kada ću završit školu i neprestano moljenje i naprezanje u zadnjoj klupi Bože molim te da me ne prozove.
Eh prođe osnovna jedva nekako..kada sam završila pobjegla sam sa svjedodbm doslovno pobjegla i par tjedana nisam iz kuće izlazila da me ne vide na cesti jer su i tada vikali tamnom mucavica a-a-a-a-a ( oponasjuci me)
Namoram reci da iz osnovne nemam frenfova dapače nisam išla ni na kada su se našli svi skupa prije par godina jer ja te ljude ne želim vidjeti. Uništeno mi je djetinjstvo radi njih i nema šanse netrebam ih za ništa. I uvijek bi se pored njih osjećala manje vrijednom.
Dolazi srednja...ja nemam prijatelja i jedan susjed 5 godina stariji pristaje na to da mene vodi van sa sobom...tu kreće svasta.... njegov brat mi nudi riješenje za sve moje probleme ( bas sam ih malo imala ) sve je smišljeno bilo ofc...on je pak 7 godina stariji i tvrdi da me voli..omg ja sam curica od 14 i po godina a tip od 21 mene voli.... wow to je za mene tada bilo wow. Nudi mi svasta... praskasto...i u tome paklu ostajem idućih 13 godina
( ponekad bi sebe mogla istuci radi toga) ok necu puno o tome....nije ni vrijeme ni mjesto
sve sam ja to prebolila nekako...neznam a i znam kako...ako kome treba pomoć tu sam..mogu ispričati moju cijelu priču pa da pomognem nekome jer sigurno nisam jedina ali opet to potiče pitanje a zašto baš ja i meni...i šta da radim
Ok u srednjoj sam imala jednu frendicu koja mi je postala frendica tek u 4tom razredu....i idem van sa njom..pa sve skupa jedno 20ak puta ( omg ja znam broj puta koliko sam bila vani u klubu plesala...to je meni van ići...cuge i to je drugo) ali ja sam još sa ovim dečkom i imam drugi tajni svoj svijet koji ne samo da jedva čekam da se vratim nego imam i tu potrebu ( kriza itd)
I tako balansiram neko vrijeme dok ne upoznajem jednog dečka njenog frenda ( zapamtite ga bitan je
) i ostavljam nekako ovoga kretena koji me uvuko u to sve jer moji imaju love i ja sam imala svaki dan lovu na stolu praktički koliko želim...vidio je priliku samo takvu a imala sam problema sama sa sobom i bila sam lovina samo takva...ali kako je mogo djevojci uništiti život to neznam jer on je već bio na tome...znao je što je to užas nemam riječi ( i zamislite danas još mi se usudi poslati poruku da budem prijatelj njegov da sam ja duhovna da njemu to treba...ma mrs dubre) I da nastavim krećem hodati sa tim drugim dečkom. On me upoznaje sa svojim društvom ali ja to odbijam jer nisam uopće navikla biti sa više ljudi od onak 3 i ne osjecam se dobro..i ne prihvaćam prijatelje nego ajmo mi sami svuda ( glupaca užas...nisam ništa što je većina ljudi doživjela ja nisam izlaske.. glupiranja...price koje se sada pričaju.. e da imam 34 godine.. samo da znate .ništa je to nemam nemam takvih priča...e kad smo ja i onaj pa bla bla...ja to nemam nisam proživjela. Možete to vjerovati? )
I ok na kraju nakon godinu dana taj dečko dolazi mojima i kaže im da mi prestanu davati novce svaki dan jer ja to trošim na to i to....kaze istinu. Prvi i jedini i danas mu hvala na tome
evo mu pusa za to jer upravo leži pored mene
tada sam imala oko 22 godine.
I tu kreće omg. Poduzimanje svega... I to traje i traje...on prekida samnom jer sam ga prevarila i Odlazi radit van. Ja se borim sa sobom. Sve prijatelje ako se tako mogu nazvati uopće moram maknuti od sebe....
I ok sad 5 godina nakon...ja sam ok... doma sam... imam drugog dečka ovaj je vani i radi i ne želi me čuti ni ništa... prolazi vrijeme ja imam samo roditelje dečka i jednu ženu sa kojom radim duhovnu psihologiju recimo. Cijeli život idem psihologija pijem normabaele od 13ste...ludi doktori su mi to dali sa 13
nemam prijatelja jer sam morala sve maknuti od sebe da me ne vuku nazad.
I.odjednom krećem na ples...ta žena me nagovori neznam ni ja šta mi napravi...tada sam već bila toliko izmorena od života ( imam oko 26 godina) da sam više bila biljka nego čovjek. Krećem na ples i shvaćam da meni nesta ide po prvi puta u zivotu valjda....da sam u nečemu dobra a ne problem je samnom ( ali opet je bio jer sam željela jako jako to sve naučit pa sam pitala pitanja stalno neka kako ovo onaj pokret ovaj daj još jednom molim te pokaži mi...i išla na živce i voditeljicama i curama ostalima...ok danas to shvaćam samo ne shvaćam da nitko od tih cura sa 4 različita plesa nije skuzio da ja samo želim naučit pa se malo više potrudila oko mene...a dobro nisu ni one znale tada valjda. Ja smatram da svak radi najbolje što zna u tom trenu pa nije za zamjeriti svasta.
I jedna cura jednog dana želi samnom samo plesati ali nećemo se druzit. Ok nećemo. I tako pola godine i krenemo se druzit i to je bilo divno razdoblje života.
fali mi beskrajno ali nakon godinu i nesta sam prekinula to prijateljstvo jer sam služila iskorištavanje...sto imam cijelo život jer moji imaju.
.ne ja nego moji roditelji a mene iskorištavaju cijeli život hahah ljudi su čudo haha ( da ja sam svoj problem riješila tako da mu se smijem...necu žaliti za svime propuštenim...sto shvaćam danas u sebi da sam rođena i tijelom i gradom i umom za ples...balet ili tako nesta...ali sam krenula tek sa 28g. I nisam mogla takve rezultate imati kao da sam kao klinika krenula i to mi je najteže vjerojatno kada gledam video cura plesa baleta...uh steže me u prsima... dobro već sam se za idući život pridbiljezila tamo gore da budem balerina
a šta drugi nego da se smijem....okrivljavati ikoga nema smisla to je otrov koji ne želim piti i vjerujte mi da sam skratila priču full... dosta stvari užasnih što se dogodilo i pogodovalo mojoj kako bi rekla...ma neznam mojoj propasti tada nisam napisala i ne trebam...to možda jednom kada se svi skupa bolje upoznamo
Dalje ću u drugi post jer nestane... uh...a neznam kako da kraće ovo sve napišem